Pretpostavlja li "teža" bolest i poremećaj u laboratorijskim nalazima i kakav?

[bonecrusher]

hrvoje dr. kaže:

Inače nije mi jasno čemu te manipulacije,laži i skrivanja,pa se onda isčuđavati i za sve kriviti doktore.
Da napište nalaze kako spada možda će netko moći smisleno odgovoriti.

Nit manipuliram, nit lažem, nit skrivam, nit krivim doktore, nit ću se tu više uopće tu javiti. A i ne trebam takve kao što si ti da mi objasne šta je to lezija, jer od takvih "leziju" dobivam. Ti tu izgleda služiš da dotučeš već ionako dotučenog čovjeka. Hvala ti za sva tvoja nerazumijevanja.

[leeloo27]

Bonecrusher ajd nemoj tako odmah reagirati, ne vjerujem da je Hrvoje išta loše mislio. Barem on svima odgovara i pomaže ovdje na pdf-u i čisto sumnjam da te htio uvrijediti.
Ti sve nešto uvijeno i okolo naokolo ispituješ pa ljudima nije jasno što zapravo želiš znati pa možda malo žešće reagiraju (i tu im ovim putem dajem malu packu, vidite da je čovjek izgubljen ).
Prepiši mamine nalaze, ambulantne listove ili šta već imaš, ovdje ima divnih ljudi koji pomažu i odgovaraju drugima, vjerujem da će ti netko odgovoriti i razjasniti ti stvari koje ti nisu jasne.

Nemoj se ljutiti.

[bonecrusher]

Hvala za "utješne" riječi - sve o.k ali ako me neko optuži da lažem, manipuliram, skrivam, optužujem doktore, onda je to ozbiljna stvar. Zašto bi ja išao to raditi? Postavio sam neka vrlo jednostavna pitanja, a sa njegove strane "šta ovaj hoće?" "ja ga ne razumijem" itd. Pravi doktor MORA razumijeti jednostavna pitanja, jer kako će onda razumijeti ona složenija? Zar je pitanje "Što je to ekspanzivna lezija" toliko teško? Pravomu doktoru takvo pitanje ne bi bilo strano.

[Ivanicapeca]

Lezija je oštećenje ili ozljeda nekog tkiva. To možeš vrlo lako izgugulati. Ne treba za neke stvari baš ići do doc.prim. dr. mr

Probaj biti konkretniji kod postavljanja pitanja. Ponekad se na jednostavno pitanje ne može dati isti takav odgovor bez dubljeg uvida u materiju, da se tak izrazim. To je ovdje bio korijen svih nesporazuma.
Zaista probaj staviti neke nalaze da ti možemo dati konkretnije viđenje maminog stanja.

[leeloo27]

bonecrusher kaže:

Hvala za "utješne" riječi - sve o.k ali ako me neko optuži da lažem, manipuliram, skrivam, optužujem doktore, onda je to ozbiljna stvar. Zašto bi ja išao to raditi? Postavio sam neka vrlo jednostavna pitanja, a sa njegove strane "šta ovaj hoće?" "ja ga ne razumijem" itd. Pravi doktor MORA razumijeti jednostavna pitanja, jer kako će onda razumijeti ona složenija? Zar je pitanje "Što je to ekspanzivna lezija" toliko teško? Pravomu doktoru takvo pitanje ne bi bilo strano.

Jel ti mogu nešto reći, ali mi se nemoj naljutiti?

Malo si preosjetljiv i previše si uzimaš k srcu. Znam da ti je teško, da si u strahu šta je sa majkom al ovdje nikome nije cilj tebe napadati, ljudi ti žele pomoći.

I gle, kad pitaš tako općenito možeš samo dobiti općeniti odgovor. Opet ti kažem, napiši mamine nalaze, ima ovdje nekoliko stručnih ljudi pa će ti razjasniti neke stvari.

[bonecrusher]

Znam šta je lezija, jer zam izguglo, naravno da nisam takav papak da ne znam u tražilicu utipkati traženi pojam, ali pokušao sam i tu pitati, jer taj pojam može biti i širi,i neko ko se na Forumu predstavlja kao doktor "Dr" bi trebo znati više od onog - "ne uzimati alkohol sa tabletama, držati se doze koju vam je liječnik prepisao i ići redovito na kontrolu" - ?????? - kome trebaju takvi savjeti? No, treba ipak gledati pozitivno, sunce je još uvijek gore, tj. nije eksplodiralo, s druge strane je mjesec i život za sada ide dalje. Hvala laeloo i ivanica, bokić i lijepi pozdravek!!!!!

