Budizam

[sati]

Ghatva sutta - Ubijanje (SN I.51)

Stojeći sa strane, boginja odrecitova ovaj stih Blaženome:

Šta ubiti možemo
a da opet spavamo mirno?
Šta ubiti možemo
a da se ne pokajemo?
Ubistvo čega to
Gotama odobrava?

[Buda:]

Ubivši bes u sebi
spavaš mirno.
Ubivši bes u sebi
kajanja nema.
Plemeniti hvali
ubijanje besa --
sa njegovim slatkim vrhom
i otrovnim korenom --
jer ubivši ga u sebi
kajanja nemamo.

[Jelena Ivanjicki]

Prva Buddhina izreka poslije duhovnog budjenja glasi:

Kroz bezbroj sam života, nošen tokom zbivanja,
uzalud tražio graditelja tog zdanja.
Mučna je trajnost ponovnog radjanja.
Graditelju, sada si uočen! Više me nećeš kućiti!
Slomljeni su svi potpornji, istrgnuta greda svoda.
Duh se iščahurio iz sumnje. Konačno je uništena žeđ života

[saya otonashi]

Utociste u sigurnom smijeru

Turning to the Three Jewels for Support
The question is, to whom do we turn for that sympathetic understanding and support? If we turn to ordinary beings, they have their own problems and it’s difficult to get support from them. This brings us to the topic of refuge. I don’t really like “refuge” as a term because I think it’s too passive. I always think of it as a more active process of putting a safe and positive direction in our life. If we want to turn to something that can really give us sympathetic support, then as a Buddhist, within the context of refuge, we would turn to the Three Jewels – the Buddhas, their teachings and accomplishments – namely the Dharma – and the Sangha community.

In the West, we’ve started to use the word sangha in a totally non-Buddhist way, to be the equivalent of a congregation of a church. We use it to mean the other people who go to a Buddhist center. That’s not the original meaning. Nevertheless, although the other members of our Buddhist community are not objects of refuge, still we can get a certain amount of companionship and acknowledgement from them within this context of life is difficult -- MY life is difficult, not just life in general is difficult.

Also, the Second, Third and Fourth Noble Truths look like a typically masculine way of going about solving things: “We’ll find out the cause and then repair the problem,” like fixing a broken pipe. But, we need to do that within the context of this more feminine approach, which is the acknowledgement and support that life is difficult. It is difficult. Whether we’re men or women, we need a combination of both. We mustn’t think that gender determines an exclusive point of view.

How do we get that support? Turning to the other members of our Buddhist community, on one level seems quite nice. But often we find that the people in our community are not terribly mature and so we tend to be judgmental; we tend to be closed to each other. In many of the Western Buddhist communities, people have very strong walls because people think that somehow they need to present a picture of being very holy and spiritually advanced. So, often, we come together to attend a lecture or do some sort of ritual together or meditate together and then everybody leaves and we think that that’s what it means to practice in a group -- to just sit together or recite a mantra together, similar to thinking that that’s what it means to practice individually. In fact, the real focus for practice in a Buddhist group is being friendly to each other, being helpful to each other, being understanding, and being open and loving. If we’re focusing on that as a group practice, then, in fact, we can get some sort of emotional support from each other in face of the fact that life is difficult and that we’re all working on ourselves within the confines of that truth. But still, we’re ordinary beings and sometimes it’s very difficult to really provide that level of support for someone else.

If we look at the actual Sangha Refuge, that’s referring to arya beings, those who have had nonconceptual cognition of voidness. That makes quite a difference, doesn’t it? Even though such persons have not yet liberated themselves from suffering, still they’re going to be on much weaker ego trips, so that they can provide some sort of support much more easily to us. But there aren’t very many aryas around us, are there?

Then perhaps we can turn to the Buddha Refuge to provide this sort of support. We feel, “Buddha understands me; Buddha understands my difficulties of life.” That does provide a certain comfort, surely. It’s reminiscent of the function in Christianity that’s played by the statement, “Jesus loves me.” If Jesus loves me, I can’t be so terrible. The more that we really believe that Jesus loves me, the more we have a certain type of reinforcement of our value as human beings, which then gives us strength to deal with our lives. Somehow, it’s not sufficient with just the fact that my dog loves me!

