Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.11.2016., 14:18   #41
Ovaj život je bliže smrti ako ćemo biti realni, a to tvrde i mnogi koji su doživjeli NDE. Jedan je tvrdio da je ovaj život ovdje daleko bliže pojmu smrti, tj. nepostojanju od onoga što slijedi nakon toga. Mi, kao mala, ograničena fizička bića, glupa, isfrustrirana, izmišljamo probleme gdje ih nema, volimo drame, volimo filozofirati i prelijevati iz šupljega u prazno, a sve samo zato da ne bi bili sretni i da bi bili jadni i očajni.
To su naše duše izabrale iz nekog razloga. Mi smo na ovome nivou životinje i nema velike razlike između nas i recimo psa i svinje koji su na nivou možda petogodišnjeg do desetgodišnjeg čovjeka, a mi u zrelim godinama opet nismo svješću, psihom i inteligencijom toliko puno udaljeni od petogodišnjaka. Gonjeni smo nagonima i evolucijski uvjetovanim kemijskim procesima.
Smrt je povratak kući i oslobađajuće iskustvo za sve duše (možda osim onih koji si odluče stvoriti pakao i nakon života), no onima koje su napustili to je nepodnošljivo iskustvo koje se teško može normalno preživit, pogotovo ako se radi o naglom gubitku mlađe osobe, prijatelja, ljubavnika, djeteta.
Iako je njima bolje, to nama očito ne pomaže jer na ovom nivou na smrt gledamo kao na nešto loše i za naše pojmove neshvatljivu apstrakciju. Uz to ostanemo i sami bez voljene osobe.
old-soul80 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.11.2016., 02:06   #42
Quote:
krena kaže: Pogledaj post

I smrt će biti sasma nešto ljudsko
Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim rve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac.


I ljudi u to što se zbilo gledaju ko u neki svršen poso
i podižu se kao kad se podižu od stola
i sluškinje se uprav tad najviše uzrade


Mati će živinski kriknuti
otac zaćutati
i buljiti nijemo cijelog dana.


http://www.ziher.hr/recenzija-poslje...s-xiv-a-serra/

La mort de Louis XIV je tjeskoban i spor film. U principu dva sata gledamo kralja kojem se bliži kraj i koji svakim kadrom sve više tone u krevet iz kojeg neće izaći. Težak je to film za gledanje koji provocira gledatelja, ali ne može ga se nazvati nesadržajnim ili slabim. Serra koristi reduciranost izražajnih sredstava kao fini okvir smrti i ostvaruje intimni ugođaj koji djeluje zaokruženo i dobro promišljeno kao cjelina. Možda se može zamjeriti što je od kompletne činjenice smrti, najveći naglasak stavljen na fizičku, tjelesnu stranu, ali to je svojevrsno zrcalo njene demokratičnosti. La mort de Louis XIV intimna je elegija o smrti, Serraovoj osobnoj fascinaciji, koja zahtjeva strpljivog gledatelja i predstavlja novo zanimljivo ostvarenje u karijeri ovog mladog katalonskog redatelja.
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-...sunca/4709153/
SMRT LUJA XIV.' PRIKAZAN U SPLITU Petnaest dana bolne agonije i umiranja moćnog Kralja Sunca
aaa... prosvijetlite me, je li to onaj koji se iživljavao na mrtvim tijelima samoubojica?! Ako jeste, onda nije ni čudno što je imao takav tragičan i mučan kraj. Sa religijskog gledišta reklo bi se da je platio za svoju oholost i to duplo.

Evo, da odgovorim, to jeste taj:

Quote:
Kazneni zakon iz 1670. izdan od strane francuskog kralja Luja XIV bio je puno oštriji u načinu kažnjavanja: tijelo samoubojice je moralo biti povlačeno ulicama licem okrenuto nadolje i potom obješeno ili bačeno na smetlište. Povrh toga, država je imala pravo zaplijeniti svu imovinu samoubojice.
kasnije kakav je bio njegov kraj:

Quote:
Za samog Luja XIV. bi bilo mnogo bolje da je umro pet godina ranije nego što se to u stvarnosti dogodilo. Tijekom tih posljednjih godina života umire mu jedini sin, dva od tri unuka i 2 od 3 praunuka. To razdoblje mu je bilo samo hod iz jedne u drugu noćnu moru. Jedini živi unuk iz prvog braka mu je onaj koji ga po mirovnom sporazumu ne smije naslijediti. U svom testamentu on proglašava svog preživjelog praunuka preboležljivim i nesposobnim za vladanje...

