ŽuD, tj, izbjegavanje istog

[alanis]

supradyn kaže:

Imaš li ti hrabrosti izaći pred tog čovjeka i reći mu: "Hej, četiri smo godine skupa, lijepo nam je, uživamo, i ja bi stvarno željela da živimo skupa, zato što mislim da bi osim kao ljubavnici i prijatelji stvarno dobro funkcionirali i kao sustanari, a ne zato što je to "logičan" ili "sljedeći" korak (jer to uvijek podrazumijeva i neke buduće korake). Ako ti to ne želiš, molim te da mi objasniš razloge, jer ja to ne razumijem, a ako ne razumijem, teško mogu prihvatiti."?

Imam, zašto ne? Samo...mislim da on opet ne bi puno odgovorio, pošto sam mu nešto slično već i rekla.

[Éowyn]

alanis kaže:

Imam, zašto ne? Samo...mislim da on opet ne bi puno odgovorio, pošto sam mu nešto slično već i rekla.

Da li ti misliš da on tebe poštuje kao osobu?

[ex anais]

Ajoj, čim sam vidjela naslov i nick, sjetih se da je to još uvijek o onome o kojem si pisala.
Sorry, tužno mi je.
I tad sam bila uvjerena da se taj lik neće promijeniti, nikada, a i sad sam jednako uvjerena u to.
Ljudi u formativnim godinama se mogu promijeniti, ali kasnije kad tako decidirano odbijaju vezu, to je zato što im tako paše ili se radi o nekakvom strahu. U prvom slučaju ne možeš ništa, a u drugom slučaju opet ne možeš ništa ako osoba četiri godine odbija poraditi na tom strahu.

Ima ljudi koji jednostavno ne žele ozbiljnu vezu i ok, poštujem to, ali mi je uvijek tužno kad se upare s ljudima koji tu ozbiljnu vezu žele i onda trpe i pate pored njih. No, dakako, odgovornost je tvoja. Ti si ta koja sebe uvjerava da je tako sretna iako znaš da maksimum koji ti želiš nije onaj kojeg ti on može dati. Ne vjerujem u sretnost veza gdje jedna osoba želi recimo brak/zajednicu dok druga ne želi. Uvijek je tu neko potiskivanje svojih želja, stavljanje sebe u pretijesan kalup koji žulja i boli ma koliko prekrasan bio- jer nije za tu osobu. Može veza s takvom osobom biti i prekrasna, ali nije za svakoga. Nije za osobu koja priželjkuje više.

Tuga je to. Meni se i tad i sad čini da kad pišeš o njemu, da se provlači postovima nekakva tuga i pomirljivost.

[4fun]

Mozda bi se zene sa poslovnih putovanja bunile da ima djevojku sa kojom zivi ili bi njega kopkalo vise.

~via tapatalk

[TincH]

alanis kaže:

Imam, zašto ne? Samo...mislim da on opet ne bi puno odgovorio, pošto sam mu nešto slično već i rekla.

Nesto BI odgovorio.
Ja se pitam plasis li se zapravo ti pitati? Onako, jasno, ne 'slicno', ne 'nesto tog tipa', vec jasno?

Kad god sam ja u zivotu oko ovakvih stvari bila nejasna i sutljiva (bojala se pitati) uvijek je u srzi bio strah od moguceg odgovora. Pa je onda lakse sutjeti i odrzavati stvari kakvima jesu.

Mozda moje pitanje nije na mjestu, ali... postoji li jos netko u njegovom zivotu?

[alanis]

Jel ovo bilo dovoljno jasno: dragi, ja bi željela da se useliš i da živimo skupa. Nije mi jasno zašto to ne želiš i bilo bi u redu kad bi barem objasnio svoje razloge?

jer ako nije, ja jasnije od toga zbilja ne znam...

nema nitko drugi u njegovom životu...da, iako ne postoji osoba na svijetu za koju bi dala ruku u vatru kaj se toga tiče, ipak sam skoro sigurna da nema...

ex anais... što se ovog tvog tiče da odbija poraditi na tome...ne bih rekla da je to sasvim točno...jer na kraju krajeva, ovo je prvi puta da je on u nekom odnosu uopće proveo i godinu, kamoli četiri...i dosta je toga s vremenom mijenjao...od te svoje zatvorenosti do bijega od obveza...
čak je i jučer u tom razgovoru oko useljavanja i svega rekao kako bi stvarno trebao se promijeniti - što znači da nije skroz nezamislivo da jednom dođe i do faze da se ne boji panično suživota...samo, pitanje je do kad bi se to moralo čekati...