We can transfer this same type of Christian attitude toward Buddha, “Buddha loves me, Buddha understands me.” That gives us some sort of comfort and support. Now we can paint another stroke on the side of the spiritual teacher part of the picture we’re painting here -- again a proper spiritual teacher, not just anyone. I remember very well my own main teacher, Serkong Rinpoche. One of his outstanding qualities was that he took everybody seriously. No matter how absurd the request that people would make of him -- like some really strange hippie coming in off the street and saying, “Teach me the Six Yogas of Naropa” -- no matter how strange this person might have been, he took them seriously. He said, “Oh that’s great! You really have interest in this wonderful teaching and if you really want to learn it, well, you have to start by preparing yourself inside.” Then he would teach them something that was appropriate to their level. That functioned very well with the person, because if the teacher took them seriously, then they could start to take themselves seriously.

We can see that “my teacher understands me and loves me” would work in a parallel way to that of “Buddha understands me and loves me.” But we don’t always have close personal contact with a teacher – the same as is the case with Buddha. Also, sometimes the teachers that we do have contact with are not ideally qualified. Yet, we look to them because it seems almost a little bit too theoretical and distant to say, “Buddha understands me” or “Buddha loves me.”

Thus we have to turn to another level of refuge. We can take safe direction not only from Buddha, Dharma and Sangha as some sort of inspiration that causes us to go on the spiritual path; we can also take refuge and safe direction from the resultant stage that we ourselves will attain from following that path. That means that ultimately we have to gain this comfort and understanding from ourselves, because we all of us have the complete potentials and abilities, within the context of Buddha-nature, to reach this state of liberation and enlightenment of Buddha, Dharma, and Sangha. We also have all the potentials to give that understanding and support not only to ourselves, but to others as well. I think that that’s really a very important point. I found it very important in my own development.

Shantideva said -- and my mother said it as well, “If you want to do something right, do it yourself. If you ask somebody else to do it, they’re not going to do it the way you want it to be done.” The same thing is true in terms of deriving this understanding, this acknowledgement and comfort that we need in order to support ourselves in face of the fact that life is difficult. What’s going to be most reliable is giving that support to ourselves through our own understanding of ourselves, our own acceptance of our life situation, and our own kindness to ourselves in terms of those circumstances -- and being nonjudgmental throughout the whole process.

http://www.berzinarchives.com/web/en...on_refuge.html

[PIPBoy 2000]

Fazlija kaže:

minimum moralnih obaveza za nezaredjene budiste:

(1) ne unistavati zivot, (2) ne krasti, (3) ne ciniti preljubu, (4) ne
lagati, (5) ne piti alkoholna pica...

Znači ja sam budist?

Nego, ovo s laganjem... može li laganje, iz budističkog gledišta, biti u službi Dharme kada spašavamo nekome život ili tomu slično?

[sati]

PIPBoy 2000 kaže:

Znači ja sam budist?

Nego, ovo s laganjem... može li laganje, iz budističkog gledišta, biti u službi Dharme kada spašavamo nekome život ili tomu slično?

Nije uopšte bitno je li neko budist ili nije. Mnogo je bitnije da se pridržava ovih pet minimalnih pravila mentalne higijene. Jer će mu to doneti trajnim duhovni mir.

Što se tiče ovog pitanja u vezi sa laganjem, imaš li neki konkretan rimer ili je to samo mentalna gimnastika. Ako je ovo drugo, bolje to ostaviti po strani.

[PIPBoy 2000]

sati kaže:

Što se tiče ovog pitanja u vezi sa laganjem, imaš li neki konkretan rimer ili je to samo mentalna gimnastika.