[lahor]

bonecrusher kaže:

I ja sam jučer išao na pregled koljena na koji sam čekao 5 mjeseci na Šalati i dijagnoza je - sumnja na "leziju" meniskusa-tak nekak. Već sam postao alergičan na riječ "LEZIJA"- gdje god pogledam - "lezija" - šta je uopće "lezija"????? Oštećenje, izvitoperenje ili šta????.

Ako će to barem malo utješiti - tvoja lezija nije opasna. To je samo sumnja da ti je oštećen menisk u koljenu (vjerojatno neka ozljeda). Gle... sj.. si koljeno, od tog se ne umire.

Glede mame, tu ti ništa ne mogu reći, koljena jesu moja struka, ali ovo nije. Ekspanzivna lezija uopće ne zvuči dobro. Uz sve nalaze koje traže očito je da sumnjaju na zloćudni tumor.

[bonecrusher]

Evo, nije me dugo bilo, u međuvremenu je mama opet bila kod ginekologa, nalazi su uredni, kontrola za 6 mjeseci, iako ima lejomiom veličine ljudske šake, ali doktor kaže da je to pitaj boga od kad, obzirom da je mama navršila 83 godine i da to sad nije ni za operaciju i tako...Pa je bila na scintigrafiji koju je jako teško podnijela-povraćala je odmah po izlasku iz pregleda, i tek sutradan je došla k sebi - nalazi isto ukazuju na "nešto u predjelu zdjelice - desne crijevne kosti" - slike su dosta loše - piše da je to zbog "Hidracije", pa je bila ovih dana za "Tumorske markere" - od 5 markera 4 su o.k.-minimalnih vrijednosti, a jedan i to 15-3 je 49, a normalno je do 25, pa tek drugi tjedan je naručena kod svog Dr.Opće prakse, i tako vrijeme ide, već je 4 mjeseca prošlo od prvog pregleda, a još se ne zna šta je zapravo na stvari. Cijelo to vrijeme ja mami radim (miksam) sokove od voća i povrća 3 puta dnevno, i još se dobro drži, jedino je boli desna noga, pogotovo po noći ne može spavat na toj strani....uzima "Tramal", što joj donekle ublažuje bol, ali joj nekad nije dobro zbog želuca-mučnina. Ne znam šta će dalje biti, ali da li netko zna, tj. ima iskustva u vezi markera 15-3. Čitao sam da on može biti i posljedica nekancerogenih bolesti - recimo upale zdjelice i sl.a mama ima baš na desnoj zdjeličnoj kosti (crijevnoj) nekakvu kao leziju ili apsces otvorene etiologije....Hvala i pozdrav svima.

[Ivanicapeca]

Markeri nisu pouzdano dijagnosticko sredstvo,vise sluze za orjentaciju i mogu biti lazno pozitivni i pozitivni kod benignih stanja.Najvjerojatnije se radi tome miomu koji je sad narastao i pritisce neku zilu i zivac i zato mama trpi bol.

[bonecrusher]

Ivanicapeca kaže:

Markeri nisu pouzdano dijagnosticko sredstvo,vise sluze za orjentaciju i mogu biti lazno pozitivni i pozitivni kod benignih stanja.Najvjerojatnije se radi tome miomu koji je sad narastao i pritisce neku zilu i zivac i zato mama trpi bol.

Da, ali osim tog mioma ima izraslinu iste veličine (10x10cm) na ilijačnoj kosti, tj.crijevnoj kosti točno iznad zgloba kuka, pa je to zahvatilo i mišiće, pa vjerojatno to boli....ali nikako obavit sve pretrage da se vidi o čemu se radi, moraćemo negdje privatno otić, vjerojatno u Nemetovu, da li možda neko zna ko je stručnjak za takve stvari, jer bi trebalo napravit biopsiju, tj. utvrditi o kakvoj se tvorbi radi. Ne mora sve biti rak, možda je gnojni apsces na kosti, obzirom da je mama pala prije par godina i natukla baš tu kost.....uglavnom šta je, tu je, ali žalosno je vidjeti vlastitu majku koja je još prije 4-5- mjeseci odlično i sigurno hodala, plivala ko riba, kako nemoćno i bolno šepa, a po cijele dane pere i pegla, jer ne može dugo ni sjedit ni ležat....Osjećam se cijelo vrijeme otkad je to počelo početkom ove godine kao da imam zabijen nož u prsa. Gadan je osjećaj kad znaš da ti sutrašnji dan a i budućnost ne donosi ništa dobrog. Blago ljudima koji imaju "samo" išijas, reumu, artritis i slično. Od tog se ne umire. Uopće ne znaju kak su sretni. Bar se mogu nadati da će jednog dana ozdraviti.

