Majka se upliće u moju vezu!

[little-big-one]

Lord Byron kaže:

Zanimljivo je, onak freudovski, kako "pronalaženje zajedničkog jezika" postavljaš kao djetetovu obvezu.

Takoder je zanimljivo da ti citas na nacin na koji tebi pase.

Skuzi: Mladuncad cesto OCEKUJE svasta od roditelja a sami se cude zakaj mamice i tatice ocekuju svasta od njih, pa se pocnu durit. I onda nastane trakavica nerazumijevanja godina.
Mladuncad takoder treba uzet u obzir da su oni mladuncat i da roditelji imaju "autoritet". Tj. oni su cesto ti koji ocekuju i preispitiju, sto po meni, nikako nije razlog za durenje ala autorica.

[miss busy bee]

Ertrinken kaže:

Postoji i razlika između poštivanja pravila i rušenja tuđe granice, te prava na privatnost. Ne znam da li si majka, ali postoji fina razlika između brige za dijete i "živim tvoj život" ;a ovaj slučaj više liči na ovo drugo.
Ne znam puno ljudi koji su anksiozni, a da roditelji nisu bili ti koji su poprilično uticali na to (fakat ne znam nikog kome nisu bili control freaks- di si bio, šta si radio, ko je disao blizu tebe...)

Nisan mama i naravno da bi se trudila bit najbolja šta mogu al opet je pitanje bi li naškodila nehotice jer san i ja proizvod svog odgoja i okoline Ostajen pri tome da je potpuno krivit za psihičke bolesti nepoznate ljude il roditelje (a u situaciji di ni znanost nije unificirana u porijeklu, većinom su teorije o kombinaciji genetike i okoline) čak ni cura ne krivi mamu za bolest nego da se previše brine Tatu nije ni spomenila al joj je gore neko poručia da ima 'toksične roditelje' Da ne navodin primjere iz svoje okoline jer po brojnosti nemaju težinu, svi znamo za dicu istih roditelja koja se sa sličnim odgojem razviju u potpuno drukčije ljude

Cura je 23.god studentica pati od depresije i anksioznosti zaljubljena al je tek 3 mj u svojoj prvoj ljubavnoj vezi! upoznaje mu roditelje i planira suživot s njim Ne radi i živi doma Da san joj i prijateljica a ne mama brinila bi se za nju pogotovo ako dođe do problema ili prekida..

calea kaže:

Moraš uzeti u obzir da čuješ samo jednu stranu ovdje i da majka sigurno brine za nju. Isto tako, ne bi li bilo uputnije mamu staviti na mjesto na kojem je mama i podrska ali ne organizira joj život..ali ovdje biraš hoćeš li se od mame udaljiti ili će ti biti najveća podrška u životu.

Da ne quotan sve njene postove al da i šta je Calea rekla..

[Lord Byron]

little-big-one kaže:

Mladuncad takoder treba uzet u obzir da su oni mladuncat i da roditelji imaju "autoritet".

Na koji, pak, način treba ovo čitati?

[Almost Rosey]

Lord Byron kaže:

Na koji, pak, način treba ovo čitati?

Ja ga rodila, ja ubila.

[Lord Byron]

Ma. Vječita forumska igra "nisam mislio to kako si protumačio, ali ti neću reći što jesam mislio".

[choupette]

miss busy bee kaže:

Nisan mama i naravno da bi se trudila bit najbolja šta mogu al opet je pitanje bi li naškodila nehotice jer san i ja proizvod svog odgoja i okoline

Mama sam i kćer.
I odgovorno tvrdim kako za veliku većinu problema u odnosu između djeteta i roditelja odgovornost snosi roditelj.
U biti sam sama preko masu nenormalnih sranja godinama prelazila jer su me moji uvjerili kako sam ja problem, a oni se samo brinu/vole me.
Kad bih popizdila i pokušala razgovarati, slijedio bi sloj izigravanja žrtve i okrivljavanja.
Trebalo mi je da rodim svoje dijete i krenem ga odgajati da shvatim kako je ponašanje mog djeteta velikom većinom tek kontrareakcija na moju reakciju.

Ja sam kao dijete odrastala u maloj sredini. Znam za takve slučajeve svakakve djece. Nezahvalne, bahate, koji, kako kažeš, očekuju ovo ono.
Ali i to je velikom većinom propust roditelja. Roditelja koji nije znao ili htio postaviti svome djetetu granice. Koji je doslovce odgojio svoje dijete da očekuje.

