Svekar koji popuje

[morcego]

Možda sam jedna od rijetkih koja nema problema sa svekrvom, ali donekle imam sa svekrom.

Evo malo backgrounda, da ne bi ispalo skroz krivo: dečko i ja smo zajedno nekoliko godina, a pola od toga živimo zajedno i lijepo nam je. Tu i tamo imamo neke nesuglasice, ali ih mirno riješimo, većih fajtova smo možda imali par, ali ni oni nisu bili razarajući i nikad nismo bili u lošoj fazi duže od sat vremena. Jako se volimo i oboje ne dozvoljavamo da nam veza pati zbog nesporazuma, nadam se i čvrsto vjerujem u to da nas čeka i lijepa budućnost.

S njegovim sam starcima bila dobra otpočetka, naročito s mamom, koju smatram izuzetno plemenitom i sposobnom ženom. Koliko god nekad zna bit pretjerano angažirana oko svega, nikad nije bezobrazna ili naporna, nikad mi ništa nepromišljeno nije rekla ili napravila i ne vidim naznake toga, a čak kad bi do toga i došlo, znam da bi se s njom dalo razgovarati: iz nekih drugih situacija sam shvatila da je sve samo ne egomanijak i loš čovjek, prema tome, za nju se ja ne brinem.

Stari njegov, međutim, je čovjek koji je u prošlosti neke stvari gadno zajebo i o njegovim zajebima se nikad ne priča (što je u redu, boli me kita), ali nekad imam osjećaj da drugim ljudima stalno popuje i dijeli savjete koje nitko nije tražio, upravo zato da bi se što kasnije došlo na red na njega. Drugim riječima, stalno ističe kako su drugi grozni i stalno napada, počevši od svoje žene pa nadalje. I to radi na polu-simpatičan način i kuži se da je zapravo emotivac i vjerojatno dobar čovjek, ali da ga jebeš, zna biti iritantno.

Kako je naša veza postala sve ozbiljnija, tako si on sve više nalazi za pravo i MENI popovat oko stvari koje ga se, realno, uopće ne tiču. Na primjer, jednom mi je nasamo napomenuo kako moram poradit na nekim stvarima koje se tiču mojeg izgleda, što je meni bilo Ono, znam da se čovjek brine i nije to napravio na uvredljiv način, ali imao je neki dodatak...u stilu "ti se ipak udaješ za mog sina, uozbilji se".

Mene je to, naravno, prilično povrijedilo i nisam znala kako odreagirati. Nekim sam se čudom skulirala, što je u mom slučaju izrazito teško jer sam i inače živac. Ne znam jesam li dobro postupila, ali ispričala sam to dečku, koji se zgrozio i zbedirao, ja sam mu rekla da ništa ne govori starom, ali da sam mu htjela ispričati zato da se ne šokira budu li se takve stvari ponavljale. I, posljedično, budem li ja ikad izreagirala, iako to ne želim.

Uglavnom, malo sam zabrinuta i ne znam kako da se postavim.

Bojim se da ću, budem li trpjela takve stvari, a one će se ponavljati jer taj lik konstantno sere,sere i sere, ja ću jednog dana popizdit i reći svašta, zbog čega će mi kasnije biti žao.
S druge strane, ne želim biti babaroga koja će svojem dečku u četiri zida kenjat po njegovim starcima. Svjesna sam da ni moji nisu idealni, ali ja nisam jedino dijete i već su dosta sličnih stvari prošli pa su ponešto i naučili, dok je on jedino dijete i njegovim starcima je sve ovo novo.
Također, živimo blizu njegovih i moji zapravo ni nemaju priliku "petljat se", koliko njegovi imaju. Tako da ne želim isticati svoje kao da su super, jer realno nemam pojma jesu li super, ili su samo daleko.

Ali istini za volju, nezamislivo mi je da moj stari mom dečku kaže "e, poradi na tome i tome da budeš bolji za moju kćer"

Kako biste se postavili u mom slučaju?

[radical change]

morcego kaže:

Kako biste se postavili u mom slučaju?

Gospodine X, ja sam savršena supruga/cura svome mužu/dečku, ako mu nešto smeta nas dvoje lijepo razgovaramo i zajedno to sve lijepo rješimo..
Samo ti gledaj da nekoga slučajno ne uvrijediš kad te tako spusti... daleko ćeš...

