Koliko trošite- tema o budžetu ŽuD-a

[sophiella]

Čekaj, vama su stan kupili tvoji roditelji, a ti sada tu kukas kako ti i tvoja draga nemate pomoći sa strane kao neki koji lakše žive jer im pomažu starci oko ručka tj hrane i sl?

Nemate kredita, dvoje vas je i jedva prezivljavate s 8500kn, toliko da jedete suhi tost i salame danima i tu kukas oko tave za palacinke, par limuna što je žena kupila i njenog grudnjaka od 100kn
I još napises da razmisljas o kupovini većeg stana jer djeca će morati imati svaka sobu svoju i to kažeš nije luksuz već potreba, dok sjedite u stanu koji su ti roditelji kupili i zvacete stari tost svaki dan i salamu, kukajuci na forumu.

Prvo, pokrenite se i ostavite salama i hrenovki jbt, kuhanje nikog nije ubilo, a puno vam je jeftinije i zdravije, nemam riječi da jedna trudnica s 8500kn preživljava na salamama, pa jbt.


I reci nam da je ovo neka zajebancija ili da imate 16godina, jer ne mogu vjerovati da se ovo uistinu dogadja.

[Retra]

Prosjecan kaže:

Eto vidiš Retra... sve ovo tvoje napisano dođe prvenstveno iz (nekog oblika) SAMOSTALNOG života u kojem si sam kuhaš, pereš, peglaš i o sebi ovisiš. Onda znaš koliko ti treba često i kakav mikser ili koja tava za peć jaja ili kuhat juhu.

Što više čitam Guud-a, to mi je manje jasno kako je zamišljao svoj ŽuD, ako Ž gore opisan probao nije. Najmanje je stvar to budžeta, jer može se i sa manjim i sa većim, primjera ima. Više je do prioriteta koji se slažu ovako ili onako a to naučiš sam za sebe.

Ovo boldano sam napisala par stranica prije.
I smatram da je istina, kako u mojem slučaju tako i u njegovom (pretpostavljam i tvojem).

Počela sam raditi s 15 preko SC-a, jer mi je mama ukinula džeparac. Zarađivala sam i na sastavcima, esejima, čuvala djecu i uvijek imala love. Trošila na obleku, alkohol i ostale gluposti, a par godina poslije kao trudnica tulila na ono čudo od djecje posteljine s baldahinom (koje sam na kraju kupila).

Možda ona ista rastrošna balavica u meni misli da sam skroz profulana kada odem pljeviti vrt kojim uštedim na kupovini hrani ili kupujem obleku na akciji, ali ja jako dobro znam zašto je to tako i nalazim zadovoljstvo u prioritetima koje sam si postavila na vrh liste.

A Guuda mi je već lagano žao, svi su skočili na njega zbog tog vražjeg miksera... određivanje prioriteta i promjena stava su neminovni za svaki ŽuD, pa će i Guud to proći. Zapravo, čini mi se da upravo to i prolazi.

[Prosjecan]

ma ne skačem na njega uopće... ono, njegov (i njen) život, ali jebemu... dok sam ne presoliš juhu i ne ostaneš 23-eg sa jednim jajem i politrom mlijeka od prekjučer ili zaboraviš kupit kruh a uvate te munchies u 11 navečer i jede ti se dječja radost na friškom bijelom kruhu... drek si naučio... bar dok si sam ne pofarbaš veš jer nisi gledao etiketu...

sve su to "dječje bolesti" odrastanja i nekakvog (kakvog-takvog) pripremanja za odrasliji (možda i zajednički) život.

[Retra]

Prosjecan kaže:

ma ne skačem na njega uopće... ono, njegov (i njen) život, ali jebemu... dok sam ne presoliš juhu i ne ostaneš 23-eg sa jednim jajem i politrom mlijeka od prekjučer ili zaboraviš kupit kruh a uvate te munchies u 11 navečer i jede ti se dječja radost na friškom bijelom kruhu... drek si naučio... bar dok si sam ne pofarbaš veš jer nisi gledao etiketu...

sve su to "dječje bolesti" odrastanja i nekakvog (kakvog-takvog) pripremanja za odrasliji (možda i zajednički) život.

Znam da nisi skočio na njega (napisala sam skočili su).

Mogu se nadovezati na ovo što si napisao, ali popis će ići u nedogled. Mislim da je matematičko pravilo da su želje dva dana prije plaće obrnuto proporcionalne stanju u novčaniku.

[Prosjecan]

to je dobro ako znaš kad je payday bar približno... a kad ti payday može bit bilo kad u razmaku od 3-11 dana onda je to onak... jebemu kad ćeš više... a uvijek se usere neka akcija za ono čega baš nemaš doma plus je prvo na spisku (nesvakodnevnih) stvari koje treba kupiti i onda bi si najrađe jaja odgrizel jer eto taj tren to ne možeš... ali, život ide dalje.

