Socijalna fobija - opća tema

[DalajLama]

-irrelevant kaže:

a da medusobno vjezbamo?

To bi bilo korisno da ali kako kad nismo u istom gradu?

[alebi]

Možda sam malo počeo biti kao onaj Jeremija iz Krize,i počeo previše umišljavati da stvarno jesam bolestan.

Ali čitajući malo definicije,mislim da imam neki oblik socijalne fobije.

Neznam u kojoj mjeri izražen,ali postoji,možda samo anksioznost...

Na ovoj drugoj temi su ljudi linkali ovo http://socijalnafobija.blogspot.hr/2...ansa-br-1.html ,jel itko pokušavao s time i koliko je uspješno??

Neki od siptoma,a i pišem na US trenutno i ovdje sam nešto.

-strah pri uključivanju u novo društvo
-želja da sve znam prije nego što idem nešto napraviti u banci,neki posao preko student servisa i sl(što ću raditi,što će od mene tražiti)
-svi mene gledaju (samostalno uključivanje u neka druženja,jer što će drugi misliiti)
...

[brendonlee]

što uopće podrazumijeva blaga sf? ako netko zna za kakvog dobrog psihologa molim pp

[DalajLama]

alebi kaže:

Na ovoj drugoj temi su ljudi linkali ovo http://socijalnafobija.blogspot.hr/2...ansa-br-1.html ,jel itko pokušavao s time i koliko je uspješno??

Pokušala sam ja i uspješno je. Najbolje da probaš sam pa vidi kako će tebi ići. Glavno je biti uporan.

[alebi]

DalajLama kaže:

Pokušala sam ja i uspješno je. Najbolje da probaš sam pa vidi kako će tebi ići. Glavno je biti uporan.

Jesi svaki dan obrađivala dio po dio ili cijeli seansu?

[DalajLama]

alebi kaže:

Jesi svaki dan obrađivala dio po dio ili cijeli seansu?

Kao sto pise u 'uputama' .Svaki tjedan 1 seansa i svaki dan citati prirucnike na glas.

[Markoh305]

http://net.hr/magazin/zdravlje/moze-...mijati-s-vama/
JAKO ZANIMLJIV TEKST, nadam se da ce pomoci

http://m.24sata.hr/lifestyle/govor-s...snika-o-381016
SUPER TEKST

[JP Zadar]

Pozdrav svima SF-ovcima

napravio sam zatvorenu grupu na fejsu pa kog zanima
Zove se Crvena Boja https://www.facebook.com/groups/1061722090508918/

Imam 23 godine, od Sf "bolujem" već 8-9 godina i poprilično mi je sejbala najbolje godine života, asocijalizira san se,curu s ovim teško da mnogu imat osin kad sam vani pa se nalijem alkoholu pa me boli k

Upravo sam završio 5 godina KiF-a i najgore od svega su bili seminari, po 3-4 dana prije bi me znala panika uhvatit, neke sam uspio izbjeći zahvaljujući pristupačnosti profesora,međutim 4 sam ih morao održati i crvenia san se i znojia ka nikad.Užas :/

e sad... moj posao se bazira na radu s ljudima a neman pojma kako ću se ovoga rišit jer se osjećan ka jebeni invalid(A NISAN),kao da imam utege oko nogu i vrata koji me koče i guše
-uči u prostor(centar) di je masu ljudi i di mogu vidjeti nekog poznatog i moguća priča s ton osoobom hvata me panika znoj crvenilo

Tako da sam odlučio posjetiti psiihoterapeuta(cijena 200kn-60min) i krećem od idućeg tjedna...

Muislim da mi je to jedino preostalo

[Zea_mays]

Pozdrav socijala!

Povremeno čitam forum, pa si mislim da li da pišem, pa mi se ne da, pa me strah, pa ovo, pa proći će....pa pa paprika. Pa evo da dignem temu

Ne da mi se iznosit cijelu tužnu priču sad koja kreće od rođenja. I nema ni smisla. Svi smo mi prošli više manje isto, slično, drugačije, nebitno...ali svatko ima razlog zašto je tu gdje je.

Moj najveći problem vjerojatno je nesigurnost i naivnost. I puno se žderem oko svega pa paničarim. Svijet je okrutan. Onda si laka meta.

I što sad?

Mislim da nam je osnovni problem što smo se zatvorili dosta u svoj um, bar kod mene, i sad te sve gluposti upravljaju nama. I onda napraviš nešto...pa misli..pa opet u krug.