[mrafica]

Ja bi u tvom slučaju odgovorila svekru na svaku takvu primjedbu.
Ne bih bila bezobrazna, ali ne bih ni gutala, baš zato da ne dođe jednom do efekta pucanja.

Na komentar kako bi trebala ovo ili ono oko izgleda za svog budućeg muža, ja bih odgovorila da ni slučajno, on to voli baš tako kako je.

[Éowyn]

Ja sam prije bila prepristojna da takvima nešto kažem, a onda sam našla idealnu taktiku.

On te vrijeđa zapravo i zabada nos u tvoj privatan život (nema ti šta neki nepoznati deda komentirati, pa da je sto puta otac tvog partnera) i takva ti treba biti reakcija. Ja uglavnom zašutim, šokirano pogledam osobu koja je prešla granice i mirno kažem da nismo u dovoljno bliskim odnosima da bi mi govorila takve stvari.

Bitno je ostati smrtno ozbiljan i ne dopustiti da se sve prebaci na šalu. I jako ozbiljno zamoliti da se takva situacija više ne ponavlja.

[morcego]

Ne znam je li najgore ili najbolje od svega to što njegov prigovor (u tom konkretnom slučaju) nije bio složen bezobrazno i brutalno, nego više kao zabrinuto. Ja u biti vjerujem da ljudi, čak i kad su bezobrazni, misle da rade ono što treba. Problem je u tome što ne razumijem dijeljenje savjeta po pitanju stvari kojih je osoba kojoj se savjet udjeljuje vrlo vjerojatno svjesna.
Šta si mislio - da ne znam za problem XY? Pa ja se svaki dan gledam u ogledalu, nisam ćorava, matere ti!

Da je on kojim slučajem krkan koji mi je spustio na način "ej, ružna si, daj se pogledaj", ne bih ja uopće imala problema s tim da ga steram u kurac. Ja se, naime, ne znam postavit kad ljudi šamaraju u rukavicama.

I da, inače sam preosjetljiva i znam vidit bezobrazluk tamo gdje ga većina ljudi ne vidi pa sam vrlo nesigurna u svoju procjenu. Mislim, međutim, da ovo nije bila situacija u kojoj sam ja preosjetljiva, nego čisto zabadanje nosa gdje mu nije mjesto, koliko god dobra namjera bila u pitanju.

[higijeničarka]

Imam nekoliko pitanja.

1. Koliko često si u društvu njegovog oca?
2. Jel to isključivo kad vi dođete k njemu ili on dolazi k vama?
3. Koliko su bliski tvoj dragi i njegov otac?
4. Dolazi li ti u obzir kao rješenje da se s njim jednostavno ne družiš?
5. Jel on ima takve komentare samo kad ste nasamo ili komentira i pred tvojim partnerom?

[Éowyn]

morcego kaže:

Ne znam je li najgore ili najbolje od svega to što njegov prigovor (u tom konkretnom slučaju) nije bio složen bezobrazno i brutalno, nego više kao zabrinuto. Ja u biti vjerujem da ljudi, čak i kad su bezobrazni, misle da rade ono što treba. Problem je u tome što ne razumijem dijeljenje savjeta po pitanju stvari kojih je osoba kojoj se savjet udjeljuje vrlo vjerojatno svjesna.
Šta si mislio - da ne znam za problem XY? Pa ja se svaki dan gledam u ogledalu, nisam ćorava, matere ti!

Da je on kojim slučajem krkan koji mi je spustio na način "ej, ružna si, daj se pogledaj", ne bih ja uopće imala problema s tim da ga steram u kurac. Ja se, naime, ne znam postavit kad ljudi šamaraju u rukavicama.

I da, inače sam preosjetljiva i znam vidit bezobrazluk tamo gdje ga većina ljudi ne vidi pa sam vrlo nesigurna u svoju procjenu. Mislim, međutim, da ovo nije bila situacija u kojoj sam ja preosjetljiva, nego čisto zabadanje nosa gdje mu nije mjesto, koliko god dobra namjera bila u pitanju.

Zato trebaš ostati pristojna, ali mu jasno dati do znanja da ti takve stvari ne može govoriti.