I upravo zato je moje "pitanje" iz onog off-a bilo - pa dobro, jel itko od njih dvoje ikad živio sam ili s cimerom gdje je moralo bit nekih kompromisa i konsenzusa oko prioriteta ili su direktno iz roditeljskih domova uselili u zajednički... no to je već za onu temu iz koje je krenuo ovaj off...

[Anasib]

mislim da je guud požalio što je usta otvorio

zezam se vjerojatno mu nije jasno jer ga evo nitko na temi "ne razumije", ali evo par praktičnih savjeta:
1. tablica sa unosom svih troškova (kažem svih, i slanca koji kupiš u pekari na putu za posao)
2. u dućan isključivo sa spiskom
3. prije kupnje dječjih stvari prvo posjeti temu dobre stvari, loše stvari (tako nekako se zove, na rid-u. žene pišu što su im bili promašaji a što pogodci kod kupnje za klince), a onda kupujemo/ prodajemo (na oglasima imaš baš temu za klince i roditelji znaju prodavati stvari koje su doslovno zapakirane. vjerojatno su dobili višak prilikom babinja pa prodaju)
4. odvajanje mjesečno u kasicu prasicu za troškove za koje znaš da ćeš ih imati (registracija, godišnji servis)

i vidit ćeš kojom brzinom ćeš shvatiti koliko "puno" novaca imate (nemate puno da se možete razbacivati, ali imate dovoljno da možete lijepo živjeti i još ušparati).

ja sam u trenutkuu kad sam ostala trudna sa prvom kćeri doslovno popizdila. doslovno!!!! muž mi radi vani, kad je došao kući pitao je gdje je lova, a ja sam mu pokazala na pun ormar robice za kćer i igračke
ne moram ti ni reči da hrpu toga nikad obukla nije, da su igračke je interesirale 3,5 sec. spasilo me što je on išao samnom kupiti kolica inače bi umjesto plebani kolica koja su nas koštala 2400 kn i koja su super, kupila stokkie ili neku sličnu pizdariju za 3 puta više novaca (fala bogu pa su muški pošteđeni trudničkih hormona ).

i onda, kad sam vidjela koliko sam para potrošila, a da kćer je od toga koristila minimum minimuma, postala sam pametnija
auto smo kupili za keš, sad smo renovirali stan za keš (zatvorili balkon, pregradili dnevni boravak i dobili još jednu spavaću sobu)...
nemamo puno više žive love nego ti (jer imamo velike kreditne obveze), ali se može, samo kad staneš na loptu.

ja i dalje trošim po mom mišljenju preveliku svotu za hranu, a i to namjeravam dovesti u red sa tablicom potrošnje.
ne moram ni spominjati da nam roditelji ne pomažu, pomažemo mi njih.

[Retra]

Prosjecan kaže:

to je dobro ako znaš kad je payday bar približno... a kad ti payday može bit bilo kad u razmaku od 3-11 dana onda je to onak... jebemu kad ćeš više... a uvijek se usere neka akcija za ono čega baš nemaš doma plus je prvo na spisku (nesvakodnevnih) stvari koje treba kupiti i onda bi si najrađe jaja odgrizel jer eto taj tren to ne možeš... ali, život ide dalje.

Isplata moje plaće je "klizna", ali se na muževu možemo osloniti.
Te vražje akcije se daju uklopiti u onu matematiku o kojoj sam pisala. A da ne spominjem pojavu zlokobnih misli pred spavanje u te dane... što ako se perilica sutra pokvari, što ako ode rink, što ako...

Anasib kaže:

ja sam u trenutkuu kad sam ostala trudna sa prvom kćeri doslovno popizdila. doslovno!!!! muž mi radi vani, kad je došao kući pitao je gdje je lova, a ja sam mu pokazala na pun ormar robice za kćer i igračke
ne moram ti ni reči da hrpu toga nikad obukla nije, da su igračke je interesirale 3,5 sec. spasilo me što je on išao samnom kupiti kolica inače bi umjesto plebani kolica koja su nas koštala 2400 kn i koja su super, kupila stokkie ili neku sličnu pizdariju za 3 puta više novaca (fala bogu pa su muški pošteđeni trudničkih hormona ).

i onda, kad sam vidjela koliko sam para potrošila, a da kćer je od toga koristila minimum minimuma, postala sam pametnija
.

Muški su pošteđeni trudničkih hormona, ali nisu imuni na suze histeričnih baba koje tule po Vlaškoj jer ne mogu kupiti baldahin.

Guud, nemoj kupovati igračke na račun simpatičnih prodavačica i reklame, dobro prouči ovo što je Anasib preporučila.
U protivnom ćeš dovuči didaktičkih, skupih i nepotrebnih bedastoća koje će skupljati prašinu, a dijete će biti oduševljeno običnim loncem i kuhačom...

