Gubitak majke

[angel777]

Danas je sedam dugih i beskrajno teških godina otkako si otišla, majko moja. Neopisivo mi nedostaješ, svakim danom sve više i više...
Prokleti rak koji mi je oduzeo mamu i druge članove obitelji, opet je napao dragu i blisku osobu i užasno je teško opet sve proživljavati!

[OsicA965]

Puno toga se izdešavalo....danas me uhvatila tuga...Ti nikada nećeš doći ovdje gdje sam sada ja.....osim u mojim mislima....a ovo je sada trebao bitii još lijepši period života za obje...no imala sam najljepše djetinjstvo i hvala Ti na tome...dok se ne vidimo tamo Gore uvijek si mi u mislima....nedostaješ mi.

[zigzag890]

preminula je iznenada prije 3 godine i jako mi nedostaje jako. bila je najbolja majka na svijetu i jedna od najpozitivnijih osoba koje znam. jako mi je teško ni danas je nisam prebolio. i sad kad sam u teškoj situaciji fali mi njen oslonac i podrška. majko volim te najviše na svijetu

[ScarletEyes]

Ne znam jel jos aktivna tema...
Nasla sam se tu i vidim da nisam jedina koja prozivljava teske trenutke.
Izgubila sam majku nedavno zbog zlocudne bolesti, a drugog clana obitelji par mjeseci prije nje. Ne znam kako se nositi s tim i jako mi fale
Rado bih podijelila iskustva / pricala s nekim tko razumije,
jer moja okolina, iako se trudi, jednostavno ne razumije.

[KRIN1]

voljeni koje gubimo,
stalno nas prate
i nisu sretni,
ako nas vide nesretnima.

[milidrak]

ScarletEyes kaže:

Ne znam jel jos aktivna tema...
Nasla sam se tu i vidim da nisam jedina koja prozivljava teske trenutke.
Izgubila sam majku nedavno zbog zlocudne bolesti, a drugog clana obitelji par mjeseci prije nje. Ne znam kako se nositi s tim i jako mi fale
Rado bih podijelila iskustva / pricala s nekim tko razumije,
jer moja okolina, iako se trudi, jednostavno ne razumije.

Ja sam moju majku sahranila na Novu godinu. Pozlilo joj je na moj rođendan, 25.12. i umrla je u bolnici , na mojim rukama. Čekala je da dođem. Bile smo jako vezane. Nema veze koliko ja imam godina a koliko ona. Jednako boli.

Ne znam koliko imaš godina, da li imaš svoju porodicu? Meni jako pomaže moj muž koji je prošao kroz to iskustvo i sa kim mogu razgovarati o svom gubitku. Teško je razumijeti nešto kroz što nisi prošao pa tako i posmatraj svoju okolinu. Ako ti treba utjeha i čašica razgovora, tu sam.

[aneri1008]

Sretan rođendan mama!!!

fališ mi mama... i nakon 12 godina mi fališ.. jajo mi fališ

[Azz]

za 8 dana će biti 5 godina. nema dana da je se nisam sjetila. često imam i morbidne misli koje nije zgodno dijeliti s drugima. pa se pitam kako sada izgleda, da li joj je ona odjeća u koju sam je obukla i dalje ista...njena duga kosa je ispala, lice više nije ono što pamtim...ostaje mi samo slika na nadgrobnom spomeniku...mama, prerano si otišla. ljudi jednostavno ne bi trebali umirati tako mladi...

[nicky2009]

Za dva dana (02.05.) će biti 4 godine, a kao da je bilo jučer. Fališ mi jako, majko.

[uzurpator]

Ovo je definitivno najtužnija i najdepresivnija tema na forumu. Gubitak majke vjerojatno neopisivo boli, kažem vjerojatno, jer nasreću, moja majka je još tu s nama. Ali, već je bio netko spmenuo kako ima stahove i misli kako će biti kada nje ne bude. I ja se to često pitam.
Prošle mi je godine u 26-oj godini umrla sestrična. U mjesec i po dana se razboljela i zauvijek nas napustila. Dobila je rijetku autoimunu bolest, ima je svega nekliko ljudi u Hrvatskoj. Njenom mužu je jako teško, ali mislim da je roditeljima najteže.
Zašto to pišem? U životu ne postoji red. Bolest i smrt ne pitaju. Ona je umrla prije svojih roditelja, ostavila ih je zavijene u crno.
Tko zna, možda i ja odem prije svoje majke. Iskreno, to bih volio. Možda sam sebičan, ali me strah. Kako ću podnijeti život bez nje. Sada živim daleko od obitelji i čujem s s njom svaki dan preko telefona. Ona mi je najveća potpora i oslonac, jako sam vezan uz nju. I kada pomislim da možda sutra neće više biti tu, da mi se javi na mobitel, da mi pošalje poruku, da me zagrli, da me utješi - to me plaši...