Ostajen pri tome da je potpuno krivit za psihičke bolesti nepoznate ljude il roditelje (a u situaciji di ni znanost nije unificirana u porijeklu, većinom su teorije o kombinaciji genetike i okoline) čak ni cura ne krivi mamu za bolest nego da se previše brine Tatu nije ni spomenila al joj je gore neko poručia da ima 'toksične roditelje' Da ne navodin primjere iz svoje okoline jer po brojnosti nemaju težinu, svi znamo za dicu istih roditelja koja se sa sličnim odgojem razviju u potpuno drukčije ljude

Pa da. Kombinacija genetike i okoline (hint-obitelji iliti odgoja).
Dakle imaš debelokožnije dijete, radiš sranja, djetetu kad tad prestaneš biti drag, ali na van ostane na okupu.
A onda imaš malo osjetljivije dijete, koje kad mu radiš sranja doživi krah sistema.
I tko je tu odgovoran? Možda dijete koje je dobilo na genetskoj lutriji osjetljiviju bazu? Ili roditelj koji je radio sranja?

Naravno da za ovu curu nitko ne tvrdi da je njena depra uzrokovana isključivo ponašanjem njene majke. Ali da ju je ona svojim potpuno nenormalnim ponašanjem (iliti svojim sranjima) pogurnula u tom smjeru, ostajem pri tom da je.
Tim više mi miriše da je s obzirom da, kako kažeš, cura majku ne krivi za ništa. Što je u biti još jedna značajka otrovnih odnosa.

Cura je 23.god studentica pati od depresije i anksioznosti zaljubljena al je tek 3 mj u svojoj prvoj ljubavnoj vezi! upoznaje mu roditelje i planira suživot s njim Ne radi i živi doma Da san joj i prijateljica a ne mama brinila bi se za nju pogotovo ako dođe do problema ili prekida..

I što onda? Koga briga za tvoje pravo na osjećanje određenih emocija, dok god ih ne koristiš kao alibi za maltretiranje drugih.
Nitko tu ne krivi majku što se kao brine, nego zato jer se nenormalno kontrolfrikovito ponaša.
A takvo ponašanje nitko nije dužan trpiti.

Čisto sumnjam da bi tvoja frendica trpila da je piliš nebulozama zbog njenog sasvim normalnog ljubavnog života.

I da, brrrrrr, tek 3 mjeseca u svojoj prvoj ljubavnoj vezi! Koja drama Isuse!!!!
Što bi tek bilo da je imala prvu ljubavnu vezu s 18-19 godina. Ili kao 17-ogodišnjakinja?
A što bi trebala čekati do 35-te za prvu ljubavnu vezu?
I što onda da upoznaje roditelje?
Što smo na početku prošlog stoljeća, pa je dovoljno da muško prošeta s ženskom preko rive i odmah se moraju vjenčati?
I što ima loše u planiranju suživota? Znači nije da se seli sutra, samo razmatra mogućnost. Žensko od 23 godine. Hej, 23 godine!!! Pomišlja da počne živjeti sa svojim dečkom, upoznaje njegove roditelje....ajme drame i straha. Ne bi da je rekla da rade na bebi ili da je terminalno bolesna.
Stvarno ne znam kako je ta strašljivica od matere uspjela tako mlada nju napraviti. Čovjek bi rekao da će se takva konzervativna i plašljiva bojati pišulinčeve sjene.
I pliz nemoj o tome kako mama samo želi da kćer ne počini iste greške. To je borderline uvredljivo. Tko je uopće ovdje provalio priču o grešci? Ne sjećam se da je autorica trudnoću svoje majke s njom igdje povezivala s nekom greškom od koje sad nju mama treba štititi.

[Pak Lena]

choupette kaže:

Naravno da za ovu curu nitko ne tvrdi da je njena depra uzrokovana isključivo ponašanjem njene majke. Ali da ju je ona svojim potpuno nenormalnim ponašanjem (iliti svojim sranjima) pogurnula u tom smjeru, ostajem pri tom da je.
Tim više mi miriše da je s obzirom da, kako kažeš, cura majku ne krivi za ništa. Što je u biti još jedna značajka otrovnih odnosa.

Koje je to potpuno nenormalno ponasanje mame iz ove price?
Citala sam ponovo postove i koliko kuzim, cura moze prenociti vani, nije joj zabranjeno ni da se druzi sa frendicama ni da ima decka.
.

Nitko tu ne krivi majku što se kao brine, nego zato jer se nenormalno kontrolfrikovito ponaša.
A takvo ponašanje nitko nije dužan trpiti.