[Hairdo]

dečko i ja živimo sami, stan su kupili njegovi, nemamo bebu. mi smo odmah sva brojila prebacili na sebe i od trenutka useljenja mi plaćamo račune i kontroliramo troškove. oboje radimo, sve skupa (uz moje honorarce) izađe dosta dobro, više od prosjeka. nemamo nikakve kredite ni zaduženja. mobiteli su na tarifama, internet je flat za 100 kn. vešmašina samo po jeftinoj struji. imamo 2 kućna ljubimca (moja) za koje ja sve plaćam. životinje su starije pa je tu premium hrana, češći odlasci veterinaru, taksi.. zaokružimo na 300 kn mjesečno. tv nemamo. hrana nam je oko 1500 kn, prednost je blizina tržnice, na hrani se ne štedi a kupujemo kako tko dospije, u dogovoru. pravilo kod hrane je da se kupuje samo s popisa. slatkiši se ne kupuju, peku se kolači doma. od svoje plaće kupujem garderobu, plaćam frizera, kozmetiku, razna usavršavanja i seminare vezane uz posao, izlazim, tako i on sebi od svoje. u teretanu se ne ide, zajedno vježbamo uz youtube svaku večer. auto nemamo, biciklira se ili pješači (obožavam ), za veće udaljenosti tu je javni prijevoz ili taksi ako je hitno. godišnje se putuje izvan HR barem 2 puta, ide se na more, na festivale, koncerte. da nismo uselili skupa ne bi nam bilo ni upola ovako dobro i da se slučajno dogodi beba baš sad.. ne bi bilo panike

samo.. upareni ljudi moraju imati istu viziju života kojim žele živjeti. to je sva mudrost

[Lali Puna]

sophiella kaže:

Čekaj, vama su stan kupili tvoji roditelji, a ti sada tu kukas kako ti i tvoja draga nemate pomoći sa strane kao neki koji lakše žive jer im pomažu starci oko ručka tj hrane i sl?

ne, nisu mu roditelji kupili stan nego je on uspio u svojim mladim godinama uštediti više od miljon kuna, a odjednom nema za tavu za palačinke

Anasib kaže:

mislim da je guud požalio što je usta otvorio

i ja mislim isto i mislim da se zaletio kad je prvi put išao govoriti o svojim financijama (uštedio miljon kuna - što je isto mislim slobodna interpretacija jer ako je uštedio miljon kuna, a odjednom nema za tavu jedino što mi pada na pamet je da je bio kriminalac pa se izvukao iz mutnih poslova ) pa je onda to išao ublažiti pričom o tome kako 20. u mjesecu nisu imali što jesti pa kad je i za to dobio kritike onda se krenuo razbacivati s kupovanjem posteljine za 500 kn i novih tenisica da bi popravio dojam da su siromasi pa se zapetljao i ni sam više ne zna jel troše puno ili malo, jel štede ili si mogu priuštiti

budete se naučili.
ja moram reći da smo MM i ja imali prelagodan start, u doba prije krize, oboje smo imali dobre plaće, bez stanarine i kredita i mi jesmo živjeli k'o pijani milijarderi, a onda ono što je došlo kasnije - manje plaće, s djecom veći troškovi, krediti nam je bilo dobra škola.
i, iako smo imali i više nego dovoljno, trebalo nam je par mjeseci da skužimo koliko zapravo trošimo i koliko novaca ode ako svaka dva dana u dućanu uzmeš čokoladu od 20 i vino od 50 kuna

[Barca]

Lali Puna kaže:

ne, nisu mu roditelji kupili stan nego je on uspio u svojim mladim godinama uštediti više od miljon kuna, a odjednom nema za tavu za palačinke

Ne, napisao je da je kupio stan uz pomoć roditelja.

Na stranu to da mi se cifra za stan i uređenje (očito malog) stana čini puno prevelika. Meni izgleda kao da on i djevojka još nisu živjeli odvojeno od roditelja pa se tek uče. I to je OK. Napravit će par grešaka, za par godina će se smijati i posteljini i mikseru i slikama sa zidova.

Ono što mi djeluje najkritičnije njegova uvjerenost da se ne može s toliko novaca, i da ako netko i može, onda mu roditelji pomažu. Na taj način teško da će naučiti biti racionalniji. Btw, kad kažem racionalniji ne mislim škrt i teška sirotinja koja štedi svaku kunu. Vjerujem da se s tim novcem može sasvim solidno živjeti, ali opet ne tako da ne moraš voditi brigu o potrošnji.

I zapravo je super da je u toj situaciji jer je ovo divna prilika da nauče baratati novcem. Jednom kad budu zarađivali više (a ja im želim da se to dogodi relativno brzo), moći će i štediti a ne razbacivati novac na sve i svašta.