Godina je 1943. Nacisti bez kucanja upadaju u židovski stan u jednom gradu gdje se u skrovištu skriva par Židova. Njihov prijatelj iz stana ispod njih koji je došao u vrlo kratak posjet da im pomogne s namirnicama nije pobjegao nego su ga zatekli u dnevnoj sobi u kojoj su još uvijek na stolu stajale iste. On je, začudo, Njemac i budist. Nacisti ne znaju sa sigurnošću da u kući ima Židova jer su svi Židovi iz tog dijela grada nedavno protjerani u geta i logore, a one koje su poslije našli su ubili na licu mjesta. Oni ga pitaju jel' on stanuje u tom stanu? Što je razumljivo jer su se neki već bili uselili u njihove stanove. Što će im, kao budist, odgovoriti?

[sati]

PIPBoy 2000 kaže:

Godina je 1943. Nacisti bez kucanja upadaju u židovski stan u jednom gradu gdje se u skrovištu skriva par Židova. Njihov prijatelj iz stana ispod njih koji je došao u vrlo kratak posjet da im pomogne s namirnicama nije pobjegao nego su ga zatekli u dnevnoj sobi u kojoj su još uvijek na stolu stajale iste. On je, začudo, Njemac i budist. Nacisti ne znaju sa sigurnošću da u kući ima Židova jer su svi Židovi iz tog dijela grada nedavno protjerani u geta i logore, a one koje su poslije našli su ubili na licu mjesta. Oni ga pitaju jel' on stanuje u tom stanu? Što je razumljivo jer su se neki već bili uselili u njihove stanove. Što će im, kao budist, odgovoriti?

He, he, ovo što si napisao me podsetilo na nekakav misaoni eksperiment, poput Šredingerove mačke ili tako nečega

No šta bi naš prijatelj budista odgovorio? Šta bi drugo mogao da odgovori sem da on živi u tom stanu i tako pokuša da svoje prijatelje sačuva od sigurne smrti, rizikujući i svoj život. Dakle, ono što je bitno jeste upravo ta namera da spase nedužne ljude. Logički posmatrano, on jeste rekao neistinu, ali u duhu Budinog učenja ljubavi i nesebičnosti, postupio je krajnje moralno i može očekivati jedino dobre plodove takvog postupka.

Kao i kod ostalih pravila morala, i kod onoga koje govori o zloupotrebi sposobnosti govora, reč je zapravo o nanošenju bola i povređivanju drugih bića rečima koje smo izgovorili. Zato ovo pravilo zapravo ne govori samo o laganju, već i o grubim rečima, psovkama, ogovaranju, kao i ispraznom naklapanju. Sve su to postupci koji, vođeni pogrešnom namerom, samo štete drugima, a onda i nama samima. Zato se od njih treba uzdržati.

[PIPBoy 2000]

sati kaže:

Logički posmatrano, on jeste rekao neistinu, ali u duhu Budinog učenja ljubavi i nesebičnosti, postupio je krajnje moralno i može očekivati jedino dobre plodove takvog postupka.

To me je zanimalo , a sa svime što si dalje još naveo se slažem. Eto, samo me zanimao taj vrlo izniman slučaj.

Pitanje "No. 2": Na koji način bodhisattve poput Avalokiteśvare ili Manjuśrija pomažu drugima na putu do prosvijetljenja?

[sati]

PIPBoy 2000 kaže:

Pitanje "No. 2": Na koji način bodhisattve poput Avalokiteśvare ili Manjuśrija pomažu drugima na putu do prosvijetljenja?

Na ovo će morati da ti odgovori neko kompetentniji, pošto se pitanje odnosi na mahayanu, a ja pokušavam da sledim theravada školu. U njoj nema ni Avalokiteśvare ni Manjuśrija. Samo Dhamma i Vinaya.

[spider jerusalem]

PIPBoy 2000 kaže:

Pitanje "No. 2": Na koji način bodhisattve poput Avalokiteśvare ili Manjuśrija pomažu drugima na putu do prosvijetljenja?

Na nacin da kroz njihovu praksu oslobodis vlastite kvalitete Uma koje nisu razlicite od njihovih samih.

[Alemann]

Ovo je možda već odgovoreno negdje na ovo temi, ali svejedno. Zanima me kakvo je stanje budizma u Hrvatskoj? Tj. zanima me postoji li službena organizacija, hramovi i koja struja budizma je najviše zastupljena?