[flyingappletree]

A mislim ovu zadnju rečenicu ne mogu ne prokomentirati, blago tebi štp ti je u 50oj godini još živa mama i njoj što je doživjela 82g. Ja recimo već 20g živim bez oca a puno sam malđa od tebe. Možda bi ipak trebao malo sagledati obe strane medalje, i radi sebe i radi majke, jer ovakvim razmišljanjen ne činiš nikom ništa dobroga.

[Idem_doma]

Moja nije doživjela ni 60, a u kolica je "pala" prije 50-te.
80 je duboka starost i više od očekivanog životnog vijeka. Naravno da voliš majku, ali isto tako ti mora biti jasno da nitko ne živi vječno. Imaš li obitelj, ženu, djecu?

[Ivanicapeca]

Bonecrusher, svakom je njegova bol najveca i najteza.Bol od artritisa je prestrasna i izjednacava se po intezitetu s onom koju prouzroci neoplazma i metastaze, cak se i jednako lijece.Iznenadio bi se kako mladi ljudi umiru od ne i u kojim mukama.Ne zelim se ponavlati,ali moram opet istaknuti da je u cijeloj ovoj prici najveci problem tvoja percepcija situacije.Da,istina je,tvoja mama i sa 80. zasluzuje najbolju mogucu dostupnu skrb i pomoc, ali tvoja ocekivanja su posve nerealna.Ona nikad vise nece biti mlada i agilna kao prije.Zaboga stari,polagano i postepeno se gasi,to je prirodan i normalan proces. Moras to zdravo prihvatiti i ziviti svoj zivot.Mislim da to tvoja majka najvise zapravo treba i zeli.

[leeloo27]

bonecrusher kaže:

Osjećam se cijelo vrijeme otkad je to počelo početkom ove godine kao da imam zabijen nož u prsa. Gadan je osjećaj kad znaš da ti sutrašnji dan a i budućnost ne donosi ništa dobrog. Blago ljudima koji imaju "samo" išijas, reumu, artritis i slično. Od tog se ne umire. Uopće ne znaju kak su sretni. Bar se mogu nadati da će jednog dana ozdraviti.

To pričaš iz svog iskustva ili...?

Kao prvo reumatoidni artritis je kronična autoimuna progresivna bolest. Nema ozdravljenja i nema lijekova. Vjeruj mi oni koji imaju RA niti im je blagi niti su sretni.

Jel znaš kako je kad se ujutro probudiš i ne možeš se pomaknuti iz kreveta koliko te bole zglobovi? Jel znaš kako je to kad moraš nekoga sa 20 i kusur godina moliti da ti nareže kruh jer ne možeš taj dan držati nož u rukama koliko te bole zglobovi? Itd. Ak ne znaš, ja znam i nit mi je blago i niti sam sretna zbog toga a ja čak ni nemam RA, imam nešto blaže barem što se zglobova tiče. Mogu misliti kako je nekome tko baš ima RA i kome tijelo isključivo zglobove napada.

Tvoja majka je doživjela lijepe godine. Znam da je teško gledati nekoga koga voliš u bolovima i bolesnog al ajd please nemoj pisati ovakve stvari koje si sad napisao. Vrijeđaš mene i sve ostale koji su bolesni i koji se svaki dan bude i bore sa svojim boleštinama, a da pritome sam ne znaš kako je svaki dan kroz sve to prolaziti.

[bonecrusher]

leeloo27 kaže:

To pričaš iz svog iskustva ili...?