[Lali Puna]

Barca kaže:

Ne, napisao je da je kupio stan uz pomoć roditelja.

napisao je da je stan kupio od ušteđevine uz pomoć roditelja i još dodao u zagrade nešto tipa 'to ME je koštalo nešto više od milijun kuna' - da su za nešto moji roditelji dali 999.000 kuna, a ja 20.000 ne bih govorila da je to MENE koštalo više od miljon kuna, a osobito ne ničim izazvana
(moja pretpostavka je da je on prodao ili zamijenio nešto naslijeđeno)

Na stranu to da mi se cifra za stan i uređenje (očito malog) stana čini puno prevelika.

pa ne mora biti mali stan, mi živimo u komfornom stanu od 70 kvadrata, a imamo spavaću i jednu dječju sobu (+dnevni boravak). frendovi žive u stanu od 85 kvadrata s istim brojem soba.

[OneHitWonder]

Guud kaže:

One: Mikser je 200kn, nemoj mi reći da nemaš za mikser pa cijediš, ali imaš za kupiti kompjuter i platiti internet da bi pisala po forum.hr-u? Da ja moram birati između miksera i forum.hr-a, izabrao bi mikser. Roditelji su tu i može im se "čopit" i mikser, i pegla i par tisuća eur, ali onda ne trošiš 3000kn mjesečno već mnogo više. Nedavno sam čuo sličnu priču od ženine prijateljice, kredit 5500, plaća 8000kn, teško im je, ali su pažljivi pa prežive s 2500kn. Ja prokomentiram da mojoj ženi to nikako ne bi pošlo za rukom i pitam što su taj dan imali za ručak (ne zato da testiram priču, već zato da vidim kako oni to uspjevaju) i na kraju ispadne da muž svaki dan svrati preko punice ili svoje matere i pokupi ručak, za Božić je dobila čizme od njegove sestre (timberland), sobu su im kupili njeni (takav je običaj), stan je sredila firma od njegovog oca, dida kupio kolica i as itd itd..te da s tih 2500kn razlike ustvari pokriju trošak cigareta, izlazaka i eventualno nekog komada robe. Ako dvoje ljudi živi samostalno s plaćom od 6000kn, npr. zarade ukupno 9000kn i plate kredit 3000kn, oni ne žive već im se život svodi na puko preživljavanje. Ja sam okvirno izračunao da bi mi za ugodan život trebalo min. 10 tisuća kuna mjesečno (sad su veći troškovi jer kupujemo kolica krevetić i to), znači ne da kupujem stokke kolica i kinderbet, već da ne moram ništa žicat, propitkivat ženu jel joj zaista treba purelan krema, kupovat najeftinije umjesto najoptimalnijeg, da mogu otić u kino i kupit kokice, izać s prijateljima, negdje otputovat jednom godišnje (llc-om), itd.. ukratko sve ono što sam imao dok sam živio s roditeljima.

Pravo da ti kazem, da danas biram, prije bih izabrala prikljucak na net, nego taj stapni mikser.
i definitivno me ne bi nedostatak tog miksera sprijecio da skuham to jelo.
ja vec dugo dugo imam vlastito kucanstvo, ne jedan taj mikser i vrlo bih rado ovaj stariji dala nekima koji sad zapocinju ZuD.
Smisao moje price je da ja te "krupnice" ne bih ubrajala u mjesecne troskove, jer to kupis jednom i deset godina si miran.
A tava za palacinke...jeste li vi ikad studirali van rodnog mjesta?
Palacinke se i u loncu mogu napraviti, kad pjana glava hoce palacinke.
naravno, moze se i isto sredstvo u tri razlicita pakovanja kupovati, jer tako pise...kuhalo za vodu ovavezno tabletama za kamenac cistiti, nikako sircetom ili citratnom kiselinom...
mozda je temeljna razlika u tome da ste u ZuD krenuli iz roditeljskog doma, najmanje dvadeset godina starog kucanstva...
ja sam u ZuD krenula iz stana, kojeg sam dijelila sa jos dvije cure i tad sam vec imala mikser, doduse, onaj za kolace, peglu i dasku za peglanje i dvije kutije sudja i stvari za kuhinju.
I zato mi je mozda nepojmljivo da vi bas nista nemate.
Sad imam i zalihu plocica od renoviranja kupatila i vise tavi za palacinke...vrlo originalan poklon

[Planinar36]

Trošimo uvijek negdje oko 10 tisuća kuna mjesečno (primanja su nam sveukupno nešto sitno preko 12), a još nemamo djece.
Živimo pristojno ali ne i rastrošno, skoro svaki mjesec (osim kad se desi neki izvanredni veći trošak) uspijemo i uštedjeti cca 2 tisuće kuna za dane kad će nam možda biti i potrebnije nego sada.