[ex anais]

alanis kaže:

ex anais... što se ovog tvog tiče da odbija poraditi na tome...ne bih rekla da je to sasvim točno...jer na kraju krajeva, ovo je prvi puta da je on u nekom odnosu uopće proveo i godinu, kamoli četiri...i dosta je toga s vremenom mijenjao...od te svoje zatvorenosti do bijega od obveza...
čak je i jučer u tom razgovoru oko useljavanja i svega rekao kako bi stvarno trebao se promijeniti - što znači da nije skroz nezamislivo da jednom dođe i do faze da se ne boji panično suživota...samo, pitanje je do kad bi se to moralo čekati...

Ok, ne odbija, ali svo vrijeme ti čekaš, godinama, da on puževim korakom konačno dođe do onog što drugi ljudi pod normalno imaju u vezama.
Gubiš godine i godine. Da ne ulazim sad u filozofske rasprave je li to gubitak ili nije, ali realno, koliko si spremna čekati da imate ono što želiš? I jesi li spremna prihvatiti da možda nikad nećete imati?

[violeta1980]

alanis kaže:

Daklem...4 godine veze. Ispočetka sam bila dosta nesigurna u to koliko je on ozbiljan u toj vezi, pa je jedno vrijeme bilo razdoblje kad smo se manje viđali...po meni premalo...pa mi je to bio problem.

No, to je prošlo i malo po malo je sve počelo funkcionirati kako treba. Slažemo se, imamo zajedničkih interesa, lijepo nam je skupa, bilo to doma pred TV-om ili negdje navrh planine verući se tamo.

I s vremenom se i on pokazao zbilja posvećen toj vezi, uvijek je tu za mene, pažljiv, napravi za mene što god treba...zato je i nestalo te neke moje početne nesigurnosti.

No...on je prokleti petar pan...na samu pomisao ozbiljne veze se smrzne. Iako trajemo 4 godine, nismo službeno izjavili da je to veza...iako po svim obilježjima to je. Nikad nije ni bio u ozbiljnoj vezi, a ima zbilja puno godina i stariji je od mene za dvoznamenkastu brojkicu.

Naravno da u tom svjetlu je i odbio suživot (u trenutku kad sam selila i tražila stan), iako je nešto ranije rekao da bi htio da jednom živimo skupa.
Sada sam opet pokrenula tu temu...jer nakon 4 godine...bilo bi ok da se useli.
A on odbija čak i pričati o tome, reći razloge zašto ne....njemu je to mučenje (razgovor) i jednostavno se izvrdava na sve moguće načine.
A ja ne mislim čekati da petar pan odraste. Ne još 5 godina. I...što sad?

Petar Pan nije nikada odrastao, takvi muškarci, pa i ne samo baš takvi, su vrsta s kojom možeš postupati samo po principu uzmi ili ostavi.

[alanis]

ex anais kaže:

Ok, ne odbija, ali svo vrijeme ti čekaš, godinama, da on puževim korakom konačno dođe do onog što drugi ljudi pod normalno imaju u vezama.
Gubiš godine i godine. Da ne ulazim sad u filozofske rasprave je li to gubitak ili nije, ali realno, koliko si spremna čekati da imate ono što želiš? I jesi li spremna prihvatiti da možda nikad nećete imati?

Da nije mrdnuo s mjesta...čak i da je ona priča sa premalo viđanja iz stare teme ostala ista, onda to sigurno ne bih trpjela. Ovako ne trpim...prilagodio se malo, potrudio i stvarno nam je lijepo. I ok, možda bi za godinu, dvije pet došao i do toga da živimo skupa...ali da, meni se ne čeka više toliko...i to je problem.