[sati]

Alemann kaže:

Ovo je možda već odgovoreno negdje na ovo temi, ali svejedno. Zanima me kakvo je stanje budizma u Hrvatskoj? Tj. zanima me postoji li službena organizacija, hramovi i koja struja budizma je najviše zastupljena?

Teško ti je pitanje, ali evo jedan link chan budističke škole u Zagrebu za početak:
Budistički centar

[sati]

Alagaddupama sutta - Poređenje sa zmijom (MN 22)

(odlomak)

10. Ima, monasi, nepromišljenih ljudi koji proučavaju Učenje; proučivši ga, oni ne promišljaju na mudar način svrhu tog učenja. A onima koji ne promišljaju na mudar način svrhu tog učenja, ono neće doneti uvid. Oni proučavaju učenje samo da bi kritikovali druge ili pobijali njihove stavove. Oni ne doživljavaju onu (istinsku) svrhu zbog koje bi trebalo da proučavaju učenje. Zato što su to učenje na pogrešan način razumeli, ono će im doneti štetu i patnju tokom dugog vremena. A zašto? Zato što su na pogrešan način razumeli to učenje.

Zamislite, monasi, čoveka koji želi da ima zmiju, koji traži zmoju, koji ide u potragu za zmijom. I na kraju i ugleda veliku zmiju, a kada je uhvati za telo ili rep, zmija se izvije prema njemu i ugrize ga za šaku, ruku ili neki drugi deo tela. I zbog toga on umre ili je u užasnim bolovima. A zašto? Zato što je na pogrešan način uhvatio zmiju...

11. Ali ima, monasi, i sinova plemenitih porodica koji proučavaju Učenje; proučivši ga, oni promišljaju na mudar način svrhu tog učenja. A onima koji promišljaju na mudar način svrhu tog učenja, ono će doneti uvid. Oni ne proučavaju učenje samo da bi kritikovali druge ili pobijali njihove stavove. Oni doživljavaju onu (istinsku) svrhu zbog koje i proučavaju učenje, tako da će njima, zato što su to učenje na ispravan način razumeli, ono doneti korist i sreću tokom dugog vremena. A zašto? Zato što su na ispravan način razumeli to učenje.

Zamislite, monasi, čoveka koji želi da ima zmiju, koji traži zmoju, koji ide u potragu za zmijom. I na kraju ugleda veliku zmiju, a kada je pritisne rašljastim štapom, čvrsto je drži. Kad je tako učinio, uhvati je čvrsto za vrat. I ako mu se zmija obmota oko šake, ruke ili nekog drugog dela tela, on zbog toga neće umre, niti je u užasnim bolovima. A zašto? Zato što je na ispravan način uhvatio zmiju...

[bumbar]

bumbar kaže:

što budisti misle o Isusu (generalno mišljenje), koja Isusova učenja prihvaćate a koja ne, koja su komaptibilna sa Budhinim, dakle zanimaju me mišljenja budista o Isusu Kristu.

zar nema nitko da odgovori na ovo?

[Fazlija]

MIRNOĆA I UVID

u tradiciji kineskog zen budizma

Mirnoća i uvid, tečaj/radionica chan meditacijske prakse - 14. i 15. lipnja, 10 - 12 i 16 - 19 sati. Vikend radionica koja se sastoji od četiri predavanja upotpunjena praktičnim radom. Radionica predstavlja uvod u tradiciju i praksu kineskog chan/zen budizma i daje detaljan odgovor na pitanje što je chan meditacija, je li nam potrebna i kako je raditi. Namijenjeno početnicima i onima koji već upražnjavaju meditaciju, ali misle da nisu dovoljno upućeni u njenu praksu. Radionicu će voditi učitelj chana Žarko Andričević.

Prijave na [email protected]

ili na tel. 01 4810074

www.budisticki-centar.hr

[Maitreya]

Nema vece srece nego biti s Voljenim niti vece tuge biti odvojen od Njega.
Put Nirmanakaya je najtezi put i to je sto je nas Gospodin Isus Krist nas ucio da pognemo nasa remena i primimo teret.

