Usamljenost, bezvoljnost i besmislen život

[hiperica]

neću nabaviti psa jer ih ne volim.
i ne volim se i ne znam o nikome/ničemu brinuti,
ne mogu se ni za sebe pošteno brinuti,
starci sve rade za mene.

a izašla sama vani ne bih nikada,
previše sam sramežljiva.

čitala sam tolle-a i moć sadašnjeg trenutka,
u kojoj sam našla toliko toga što opisuje moj način razmišljanja.
sa mnom upravlja ego.
kao da dio mene uživa kad patim, i kad me drugi žale,
koliko god to suludo zvučalo.

[buditedobro]

hiperica kaže:

neću nabaviti psa jer ih ne volim.
i ne volim se i ne znam o nikome/ničemu brinuti,
ne mogu se ni za sebe pošteno brinuti,
starci sve rade za mene.

a izašla sama vani ne bih nikada,
previše sam sramežljiva.

čitala sam tolle-a i moć sadašnjeg trenutka,
u kojoj sam našla toliko toga što opisuje moj način razmišljanja.
sa mnom upravlja ego.
kao da dio mene uživa kad patim, i kad me drugi žale,
koliko god to suludo zvučalo.

Vidiš i sama da ti to ne prija jer tražiš izlaz. Daj sama sebi napiši što zapravo želiš, kreni od sitnica. A zatim i odgovori zašto to želiš i kako bi se to moglo ostvariti.
Napisala si već neke stvari: želiš društvo za šetnju, kino i sl. Zašto želiš društvo? O čemu bi razgovarala s tim nekim? Bi li taj netko možda dobio priliku postati tvoj prijatelj ili bi zauvijek ostao družbenik/družbenica koja te štiti od tvoje sramežljivosti? Prijateljstvo je i davanje i primanje. Jesi li spremna ti slušati njega/nju? Želiš li da te ta osoba voli i cijeni, morat ćeš joj uzvratiti.
Zašto roditelji sve rade za tebe (i je li to uopće tako ili su ti nametnuli takvo mišljenje)? Zar ne zarađuješ? Sudjeluješ li u obiteljskim poslovima? Zar se i ti ne brineš o njima na svoj način?
Po čemu si zaključila da tobom upravlja ego (u većoj mjeri nego što je to uobičajeno pa i poželjno)?
Voliš patiti? Ne bih rekla jer očito je da tražiš pomoć.
Prije bih rekla da misliš da te nitko ne voli, ne prihvaća i ne cijeni. Odakle takav manjak samopouzdanja, znat ćeš sama najbolje. Mislim da je to ključno pitanje na koje trebaš odgovor. Ako ne možeš sama saznati, potraži pomoć psihologa ili psihoterapeuta, ili piši, piši pa će isplivati negdje, malo-pomalo.

Netko je ovdje spomenuo depru, depresiju. Samo se nemoj u to ufuravati. Treba razlikovati depresivna raspoloženja od dijagnoze. Depresija je kliničko stanje i mora se liječiti, uz pomoć stručnjaka, najčešće uz pomoć lijekova.

Netko je ovdje pametno napisao da rješenje nije negdje drugdje, nego u tebi. Ti moraš odlučiti riješiti problem, u sebi i sa sobom, a ne izvana, kozmetički. Naravno, to izvana, može ti pomoći da budeš bolje i iznutra, ali samo privremeno. Da sad imaš i dečka i deset družbenica za šetnje i ostalo, za nekoliko bi mjeseci opet isplivalo nezadovoljstvo ako se sama sa sobom u međuvremenu ne bi dogovorila što zapravo želiš i što te usrećuje.

[Flissiicoo]

Dosta ovih savjeta je čini mi se dano u dobroj namjeri, ali čini mi se i da je tu prilično nerazumijevanje problema.
Dakle, sramežljiva si, roditelji sve rade za tebe, imaš negativno mišljenje o sebi, način života te ne zadovoljava i sl.
Po meni, potpuno je krivi savjet; izađi van i nađi si nekoga, druži se, odi na tečaj ovoga, onoga, itd.
Ti moraš prvo steći neko samopouzdanje, promijeniti i ponovo graditi obrasce mišljenja koji će biti pozitivniji, popričati sama sa sobom, postaviti ciljeve i sl.
A onda malo po malo. Bit će vjerojatno i uspona i padova, ali ćeš ići naprijed.

Ovo sam odlučio napisati iz vlastitog iskustva. Jer znam da ako je netko sramežljiv i nema dovoljno samopouzdanja, a samim time nema ni osjećaj da može nešto promijeniti, teško da se iz te jedne pogrešne baze može teleportirati u drugu ispravniju.
Ne znam, možda je rješenje i u kvalitetnoj psihoterapiji bez medikamenata.

Zanima me još recimo na kakvom to tipu radnog mjesta radiš ako imaš ovakvih problema sama sa sobom, ako nije neka tajna???
Jer ipak se vjerojatno u mnogim situacijama susrećeš s radnim kolegama, novim izazovima iz dana u dan, itd., tako da ipak neke sposobnosti imaš..