Moja žena ima reumatoidni artritis i ja imam arteozu oba koljena i kuka, mama mi ima 83 god. ali i ja živim bez oca cijeli život (rastavili se kad sam se ja rodio), otac umro kad mi je bilo 17 god, a kad mi je bilo 18 umro mi je očuh kojeg sam volio više nego "biološkog", a sa mamom je bio 7 godina. Zatim mi je poumiralo sve što je oko mene disalo i što sam volio. Nisam mislio omalovažit išijas ili reumu ili artritis (ja uopće nisam niti napisao reumatoidni artritis)....ali svako normalan bi mijenjao recimo rak sa metastazama u kostima koji raste i širi se na sve organe, jede kosti i mišiće za "puku" reumu ili artritis ili bilo koju drugu bolest od koje se ne umire....To sam htio reći, ali po starom dobrom običaju opet sam krivo shvaćen....Mene isto boli ko sam vrag po noći, a ujutro ne mogu ustati iz kreveta od bolova, ali kad uzmem brufen granule ili nekaj slično ipak bol popusti pa mi je čist dobro. Što se tiče godina moje majke, najgore je kad ti neko kaže - pa kaj vi hoćete, vi imate 83 godine. Majka je majka, sad bi ja trebal bit vesel jer je doživjela tolike godine. Zašto bi morala umrijeti zbog nečeg što se možda da izliječiti...Zapravo u ovom izopačenom i izvitoperenom društvu star si i sa 50 godina. Starac. Ja sam zapravo doživio i lijepe godine obzirom da je 20 mojih prijatelja iz djetinjstva već odavno "pod zemljom", najmlađi je imal 14 god, a najstariji 37. Pardon, zaboravil sam još jednog koji se prije par godina objesil, a doživio je "čak" 46 godina....Nego MR čekam već 6 mj. i u lipnju bi to trebao obavit, ali sve se bojim da bu otkriveno nekaj čist drugo kao recimo krak neke metastazice kao kod jednog prijatelja ili nekaj još ljepše....ali neka, vrag si ga neka. Čovjeku je već kod rođenja suđeno kak će završit ovozemaljski put, i to se ne može promijeniti. Neću više daviti, želim svima puno zdravlja, zdravima da ostanu zdravi, a bolesnima da ozdrave.

[simon3]

bonecrusher kaže:

Zapravo u ovom izopačenom i izvitoperenom društvu star si i sa 50 godina. Starac. Ja sam zapravo doživio i lijepe godine obzirom da je 20 mojih prijatelja iz djetinjstva već odavno "pod zemljom", najmlađi je imal 14 god, a najstariji 37.

Prvo što moraš napraviti jest prestati brojati pokojnike, tj ljude koje si ispratio na onaj svijet. Zato što je smrt dio života svakoga čovjeka, pa tako i tebe.

Ti se teško nosiš sa vlastitom smrtnošću, i to je bit svega. Zbog toga teško prihvaćaš majčinu bolest. Nema recepta za prevladati taj strah od smrti, svatko se s tim nosi drugačije. Ja ti preporučam psihijatra, hobi ili posao koji te veseli, uživanje u djeci ako ih imaš, ako ih nemaš, volontiranje u smislu pomaganja drugim ljudima koji su u nevolji većoj negoli ti sam. (uvijek ima netko komu je gore).

I još, vjera. Povratak vjeri u Boga. Snažna vjera ti daje nadu da ovaj život prepun suza i radosti ipak ima nekoga smisla.

[bonecrusher]

simon3 kaže:

Prvo što moraš napraviti jest prestati brojati pokojnike, tj ljude koje si ispratio na onaj svijet. Zato što je smrt dio života svakoga čovjeka, pa tako i tebe.

Ti se teško nosiš sa vlastitom smrtnošću, i to je bit svega. Zbog toga teško prihvaćaš majčinu bolest. Nema recepta za prevladati taj strah od smrti, svatko se s tim nosi drugačije. Ja ti preporučam psihijatra, hobi ili posao koji te veseli, uživanje u djeci ako ih imaš, ako ih nemaš, volontiranje u smislu pomaganja drugim ljudima koji su u nevolji većoj negoli ti sam. (uvijek ima netko komu je gore).

I još, vjera. Povratak vjeri u Boga. Snažna vjera ti daje nadu da ovaj život prepun suza i radosti ipak ima nekoga smisla.

Slažem se u potpunosti s tobom, zapravo ne bojim se ja vlastite smrti, nego smrti osoba iz moje neposredne blizine koje volim....ali baš si mi uzeo riječ iz usta - uvijek ima neko komu je gore. Zato više nikad ne kažem "biće bolje", nego "samo da ne bude gore".....imam dvoje djece i pokušavam se posvetiti njima, ali zadnjih godina mi ništa ne ide, i kao da je u meni nešto puklo - ne mogu se ničemu veseliti, i osjećam se ko centarfor koji nije dao gol 5 godina. Nikako da usklikne Gooooool. I tako dalje.....

[extreme25]

Moja mama je imala perfektnu krvnu sliku, mrvicu sniženo željezo a ono..metastaziralo pojetri, gušteraći, uz debelo crijevo itd...Nakon operacije opet vade krvi itu se tek vide povišeni trombociti koji se povise kod recidiva. PRijateljici je sa debelog crijeva metastzirlo po cijeloj zdjelici, ali s obzirom na urednu kks uz malo sniženo željezo i njenih 18 godina nitko nije posumnjao na gada. Tako da sve je to otom potom, moja je majka rekla nema sanse vise da mi vade krv reci cu im ja sta mi je i bez krvi.