Omražen u narodu on umire od gangrene* 1. rujna 1715. godine.
*Sada tko ne zna: Gangrena je jedna od najgorih-najbolnijih bolesti i ne bih je poželio ni svom najvećem neprijatelju ( mada u životu nemam neprijatelja), da ovako opišem: kada se dio čovjekova tijela ili više dijelova -živo raspada-, obično kada se pojavi u jednom dijelu, zahvaća i sve ostale dijelove čovjekova tijela dok ne dođe do srca - tek onda nakon duge muke i agonije, kada zahvati i srce, čovjek umire. To je užasan osjećaj kada se čovjek živ raspada. Danas obično takvim pacijentima kirurški amputiraju ( odsjeku ) udove - ruke ili noge, da se dalje gangrena ne širi. Ali u većini slučajeva se ponovo pojavi.
__________________
Shadow of death-Yusuf Güzey
DJ_Bobo is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.11.2016., 12:05   #43
Vrlo zanimljiva tema i svakako nešto o čemu bi se trebalo više promišljati. Moj stav je kako vidimo i u znanosti: energija se nemože uništiti- samo promjeniti oblik. E sad moguće varijacije i koliko smo mi svjesni nakon, su brojne. Nedavno pogledah vrlo zanimljiv dokumentarac na tu temu a iz jedne druge kulturološke perspektive. Uz naraciju nedavno "otišlog" Leonarda Cohena, dokumentarac svakako preporučam za pogledati: Tibetan Book Of The Dead (Full Documentary) https://www.youtube.com/watch?v=nOs8s5zTGnA
Shangri-La is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.01.2017., 02:45   #44
Nisam namjerno sve čitao,jer sam katolički indoktriniran od malih nogu, te se nikako ne slažem,kako je smrt nagrada ,ali za što to? Pa stoga,bi svi ljudi daklem, težili takovoj nagradi. Smrt može biti oslobođenje,završetak materijalnoga života te navodno početak duhovne sfere. Napomenuo bih,još da po vjeri, je veliki grijeh samome sebi oduzeti život,koji ti je naprosto poklonjen.
žaccko is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2017., 23:19   #45
kakve god da ste vjere, smrt ne bi smjela biti nagrada. Prvenstveno zato jer se takvim razmišljanjem približavate nekoj želji za smrću što je u većini vjera grijeh i tu dolazi do kontradikcije
Baraba12321 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.03.2017., 05:28   #46
Quote:
Baraba12321 kaže: Pogledaj post
kakve god da ste vjere, smrt ne bi smjela biti nagrada. Prvenstveno zato jer se takvim razmišljanjem približavate nekoj želji za smrću što je u većini vjera grijeh i tu dolazi do kontradikcije
... i gubitka volje za životom, pri čemu ne zabodiva niko osim farmaceutska industrija ponude tableta antidepresiva, što dakako duhovne persone stavlja pod upitnik - odnosno ukoliko se oni sami nisu sposobni boriti kontra depresije a bez antidepresiva, a tko će se i kako u tom slučaju boriti, što se reče netko nekome po dobrim stvarima ipak treba biti uzor, pa neka tako i bude, mrvu lošeg raspoloženja ne znači da sutra neće biti bolje
Pravi Život is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 03:06   #47
Pretpostavimo da je to istina, da je smrt nagrada, nešto najljepše.

Odmah se postavlja pitanje: ako je smrt tako lijepa, zašto je onda kreiran ovaj materijalni svijet? Koja je naša svrha ovdje? Zašto nismo ostali tamo gdje je lijepo?
stilicon is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 05:01   #48
Quote:
stilicon kaže: Pogledaj post
Pretpostavimo da je to istina, da je smrt nagrada, nešto najljepše.