Pa nema pet godina da ti npr. objašnjava da imaš neku kožnu bolest ili si se udebljala ili ti prejako otpada kosa. Problem sigurno vidiš (koji god da je) i ili ga rješavaš ili ti je ionako svejedno pa i ti njegove ljubazne sugestije neće ništa koristiti.

Ajde da te upozorio da tvoje pojačano otpadanje kose može značiti problem sa štitnjačom ili da ti je preporučio super domaći lijek za ekcem, još bi nekako bilo razumljivo. Ovo što on radi je čisto zabadanje nosa di ne treba.

[morcego]

higijeničarka kaže:

Imam nekoliko pitanja.

1. Koliko često si u društvu njegovog oca?
2. Jel to isključivo kad vi dođete k njemu ili on dolazi k vama?
3. Koliko su bliski tvoj dragi i njegov otac?
4. Dolazi li ti u obzir kao rješenje da se s njim jednostavno ne družiš?
5. Jel on ima takve komentare samo kad ste nasamo ili komentira i pred tvojim partnerom?

1.U prosjeku jednom tjedno, do jednom u deset dana, ljeti malo češće.

2.On k nama ne dolazi. To je, recimo, jako lijepa osobina tog čovjeka

3.Bliski su. Moj dragi jako voli svog starog, imam osjećaj da ga i poprilično doživljava ko emocionalnog retarda pa ga zato još više voli.

4.Teško.

5.A znaš kaj - nije ti on meni baš nešto takvo često komentirao, ovo je bilo zapravo jedini put da je nešto takvo ozbiljno. I to je bilo nasamo, jel. Kad je više ljudi na okupu, onda uglavnom nagazi one koje najbolje zna i njima konstantno nešto sere, od "fali soli", do "a kad ti misliš konačno napravit to i to." Ja sam rijetko ta koju će baš nagazit i voljela bih da tako i ostane. Usrala sam se, međutim, na taj komentar koji je zapravo tema posta jer mi je dao naslutit da očito nisam ni ja imuna. Ne znam kako da ti bolje opišem tog čovjeka... Teški mrgud i gunđalo i dežurni prigovaratelj, a ima opet i neku toplu stranu temeljem koje se vidi da je zapravo samo duboko sjeban, a ne pure evil.

[higijeničarka]

morcego kaže:

2.On k nama ne dolazi. To je, recimo, jako lijepa osobina tog čovjeka

Krasno. Dođe li do problema, iskoristi to.

5.A znaš kaj - nije ti on meni baš nešto takvo često komentirao, ovo je bilo zapravo jedini put da je nešto takvo ozbiljno.

Ako je bilo samo jednom, ako smatraš da je to bilo posve nezlonamjerno, ako misliš da mu nećeš biti dežurna vreća... Zašto si to doživjela tako napadački?

Što misliš što bi se dogodilo da sljedeći put odreagiraš na takav neki komentar?

[morcego]

higijeničarka kaže:

Ako je bilo samo jednom, ako smatraš da je to bilo posve nezlonamjerno, ako misliš da mu nećeš biti dežurna vreća... Zašto si to doživjela tako napadački?

Što misliš što bi se dogodilo da sljedeći put odreagiraš na takav neki komentar?

Doživjela sam napadački zato što mu nije strano napadati ljude.
Da mi je to rekla svekrva, ne bih doživjela napadački jer je ona rijetko kad uopće nastrojena napadački prema bilo kome. On je često nastrojen napadački, prema apsolutno svima - ne mislim čak ni da je mene tu naročito izdvojio.

Nemam pojma što bi se dogodilo da izreagiram.
Vjerojatno bi ili meni ili sinu prokomentirao kako sam bezobrazna i ne poštujem autoritete. Što je dobrim dijelom i istina - nikad nisam poštivala autoritete samo zato što su autoriteti. Vrlo nepraktična osobina, mogu ti reć.

[higijeničarka]

morcego kaže:

Nemam pojma što bi se dogodilo da izreagiram.
Vjerojatno bi ili meni ili sinu prokomentirao kako sam bezobrazna i ne poštujem autoritete. Što je dobrim dijelom i istina - nikad nisam poštivala autoritete samo zato što su autoriteti. Vrlo nepraktična osobina, mogu ti reć.