Njoj ide na zivce sto je mama pita gdje ide i kako je bilo kad se vrati doma i to smatra bezobrazlukom s majcine strane.
Pa ima nacina izbjeci to, selidbom od kuce.

Uostalom, ne djeluje bas slabasno.

goddesoflove kaže:

.nažalost misli da meni čini uslugu, ali ne radi. kakva sam osoba, ja ću se rukama i nogama otimati bilo kakve kontrole. razgovarala sam jučer s njom i očito riječi ne vrijede za nju...

[miss busy bee]

choupette kaže:

I što onda? Koga briga za tvoje pravo na osjećanje određenih emocija, dok god ih ne koristiš kao alibi za maltretiranje drugih.
Nitko tu ne krivi majku što se kao brine, nego zato jer se nenormalno kontrolfrikovito ponaša.

Pokušavan objasnit svoj stav, (da razumin brigu) mislila san da se to radi na temama
A 'nenormalno kontrolfrikovsko ponašanje' iz njenih postova nisan skužila

choupette kaže:

I da, brrrrrr, tek 3 mjeseca u svojoj prvoj ljubavnoj vezi! Koja drama Isuse!!!!
Što bi tek bilo da je imala prvu ljubavnu vezu s 18-19 godina. Ili kao 17-ogodišnjakinja?
A što bi trebala čekati do 35-te za prvu ljubavnu vezu?

Nisan ni mislila da je premlada nego baš to šta ima 23 god a to joj je prva veza pa ima toliku težinu Ja curi želin sve najbolje al ne mislin da triba tek tako odbacit odnos s mamom neka i ona nju proba razumit pa onda ako ne ide kad odseli držat određenu distancu

choupette kaže:

I pliz nemoj o tome kako mama samo želi da kćer ne počini iste greške. To je borderline uvredljivo. Tko je uopće ovdje provalio priču o grešci? Ne sjećam se da je autorica trudnoću svoje majke s njom igdje povezivala s nekom greškom od koje sad nju mama treba štititi.

Ovo ni ne znan odakle ti jer ništa slično nisan napisala ni o greškama niti mislin da je bilo riči o tome u njenim postovima, samo da se brine da ne bi zapostavila faks zbog veze..

Pak Lena kaže:

Koje je to potpuno nenormalno ponasanje mame iz ove price?
Citala sam ponovo postove i koliko kuzim, cura moze prenociti vani, nije joj zabranjeno ni da se druzi sa frendicama ni da ima decka...

I ja san išla ponovo čitat jer san mislila da san nešto propustila iz curinih postova s obziron na postove tu o maltretiranju i kontroliranju al da većinom je di ideš kad ćeš se vratit..i taj dio di je mama vjernica i sad zna da spava kod momka a prije joj je lagala da je kod prijateljice I opet to je samo kćerina strana

[Ertrinken]

Lord Byron kaže:

Zanimljivo je, onak freudovski, kako "pronalaženje zajedničkog jezika" postavljaš kao djetetovu obvezu.

Naravno, dijete je u obavezi da bude zrelije nego roditelj, ono mora naći zajednički jezik, shvatiti ih, imati razumijevanja za njihovo ponašanje. ..

[calea]

Nitko ovdje nije tvrdio da dijete treba biti zrelije od roditelja. Ali ona nije dijete. Osoba je od 23 godine koja za sebe smatra da je odrasla osoba. Bome bi se onda tako trebala i ponašati.

Mama nije nigdje opisana kao psihotična, manijakalna, opsesivna ili što se već ovdje nametalo. U slučajevima takvih roditelja svakako ne bih napisala što sam ovdje, jer to je sasvim drugačija situacija. Pisala sam iz iščitanog ovdje. I dalje stojim kod svega napisanog.

Da, svi smo mi odraz svojih roditelja. Nečiji su loši, nečiji bolji, jedino zajedničko im je da svi griješe. U kolikoj mjeri, to je već druga tema. Isto tako se svatko od nas na različite načine nosi sa svojim nasljeđem i felerima.

U konkretno opisanoj situaciji kakva je ovdje i dalje bih radije pokušala mami pokazati da sam odrasla osoba i izgraditi s njom jedan normalan odrastao odnos.