Moraš biti ovo,ono, život treba biti ovakav, onakav. Ali brate ne može.

Ja si evo mislim da nama svima kolektivno treba jedna debela doza opuštanja....pustit sve to nečastivome gdje im je i mjesto.

Nekad si mislim da je jedini lijek smijat se svemu tome, sam sebi. Prihvatit se takav kakav jesi i voila.

Što se ja više analiziram, to mi raste hipohondrija, i imam dojam da imam sve moguće poremećaje.

A kad sve te analize svedem na neki prosti zaključak, imam poremećaj da ne prihvaćam sebe i mučim se da budem nešto što nisam jer se to očekuje, treba tako biti i bla bla.

Za ozbač sam neki dan poželjela bit na Velebitu i čuvat ovce. Kako je to krasno zvučalo u mislima

Tako da evo umjesto psihijatra, radije da si platim kiropraktičara da mi namjesti kičmu malo. I majčici isto, jerbo mi ta žena pije živce svojim beskičmenjaštvom.

Ne znam sastajete li se još uvijek? Ako da, voljela bih se podružiti s vama. Mislim da si možemo pomoći jedni drugima. Ili bar pokušati.

They say finding friend with the same mental disorder as you is priceless.

I koljite me ak je iko na ovom svijetu normalan, samo se nekolicina budala živcira oko toga pa evo kukamo tu po forumu

[walter wwannabe]

Pozdrav svima, kol'ko vas ima, ako vas uopće ima... Samo me zanima jedno, jel bilo šta od vašeg meetinga/skajpanja i rada zajedno na KBT? Ako je netko još uvijek zainteresiran za isto, slobodno nek mi se javi u inbox u bilo kojem trenutku.

[Calm Being]

Pozdrav ljudi

Evo jednog dobrog teksta sa bloga Moj životni dizajn, a zove se Kako se riješiti osjećaja/kompleksa manje vrijednosti. Ja ga čitam kad god se tako osjećam.

http://mojzivotnidizajn.com/kako-se-...e-vrijednosti/

[Calm Being]

Hej ljudi

Vidim nema vas tu, ne znam da li se nalazite. Ja sam bila u prilici nalaziti se s nekima od vas prije kad sam saznala za to, ali sam shvatila da mi nebi pomoglo. Druženje kao druženje mi je ok ali druženje radi razglabanja o sf mi je naporno. Dobro, mislim to je moje mišljenje, ne znam da li vama koji se nalazite, ako se nalazite to pomaže. Uglavnom, htjela bih samo s vama podijeliti svoje iskustvo. Anksioznost je i dalje prisutna, ali sam uporna, vježbam po onom priručniku za prevladavanje sf kojeg sam skinula s neta, ja sam si kopipejstala u Word ono najvažnije jer taj priručnik ima hrpu teksta. Zasada vježbam prvih 6 seansi. S time kombiniram ponavljanje pozitivnih afirmacija. Prije sam uglavnom zanemarivala spori govor jer sam mislila da ne pomaže. Neki dan sam bila užasno nervozna i morala sam zvati nekog majstora i jednostavno sam sporo govorila tekst koji sam trebala reći, prvo sam sama sebi govorila za vježbu, a onda sam ga nazvala. I super je ispalo, jer inače kad nekog zovem i brzo pričam to me još više naživcira i počne mi se glas tresti. Za spori govor sam skužila da djeluje jer afirmacije koje ponavljam, ponavljam sporo i sa samopouzdanjem, pa pošto sam se u njih ufurala bilo mi je lako ući u spori govor uživo.
Eto, pišite ako imate volju, da razmjenimo iskustva. Zanimaju me vaša iskustva s vježbanjem priručnika. Eh, da još bih s vama htjela podijeliti jedan ohrabrujući tekst s bloga Marijane May.
http://mojzivotnidizajn.com/lak-naci...utarnjeg-mira/

[genijalac666]

Imam ekstremni oblik opče socijalne fobije još od osnovne škole. Mislim da su moji roditelji bili "svijesni" toga pa me stari pokušavao "izliječiti" sa maltretiranjem i batinama.
To je naravno dodatno pojačalo moju SF do te mjere da sam dobio totalno iskrivljeno (negativno) mišljenje o sebi.

I tako cijeli život trpim, dok krajem prošle godine nisam počeo dobivati napade panike. Ti napadi su se pojačavali do potpunog mentalno sloma.