[sati]

Agati sutta - Skretanje s puta (AN IV.19)

"Postoje ova četiri načina da se skrene s puta. Koja četiri? Neko skreće s puta zbog želje. Drugi skreće s puta zbog odbojnosti. Treći skreće s puta zbog neznanja. Četvrti skreće s puta zbog straha. To su četiri načina da se skrene s puta."

Ako zbog --
želje,
odbojnosti,
neznanja,
straha --
prekršiš Dhammu,
tvoja se čestitost smanjuje,
k'o Mesec kad prođe
uštap.

[Maitreya]

Ucenje o reinkarnaciji je moralo biti vraceno u potpunosti.
To je stepenica koja je falila za razvoj svijesti covjecanstva.

[saya otonashi]

PIPBoy 2000 kaže:

lučaj.

Pitanje "No. 2": Na koji način bodhisattve poput Avalokiteśvare ili Manjuśrija pomažu drugima na putu do prosvijetljenja?

Trideset sedam praksi Bodhisattve
Ngulchu Thogme Zangpo
Sa stovanjam Loheshvari
Svo vrijeme prostirem se s postovanjam kroz troje vratiju, tijela, govora i uma, najvisem guruu i zastitiniku Chenrezigu koji je uvidajuci, da sve pojave niti dolaze niti odlaze, napravio jedno-umni napor za dobrobit svih zivih bica.
Savrseni Bude, izvor svih dobrocinstva i srece, uzdizu se (osvanu) iz ostvarenja uzvisene Dharme. Kako ostvarenje,( postignuce) ovisi o znanju Dharma praksi, ja cu objasniti Bodhisattvihu praksu.
1. U ovo vrijeme kada imam ovaj tesko steceni brod, bogatstva i udobnosti, duboko ramisljajuci i meditirajuci dan i noc, da oslobodim sebe i druge iz oceana kruznog postojanja je praksa Bodhisattve.
2. Um prijanja uz voljenu osobu je kao voda. Um mrznje prema neprijateljima pali kao vatra. Um neznanja zaboravlja sto usvojiti, a sto odbaciti. Napustiti svoju domovinu je praksa Bodhisattve.
3. Kada su skodljiva mjesta napustena, uznemirujuce emocije postepeno nestaju. Bez distrakcije, pothvati koji donose vrline prirodno rastu. Kod jasnog uma, tocno razumijevanje Dharme svice. Skloniti se u osamu je praksa Bodhisattve.
4. Dugogodisnji prijatelji rastat ce se jedan od drugoga. Bogatstvo i posjedi steceni mukom biti ce ostavljeni iza nas. Svijest, gost, ostavit ce iza sebe kucu gostovanja – tijelo. Otpustajuci ovaj zivot je praksa Bodhisattve.
5. Kada smo sa negativnim suputnicima, tri otrova rastu, aktivnosti slusanja,
dubokog razmisljanja i meditacije padaju, ljubav i suosjecanje su ugaseni. Ostaviti negativne suputnike je praksa Bodhisattve.
6. Kada se oslanjamo na uzvisene duhovne prijatelje, osobni nedostaci su
ispraznjeni, kvalitete se povecavaju kao kod rastuceg mjeseca. Drzeci uzvisene duhovne prijatelje vrijednijim nego vlastito tijelo je praksa Bodhisattve.