[ex anais]

Da je mene mater ikad tako ispitivala kao policajac, grdo bi se posvađale. Takvo ponašanje samo udaljuje dijete. I takvom roditelju treba postaviti granice, ako treba distancirati se, napraviti sve dok ne prestane dahtati za vratom.
Ako je anksiozna i depresivna, nije invalidna niti ima tešku psihičku bolest. Nema potrebe da joj mama visi nad vratom na tako intruzivan način. Tko nije osjetio što znači dahtanje za vratom, policijsko ispitivanje i pretpostavljanje da činiš nešto loše, i ne zna kakav toksičan učinak to ima. Ako se i desi sranje, sigurno se to sranje neće spriječiti tako da se mami ispovijeda koliko je dečkiju bilo na nekom izletu i misli li se sutra jebati s dečkom. Pogledaj Black Swan, autorice. Tamo je opisan štetan učinak posesivne majke na seksualnost i život, doduše, doveden do krajnosti. Ali osnova je ista.

[Pak Lena]

ex anais kaže:

Da je mene mater ikad tako ispitivala kao policajac, grdo bi se posvađale. Takvo ponašanje samo udaljuje dijete. I takvom roditelju treba postaviti granice, ako treba distancirati se, napraviti sve dok ne prestane dahtati za vratom.
Ako je anksiozna i depresivna, nije invalidna niti ima tešku psihičku bolest. Nema potrebe da joj mama visi nad vratom na tako intruzivan način. Tko nije osjetio što znači dahtanje za vratom, policijsko ispitivanje i pretpostavljanje da činiš nešto loše, i ne zna kakav toksičan učinak to ima. Ako se i desi sranje, sigurno se to sranje neće spriječiti tako da se mami ispovijeda koliko je dečkiju bilo na nekom izletu i misli li se sutra jebati s dečkom. Pogledaj Black Swan, autorice. Tamo je opisan štetan učinak posesivne majke na seksualnost i život, doduše, doveden do krajnosti. Ali osnova je ista.

Cura ide van, spava kod frendica, ide na izlete s drustvom i deckom ali mama ne bi smjela znati ni pitati s kim je ili kako je bilo?

Da je mama policajac tip, ne bi li bilo logicnije da joj zabrani izlaske uz naredbu "dok si pod mojim krovom radit ces kako ja kazem" umjesto da se zajebava s dahtanjem za vratom i policijskim ispitivanjem?

[anđeo tame]

Meni nije jasno po čemu je ova mama toliko grozna
Više mi djeluje ko da je autorica zabrijala nešto

[ex anais]

Pak Lena kaže:

Cura ide van, spava kod frendica, ide na izlete s drustvom i deckom ali mama ne bi smjela znati ni pitati s kim je ili kako je bilo?

Da je mama policajac tip, ne bi li bilo logicnije da joj zabrani izlaske uz naredbu "dok si pod mojim krovom radit ces kako ja kazem" umjesto da se zajebava s dahtanjem za vratom i policijskim ispitivanjem?

Ne znam. Ja sam svojoj mami pričala sve i kako je bilo i tko je bio. Da me priupitivala jel bilo dečkiju (a da znam zašto pita), sumnjam da bi. Stvar je i u načinu. Ja joj vjerujem. Nekad nečije ispitivanje promatraču izgleda benigno, ali ti znaš da nije. Samo, ne možeš dokazati.

I slažem se da anksioznost nikad, ali baš nikad ne nastaje bez razloga i da tome nisu kumovali starci. Tako da, nemam osnove vjerovati da ovdje nije slučaj klasične prezaštićenosti miksane s nepovjerenjem.

Ne misli mala iz čista mira da mater o njoj misli loše. Ne probudiš se jednog dana i tako nešto pomisliš o roditeljima, a da nisi u pubertetskom ludilu. To ima osnove. Uvijek.

[Pak Lena]

Ertrinken kaže:

Naravno, dijete je u obavezi da bude zrelije nego roditelj, ono mora naći zajednički jezik, shvatiti ih, imati razumijevanja za njihovo ponašanje. ..

Pa ono, da, dodje i do te faze ponekad.
Kad roditelj rebambi i onda treba dijete imati razumjevanja za njegove staracke musice.

Ali ovdje bi se trebalo raditi o manje-vise ravnopravnom odnosu dvije odrasle osobe pri cemu bi obje trebale uvazavati onu drugu.

Ako se mama postavlja preispitivacki - barem prema dojmu koji je napisala bozica ljubavi - promaklo mi je i njezino razumno i zrelo postavljanje i pokusaj razumjevanja mame.

[Pak Lena]

ex anais kaže:

Ne znam. Ja sam svojoj mami pričala sve i kako je bilo i tko je bio. Da me priupitivala jel bilo dečkiju (a da znam zašto pita), sumnjam da bi. Stvar je i u načinu. Ja joj vjerujem. Nekad nečije ispitivanje promatraču izgleda benigno, ali ti znaš da nije. Samo, ne možeš dokazati.