Otišao sam na psihijatriju totalno izgubljen i dezorijentiran, čak nisam ni bio svijestan kaj govorim.

Nakon toga sam bio na antidepresivima 2 mjeseca i zadnjih par mjeseci konačno razmišljam normalno.

Međutim antidepresivi nisu dovoljni u borbi protiv ovoga sranja.

Potrebno je srušiti sve blokade u glavi. I to na sve moguće načine.

[ladybug24]

pozdrav

mene zanima ima li ovdje izlječenih, može li se to izliječiti?
s jednom takvom osobom sam u prijateljskom kontaktu, ide godinama kod psihijatra, jedino što ja vidim je našopanost tabletama.
nekad je pokušam izvući iz kuće (skoro jedini sam prijatelj) ali vidim da to ako se non-stop ne ponavlja, ako se ne izlaže stalno strahu, opet pada u isto stanje.

sve mi se to čini kao začarani krug, nema se s kim družiti zbog svog stanja, a upravo je to ono što treba.

[naopaka-bajka]

Pozz svima, vidim da vas ovdje ima dosta koji ste na faksu, ali nisam vidjela da je itko pisao o socijalnoj fobiji na poslu (ili mi je možda promaklo). Ja sam tek nedavno shvatila da za sve ovo s čime se borim dugi niz godina, a počelo je u srednjoj školi, da za to ima ime. Mislila sam prije da sam jednostavno samo jako sramežljiva među novim ljudima….
U srednjoj školi i na faksu uvijek sam imala sam uzak krug prijatelja jer sam uvijek izbjegavala neka veća druženja, kave, razgovore….naporno mi je to bilo. Međutim u to vrijeme držale su me misli – srednja škola je samo 4 godine, i onda sam gotova, više nikad se ne moram tamo vratiti…. Nadala sam se da će se situacija promijeniti na faksu, da ću biti otvorenija, komunikativnija…..međutim ponovo ista situacija kad sam upisala faks. Kad bih se trebala upoznati s novim kolegama, pričati, ja sam samo gledala kako da pobjegnem doma. No i tad sam znala, i to će proći….
I najveći problem mi je zapravo sada na poslu. Prvo sam se zaposlila u jednoj manjoj privatnoj firmi koja podrazumijeva terenski posao i obilaženje klijenata. U samoj firmi nakon što sam se opustila sam mogla koliko toliko normalno komunicarati, međutim kad bih išla na sastanke s direktorom, šutila sam kao zalivena. Bila sam u stanju šutiti i ne progovoriti riječ punih 5 sati sastanka….
Misleći i dalje kako je problem u drugima, a ne toliko u meni, prije pola godine promijenila sam posao. Sada radim u jednoj većoj domaćoj kompaniji. Međutim ista svar, još i gora……jako mi je naporno uopće se družiti, komunicirati s kolegama, ujutro pola sata razglabati o nekim ajmo reći niskoprofilnim temama, uključivati se u rasprave vezano za posao….
Imali smo nedavno neku internu radionicu unutar odjela gdje se očekivalo od svakog zaposlenika da nešto kaže, predloži…..ja sam šutila cijelo vrijeme. Htjela sam se uključiti, nešto reći, ali kao da mi je netko zalijepio flaster na usta…..Story of my life, šta da kažem. Imam osjećaj da svi misle da sam mutava.
S druge strane npr nemam problema s držanjem prezentacija, predavanja…sve dok se od mene ne očekuje neki dijalog, ili da se moram uključivati na sastancima, ubacivati nekome… Dok ja sama pričam a drugi me samo slušaju, to mi je ok. Međutim najveći strah mi je neobavezno ćaskanje s novim ljudima. To mi definitivno najgore ide.
Kao što su mnogi od vas napisali, kad sam sa svojim užim krugom prijatelja sam jedna osoba, dapače ja sam ta koja je uvijek nasmijana, priča, zabavlja druge.. međutim kad dođem na posao ili u nepoznat krug ljudi, kao da netko stavi betonski zid ispred mene….
Namjeravam krenuti sa priručnikom s neta, međutim nikako da krenem. Svaki dan sam do navečer na poslu, vrtim se u tom svom nezadovoljstvu i nikako da nađem motivacije.