Odmah se postavlja pitanje: ako je smrt tako lijepa, zašto je onda kreiran ovaj materijalni svijet? Koja je naša svrha ovdje? Zašto nismo ostali tamo gdje je lijepo?
Smrt nije nagrada, formiranje ili napuštanje (odbacivanje) fizičkog media je proces života koji obuhvata veliki broj ciklusa (reinkarnacija) sve do potpunog sazrevanja svesti duše - koja to postaje kroz svoje poslednje u nizu otelotvorenja - tada se može reći da je to "prava smrt" jer se jednom za svagda napuštaju sva tela ili omotači (fizičko, suptilno, mentalno). "pravo rođenje" počinje sa pojavom tračka prve najograničenije svesti, daleko pre pojave najograničenijeg materijalnog media (tela) koje prepoznajemo kao organsko u prirodi. Taj Život traje eonima i obuhvata proces evolucije, inkarnacije i involucije svesti (involucija kao duhovna Staza).
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 14:11   #49
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Smrt nije nagrada, formiranje ili napuštanje (odbacivanje) fizičkog media je proces života koji obuhvata veliki broj ciklusa (reinkarnacija) sve do potpunog sazrevanja svesti duše - koja to postaje kroz svoje poslednje u nizu otelotvorenja - tada se može reći da je to "prava smrt" jer se jednom za svagda napuštaju sva tela ili omotači (fizičko, suptilno, mentalno). "pravo rođenje" počinje sa pojavom tračka prve najograničenije svesti, daleko pre pojave najograničenijeg materijalnog media (tela) koje prepoznajemo kao organsko u prirodi. Taj Život traje eonima i obuhvata proces evolucije, inkarnacije i involucije svesti (involucija kao duhovna Staza).
Dobro, to je jedna od teorija koja je apsolutno ravnopravna s ostalim filozofskim ili religisjkim teorijama koje govore o istom. Nema nikakvog argumenta ili dokaza da je to baš tako, i zašto je to tako.

Moje pitanje nije time odgovoreno.

Zašto (do tog potpunog sazrijevanja) nije došlo tamo, bez materijalnog svijeta?

Sam čin kreacije mateijalnog svijeta znači da postoji razlog, ima neku svrhu, nešto što se može napraviti samo u materijalnom obliku. Ni jedna religija ne daje odgovor koja je to svrha, zašto smo ovdje.
stilicon is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 15:41   #50
Sudeći po nazivu teme sav živi svijet biva nagrađen smrću kao nečim najljepšim, pa ni ne čudi onda što se ljudi ponašaju onako kako se već ponašaju- obzirom najbolje tek slijedi nakon smrti.

Ma možda ne bi bilo zgorega znati da ni ta "nagrada" nije vječna, najme, kako neki bivaju opetovano "nagrađivani" smrću- za primjer su barem oni koji se sjećaju svojih prijašnjih života- bilo bi logično upitati se u čemu je onda keč!?!

Možda ipak treba učiniti neku radikalnu promijenu u shvaćanju toga tko mi zapravo jesmo, kako bi se izvukli iz tog neprekidnog lanca "nagrađivanja"...
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 17:09   #51
Quote:
Bić kaže: Pogledaj post
Stvarno nitko nema nikakvih spoznaja o tome, ili se ne usudi pisati?? Nevjerojatno
Nemam spoznaja, ali voljela bih da je tako kako kažeš.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 17:38   #52
Quote:
stilicon kaže: Pogledaj post
Dobro, to je jedna od teorija koja je apsolutno ravnopravna s ostalim filozofskim ili religisjkim teorijama koje govore o istom. Nema nikakvog argumenta ili dokaza da je to baš tako, i zašto je to tako.

Moje pitanje nije time odgovoreno.

Zašto (do tog potpunog sazrijevanja) nije došlo tamo, bez materijalnog svijeta?