Sada bi vjerojatno mogli živjeti i sa 8 tisuća ali bilo bi to prilično spajanje kraja s krajem i paženje na svaku kunicu, iako nemamo stanarine, kredite i sl. Ne vidim smisla u pretjeranom stiskanju ako situacija nije takva da se mora. Život je puno ljepši kad ponekad možeš i izaći, otići na koncert ili neki izlet, kupiti prijatelju/ci poklon za rođendan, kupiti nove gume za auto prije nego stare skroz oćelave, kupiti si tu i tamo i nešto odjeće i obuće... i kad možeš pristojno i fino jesti a ne uvijek samo najjeftinije... a sad, da moramo živjeti za 8000, pa i to bi nekako, čovjek se uvijek prilagodi trenutnom stanju, koliko god bilo teško, žive ljudi i za manje od 8, i to sa djecom. Ali nekako mislim da nije zdravo ako to teško razdoblje duže potraje, vidim kako to nekima utječe na psihu, kad si konstantno nezadovoljan životom ne može to ne ostaviti traga.

[spalatinaS]

sophiella kaže:

Čekaj, vama su stan kupili tvoji roditelji, a ti sada tu kukas kako ti i tvoja draga nemate pomoći sa strane kao neki koji lakše žive jer im pomažu starci oko ručka tj hrane i sl?

Nemate kredita, dvoje vas je i jedva prezivljavate s 8500kn, toliko da jedete suhi tost i salame danima i tu kukas oko tave za palacinke, par limuna što je žena kupila i njenog grudnjaka od 100kn
I još napises da razmisljas o kupovini većeg stana jer djeca će morati imati svaka sobu svoju i to kažeš nije luksuz već potreba, dok sjedite u stanu koji su ti roditelji kupili i zvacete stari tost svaki dan i salamu, kukajuci na forumu.

Prvo, pokrenite se i ostavite salama i hrenovki jbt, kuhanje nikog nije ubilo, a puno vam je jeftinije i zdravije, nemam riječi da jedna trudnica s 8500kn preživljava na salamama, pa jb

I reci nam da je ovo neka zajebancija ili da imate 16godina, jer ne mogu vjerovati da se ovo uistinu dogadja.

Pa evo i ja citam i nemos virovat )) nemaju mikser ,peglu ,tavu u stanu od 130k ,, 1000 kn za gorivo ?)) a tek ona njihalica .....trudnica jede suhi tost i salamu ,stvarno...
ma prestrasno da bi bilo istinito ...

[jevgenija]

mhm...

imamo zajedno 11 000 prihoda, dvije idu na alimentaciju, dvije i dvjesto na kredit, svaka dva i pol mjeseca u prosjeku još soma i pol na karte za djecu (daleko žive) i pomažemo mojoj mami (posudbe, "posudbe" i darovi, više manje svaki mjesec).

Režije su ljeti oko tisuću a zimi oko 1600 kunica.

Iskreno, da njegovi starci ne ulete s knjigama ili odjećom za klince, zbilja ne znam kako bismo se krpali, ali kad je došlo do cirkusa, znam kako smo uspjeli pritegnuti u dva mjeseca da od toga što nam ostaje "za hranu" ostane 3700 koliko nam je trebalo - plac, kuhanje, šivaća mašina

mislim, doslovno - imamo jedan veliki mjesečni šoping u dva dućana - nema u oba sve jeftinije što nam treba, a ostalo na placu i poluprivatnim šverc kanalima

Zimnica, luk, grah, orasi i slično su nam također doslovno spasili kožu s leđa ove zime - dvjesto kuna u jednom navratu u desetom mjesecu - salata za 4 zimska mjeseca.

E sad, za aparate (mi smo se uselili skupa biće sad godina dana) - to smo se krpali kao i vi - skontaš da nečeg nema tek kad ti treba. Lično sam, recimo, kad mi je trebala flajšmašina, užicala istu na Kokošinjcu i dobila je kao registracijski dar (fala, kokoše, Emilija mi je i dalje najfrendica ) - s tim da s njom mogu radit pekmeziće (i jesam), ajvar, mljet orahe i slično, pasirati, smrzavati obrađeno i još sto stvari. Puno toga se nađe u rinfuzi za izuzetno sitne pare, samo ti treba ili dovoljno vremena ili dobar aparat da to savladaš i pretvoriš u nešto drugo.