Ma k vragu...da tu nešto kardinalno ne štima, da je isto sve kao i prije par godina pa se viđamo jednom tjedno....poslala bi ga k vragu bez puno razmišljanja. A ovako...e ovako je odvratno teško zalupiti vrata pred nečime što je lijepo...

[mrafica]

Retra kaže:

A znaš zašto? Zato što ti voliš tog čovjeka baš takvog kakav jeste.

A zašto onda otvaranje tema na forumu? Opetovano.
Ja uvijek nekako mislim da ljudi prvo dumaju sami kad shvate da ih nešto žulja, pa dumaju i dumaju određeno vrijeme i da tek onda odluče otvoriti temu na forumu, kada više ne znaju što bi sami dumali.
Meni otvaranje teme na forumu (ozbiljne teme, ne nekih trolerskih) ima određenu težinu u startu jer vjerujem da to nije prvi korak koji ljudi naprave kad shvate da nisu zadovoljni.

[alanis]

da se osvrnem i na ovo voliš ga takvog kakav jest...možda je to u neku ruku i točno...nisam ni ja bila pretjerano sklona ozbiljnom vezivanju...i da, volim ga takvog...čak i tako malo emotivno oštečenog ili retardiranog
ali, nije baš lako svoje želje pomiriti s tim njegovim bijegom od veze...

imam osjećaj da gubim kako god bilo...ne mogu zamisliti život bez njega...pa makar kao prijatelja...
ako sve ostane kako je...željeti ću i dalje da živimo skupa...

ako prekidam...gubim ovo što imamo...
to je fakat tužno

[mrafica]

alanis kaže:

imam osjećaj da gubim kako god bilo...ne mogu zamisliti život bez njega...pa makar kao prijatelja...
ako sve ostane kako je...željeti ću i dalje da živimo skupa...

Moje mišljenje je da ti njega zaista voliš takvog kakav je, ne onakvog kakav misliš da može biti i kakav želiš da bude, ne bi imala osjećaj da gubiš išta.

[TincH]

alanis kaže:

Jel ovo bilo dovoljno jasno: dragi, ja bi željela da se useliš i da živimo skupa. Nije mi jasno zašto to ne želiš i bilo bi u redu kad bi barem objasnio svoje razloge?

jer ako nije, ja jasnije od toga zbilja ne znam...

nema nitko drugi u njegovom životu...da, iako ne postoji osoba na svijetu za koju bi dala ruku u vatru kaj se toga tiče, ipak sam skoro sigurna da nema...

ex anais... što se ovog tvog tiče da odbija poraditi na tome...ne bih rekla da je to sasvim točno...jer na kraju krajeva, ovo je prvi puta da je on u nekom odnosu uopće proveo i godinu, kamoli četiri...i dosta je toga s vremenom mijenjao...od te svoje zatvorenosti do bijega od obveza...
čak je i jučer u tom razgovoru oko useljavanja i svega rekao kako bi stvarno trebao se promijeniti - što znači da nije skroz nezamislivo da jednom dođe i do faze da se ne boji panično suživota...samo, pitanje je do kad bi se to moralo čekati...

Ti si onda vrlo strpljiva osoba
I stvarno volis tog frajera.

Nazalost, nitko ti od nas ne moze reci hoce li ti se to strpljenje isplatiti ili ne. Mozda se isplati, mozda se ne isplati. Stvarno nitko od nas ne moze znati kako ce se kod njega dalje stvari odvijati.
Mozda je nekakav pokazatelj samo suma promjena koje su se dogadjale u ove 4 godine, ako vidis i osjecas da ima nade da se u konacnici on promijeni na nacin na koji bi ti zeljela - mozda se isplati biti strpljiv. Moguce da je covjek zbilja u takvom samotnjackom filmu i da mu stvarno treba jako puno podrske s druge strane. Ima takvih osoba.

mrafica kaže:

Moje mišljenje je da ti njega zaista voliš takvog kakav je, ne onakvog kakav misliš da može biti i kakav želiš da bude, ne bi imala osjećaj da gubiš išta.