I slažem se da anksioznost nikad, ali baš nikad ne nastaje bez razloga i da tome nisu kumovali starci. Tako da, nemam osnove vjerovati da ovdje nije slučaj klasične prezaštićenosti miksane s nepovjerenjem.

Ne misli mala iz čista mira da mater o njoj misli loše. Ne probudiš se jednog dana i tako nešto pomisliš o roditeljima, a da nisi u pubertetskom ludilu. To ima osnove. Uvijek.

Ne znam ni ja.
Ali meni su njezini postovi ostavili drugaciji dojam.
Ok, mama joj ne djeluje ultra moderno i sirokih pogleda na svijet, ali ni represivno ni zabranjivacki.
Ovo da ona misli kako mama o njoj misli lose jest lose, ali ni ona o mami nema bas dobro misljenje.

Mozda mama i jest prezastitinicki nastrojena i vazno joj je sto ce selo reci, ali cura se ionako planira maknuti sto prije pa nece imati tih problema.

[calea]

Ponekad si dijete uvrti u glavu da mama loše misli o njemu poradi toga što mu ne vjeruje jer ga pita gdje je i s kim. Percepcija je to koja ponekad nema veze sa stvarnošću, ali tijekom odrastanja znamo imati svakakve percepcije. Zato ne bi bilo loše sagledati stvari na jedan drugačiji način. Možda nije stvar u tome da mi mama ne vjeruje nego se samo boji i tako ispoljuje svoj strah. Možda doista mama ima loše mišljenje o svojoj kćeri, ali nekako mi se čini da bi u tom slučaju njihov odnos bio kud i kamo gori od ovog kakvim je opisan. Ovo mi se više čini kao mlada osoba koja silom želi preko noći pokazati da je odrasla i da može raditi što želi. I to je dio odrastanja. Ne vidim tu ništa loše. Treba svakako pokazati mami da zna živjeti svoj život i da će joj se obratiti ukoliko bude potrebno, ali da mora imati svoju privatnost.

[Tox]

anđeo tame kaže:

Meni nije jasno po čemu je ova mama toliko grozna
Više mi djeluje ko da je autorica zabrijala nešto

Sve ti se svodi na:

ex anais kaže:

Tko nije osjetio što znači dahtanje za vratom, policijsko ispitivanje i pretpostavljanje da činiš nešto loše, i ne zna kakav toksičan učinak to ima.

ex anais kaže:

I slažem se da anksioznost nikad, ali baš nikad ne nastaje bez razloga i da tome nisu kumovali starci. Tako da, nemam osnove vjerovati da ovdje nije slučaj klasične prezaštićenosti miksane s nepovjerenjem.

Nepovjerenjem koje je inicijalno postojalo u manjoj količini, i poput grude snijega što se kotrlja niz padinu raste sa vremenom i nalazi se sa obje strane. Dokaz tome je i skrivanje veze u početku.
E sad, pitanje zašto je do nepovjerenja došlo je ulazak u obiteljsku dinamiku što je tema za sebe i komotno spada na kat niže.

ex anais kaže:

To ima osnove. Uvijek.

UVIJEK!!!

[ex anais]

Ne znam, meni pitanja koliko u sobi ima kreveta, tko je s kim spavao i sl. ne zvuče normalno.
Još manje kad ti mama kaže "nisi normalna". I "kakva je to veza di se upoznaješ s roditeljima". To ne djeluje razgovor pun povjerenja ni normalan razgovor.

Ne treba te netko tući ili ti govoriti da si drolja da bi u tebi izazvao osjećaj manje vrijednosti, postiđenosti i utjecao na tvoju seksualnost, život i sve skupa. Uvijek je to ton, način, suptilne manire.

Žena koja kći tretira kao djevojčicu i ispituje tako bedasta pitanja očito nije odgojila tu kći da bude žena nego da ostane djevojčica. Koja treba mamu.

[calea]

U ovom dijelu se slažem s tobom, ali isto tako mi ovdje čujemo jednu stranu i to od cure koja je mami skrivala gdje je i s kim. Teško je izgraditi normalan odnos ili povjerenje s nekim tko sakriva stvari i laže. Samo da napomenem da razumijem da je lagala jer se nije osjećala dovoljno slobodna da kaže mami takve stvari. I jedna i druga rade greške u koracima, svaka iz svog kuta gledanja i reagiranja.

Možda mama nju još uvijek i gleda kao djevojčicu. Ali na djevojčici je da pokaže da ona to više nije i da zahtjeva drugačiji tretman.