I za kraj, plac + mjesečni šoping uz neopisivu lijenost i glupo radno vrijeme su nas na kraju spriječili da bezveze trošimo novce u najbližem (i najskupljem) dućanu - ako nema, uzmemo nešto iz zaliha pa se peče i kuva, ili se iskoristi nešto od zrnevlja za kojim sam oduvijek luda, a najmiliji postane lud ako to znači da ne mora izlazit na minus dvanaest

Meso jedemo triput tjedno, možda (ne ja, nego ga pripremamo, ja ga jedem možda dvaput mjesečno), kuhamo na veliko, pa ako ostane ili jedemo dva dana, ili smrznem pa ponesem na posao. Na poslu ne gablecujemo za nofce - ja radim u drugom gradu pa si nosim, on svrati doma na pauzu. Kad je bilo gusto nismo nikako išli na kavepive, a sad idemo na kavu vikendom, a na pivu ako nakon cijelog dana u petak-subotu uopće možemo pokrenut guzice

Sredstva za čišćenje - cilit, cmrljit, luks, lax i slična sranja, sredstva za svaku površinu - to je čisto bacanje novca.

Od kemije imamo tablete za suđericu, det. za suđe, prašak za veš, oct, sodu-bikarbonu, eterično ulje lavande i čajevca ter domestos. Mjesečno bih rekla da na to ode - ne znam, 20-30 kuna kuna?


Higijena - za noge imam čupalicu, al je ne koristim jer štedim struju (rofl), on ima sapun za brijanje, oboje imamo višekratne skuplje britvice koje kupim kad imam onih puno posto popusta u dm-u, ja koristim dječji sapun jer sam na ostalo alergična, kosu sam odrezala pa koristim i manje šampona, a mili je isto ćelav, plus jeftini tekući sapun iz Dm-a i zirodent s akcije isto iz dm-a, uvijek kupim više tih stvari na akciji, pa ne ponestaje. WC papir - troslojni, lidl, trinaest kuna jeftiniji od iste takve ZEW-e na popustima


Veš se pere noću, suđe isto, kolače i kruh i takve stvari pečem nakon devet/deset kad je jeftinija struja (vjerovao ili ne, otkad sam doselila račun za struju je porastao SAMO 15 kuna, a dotad je bila jedna osoba :čarobnjak: )

tv nemamo, auto nemamo, puno odjeće popravljam, krpam i mijenjam cifove, i jebiga.

Još uvijek uspijemo spremiti sa strane barem za mjesece kad su klinci s nama da ih ne moramo tlačit razmišljanjem o troškovima, i moja božićnica još uvijek može otići na poklone za mojih 6 bratova i sestara i njegove klince i familiju i prijatelje i posjete.

To nam je zapravo jedini luksuz -darivanje.

Nemam pojma koliko ti to pomaže, zapravo se samo hvalim kako sam kućevna postala

u svakom slučaju su ti anasib i ostali dobro rekli - excell pare čuva, a i tvoja ideja da spremaš račune isto pomaže. i sama imam ladicu s računima, i za sve znam kolko šta košta.

plus, jedna golema pohvala - samom činjenicom da ne ulaziš u minus štediš bar 200 kuna mjesečno. Ako ikako uspijete, držte se toga. Dugoročno je način na koji razmišljaš zbilja dobar - uštedi pa kupi, samo vam fali još malo prakse i pokoji bubotak u glavu.

i skuhaj trudnici nešto fino s placa, jebeš salame

sretno!

[jevgenija]

OneHitWonder kaže:

mozda je temeljna razlika u tome da ste u ZuD krenuli iz roditeljskog doma, najmanje dvadeset godina starog kucanstva...
ja sam u ZuD krenula iz stana, kojeg sam dijelila sa jos dvije cure i tad sam vec imala mikser, doduse, onaj za kolace, peglu i dasku za peglanje i dvije kutije sudja i stvari za kuhinju.
I zato mi je mozda nepojmljivo da vi bas nista nemate.
Sad imam i zalihu plocica od renoviranja kupatila i vise tavi za palacinke...vrlo originalan poklon

Nemojte preoštro s njim - mislim da je zapravo u ovom štos

Ja sam u ŽUD krenula iz podstanarstva, a unajmljivala sam namještene, opremljene stanove, a on godinu i pol nakon razvoda, tako da je ispalo da imamo tri pegle, a nijedan mikser
Kad kreneš balav i od mame u to, sve to izgleda skroz drugačije, niko od nas nije bio puno pametniji.

Gledam dečku baš kao plus što ne kreće iz minusa i što iz tih osam soma skuckavaju i žicaju za stvari koje im još trebaju, samo treba malo vježbe i nekoliko vještina koje se stječu praksom. I sama sam "opremala" opremljen stan, i nije bilo baš jednostavno - tri pegle, nigdje miksera. Da ne pričam da je tava crkla i tako

[nuklea500]

Ja sam u ZuD krenula iz roditeljskog doma, dragi takodjer, pa nismo imali ovakvih problema.
Doduse, dragi od 14. godine nije kune dobio od roditelja, a od 18. je placao rezije i dio za hranz. Ja sam nekoliko kriticnik mjesci prehranjivala i mamu i tatu i brata, a u kucni budzet sam davala od svoje dvadesete.