Zaplakao sam na ovu temu, suosjećam sa svima vama.

[plavi-safir]

_Nahla_ kaže:

Mislim da sam izabrala pravi podforum za otvorit temu..

Zanima me koliko se vas suocilo sa gubitkom mame ali u ranijim godinama u djetinjstvu, pogotovo djevojaka i je li se to kasnije kada ste postali odrasli ljudi sa svojom djecom ispoljilo na neki nacin ?

Valjda me razumijete, Znaci kad su neki osnovali porodice jesu li postali svjesniji svoga gubitka ili im je bilo lakse zivjeti sa njim?

No prije svega kako ste uopste podnijeli taj gubitak i kako se to odrazilo na vasu psihu i odrazavali se i sad ?

Stava sam da je gubitak majke tezi za psihu covjeka i vise potresa emocije od gubitka oca, koliko god osoba bila stara i kojeg god spola bila..
Ispravite me ako grijesim..

Nadam se da razumijete moje pitanje.

Ja sam kao djete izgubila majku,ali je bila ziva..
",Gubitak" se odnosio na majčin živčani slom u 32godini koji je došao s pogibijom oca..
Vise nikad nije bilo isto..
Moja majka je kroz iduce godine sve bila,samo nije vise umjela biti "majka"..
Moje djetinjstvo je postalo pakao i noćna mora,s mnogo tauma i zivota na ulici...
S mojih 13g,trajno je izgubila skrbništvo,zbog zanemarivanja,dovođenja u opasnost i nesposobnost da bude skrbnik..
Išle smo na psihoterapiju,individualnu i grupnu,te smo imale istu socijalnu radnici..
Tek s 19god sam prvi put se usudila " obnovit"nas odnos...
Do sada...
Nismo vise u kontaktu,ja vise ne mogu biti "mama" a ona se ponašati kao "djete"...
Tesko je ostati uz psihicki bolesnu osobu koja ce doživotno u fazama biti agresivna opasna ili koja ce rušiti sve pred dobom..
Na putanje,kako je sve djelovalo na mene?
Čitav sam zivot pokušavala sto drugačija biti od nje..i jesam,ja sam preslika svog pokojnog oca..
Ali,od cega bjezis,ipak te stigne..naslijedila sam njenu jednu dg,sto me osobno vrlo pogodilo ove godine...
Uvjek sam se osjećala kao " siroče " i ljudi iz moje okoline,pa i grada znaju da je mene na put izvela baka..
Sve sto znam,učila sam gledajući druge,pitajući druge žene..
Vrlo rano sam samostalno zivjela,te sam vec s 15g zivjela u stanu sama i vodila brigu o kućanstvu,regijama i školi.
Sada sam i ja mama..
Imam osjećaj da sam majka koja previse strepi i brine..ne u smislu da kceri branim sve živo,da ju sputavam ili jedan njenu osobnu slobodu,nego uvjek sam u strahu da cu izgubiti djete,da ce joj se nesto desiti,da cu ostati bez nje..
Znam da je i to posljedica moje odvojenosti od mame.
Ssmo zelim da moje djete živi neki drukčiji bolji ugodniji i ljepši život,da ima sretno i lijepo djetinjstvo..
Moja kci je vesela djevojčica,vrlo komunikativna,pametna i zrela za svoju ranu dob.
Jednog ce dana biti prekrasna osoba i divna zena

[8472]

plavi-safir kaže:

Vise nikad nije bilo isto...

Vidjela sam dosta puta ovu temu, ali se nisam usudila pisati. Mislim se što ja tu da pišem ljudima koji su izgubili voljenu majku, ja pored svoje živuće osobe.
Ali desila mi se slična situacija.
Ne tako teška kao P-S, iznimno mi je teško što si imala takvo iskustvo. Na neki način te razumijem, barem jednim dijelom.

Meni je tata umro prije 3 godine.
A prije dvije godine sam "izgubila" i majku.
Ta osoba je još živa. Živi sa bratom i njegovom obitelji kojeg sam također izgubila.
I često si vrtim film, fale mi, fali mi mama, fali mi osjećaj sreće i sigurnosti iz djeinjstva.
Prekinuli smo kontakt nakon dugotrajnog neslaganja.

Često zamišljam, kako će biti kada me netko nazove i kaže kako je umrla, kako da reagiram, da li da idem na sprovod ili ne, kako se uopće ponašati.