7. Koji su svjetovni bogovi, sami zatvoreni u krugu postojanja, sposobni zastititi druge? Zato, traziti utociste u sigurnom smjeru u ne-obmanjivackom Trostrukom Dragulju je praksa Bodhisattve.
8. Pokoritelj (negativnih emocija) je rekao da sva nepodnosljiva patnje triju nizih svjetova je plod proslih nedjela. Zato, nikad ne pociniti negativna djela, makar i po cijenu vlastitog zivota je praksa Bodhisattve.
9. Uzici triju svjetova su prolazni kao rosa na vrhu vlati trave, nestajuci u trenutku.Teziti za najvisim stanjem nepromjenjivog oslobodenja je praksa Bodhisattve.
10. Kada majke koje su bile prema nama dobre od pocetka vremena pate, koja je svrha osobne srece? Zato, stvarati um prosvjetljenja, da bi se oslobodila nebrojena ziva bica je praksa Bodhisattve.
11. Sva patnja bez iznimke dolazi od zelje za osobnim zadovoljstvom. Savrseni Budha uzdize se iz uma altruizma. Zato, potpuno razmijeniti svoju vlastitu srecu za patnju drugih je praksa Bodhisattve.
12. Cak iako drugi, pod utjecajem velike pohlepe ukradu ili naruce kradu naseg bogatstva, posvetiti njima vlastito tijelo, i stecene vrline sakupljene u tri vremena je praksa Bodhisattve.
13. Cak iako nam drugi pokusaju odsijeci glavu kada smo potpuno bez krivice, uzimajuci na sebe sva njihova negativna djela pomocu snage suosjecanja je praksa Bodhisattve.
14. Cak iako netko razglasuje kroz bilijon svijetova svakakve uvrijedljive rijeci o nama, govoreci samo o kvalitetama te osobe, sa umom ljubavi je praksa Bodhisattve.
15. Cak iako usred javnog skupa netko otkrije nase nedostatke i govori o nama lose, skromno iskazati stovanje toj osobi kao da se radi o duhovnom prijatelju je praksa Bodhisattve.
16. Cak iako netko za koga smo se brinuli s ljubavlju kao prema vlastitom djetetu, gleda na nas kao na neprijatelja, prigliti takvu osobu kao sto majka cini sa bolesnim djetetom je praksa Bodhisattve.
17. Cak iako pod utjecajem okolnosti osoba jednaka ili inferiornija nama samima, tretira nas sa prezirom i omalovazavanjem, s postovanjem metnuti takvu osobu na krunu nase glave, kao da se radi o nasem vlastitom Guru-u je praksa Bodhisattve.
18. Iako zivimo siromasan zivot, uvijek omalovazavani od drugih, pateci od opasnih bolesti i zlih duhova, biti bez malodusnosti i negodovanja, i uzeti na sebe sva nedjela i patnje bica je praksa Bodhisattve.
19. Iako mozemo biti slavni i postovani od mnogo ljudi, steci bogatstvo kao
Vaishravana, shvatiti da je svjetovno bogatstvo bez srzi, ne biti tast je praksa Bodhisattve.
20. Ako su vanjski neprijatelji unisteni bez suzbijanja vlastitog neprijatelja –
mrznje, neprijatelji ce se samo povecavati. Zato pokoriti vlastiti um vojskom ljubavi i suosjecanja je praksa Bodhisattve.