Sam čin nastanka materijalnog svijeta znači da postoji razlog, ima neku svrhu, nešto što se može napraviti samo u materijalnom obliku. Ni jedna religija ne daje odgovor koja je to svrha, zašto smo ovdje.
Materija je produkt ili nuspojava spajanja energetskih polja u kosmosu, kojih ima praktično beskonačno, dakle, materija kao materija ne postoji kao zasebna celina već predstavlja "čvorove na suptilnoj niti energija" i kao i sve u kosmosu nosi razvojni princip.
Kao slučajan proces u kreaciji, a zbog prirode koja je utkana u te čvorove na osnovu "prirode majki energija", kao i stvaralačkog principa koji je osnovni princip kreacije, sama mrtva materija nosi svoje tendencije sopstvenog razvoja koje na ovaj ili onaj način usmeravaju "majke energije" - otuda i sama pojava razvoja celokupnog materijalnog univerzuma kao jedna vrste media, u principu jedne sitnice (sa svim materijalnim galaksijama, svetovima, materijalnom prirodom znanom i neznanom koja je delić delića celokupne Kreacije) koja i kao takva čestica u okeanu energije ona predstavlja nešto novo, nešto što obogaćije celokupnost kosmosa, premda je, kao što ažem, kosmos svet duhovnih energija - dakle, inteligentnih, superinteligentnih, globalnih, specialnih, različitih kosmičkih energetskih centara itd pa sve do Osnovnog ili Jedinstvenog polja iz kojeg sve izvire, pa i pre toga do Izvornog polja kojeg nazivamo Bog Stvaralac ili Stvaralac, pa i do još osnovnijeg, ako se to može reći a to je Potencijalnog polja - ili Potencijala iz kojeg sve izvire pa i njegov aktivni stvaralački genij.

Postoje i nematerijalni svetovi, čiji razvoj nije određen na grublji medij koji naš nervni sistem sa svojim čulima percipira kao "materijalni svet", premda to nikada nije samo materijalni svet već on ima i svoje druge dimenzije koje materijlna čula ne percipiraju odnosno svest koja je poistovećena sa materijalnim čulima i impresijama materijalnog sveta ne može doživeti niti spoznati svesno sve dok je okrenuta ili poistovećena sa tim utiscima čiji je spoljašnji uzrok u vibraciji objekata koje jedino percipira i apstrahuje kao nešto pojedinačno u vremenu i prostoru.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 17:59   #53
Quote:
Shangri-La kaže: Pogledaj post
Vrlo zanimljiva tema i svakako nešto o čemu bi se trebalo više promišljati. Moj stav je kako vidimo i u znanosti: energija se nemože uništiti- samo promjeniti oblik. E sad moguće varijacije i koliko smo mi svjesni nakon, su brojne. Nedavno pogledah vrlo zanimljiv dokumentarac na tu temu a iz jedne druge kulturološke perspektive. Uz naraciju nedavno "otišlog" Leonarda Cohena, dokumentarac svakako preporučam za pogledati: Tibetan Book Of The Dead (Full Documentary) https://www.youtube.com/watch?v=nOs8s5zTGnA
Užasno mi je žao što je Tibetanska knjiga mrtvih mi nestala. Mislim da sam je mami trebala čitati 40 dana.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 18:19   #54
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Materija je produkt ili nuspojava spajanja energetskih polja u kosmosu, kojih ima praktično beskonačno, dakle, materija kao materija ne postoji kao zasebna celina već predstavlja "čvorove na suptilnoj niti energija" i kao i sve u kosmosu nosi razvojni princip.
Kao slučajan proces u kreaciji, a zbog prirode koja je utkana u te čvorove na osnovu "prirode majki energija", kao i stvaralačkog principa koji je osnovni princip kreacije, sama mrtva materija nosi svoje tendencije sopstvenog razvoja koje na ovaj ili onaj način usmeravaju "majke energije" - otuda i sama pojava razvoja celokupnog materijalnog univerzuma kao jedna vrste media, u principu jedne sitnice (sa svim materijalnim galaksijama, svetovima, materijalnom prirodom znanom i neznanom koja je delić delića celokupne Kreacije) koja i kao takva čestica u okeanu energije ona predstavlja nešto novo, nešto što obogaćije celokupnost kosmosa, premda je, kao što ažem, kosmos svet duhovnih energija - dakle, inteligentnih, superinteligentnih, globalnih, specialnih, različitih kosmičkih energetskih centara itd pa sve do Osnovnog ili Jedinstvenog polja iz kojeg sve izvire, pa i pre toga do Izvornog polja kojeg nazivamo Bog Stvaralac ili Stvaralac, pa i do još osnovnijeg, ako se to može reći a to je Potencijalnog polja - ili Potencijala iz kojeg sve izvire pa i njegov aktivni stvaralački genij.