A zar Guud nema vec jedno dijete? Ucinilo mi se da sam procitala da sad cekaju drugo. Ako su zasad sami, onda je to sto on i zena ne mogu s 80000 kuna puno vise od obicne katastrofe, a ako imaju dijete, kako to da moraju nabavljati sve ponovo za drugo?

[columna]

Ajooj, izgleda bolje da nista nisi pricao Ali dobro, makar si otvorio novu (i zanimljivu) temu. Troskovi su ponekad stvarno misterija, ali ne samo u ZUD-u nego i kad se zivi sam. Jednostavno, kad neki odrasli koji jos zive s roditeljima krenu da se zale kako im je mala plata, ja im uvek kazem da na tu platu koju imaju dodaju makar nekih 500eur sto bi ih kostao stan+hrana+ostali troskovi samostalnog zivota. I tu se slazem s tobom, parovi koji su non-stop kod mame i tate na rucku ili im salju tupperware, nisu ni svesni koliko tako ustede.
Ono sto stoji je naravno da ce uvek biti jeftinije skuvati sam, spremiti sveze povrce, nego kupovati gotova i polupripremljena jela i sl.

Kao sto neke forumasice vec rekose i meni je "najstrasnije" u vasoj prici kupovanje nekakvih njihalki koje ce beba koristiti (ili ne) tek par meseci po rodjenju, a uskracivati bebi ono sto joj SAD treba: trudnica ne moze da zivi na salami i hlebu, niti u vasoj situacija ima razloga da se tako hrani. Hrana je najvaznija (ne skupa, nego kvalitetna, a to cesto znaci da je povrce koje cete sami spremiti jeftinije od te salame), onda odeca, struja i sl. a tek onda neki detalji, igracke itd. Beba se ne radja sa 3 godine, nego sa 0 meseci ne treba joj ceo vrtic u sobi...

Eto, ja makar tako razmisljam, isto sam trudna i cekamo nasu prvu bebu. Jeste da imamo visa primanja od vas, ali je i zemlja u kojoj zivimo (spanija) kapiram skuplja za zivot od Hrvatske, tako da mislim da to dodje na isto. Sad jos uvek (6.5 mesec) najvise obracam paznju na to sta jedem, iako je ovde zdravstveno osiguranje odlicno, uplacujem 50€ mesecno i privatno, cisto da ne bih morala duze da cekam, u stanju sam da bez problema dam 15-20€ za kupku u apoteci od koje mi navodno koza nece biti toliko suva i slicno. Isto je bitno imati adekvatnu odecu, dobre grudnjake i slicno. Opremu za bebinu sobu cemo kupiti u ikei sve, i jedini luksuzni predmet ce verovatno biti kolica za bebu, ali i to zato sto planiramo jos dece kasnije, pa to sigurno necemo kupovati dva puta.

Ono sto zaista razumem i sto je i nasa stalna frustracija je uopste cena hrane u danasnje vreme. Bez obzira koliko covek pokusava da se organizuje i da isplanira, uvek nekako izgleda kao da nam na hranu ode previse novca. Na primer, mi pravimo jednu veliku kupovinu online i ta nas lista kosta nekih 200€, to nam otprilike traje 3 sedmice (to su voda, mleko, jogurti, tunjevina i sve drugo sto je tesko i sto moze da traje te 3 sedmice), a onda u lokalnim manjim (i skupljim) radnjama kupujemo na dnevnoj bazi hleb, meso i povrce, sto nas svaki drugi dan kosta nekih 15€. Eto to je po tom proracunu 500€ mesecno samo za hranu, a da ne pominjemo povremene izlete u restorane (jednom sedmicno), sto mora da bude jos nekih 200€. Kako zajedno zaradjujemo nekih 2800 i ne placamo kredit ni kiriju, to i nije tako strasno, ali opet mi izgleda da previse trosimo na hranu, mada ja stvarno ne znam kako bismo mogli bolje da se organizujemo... Opet na kraju meseca slabo sta od plate mozemo da ustedimo, odnosno sve sto ustedimo na kraju potrosimo na odmor i slicno.. Ali mislim da je to i normalno, s obzirom da su nam plate vrlo prosecne, pa stvarno ne mislim da smo raspikuce.. firme su nase, pa jedino sto ustedimo je profit na kraju godine (ako ga ima). I ja sam nekad mislila da cu kad dodje dete hteti bukvalno SVE najbolje da mu obezbedim i da cu mu kupovati sve sto mu se prohte, ali sad mislim da cak i da mogu, to ne bih radila, jer nije mi cilj da mi dete bude neko razmazeno ili da kupujem markirane stvari za dete i slicno...jedino sto je ovde zara stvarno jeftina, pa pod markirano mislim vise na neke italijanske ili francuske marke.