[saya otonashi]

PIPBoy 2000 kaže:

Pitanje "No. 2": Na koji način bodhisattve poput Avalokiteśvare ili Manjuśrija pomažu drugima na putu do prosvijetljenja?

21. Ugadati osjetilnim zadovoljstvima je kao pijenje slane vode – koliko god se udovoljava zudnja i potreba se povecavaju. Odmah napustiti bilo koje stvari koje uzrokuju pripijanje i zavisnost je praksa Bodhisattve.
22. Pojave su nas vlastiti um. Od pocetka, priroda uma je slobodna od ekstrema opsirnosti. Znajuci to, ne upustajuci um u subjekt – objekt dualnost je prakse Bodhisattve.
23. Kada susrecuci objekte culnih zadovoljstva, iako nam se cine lijepima kao duga u ljetno doba, ne smatramo ih stvarnim, i napustimo pripijajucu vezanost je praksa Bodhisattve.
24. Razlicite patnje su kao smrt djeteta u snu. Smatrajuci iluzorne pojave stvarnim postajemo umorni. Zato kada susretnemo neugodne okolnosti gledajuci na njih kao iluziju je praksa Bodhisattve.
25. Ako je nepohodno da damo i vlastito tijelo dok tezimo prosvijetljenju, kakva je dakle potreba za spominjanjem vanjskih objekata? Zato prakticirajuci velikodusnost (darezljivost), bez nade za povratom pozitivnim karmickih rezultata je praksa Bodhisattve.
26. Ako u nedostatku eticnog ponasanja propustimo dostignuti vlastitu svrhu
postojanja, dostici svhe drugih ljudi je smijesno. Zato cuvajuci etiku, ispraznjenju ambicijama prema svjetovnom postojanju je praksa Bodhisattve.
27. Bodhisattvi koji zeli zadovoljstvo vrline, svi koji mu nanose nepravdu su kao dragocijeno bogatstvo. Zato kultivirajuci strpljenje ispraznjeno od neprijateljstva je praksa Bodhisattve.
28. Cak i Slusaci i Usamljeni Realizatori, koji ispune samo svoju dobrobit, trude se kao da gase vatru na vlastitoj glavi. Uvidajuci to potruditi se marljivo - izvor svih dobrih kvaliteta, za dobrobit svih bica je praksa Bodhisattve.
29. Razumijevajuci da su uznemiravajuce emocije unistene uvidom koji posjeduje mirnu trajnost, uzgajati meditativnu koncentarciju koja savrseno transcendira cetiri bezoblicne zadubljenosti je praksa Bodhisattve.
30. Ako nam nedostaje mudrosti nemoguce je postici savrseno prosvjetljenje
pomocu pet perfekcija. Zato njegovati vjest nacin uz pomoc mudrosti koja ne
razdvaja izmedu tri sfere je praksa Bodhisattve.
31. Ako imamo samo vanjstinu praktikanta i ne istrazujemo vlastite greske,
moguce je postupiti protivno Dharmi. Zato stalno ispitujuci vlastite pogreske i onda ih napustiti je praksa Bodhisattve.
32. Ako pod utjecajem uznemirujucih emocija pokazujemo na greske drugog Bodhisattve, sami smo oslabljeni. Zato ne raspravljati o greskama drugih koji su usli u Veliko vozilo je praksa Bodhisattve.
33. Zato sto utjecaj dobitka i postovanja uzrokuje svadu i smanjenje aktivnosti slusanja, dubokog zadubljivanja i meditacije, napustiti vezanost za domacinstvo, prijatelje, odnose i dobrocinitelje je praksa Bodhisattve.
34. Zato sto ostre rijeci uznemiruju um drugih i uzrokuju pad ponasanja
Bodhisattve, napustiti ostar govor koji je neprijatan drugima je praksa Bodhisattve.
35. Kada uznemirujuce emocije prijedu u naviku, vrlo je tesko nadvladati ih
protuotrovom, naoruzati se protuotrovnim oruzjem obazrivosti (paznje), da bi se unistile uznemiravajuce emocije, kao zudnja, prvog trena kada osvanu je praksa Bodhisattve.
36. Ukratko,u bilo kakvome ponasanju moramo se zapitati “ kakvo je stanje moga uma?” Postici svrhu drugih, kroz stalno odrzavajucu obazrivost i svjesnost je praksa Bodhisattve.
37. Zato da bi se rascistile patnje nebrojnih bica kroz mudrost, spoznati cistocu sve tri sfere i posvetiti sve vrline dostignute kroz takav trud prema prosvjetljenu je praksa Bodhisattve.
Prateci govor Uzvisenih o znacenju sutra, tantra i njihovih komentara napisao sam trideset sedam praksi Bodhisattve, za one koji se zele obuciti na tom putu. Zbog mog niskog intelekta i slabog znanja, ovo nije poezija koje ce zadovoljiti ucenjake, ipak jer sam se oslonio na sutre i govor uzvisenih, mislim da prakse Bodhisattve nisu krivo shvacene.
Zato sto je tesko nekome inferiornog intelekta kao mojeg shvatiti dubinu velikih djela Bodhisattvinih, ja molim Uzvisene da mi oproste na greskama kontradikcije i nesuvislosti.
Vrlinom koja se uzdize kroz ovo djelo nek sva ziva bica postanu kroz izvrsnu
relativnu i krajnju Bodhicittu, kao zastitnik Chenrezig koji ne boravi u ekstremima postojanja i Nirvane.
Ovo je napisano za vlastitu dobrobit redovnika Thogme i drugih tumaca textova i razuma, u pecini kraj Ngulchu Rinchen.
OM MANI PADME HUNG HRI