Ali u čemu bi on tebi bio autoritet?

Moj stav je prilično nepopularan, pa imaj to u vidu.
Ja se na tvom mjestu uopće ne bih uzrujavala jer bi me zabolilo što svekar misli. Znaš ono, psi laju, karavane prolaze, nikom ništa. Ako bi me živcirao pas koji laje, jednostavno ne bih uopće više pokraj njega prolazila. Jer ne moram. Zašto da se uzrujavam i stresam psom ako mogu i pokraj nečijeg mirnijeg dvorišta prolaziti. Ako me kužiš.

Kad bih imala problem sa svekrom, obratila bih se partneru i s njim prokonzultirala što i kako napraviti. Ja se osobno ne bih upuštala u privatna nadjebavanja sa čovjekom s kojim niti ne trebam imati ikakav odnos ako to ne želim.

[morcego]

higijeničarka kaže:

Ali u čemu bi on tebi bio autoritet?

Moj stav je prilično nepopularan, pa imaj to u vidu.
Ja se na tvom mjestu uopće ne bih uzrujavala jer bi me zabolilo što svekar misli. Znaš ono, psi laju, karavane prolaze, nikom ništa. Ako bi me živcirao pas koji laje, jednostavno ne bih uopće više pokraj njega prolazila. Jer ne moram. Zašto da se uzrujavam i stresam psom ako mogu i pokraj nečijeg mirnijeg dvorišta prolaziti. Ako me kužiš.

Kad bih imala problem sa svekrom, obratila bih se partneru i s njim prokonzultirala što i kako napraviti. Ja se osobno ne bih upuštala u privatna nadjebavanja sa čovjekom s kojim niti ne trebam imati ikakav odnos ako to ne želim.

A zapravo si skroz u pravu. Da se radi o postu koji ja čitam na forumu, vjerojatno bih rekla iste stvari koje si i ti meni sad rekla.

Samo znaš ono...sve to tako lijepo zvuči: ne moram ja ništa, ne moram ja nikom, neće meni nitko, neću ja nikom...a ako moj dragi na to loše odreagira i krene mi stvarat probleme, onda on očito nije moj dragi.

Sve stoji!
I ja iskreno sumnjam da bi moj dragi ikad stao na stranu nekog drugog, a ne na moju. Ali, teško je to garantirat kad su u pitanju roditelji, odnosno obitelj, osobito ako si jedino dijete. Da se ja sa svojima pokačim, uvijek bih imala brata koji bi sigurno mislio slično kao i ja (jer smo slični i jer smo dobno bliži nego što smo sa starcima pa smo, logično, i sličnijih svjetonazora) i koji bi sigurno bio u stanju utjecati na njih.
Bilo je situacija gdje su moji starci bili sjebani prema nekom. Ja sam znala porazgovarati s njima i hladne glave im reći zašto nisu u pravu. Jer je to lako kad nisi akter priče. I oni su se fakat dosta promijenili zahvaljujući bratu i meni.

Moj dragi nema ni brata ni sestru i uvijek su samo starci i on. Čini se trivijalno, ali nije - oni su još uvijek jedina njegova obitelj i teško mi se uživjeti o to kako je njemu i kako bi se on osjećao kad bi mislio da me njegovi starci ne gotive ili da ja ne gotivim njih.

[morcego]

Ali, da se razumijemo, to što ja sad i dalje raspravljam i možda kompliciram uopće ne znači da ne cijenim odgovore i mišljenja ljudi - dapače, svi ste potpuno u pravu i razumniji od mene. Hvala vam na tome

[radical change]

morcego kaže:

Nemam pojma što bi se dogodilo da izreagiram.
Vjerojatno bi ili meni ili sinu prokomentirao kako sam bezobrazna i ne poštujem autoritete. Što je dobrim dijelom i istina - nikad nisam poštivala autoritete samo zato što su autoriteti. Vrlo nepraktična osobina, mogu ti reć.

