Koliko spustiti/dići kriterije za ulazak u brak?

[-honey-]

Alkmena kaže:

Jučer sam pričala sa mamom i nakon što sam joj rekla neke stvari rekla mi je ovako:
Kćeri ja sam razočarana, jer si ti zadnja osoba od koje bi očekivala da ćeš si dozvoliti takvo ponašanje. Ja te promatram od kad si s njim, i ti nisi ista osoba. Kćeri moja, gdje je tvoj osmijeh, jel si ti svjesna da se ti više ne smiješ? Koliko puta smo se glupirale, koliko puta si skakala po stanu, pričala, smijala se, ja to više ne vidim. Ja ti želim najbolje i jako sam tužna što te vidim ovakvu.


Evo dok pišem ovo, oči su mi pune suza jer je sve to istina. Ja nisam ono što sam bila.

Mama te ipak pozna najbolje i volim često reći da "mame uvijek znaju" što je za nas dobro a što nije. Ona ti nije pametovala, samo je komentirala promjenu, onako gledano sa strane objektivno to se može skužiti, pogotovo ako je nekome stalo. Nije problem u tome što više nisi ono što si bila, nego poanti te razlike, jer neke osobe utječu na druge pozitivno a neke negativno.
Na nekoj temi tipa zašto volimo svoje bolje/gore polovice, napisala sam samo- ne volim ga samo zbog onog što je on, nego i zbog onog što sam ja od kad sam s njim.
Bojim se da ti ne bi mogla tako nešto reći. Pa iako je teško prekinuti dužu vezu, ipak je lakše nego mrcvarenje koje traje u nedogled.

[RedSonia]

Alkmena kaže:

Nije me dovoljno saslušala jer njoj to jednostavno nije imalo smisla, niti je pokazala interes da joj bolje objasnim ovo što vama tu govorim, taj dio sebe. Odmah me bez prevelikih pitanja, srezala sa dotičnom izjavom.

Nisam Majka Tereza, itekako znam graknuti, svađati se, biti bezobrazna i sl.
Nije da ja samo šutim i klimam glavom.
Bila sam jaka osoba, snažna, nisam se nikad dala zajebavati i imala sam svoje stavove. Sada od toga nema ništa.
Jučer sam pričala sa mamom i nakon što sam joj rekla neke stvari rekla mi je ovako:
Kćeri ja sam razočarana, jer si ti zadnja osoba od koje bi očekivala da ćeš si dozvoliti takvo ponašanje. Ja te promatram od kad si s njim, i ti nisi ista osoba. Kćeri moja, gdje je tvoj osmijeh, jel si ti svjesna da se ti više ne smiješ? Koliko puta smo se glupirale, koliko puta si skakala po stanu, pričala, smijala se, ja to više ne vidim. Ja ti želim najbolje i jako sam tužna što te vidim ovakvu.


Evo dok pišem ovo, oči su mi pune suza jer je sve to istina. Ja nisam ono što sam bila. U meni nema više osjećaja ili su toliko duboko zakopani da mi je uopće teško doći do njih. Kao da sam prazna kutija, slaba i prazna.
Ne znam kako sam došla do ovoga, a kako sam sva prazna, nemam niti snage pomaknuti se. Kao da nemam volje za životom niti vjerujem da može biti bolje. Smijeh, sreća su za mene daleki i nepostojeći osjećaji

Hvala vam i svima veliki zagrljaj i pusa.

pusa tebi i drži se a za prijateljicu nemam riječi, očito voli misliti isključivo na sebe
Gle i sama sam gubila sebe u vezama s pogrešnim osobama, također sam se prestala smijati i biti opuštena i nakon prekida takve veze koliko god imala emocije u pravilu sam osjećala kako mi je uteg pao s vrata.
Naravno da sam tijekom veze preispitivala sebe i tražila sebi mane, govorila sebi kako sam ovakva i onakva, duge jezičine i preosjetljiva ponekad a nije mi palo na pamet ono najočitije, da jednostavno nismo bili kombinacija

Nakon godinu dana zajedničkog života s odgovarajučim partnerom ti bi trebala cvrkutati a ne biti potištena i bez osmjeha na licu a kasnije s obvezama može biti samo gore, bolje ne...jednostavno ste prerazličiti u bitnim stvarima.
Žao mi je, znam da ti je teško...posveti se sebi na neki način, nekakvom hobiju gdje ćeš upoznavati nove osobe i zaokupiti si misli