[Tourniquet_]

naopaka-bajka u potpunosti te kužim

I ja muku mučim s tim poslom i ne mogu normalno funkcionirat..ja sam prije 6mj završila stručno osposobljavanje u gradskoj upravi i svih 12 mj kolko je trajalo je meni bilo grozno, isto tako mrzila sam najviše to jutarnje pijenje kave, to glupo ćaskanje, ubacivanje, jedino sam odg ak me neko neš pita. Kad sam bila u poslu ili imala nekaj konkretno bilo je bolje. Ali meni je to isto dijelom bilo jer sam ja bila volonter i svi su me gledali na taj način, i kao ona je mlada i neiskusna i niš ne zna, i samo sam kopirala i skenirala i radila poslove za druge. To me isto ubijalo. Sada završavam 4.god na faksu i danas sam saznala da sam dobila ugovor (doduše o djelu) tamo gdje sam završila i stručno. I naravno sva sam anksiozna, prepala sam se i znam kakvi su tamo ljudi i kakva je atmosfera i znam da će mi opet bit grozno. Stvar je jedan dio u meni ali je i u ljudima, jer baš se neki ponašaju bezveze al znam da je stvar kako ja reagiram na to. A ja se na svaku sitnicu obazirem i sve me pogađa. Ljudi bi normalno slavili kad saznaju da počinju radit, a ja želim umrijet od muke. Ne znam kako se nositi sa poslom i soc. fobijom skupa, kako funkcionirat, kako živjet norm. život kad mene svaku ned lupi anksioznost i plačem jer moram na posao.
Baš bi voljela čuti iskustva i dr. ljudi sa soc. fobijom. Kako se nositi??

[Azaleja]

Tourniquet_ kaže:

naopaka-bajka u potpunosti te kužim

I ja muku mučim s tim poslom i ne mogu normalno funkcionirat..ja sam prije 6mj završila stručno osposobljavanje u gradskoj upravi i svih 12 mj kolko je trajalo je meni bilo grozno, isto tako mrzila sam najviše to jutarnje pijenje kave, to glupo ćaskanje, ubacivanje, jedino sam odg ak me neko neš pita. Kad sam bila u poslu ili imala nekaj konkretno bilo je bolje. Ali meni je to isto dijelom bilo jer sam ja bila volonter i svi su me gledali na taj način, i kao ona je mlada i neiskusna i niš ne zna, i samo sam kopirala i skenirala i radila poslove za druge. To me isto ubijalo. Sada završavam 4.god na faksu i danas sam saznala da sam dobila ugovor (doduše o djelu) tamo gdje sam završila i stručno. I naravno sva sam anksiozna, prepala sam se i znam kakvi su tamo ljudi i kakva je atmosfera i znam da će mi opet bit grozno. Stvar je jedan dio u meni ali je i u ljudima, jer baš se neki ponašaju bezveze al znam da je stvar kako ja reagiram na to. A ja se na svaku sitnicu obazirem i sve me pogađa. Ljudi bi normalno slavili kad saznaju da počinju radit, a ja želim umrijet od muke. Ne znam kako se nositi sa poslom i soc. fobijom skupa, kako funkcionirat, kako živjet norm. život kad mene svaku ned lupi anksioznost i plačem jer moram na posao.
Baš bi voljela čuti iskustva i dr. ljudi sa soc. fobijom. Kako se nositi??

Lijepo promijeniti sebe koliko toga,nazalost danas su ljudi zlocesti i gledaju samo sebe i bolje ces proci ak odmah pocnes cinkariti i tuzakati,ljudi danas jedu drugi

[Dankomat]

Ne znam gdje napisati ovo što mi je na umu, ali nekako mi je najlogičniji izbor pao na temu koja se zove ''Socijalna fobija'', pošto i sam bolujem od socijalne fobije. Pored socijalne fobije, bolujem i od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ali pošto je ova tema isključivo namijenjena raspravi oko socijalne fobije, OKP ću izuzeti iz ove teme. Naime, ja patim od vrlo teškog oblika socijalne fobije ukombinirane sa kompleksima nižih vrijednosti, izrazito niskim samopouzdanjem, izrazito visokom samokritičnošću i tomu slično. Kod moje malenkosti je socijalna fobija najkrvoločnija prilikom upoznavanja sa novim, meni do tada nepoznatim, osobama. Čak i prilikom druženja sa onim osobama koje već godinama poznajem osjećam nelagodu, strah i tjeskobu. A najbizarnije od svega je činjenica da laganu nelagodu osjećam i u trenucima kada razgovaram sa članovima svoje najuže obitelji. Socijalna fobija kod mene ide toliko daleko da se nelagodno osjećam i kad s nekim razgovaram i preko telefona. Zanimaju me mišljenja iskusnih socijalnih fobičara sa Forum.hr-a u smislu da mi kažu kako su se izliječili od socijalne fobije, koliko im je dugo trebalo da se izliječe te da li su pili neke lijekove protiv socijalne fobije? Unaprijed hvala!

