Govorimo o smislu života kojeg svatko o nas pronalazi na svoj način.
Pričati o tome i davati razne vrijednosne sudove tuđoj osjećaju smislenosti je nepotrebno. U smislenosti izražavamo naše stanje duha ali i emocije jer se na svaki smisao kao na struju prikopčamo i tako crpimo svoju energiju. Ona se povezuje sa našim potencijalom kojeg već imamo i eto mi smo ko napuhana lutka koju u zraku vijoru zbog tog toplog zraka i reklamira svoj smisao.
Nekima je nešto isprazno drugima pak puno, tamo gdje je ugodno popunjeno drugi vide mršavost u tome...i tako u nedogled. Više od osobnog trganja za smilom života, zanimljivije su PONUDE smisla.
No, može li se smisao nuditi kao robu???
Može. Samo autoritet može nuditi smisao, ili onaj koji misli da ga ima. On ga nudi, obećavajući da će s njegovim prihvaćenjem, sve ići u našim životima nabolje.
Oni koji nude smisao moraju imati legitimitet, u vremenu u kojem živimo svi su takvi trgovci smisla na udaru. Oni naime svojim načinom života, propagiraju smisao koji nude, a to je teška rabota.
Ipak, kako uopće mogu prodavati tj. nuditi smisao?
Nije li to građa koju sami pronalazimo u sebi, svojstvena je nama samima, a nije predmetom opće konzumacije masa?
Kako se nešto takvog može nuditi i kome se to može uopće prodati???
Može li takvo nešto biti uopće nuđeno a da ga ne zahvati duh marketinga, duh vremena koji nudi sve i svašta na prodaju?
Puno je to pitanja...o našem smislu, o nuđenju ikakvog smisla, o zakonima tržišta ponude, o onome što se nudi izvan nas, da bi za nas same bila temeljna prekostavka našeg životnog smisla
Ponuda ljudske smislenosti (trgovci smislom)
u nekoj TV emisiji tipa: Lica nacije (HTV) ? Misli 21. stoljeća ?, umjesto beskonačno dosadnih kvazi-teoloških crkvo-ulizujućih tirada Branimira Bilića i njegovih beskrvnih (muških) gostiju, ili kreacionistički zaglupljujuće emisije blesavih teorija zavjera "Na rubu znanosti". Svi kao se zalažu za suvremene "istinske vrijednosti" a vuku nas 500 godina unazad. 
)
Linearni mod