Postoje i nematerijalni svetovi, čiji razvoj nije određen na grublji medij koji naš nervni sistem sa svojim čulima percipira kao "materijalni svet", premda to nikada nije samo materijalni svet već on ima i svoje druge dimenzije koje materijlna čula ne percipiraju odnosno svest koja je poistovećena sa materijalnim čulima i impresijama materijalnog sveta ne može doživeti niti spoznati svesno sve dok je okrenuta ili poistovećena sa tim utiscima čiji je spoljašnji uzrok u vibraciji objekata koje jedino percipira i apstrahuje kao nešto pojedinačno u vremenu i prostoru.
Ili jednostavnije rečeno, postoji Bog ili postoji svemirska inteligencija ili duh nadživljuje tijelo.

Ali to još uvijek nije odgovor na pitanje zašto je kreirana tvorevina koju mi percipiramo kao materijalni svijet i koja je naša svrha ovdje.
stilicon is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 19:05   #55
Točno. Moja mama je uvijek govorila da postoji sila, ali je neumoljiva. Ali zašto ovdje ovo sranje ovdje?
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 19:16   #56
Quote:
stilicon kaže: Pogledaj post
Ili jednostavnije rečeno, postoji Bog ili postoji svemirska inteligencija ili duh nadživljuje tijelo.
Ili sve to skupa istovremeno.

Quote:
stilicon kaže: Pogledaj post
Ali to još uvijek nije odgovor na pitanje zašto je kreirana tvorevina koju mi percipiramo kao materijalni svijet i koja je naša svrha ovdje.
To ti nitko ne može reći, pogotovo sa stajališta po kojem je čovjek mjerilo svih stvari. To je kao da se pijuni u igri "Čovječe ne ljuti se" pitaju zašto su kreirani i koja je njihova svrha.
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.03.2017., 20:03   #57
Quote:
stilicon kaže: Pogledaj post
Ili jednostavnije rečeno, postoji Bog ili postoji svemirska inteligencija ili duh nadživljuje tijelo.

Ali to još uvijek nije odgovor na pitanje zašto je kreirana tvorevina koju mi percipiramo kao materijalni svijet i koja je naša svrha ovdje.
Kao što rekoh, materija je nastala neplanski, slučajno, za razliku od svega ostalog. Tvoja svrha u svom životu je ona koju sam sebi odabereš, sve ostalo su procesije koje i tako funkcionišu onako kako funkcionišu, autonomno, bili mi u to upućeni ili ne nije važno zapravo.

"svemirska inteligencija" je naš vrli izvor, izvor je svega zamišljenog u našem umu (pethodi inteligenciji i imaginaciji), a ono što percipiramo samo je sloj iluzije jer je to "odbljesak" u umu, a on postaje "duplo iluzoran" kada ga svest doživljava kao stvarnost, to zapravo počinje problematika koja u jednom ključnom momentu se oplodi sa pitanjem "koja je moja svrha" jer svest se raspituje o samostvorenoj "zamišljenoj inidivudi" i njenoj svrsi kao da je stvarna.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 14:33   #58
Quote:
arna kaže: Pogledaj post
Sudeći po nazivu teme sav živi svijet biva nagrađen smrću kao nečim najljepšim, pa ni ne čudi onda što se ljudi ponašaju onako kako se već ponašaju- obzirom najbolje tek slijedi nakon smrti.

Ma možda ne bi bilo zgorega znati da ni ta "nagrada" nije vječna, najme, kako neki bivaju opetovano "nagrađivani" smrću- za primjer su barem oni koji se sjećaju svojih prijašnjih života- bilo bi logično upitati se u čemu je onda keč!?!

Možda ipak treba učiniti neku radikalnu promijenu u shvaćanju toga tko mi zapravo jesmo, kako bi se izvukli iz tog neprekidnog lanca "nagrađivanja"...
Pa nemremo. SAMSARA, a valjda je prirodni zakon, jači od svega, jest ciklus stalnih rođenja i smrti.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 18:25   #59
Ništa tu nema lijepo, romantično, pustolovno, nadhnjujuće...

Stanje prelaska iz ovozemljskog iskustva u stanje smrtnosti je nadasve traumatično, zastrašujuće i nevoljno. Događa se nasuprot naše volje, jer volja je ta, koja teži prevladati biološki proces raspada materije u koju smo "spušteni".