Da izreagiraš dogodila bi se promjena za tebe, postala bi osoba koja izražava sebe, poštuje sebe i ne da se provocirati tuđim glupostima. Ovako poradi tuđih pizdarija ti se još osjećaš krivom ako nešto kažeš..
To te u životu može dosta koštati, mnogo više nego što misliš. Moja žena se nikada nije mogla složiti sa mojim roditeljima, jer su čudaci, ni ja nikad snjima nisam mogao.. ona se njima ne sviđa ali ju poštuju i paze kako će se (pristojno) ponašati.. jednostavno zato što se zna postaviti i cjeniti sebe.
Jedina karika koja tebi treba tu biti važna je tvoj muž s kojim ćeš živjeti cijeli život. Probleme koje imaš na relaciji ti i njegovi roditelji rješavaj sa mužem, i isto tako ne dopusti da tvoj muž rješava stvari sa tvojim roditeljima mimo tebe. Njegovi roditelji tebi nisu nikakavi autoriteti i ako se nametnu kao autoriteti lagano ih pošalji u neku stvar, ti nisi njihovo dijete niti si im u životu što dužna osim poštovanja i pažnje kao i prema bilo kojem drugom čovjeku i to pod uvjetom da oni tebi uzvrate istom mjerom.

[mrafica]

morcego kaže:

Doživjela sam napadački zato što mu nije strano napadati ljude.
Da mi je to rekla svekrva, ne bih doživjela napadački jer je ona rijetko kad uopće nastrojena napadački prema bilo kome. On je često nastrojen napadački, prema apsolutno svima - ne mislim čak ni da je mene tu naročito izdvojio.

Nemam pojma što bi se dogodilo da izreagiram.
Vjerojatno bi ili meni ili sinu prokomentirao kako sam bezobrazna i ne poštujem autoritete. Što je dobrim dijelom i istina - nikad nisam poštivala autoritete samo zato što su autoriteti. Vrlo nepraktična osobina, mogu ti reć.

Po mom, ne trebaš izreagirati bezobrazno.
Velika je paleta reakcija između odgovoriti bezobrazno i ne odgovoriti uopće.
Kada bi se ti postavljala tako da ti njegovi komentari ne znače previše (a i ne trebaju ti značiti previše), vjerujem da bi i njemu splasnula potreba da pametuje.

Ja bih mu sasvim sigurno odgovorila, ne zato što sam svakom loncu poklopac, nego zato što nisam riba pa da na nešto što mi bilo tko kaže odreagiram šutnjom. Ali bih odgovorila nešto ležerno (kao što sam i gore rekla) i nastavila neku drugu temu. Time bih mu dala do zanja da mi se ne raspravlja o tome s njim.
Ako bi on vidio da si se upecala pa se krenula prepucavati, to bi mu vjerojatno bio dodatan motiv za drugi put.

Roditelje naših partnera ne biramo, ali ne trebamo previše emotivno reagirati na sve s njihove strane. Pogotovo ako nam direktno ne šteti, što mislim da je kod tebe slučaj. Neka ti na jedno uho uđe, na drugo izađe. Postavi si u glavi premisu da je on takav i bok. I sama kažeš da nije generalno loša osoba, ali da ima svoje mušice. Probaj se što manje emotivno uključivati u te njegove mušice, vidjet ćeš da će ti biti lakše.

[aljehin]

Ako si blijeda, izrazito mršava, stalno furaš crno/sivo i crnu maskaru i ja bih ti predložio povećanje grudi.

Čini mi se da si i prije bezobraznog ulaska u tvoj osobni prostor gajila negativno mišljenje o njegovoj osobnosti.
Ako se mogu priključiti tvojim analizama, a čini mi se da voliš analizirati, nikako ne mogu shvatiti korijen njegove odluke da ide s takvim komentarom? Da li je to samo neodgoj ili neko promišljanje o vašoj budućnosti u kojem on misli da žena muškarcu treba stalno pružati fizičku atraktivnost (pogled iz njegove perspektive). Možda je njegov "savjet" samo kamen dobre namjere?

Inače, ljudi se često drznu komentirati tuđi izgled.

[higijeničarka]

morcego kaže:

I ja iskreno sumnjam da bi moj dragi ikad stao na stranu nekog drugog, a ne na moju. Ali, teško je to garantirat kad su u pitanju roditelji, odnosno obitelj, osobito ako si jedino dijete.