[Bellisima11]

Bok svima,

Od kad znam za sebe borim se sa socijalnom fobijom. U nekim periodima života anksioznost je preuzela potpunu kontrolu nad mojim životom i imala sam i agorafobiju. Znalo se dogoditi da po mjesec dana nisam izašla iz kuće. Zbog anksioznosti sam propustila mnoge socijalne aktivnosti i ograničila me u maksimalnom ispunjavanju vlastitih potencijala. Psihosomatski simptomi moje anksioznosti su znojenje dlanova, glas mi se potpuno istanji i postane tiši, ljudi su me često znali tražiti da im ponovim što sam rekla jer me ne bi čuli. Panični napadaji su mi započinjali trnjenjem usnica, počelo bi polako sve dok ne bi u potpunosti utrnule, sušenje usta, znojenje, crvenilo lica i gušenje. Doslovno sam osjećala kao da mi je zapeo neki strani predmet u grlu i onemogućavao disanje.

Trenutno sam puno bolje nego što sam prije bila, već godinama nisam imala panični napadaj, bez problema razgovaram preko telefona. Trudim se upoznavati nove ljude i komuniciram bez problema, nisam anksiozna dok upoznajem jednu po jednu osobu. Ostalo je još nekoliko stvari koje bih htjela riješiti: anksioznost mi ne dopušta da se socijaliziram u nepoznatim društvima, s većom masom ljudi, ako uz sebe u tom društvu nemam barem jednu poznatu osobu. Isto tako imam problem u profesionalnim, stručnim situacijama kako su cure već napisale. Mrzim to ispijanje kavica i ne snalazim se u tim neformalnim poslovnim situacijama, rijetko kada pokrenem neki razgovor u poslovnom kolektivu, većinom započnem razgovor samo ako sam sama s jednim kolegom ili kolegicom, no ako ih je više, onda odgovaram samo ako me nešto pitaju. Kada tek dođem u poslovni kolektiv osjećam se kao da sam stalno na testu i da se promatra svaki moj korak i onda mi to uzrokuje veliku anksioznost i jedva čekam da smjena završi da što prije odem doma. Onda mi je doma opet tlaka jer znam da sutra ponovno moram ići i ne mogu to izbjeći.

Slažem se da je osim u nama stvar jednim dijelom i u ljudima. I ja sam isto hipersenzibilna i onda me to sve pogodi i još onda počnem detaljno analizirati takve situacija, pa postanem totalno overwhelmed.

Zanima me održavaju li se još uvijek te grupe koje sam pročitala da su se održavale prije nekoliko godina? Mogu li se priključiti ako je to još uvijek aktualno?

Tourniquet_ i ostali koji ste pisali po temi i oni koji čitate, a imate iste poteškoće, jeste li za da napravimo grupu ili neko druženje uživo? Ne znam otkud ste, ja sam iz Zagreba. Znam da je KBT dobra za socijalnu fobiju, ali si to trenutno ne mogu priuštiti. A mislim da bi i druženje forumaša sa socijalnom fobijom moglo pomoći u ostvarivanju dobrih rezultata, pomicanju granica i kao support.

I još jedna stvar, zna li netko postoje li neki centri ili grupe podrške, udruge za oboljele od socijalne fobije u Zagrebu ili tako nešto?

Nadam se da će se netko javiti i da ima zainteresiranih za druženje. U svakom slučaju sretno svima koji se bore sa socijalnom fobijom, držite se!

[Tourniquet_]

Ej Bellisima11 ja jesam za neko druženje ili nešto, isto sam u Zg-u... javite se forumaši da se dogovorimo

Ja trenutno radim već 2 mj i nije mi ništa lakše..baš se svaki dan mučim da se ustanem ujutro i odem na posao. Došla je i prva plaća ali ni to me nije razveselilo ni motiviralo za dalje..razmišljam da odem kod privatnika pričat s nekim.
Ja sam bila na KBT prije cca 6 god i išla sam svaki tjedan 3 i pol mj ali nisam vidjela veće pomake, valjda se nisam trudila dovoljno ili je kod mene problem veći