Naša materijana forma je "komprimirana duhovna supstanca", koja se u vanrednim okolnostima "sabija, tlači" i spušta prema dolje u trenutku začeća, pa se obrnutim procesom raspada i vraća "prema gore" u trenutku smrti.

Smrt. Kataklizmički je to događaj, koji se odvija na individualnoj razini i na razini osoba sa kojima smo emotivno povezani. Jednako kataklizmički događaj je sam i nastanak života.

Život i smrt su krajnji akti krativno-destrukivne prirode stvarnosti. Ipak, taj proces, osim živih bića Zemlje, prolaze i bakterije, planete, planetarni sustavi, pa čak i kompletne galaksije. Na kraju - i kompletan kozmos prolazi kroz iste faze kao i jedno ljudsko biće.

Sve se rađa, živi... i umire.

Šta ima "tako strašno" u spoznaji da u jednom trenutku - više nećeš postojati?

Naš ego, koji je zapravo sveden na elektro-magnetsku strukturu i kemijske procese unutar sivih stanica? Tvoje "potomstvo", koje je svedeno na ograničen informacijski DNK zapis onoga šta si ti nekada bio? Tvoja kuća, spomenik ili automobil, čija registracija nestaje od trenutka, kada tehnološki evolucijski proces zaključi da tvoja pokretnina više nije "tehnološki prihvatljiva"? Amen!

I da sve šta se rodi ili eventualno nastane od tebe - više neće sadržavati niti tračak onoga šta si nekada bio. Tako svari stoje! U najboljem slučaju, tvoj "zapis" može relativno dugo opstati u raznim formama materijanog zapisa. Kao spomenik, kao djed ili kao ostavština nekog "velikog političara, mislioca, forumaša....". - Ali sve je to iluzija.

Jer ako jedna galaksija poždire drugu (a time rađa neku drugu galaksiju), kakvu "uzvišenu", stalnu ili barem dugotrajnu svrhe onda može imati jedno naprosto, ljudsko biće?

Zar nije smrt i smrtnost, zapravo izraz apsolutnog, konačnog mira, kojemu svi mi u najdubljim dijelovoma svoje duše - duboko težimo? Zar nije to apsolutni, krajnji izraz božanskog ujedno i dar nad darovima?


Strah, strah od vlastite prolaznosti je krajni privid. Taj iskonski osjećaj je esencijalna emocija svih živih bića. Strah...od smrti, od apsolutno nepoznatog, od apsolutno neprihvatljive spoznaje - apsolutnog nepostojanja.

I baš taj osjećaj prestavlja bezdan , odnosno razliku između duhovno razvijenog bića - i onog koji tapša u mraku, koji se boji smrti i ideje vlastite prolaznosti.

Spznaja smrtnosti, vlastite prolaznosti je ključ razumijevanja bilo koje religije, duhovne, mistične ili okultne prakse. Jer sam prelaz preko tog "strašnog ponora" - predstavlja besmrtnost, poraz nad vlastitim egom/iluziom/sotonom, demonima itd...

To je ključ konekcije sa "višim ja" - koje je oslobođeno najdubljeg i iskonskog ali iluzornog osječaja straha! Straha od smrti, prolaznosti...
Horz is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2017., 23:33   #60
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post


Smrt nije nagrada, formiranje ili napuštanje (odbacivanje) fizičkog media je proces života koji obuhvata veliki broj ciklusa (reinkarnacija) sve do potpunog sazrevanja svesti duše - koja to postaje kroz svoje poslednje u nizu otelotvorenja - tada se može reći da je to "prava smrt"
Reinkarnacija nit je smrt a još manje "prava". Suprotno - reinkarnacijom se sama smrt izbjegava!

= nepostojeća utjeha

tj. gdje/kad si naišao na zapis kategorički rečeno "kad umreš - opet ćeš živjeti" i kad ti netko od reinkarniranih dokazao 'živ sam, zar me ne vidiš, čuješ, ne žive oko tebe već mene mrtvog!' ?


Ako je smrt nagrada - tada čemu na sprovodima odjeveni u crno i obliveni suzama (?)

(pitanje koje preskoče religiozni/vjernici, naprave se nisu čuli, jer - samo se prave znadu o smrti)
Pravi Život is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:18.