[jevgenija]

nuklea500 kaže:

Ja sam u ZuD krenula iz roditeljskog doma, dragi takodjer, pa nismo imali ovakvih problema.
Doduse, dragi od 14. godine nije kune dobio od roditelja, a od 18. je placao rezije i dio za hranz. Ja sam nekoliko kriticnik mjesci prehranjivala i mamu i tatu i brata, a u kucni budzet sam davala od svoje dvadesete.

A zar Guud nema vec jedno dijete? Ucinilo mi se da sam procitala da sad cekaju drugo. Ako su zasad sami, onda je to sto on i zena ne mogu s 80000 kuna puno vise od obicne katastrofe, a ako imaju dijete, kako to da moraju nabavljati sve ponovo za drugo?

A čuj, i ja radim od šesnaeste, a živim sama od dvadesete, i još uvijek pomažem svoje, pa sam tu i tamo imala sličnih problema. Možda si ti jednostavno izuzetno talentirana?

stvar je u ovom:

"Prosječna četveročlana obitelj u Hrvatskoj mjesečno u prosjeku ostvari 7.830 kuna prihoda, dok joj je za sve životne potrebe i troškove potrebno u prosjeku 11.130 kuna, dakle 3.300 kuna više od prihoda"

Link

kad umanjiš za jednog člana (maloljetnog, recimo), a uvećaš za opremanje stana i pripreme za nadolazeću bebu - ispadne da jednostavno nije dovoljno

I sad - snađu se ljudi, uštedi se ovdje, zaradi tamo, sakriješ malo poreza, odfušariš, kupiš iz šverca - al za normalan, neopterećen život to jednostavno nije dovoljno. Samo što iz naše perspektive trenutno se neopterećujućim čini sama činjenica da možemo platit režije i da nismo pod ovrhom
Također, 8000 kuna izgleda kao škrinja blaga kad svaki dan gledaš ljude koji ne dobivaju plaću, nemaju posao ili rade za crkavicu - baza za usporedbu je tragična, u tom je štos.

Ne mislim da je normalno da moja mama sa nešto sitno ispodprosječnom plaćom i trideset godina radnog staža, s hrpom odškolovane djece, mora ovisiti o meni. To jednostavno nije normalno - uobičajeno možda jest, ali nije normalno.

I za razliku od većine građana ove lijepe naše, ovaj čovjek/dečko barem pita što radi pogrešno. Većina ih se pokrije po glavi i čeka bolje dane kojih neće biti. Mislim da momak neće imati koristi od toga da ga nazivate rastrošnim - njih dvoje imaju jednu i pol prosječnu plaću (koja iznosi 5 634 kunice) - nije to neka startna pozicija, pa makar imao i stan - zidove nemreš jest :nezna:

[jevgenija]

Planinar36 kaže:

... Život je puno ljepši kad ponekad možeš i izaći, otići na koncert ili neki izlet, kupiti prijatelju/ci poklon za rođendan, kupiti nove gume za auto prije nego stare skroz oćelave, kupiti si tu i tamo i nešto odjeće i obuće... i kad možeš pristojno i fino jesti a ne uvijek samo najjeftinije... a sad, da moramo živjeti za 8000, pa i to bi nekako, čovjek se uvijek prilagodi trenutnom stanju, koliko god bilo teško, žive ljudi i za manje od 8, i to sa djecom. Ali nekako mislim da nije zdravo ako to teško razdoblje duže potraje, vidim kako to nekima utječe na psihu, kad si konstantno nezadovoljan životom ne može to ne ostaviti traga.

o ovom smo nas dvoje dosta mozgali - jel nam vrijedi toliko ušteda (dobro, mi nemamo za putovanja ili skupe koncerte - al ono, kava-piva, Rolling Stone i čoksa tu i tamo) sjedenja doma i zbrajanja novaca. Nedjeljna kava i čitanje Mevludina naglas u kafani su pobijedili na tom polju - nekoć davno sam stanovala s bivšim, bili smo skroz financijski sjebani, i to gledanje i brojenje nam je na koncu i presudilo - ni iz brojenja svake kune se ne izvučeš neokrznut.

Pa smo se dogovorili drugačije - radit sok od divlje mente umjesto cedevite, i čajeve od mente, šipka, stolisnika, "krađa" napuštenih oraha umjesto kupovine očišćenih, stosatne vikend-šetnje sa skupljanjem gljiva, bilja, kestena u zamjenu za te kave. Ispala je dobitna kombinacija - imali smo šta radit, bili smo ponosni lovci-sakupljači, i bilo je za posjedit s društvom. I drago mi je da smo tako odlučili. To izgleda kao sitnica, ali na kraju se ispostavi da nije. Tu je gore jedna curka to dobro objasnila - zajednički ciljevi i sličan pogled na novac i trošenje jako puno znače, a još više kad su ljudi sposobni porazgovarati i isplanirati zajedno dalje od plaćanja idućih režija. Bar mislim.