Ne vidim zašto bi tvoj dragi trebao išta birati. I sama si mu rekla za prvi komentar, nije mu bilo drago. Ti si ga i sama tražila da ne reagira.
Ako bi se to ponovilo i meni bi bilo nelagodno, smanjila bih druženja sa njegovim ocem. Čisto zato da se što manje dovodim u nezgodne situacije jer meni nije sila niti nužda družiti se s njim. To što je on njegov otac ne znači da ti trebaš biti kao i on uključen u taj odnos.

Problem bi nastao tek kad bi tvoj dragi očekivao da ti svom ocu toleriraš sve i da se ponašaš onako kako ti ne želiš.

Moj dragi nema ni brata ni sestru i uvijek su samo starci i on. Čini se trivijalno, ali nije - oni su još uvijek jedina njegova obitelj i teško mi se uživjeti o to kako je njemu i kako bi se on osjećao kad bi mislio da me njegovi starci ne gotive ili da ja ne gotivim njih.

Hm... Bedasto je da njegovi radi njega hine da te obožavaju kao što je bedasto da to isto očekuje od tebe što se njih tiče.

Pristojno ophođenje bi svima trebalo biti prioritet, ako se ostvari i nešto veće, to je samo bonus.
E sad, ako ti njegovog oca baš i ne miliš previše, ako baš ništa ne promijeniš, a u sebi brojiš kako je on ovakav, onakav, govori ovo ili ono i u tebi se bilda loš osjećaš, na kraju se može situacija samo pogoršati.

Po meni, bolje je djelovati preventivno, dok stvari nisu došle do točke loših osjećaja.
Rađe bih prorijedila svoje druženje sa njegovim ocem nego smišljala što mu sljedeći put odgovoriti ili gutala a u sebi se osjećala loše.

[Ruza2008987]

Jesam ja nesto prosputila, o cemu se tocno radi, mislim kakav komentar je to bio?
Nije da je bitno, samo me pegla znatizelja.

Svakako mislim da nema sto komentirati tvoj izgled uz sugestije da ce to biti bolje za njegovog sina, pa valjda sin zna sta ima, a ako je odabrao, onda mu se ocito to svidja. Cudna situacija, skroz.

Jedanput je jedan otac komentirao mom tadasnjem decku (i to ne meni, nego je decku rekao pa ovaj poslije prepricao meni), u stilu "takva ti nece bit vjerna" A bila sam. Do prekida uzrokovanog njegovim izletima.
Sto je to trebalo znacit, ne znam ni dan danas, ili je mislio da sam pre atraktivna pa kao opsjedat ce me muskarci dok ne pokleknem nekom ili sam prevrckava i drustvena pa misli da ofiram redom. U svakom slucaju - smijesno.
Vjerojatno ovo drugo, jer mu je otac ozenio potpuno mirnu, tihi i povucenu zenicu, koja ne smije pisnuti, a ako i pisne, njeno se misljenje uopce ne dozivljava. Mislim, zena je bila dobra kao kruh, ali potpuno tip za ugnjetavanje.

[amary]

morcego kaže:

Možda sam jedna od rijetkih koja nema problema sa svekrvom, ali donekle imam sa svekrom.

Evo malo backgrounda, da ne bi ispalo skroz krivo: dečko i ja smo zajedno nekoliko godina, a pola od toga živimo zajedno i lijepo nam je. Tu i tamo imamo neke nesuglasice, ali ih mirno riješimo, većih fajtova smo možda imali par, ali ni oni nisu bili razarajući i nikad nismo bili u lošoj fazi duže od sat vremena. Jako se volimo i oboje ne dozvoljavamo da nam veza pati zbog nesporazuma, nadam se i čvrsto vjerujem u to da nas čeka i lijepa budućnost.

S njegovim sam starcima bila dobra otpočetka, naročito s mamom, koju smatram izuzetno plemenitom i sposobnom ženom. Koliko god nekad zna bit pretjerano angažirana oko svega, nikad nije bezobrazna ili naporna, nikad mi ništa nepromišljeno nije rekla ili napravila i ne vidim naznake toga, a čak kad bi do toga i došlo, znam da bi se s njom dalo razgovarati: iz nekih drugih situacija sam shvatila da je sve samo ne egomanijak i loš čovjek, prema tome, za nju se ja ne brinem.