Joj
Dajte polako s ovim stvarima.
Sasvim je prirodno da veze nailaze na prepreke (to nema veze s ljubavlju), i da partneri moraju mijenjat neke osobine prije ili kasnije, jer se svatko od nas kao jedinka mijenja na svom putu, i normalno je da partner to treba slijediti ako mislite ostati zajedno.
Ne mozda slijepo, ali neki kompromisi moraju postojati.
Inace ljudi nikako ne bi napredovali i nikako se ne bi micali s mjesta, takve veze trunu i na kraju pucaju.

[*chiara*]

alanis kaže:

ako sve ostane kako je...željeti ću i dalje da živimo skupa...

ako prekidam...gubim ovo što imamo...
to je fakat tužno

Slazem se. Teska je to situacija.
Ti moras sama odluciti kojim od ta dva puta krenuti. Koji ce dugorocno tebi donijeti mir. Jer ovo stajanje mjestu, taj status quo je nesto najteze. Tek kad se nesto pomakne i nakon nekog vremena, koliko god mozda na pocetku tog puta bude tesko, postane lakse.

Nije bez vraga otvaranje teme na forumu. Dosla si do zida i ne mozes vise ravno, a nekuda moras.

[alanis]

TincH kaže:

Ti si onda vrlo strpljiva osoba
I stvarno volis tog frajera.

Nazalost, nitko ti od nas ne moze reci hoce li ti se to strpljenje isplatiti ili ne. Mozda se isplati, mozda se ne isplati. Stvarno nitko od nas ne moze znati kako ce se kod njega dalje stvari odvijati.
Mozda je nekakav pokazatelj samo suma promjena koje su se dogadjale u ove 4 godine, ako vidis i osjecas da ima nade da se u konacnici on promijeni na nacin na koji bi ti zeljela - mozda se isplati biti strpljiv. Moguce da je covjek zbilja u takvom samotnjackom filmu i da mu stvarno treba jako puno podrske s druge strane. Ima takvih osoba.

Da, rekli su mi to već nekoliko puta. Strpljiva sam...s njim.

Suma promjena...pa, od apsolutnog odbijanja i grčenja na sam spomen osjećaja došao je do toga da može progovoriti koju na tu temu. Prilagodio se nekim stvarima koje su meni normalne u vezi...tipa količina viđanja...a njemu prije očito nisu bile.

Promijenio se, prilično.
I imam osjećaj da bi mogao i još, samo...k vragu, imam projekt a ne čovjeka, a projekata imam dovoljno i na poslu, privatno bi ipak radije nekim lakšim vodama.

[mrafica]

TincH kaže:

Joj
Dajte polako s ovim stvarima.
Sasvim je prirodno da veze nailaze na prepreke (to nema veze s ljubavlju), i da partneri moraju mijenjat neke osobine prije ili kasnije, jer se svatko od nas kao jedinka mijenja na svom putu, i normalno je da partner to treba slijediti ako mislite ostati zajedno.
Ne mozda slijepo, ali neki kompromisi moraju postojati.
Inace ljudi nikako ne bi napredovali i nikako se ne bi micali s mjesta, takve veze trunu i na kraju pucaju.

Ljudi se promijene za 180 u vezi, a da ponekad toga nisu ni svjesni. Samo po meni i nije neko veselje kada je ta promjena produkt gurkanja druge strane, a ne potaknuta intrinzičnim motivima i spontanog procesa.
Nisam sudjelovala na prošlo temi, sada sam ju malo čitala i zaista mi zvuči kao da autorica radi na nekom projektu, kako sama kaže, a ne da je u vezi.

[ex anais]

alanis kaže:

Da nije mrdnuo s mjesta...čak i da je ona priča sa premalo viđanja iz stare teme ostala ista, onda to sigurno ne bih trpjela. Ovako ne trpim...prilagodio se malo, potrudio i stvarno nam je lijepo. I ok, možda bi za godinu, dvije pet došao i do toga da živimo skupa...ali da, meni se ne čeka više toliko...i to je problem.