[simon3]

bonecrusher kaže:

Slažem se u potpunosti s tobom, zapravo ne bojim se ja vlastite smrti, nego smrti osoba iz moje neposredne blizine koje volim....ali baš si mi uzeo riječ iz usta - uvijek ima neko komu je gore. Zato više nikad ne kažem "biće bolje", nego "samo da ne bude gore".....imam dvoje djece i pokušavam se posvetiti njima, ali zadnjih godina mi ništa ne ide, i kao da je u meni nešto puklo - ne mogu se ničemu veseliti, i osjećam se ko centarfor koji nije dao gol 5 godina. Nikako da usklikne Gooooool. I tako dalje.....

znaš zašto te razumijem? jer nešto od tvoje osobnosti imam i sama. Mom je ocu 71. A ja se užasavam i pomisli na njegovu smrt. Sada doduše, manje, otkada sam postala vjernica. Lakše mi je prihvatiti smrt.

A ovo, da se osjećaš kao da je u tebi nešto puklo, to je kriza srednjih godina, gdje ponovno moraš "pronaći sebe", prihvatiti nadolazeću starost i sve ono što ona nosi, ili pak, depresija.
Kad imaš djecu, tada kažeš: samo neka ide po redu. Jer doista, smrt djeteta je nešto čega se svi užasavamo.
Stoga, prihvati već sad da će ti majka umrijeti. Možda i vrlo skoro. Potrudi se da joj zadnje godine života učiniš što ljepšima; ali opet, ne suviše na uštrb vlastite obitelji, žene, djece i sebe sama.

Na žalost, nema tu recepta koji ekspresno pomaže; ali zapamti, smisao života su djeca; onako kako tebi treba majka, tako si i ti potreban svojoj djeci. I unučadi koju ćeš dobiti.

[bonecrusher]

simon3 kaže:

znaš zašto te razumijem? jer nešto od tvoje osobnosti imam i sama. Mom je ocu 71. A ja se užasavam i pomisli na njegovu smrt. Sada doduše, manje, otkada sam postala vjernica. Lakše mi je prihvatiti smrt.

A ovo, da se osjećaš kao da je u tebi nešto puklo, to je kriza srednjih godina, gdje ponovno moraš "pronaći sebe", prihvatiti nadolazeću starost i sve ono što ona nosi, ili pak, depresija.
Kad imaš djecu, tada kažeš: samo neka ide po redu. Jer doista, smrt djeteta je nešto čega se svi užasavamo.
Stoga, prihvati već sad da će ti majka umrijeti. Možda i vrlo skoro. Potrudi se da joj zadnje godine života učiniš što ljepšima; ali opet, ne suviše na uštrb vlastite obitelji, žene, djece i sebe sama.

Na žalost, nema tu recepta koji ekspresno pomaže; ali zapamti, smisao života su djeca; onako kako tebi treba majka, tako si i ti potreban svojoj djeci. I unučadi koju ćeš dobiti.

Da, to je to, sve ja to kužim, ali gadno je to kad unaprijed dobiješ certifikat da ćeš uskoro umrijeti, a ne znaš kad, pa te slomi strepnja i neizvjesnost, mučiš se, ne možeš spavati, noćne more i sve skupa, proučavanje sve moguće literature o tumorima, pa se malo javi nada, pa se ugasi, pa to može potrajati pitaj boga do kada, godinama e tek onda dolazi njezino veličanstvo smrt - tu si već totalno gotov otprije i ako preživiš taj trenutak i sve oko toga - odar sa lijesom, sućuti raznih ljudi, vijenci, govori svećenika, ukop, itd.(ako moja majka umre, ja to neću moći izgurati osim ako me ne našopaju sa 2 litre morfija i svega ostalog)...onda pak dolazi treća faza - žalovanje, tugovanje, životne uspomene, rušenje svega što te prije držalo, pa onda ne možeš prežaliti voljenu osobu - sve te podsjeća na nju, spoznaja o prolaznosti života, i ta bol ne prolazi samo tako, pa ako si u mojim godinama, do kraja života ti je zagarantirano "opće veselje"....A joj, neću dalje dramatizirati, inače se ničega ne bojim, ali toga da.....jako je grdo i suosjećam se sa svakim kome je doktor obznanio da ima uljeza u sebi.....stvarno te živog ubije.