[plavi-safir]

8472 kaže:

Vidjela sam dosta puta ovu temu, ali se nisam usudila pisati. Mislim se što ja tu da pišem ljudima koji su izgubili voljenu majku, ja pored svoje živuće osobe.
Ali desila mi se slična situacija.
Ne tako teška kao P-S, iznimno mi je teško što si imala takvo iskustvo. Na neki način te razumijem, barem jednim dijelom.

Meni je tata umro prije 3 godine.
A prije dvije godine sam "izgubila" i majku.
Ta osoba je još živa. Živi sa bratom i njegovom obitelji kojeg sam također izgubila.
I često si vrtim film, fale mi, fali mi mama, fali mi osjećaj sreće i sigurnosti iz djeinjstva.
Prekinuli smo kontakt nakon dugotrajnog neslaganja.

Često zamišljam, kako će biti kada me netko nazove i kaže kako je umrla, kako da reagiram, da li da idem na sprovod ili ne, kako se uopće ponašati.

Sve će doći na svoje..mozda ce trebati dosta unutarnjih oluja I borbi u tebi..
jednostavno ćes slijediti instinct I on će ti reći tada sto ćes uraditi..

Ja osobno više nisam mogla..
Moja mama je krenula u vlastito samounistenje,a onda I u unistenje mene..

To je kao da te netko vuče u vir..
Ako si ti ipak nasal svoj neki unutranji mir,vjeruj..nitko I nista nije vrijedan toga da ga izgubis..


evo jedna pjesma koja se moze vezati za osobe koje uniste sve sa dotaknu..
Ovaj tekst je pregledan 8 014 puta

Ko je tebe jednom ljubio
taj vise nije ziv
svoje srce ja sam ubio
al' ko mi je kriv

Ko je tebe jednom voljeo
taj nema vremena
od tuge se vec razboleo
i stigao do dna, kao ja, kao ja


Moja sveca zoru docekati nece
od tuge i bola izgorjece
reci ce ti ljudi vec svi dobro znaju
plamen mog zivota je pri kraju

Ko je s tobom srecu trazio
taj nece naci mir
jer u tvome moru lazi je
zalutao u vir

Ko je tvoje usne probao
taj vise nema sna
sve sto ima vec je prodao
i stigao do dna, kao ja, kao ja

I druga koju često slušam o majci,jako je tužna I meni se mnogo iz pjesme doticalo stvarnosti;napustanje,odlazak,oprost,nove greske..
Njeno ,sto ima u pjesmi a sto se nisam nikad usdila pitati
"al samo reci kako si mogla bez mene sve do sad..
al samo reci kako si mogla,da me ne vidis-bar ponekad" ?


Mozda pozelis cut pjesmu
Majko sve ti oprastam

[Azz]

5 godina, 3 sata i 30 minuta - toliko nisi s nama. ali jesi u našim sjećanjima i to svaki dan majko....plačem danas isto kao i onog dana dok sam ti na postelji držala ruke da ti se ne ohlade...a ti si samo izgledala kao da spavaš....volim te majko i nisi trebala otći tako mlada...trebala si još dugo biti uz nas...

[mirna1982]

Zelim svima koji prate ovu temu mir u srcu, spoznaju da im je majka na boljem mjestu, i da nas nasi dragi prate duhovno.

[zvonx78]

Joj, jako bolna tema. Mene sad pocinje lupati, nakon pet mjeseci.
Mama je mama i nikad nece postojati osoba koja ce nas toliko voljeti.
Iskusni kazu da s vremenom tuga nestaje, ali rupa ne.
I samo jos nesto... Pri svom kraju mama je dozivala svoju mamu i cujem da je to redovita pojava neposredno prije smrti.


Skickat från min iPhone med Tapatalk

[prilika]

Mojoj mami je danas rođendan. Bila sam na groblju danas. Mama bi imala 71 godinu, a umrla je prije dvije i pol godine. Tužan je dan, sada sam se već navikla da mame nema.

I meni je bilo najgore nekih 6 mjeseci nakon maminog odlaska. Kao da sam tek tada postala svjesna da mame nema.

sent from my Samsung Galaxy S5 mini

[plavi-safir]

Ima li ovakva tema,o gubitku oca?

[8472]

plavi-safir kaže:

Ima li ovakva tema,o gubitku oca?

Ma piši samo. Osjećaj su osjećaji.
Roditelj je roditelj.
Nekom je ovaj ovakav, onaj onakav....
Svejedno tko kome...

Meni je otac umro fizički, a majka mentalno.
Nemam ni jednog ni drugog.

[Almost Rosey]

plavi-safir kaže:

Ima li ovakva tema,o gubitku oca?

Kako preboljeti smrt voljene osobe