Stari njegov, međutim, je čovjek koji je u prošlosti neke stvari gadno zajebo i o njegovim zajebima se nikad ne priča (što je u redu, boli me kita), ali nekad imam osjećaj da drugim ljudima stalno popuje i dijeli savjete koje nitko nije tražio, upravo zato da bi se što kasnije došlo na red na njega. Drugim riječima, stalno ističe kako su drugi grozni i stalno napada, počevši od svoje žene pa nadalje. I to radi na polu-simpatičan način i kuži se da je zapravo emotivac i vjerojatno dobar čovjek, ali da ga jebeš, zna biti iritantno.

Kako je naša veza postala sve ozbiljnija, tako si on sve više nalazi za pravo i MENI popovat oko stvari koje ga se, realno, uopće ne tiču. Na primjer, jednom mi je nasamo napomenuo kako moram poradit na nekim stvarima koje se tiču mojeg izgleda, što je meni bilo Ono, znam da se čovjek brine i nije to napravio na uvredljiv način, ali imao je neki dodatak...u stilu "ti se ipak udaješ za mog sina, uozbilji se".

Mene je to, naravno, prilično povrijedilo i nisam znala kako odreagirati. Nekim sam se čudom skulirala, što je u mom slučaju izrazito teško jer sam i inače živac. Ne znam jesam li dobro postupila, ali ispričala sam to dečku, koji se zgrozio i zbedirao, ja sam mu rekla da ništa ne govori starom, ali da sam mu htjela ispričati zato da se ne šokira budu li se takve stvari ponavljale. I, posljedično, budem li ja ikad izreagirala, iako to ne želim.

Uglavnom, malo sam zabrinuta i ne znam kako da se postavim.

Bojim se da ću, budem li trpjela takve stvari, a one će se ponavljati jer taj lik konstantno sere,sere i sere, ja ću jednog dana popizdit i reći svašta, zbog čega će mi kasnije biti žao.
S druge strane, ne želim biti babaroga koja će svojem dečku u četiri zida kenjat po njegovim starcima. Svjesna sam da ni moji nisu idealni, ali ja nisam jedino dijete i već su dosta sličnih stvari prošli pa su ponešto i naučili, dok je on jedino dijete i njegovim starcima je sve ovo novo.
Također, živimo blizu njegovih i moji zapravo ni nemaju priliku "petljat se", koliko njegovi imaju. Tako da ne želim isticati svoje kao da su super, jer realno nemam pojma jesu li super, ili su samo daleko.

Ali istini za volju, nezamislivo mi je da moj stari mom dečku kaže "e, poradi na tome i tome da budeš bolji za moju kćer"

Kako biste se postavili u mom slučaju?

Već si dobila dosta mudrih odgovora,no meni je upalo nešto drugo,što ni ti sama a ni drugi očito nisu uočili(pogledaj boldano).
Svekar nije nimalo bezazlen,bez obzira na koj način on iznosio svoje primjedbe(sa ili bez šarma).
Ovim: ti se ipak udaješ za mog sina,dao ti je na znanje
- da ti nemaš jednaku vrijednost kao sin
-tvoj izgled ne zadovoljava sinov status

-a u stvari te je ciljano vrijeđao kao osobu i ženu.

a to što ti je rekao nasamo je krasan perfidan uvod u ono što će uslijediti tokom vremena..a neće biti nasamo ni diskretno.
To je psiho-zlostavljač,koji je vjerojatno nezadovoljan samim sobom i svojim životom,odlučio obezvrijediti sve druge oko sebe.
Ne bih rekla da je riječ o dobrom čovjeku,već o čovjeku koji je stvorio modus operandi,da se njegovo vrijeđanje može tumačiti kao nezlonamjernost...
Neće ti biti lako s njim.
Nemaš baš puno izbora.
Možeš ga ignorirati,što je jako teško,jer takvi ciljaju točno tamo gdje boli(svjesno i namjerno) ili moraš istog trena parirati,na isti kvazi dobrodušni način,s osmjehom na licu,bez povišenog tona,nikada ne pokazajući da te je uspio strefiti..

[revo]

kako se postavis na pocetku tako ce ti i biti.
znas to i sama.
ako mu odgovoris vise puta i postavis se onda ces znati na cemu si.
ovdje ocekujes da ti netko drugi madjionicarskim trikom promjeni svkera i ucini zivot idealnim jer ti nemas ''muda''.