Ma k vragu...da tu nešto kardinalno ne štima, da je isto sve kao i prije par godina pa se viđamo jednom tjedno....poslala bi ga k vragu bez puno razmišljanja. A ovako...e ovako je odvratno teško zalupiti vrata pred nečime što je lijepo...

Pa prosipa ti mrvicu po mrvicu više putem i stalno si i sita i gladna i tako te drži uz sebe. To je zapravo super taktika. Ne kažem da to radi namjerno, ali nema šanse da odeš dok misliš da ima nade.

[siddharta]

alanis kaže:

ovo je prvi puta da je on u nekom odnosu uopće proveo i godinu, kamoli četiri...i dosta je toga s vremenom mijenjao...od te svoje zatvorenosti do bijega od obveza...
čak je i jučer u tom razgovoru oko useljavanja i svega rekao kako bi stvarno trebao se promijeniti - što znači da nije skroz nezamislivo da jednom dođe i do faze da se ne boji panično suživota...samo, pitanje je do kad bi se to moralo čekati...

I već negdje oko njegove 50-e ćete početi zajednički život . Šalu na stranu, svaka veza evoluira, ako ništa drugo iz bioloških razloga jer sudionici stare, žele realizirati svoje želje, težnje, htijenja. Veza u kojoj ste vas dvoje cura i dečko je sasvim ok pa čak i u nekoj starijoj dobi za osobe koje iza sebe imaju npr. iskustvo neuspješnog ili lošeg braka i više nemaju namjeru vezivanja u tom smislu. Ali ovo nije to. Vaša veza ne evoluira, ne napreduje, a to uvijek vodi u propast.

[TincH]

mrafica kaže:

Ljudi se promijene za 180 u vezi, a da ponekad toga nisu ni svjesni. Samo po meni i nije neko veselje kada je ta promjena produkt gurkanja druge strane, a ne potaknuta intrinzičnim motivima i spontanog procesa.
Nisam sudjelovala na prošlo temi, sada sam ju malo čitala i zaista mi zvuči kao da autorica radi na nekom projektu, kako sama kaže, a ne da je u vezi.

Sto je lose ako je promjena produkt gurkanja?
Ponekad nam je svima bas potrebna ta druga osoba, taj poticaj, taj neki vjetar, pogotovo ukoliko nam je stalo da ostanemo skupa s doticnom osobom i ujedno promijenimo neke stvari u svom ponasanju.
U konacnici, ako se osoba vec promijenila, 99% sanse je da je to sama odlucila, a u tom slucaju partner je samo potaknuo, sto je dobro.
Ako partner gura i gura, a druga strana se ne mijenja, to je siguran znak da se nije ni odlucila promijeniti (u svojoj glavi). I takva situacija rezultira prekidom prije ili kasnije.

Nije mijenjanje partnera nuzno losa stvar, dapace moze biti vrlo dobra ako je promjena cilj kojem teze oboje (a ne samo jedan).
Ako cemo realno, za covjeka od 40 godina ne bi bilo lose da iskusti suzivot s partnericom konacno. Ne samo zato sto ona inzistira, vec i iz brojnih drugih razloga koji bi bili dobri za njega. Nadam se da ce to sam shvatiti i da ce njezina inicijativa biti samo pripomoc.

[alanis]

blah...trenutno sam u fazi da ne vjerujem da je to što želim moguće...možda je produkt cijeli opako težak tjedan na poslu i tako te neke sitnice sa strane koje te ubiju u pojam...a možda činjenica da je rekao da će se danas možda javiti da se vidimo...a ima neku feštu u firmi (ko i svi) pa mislim da od toga javljanja neće biti ništa kad nije do sad...i jbg...kad znaš da si...pobjegao pred bitnim razgovorom i nastavljaš bježati (ili ti fešte u firmi dođu kao dobar izgovor)...e, onda je sve skupa malo u kurcu to

TInch...ti si super...nepopravljivi optimist