Edit-dajem jedan postu iznad mojeg.

[Nosonja_]

meni je odma upalo u oko kako joj je neugodno sto uopce izlaze svoju situaciju na forumu! Da li je to zbog toga sto ti je neugodno sama sebi priznat kakav zivot vodis ili smatras ad ovakvi problemi nisu vazni nego da je vazna samo borba za goli opstanak i sl?

i jos da pitam, imas sestru ili brata? Mozda sestricnu dobre duse? Takodjer, zasto pises da se roditelji brinu za tebe? Ako je to zbog toga sto zivis s njima zaboravi na to, mnogo je takvih danas, ukljucujuci i mene a stariji sam od tebe i pa sa ..

vec kad sam se raspisa, nemas nikakvu zanimaciju? Jeli moguce da te nista ne zanima?!? U skoli te niti jedan predmet nije vise zanima od drugih? Ne zanima te sto se dogadja, nemas misljenje o situaciji u zemlji i svijetu, nemas neku muziku koja ti se vise svidja?

[hiperica]

@buditedobro, roditelji sve rade za mene jer sam razmažena i lijena,
zarađujem jako malo, ali to sve trošim na sebe, naravno.
slažem se da mi nijedan dečko ne bi pomogao,
jer ako ne voliš i ne prihvaćaš sebe, nećeš ni drugoga.
ja na sebi uvijek nalazim mane, ali još više kod drugih ljudi.
nitko mi nije dovoljno dobar, i uvijek želim ono(g) što ne mogu imati.

@fkissicoo, naravno da imam sposobnosti,
ali socijalne vještine su mi nikakve,
a moram raditi s ljudima. ne volim raditi s ljudima,
najradije bi bila u uredu sama s papirima.
radim glup posao za malo novaca koji nije moja struka,
i naravno da sam frustrirana.

@nosonja, baš ništa me ne zanima, najviše uživam u spavanju,
jer tada bar u snu doživim da sam sretno zaljubljena.
voljela bi putovati, ali nemam novaca i nemam s kim.
mala sredina i glupi ljudi me guše.

[Popij Pipi]

Kažu, učitelj će se pojaviti kad učenik bude spreman. U tvom slučaju ima puno učitelja, ali ti nisi spremna, još.

[Nosonja_]

ti si se posve pustila, sanjaris preko svake mjere i to ne vodi nicemu dobrome..

[mr-crime]

hiperice dogovori se sama sa sobom što želiš, kad odlučiš da nešto stvarno želiš onda ćeš valjda naći način da to ostvariš. Odlučnost je velika vrlina koju malo ljudi ima i primjenjuje na pravi način.

[buditedobro]

Popij Pipi kaže:

Kažu, učitelj će se pojaviti kad učenik bude spreman. U tvom slučaju ima puno učitelja, ali ti nisi spremna, još.

Slažem se, slažem se!

[Svjetlosni]

a nis onda, vodi ljubav u snu sa Animusom

[hiperica]

a jeste mi pomogli...

anyway, preporučam louise hay i njen dokumentarac
kako izliječiti svoj život,
onima koji se traže,
meni je odličan

https://www.youtube.com/watch?v=lScyi3pBG4E

[Ghost Disaster]

Čeka te ozbiljna bitka ako želiš promijeniti stvari .. ali nemoj očekivati velike korake. It will take time.

[Walkman]

Ljudi su ti dali dobre savjete, tvoj problem što si prošla preko njih ko pored turskog groblja.
Imati psa/mačku je genijalna ideja. Ni ja ne volim kućne ljubimce, ali služe kao dobra gradnja karaktera i odgovornosti: imaš nekoga za koga ćeš se starati, hraniti ga, šetati. Pas je također jako dobar pimp , sjajan za upoznavanje s novim ljudima. S vremenom će ti sigurno prirasti k srcu, a definitivno je bolja zanimacija od buljenja u tv.
Prijava na tečajeve je isto dobra ideja. Nauči koji strani jezik, upoznaješ se sa svakakvim ljudima. Ako ti oni ne odgovaraju, nitko te ne sili da se družiš s njima, možeš se samo fokusirati na učenje jezika, primjerice online tečaj. I to je definitivno bolje od ničeg.
Tečaj plesa je interesantan prijedlog, no ako si snažan introvert (kao i ja), onda je razumljivo da drugi ne shvaćaju koliko je to velik korak za takvu osobu. Svejedno, ne košta te otići jedanput-dvaput na tečaj pa da vidiš kako se nosiš s tim. Tko zna, možda neće ispasti tako loše.
Kao klinac sam godinama išao na ples te imam samo lijepe uspomene.
Bicikliranje, šetnja, teretana i slične aktivnosti također su vrlo dobre sugestije, ne zahtijevaju druženja s drugima, bez ikakvih čudnih pogleda možeš se individualno time baviti.
Meni osobno su trčanje i bicikliranje najdraži- trčanje za razbistriti um i rješavanje negativnih emocija, a bicikliranje za upoznavanje nepoznatih krajeva.
Eto, mali milijun prijedloga.
Ja sam teški introvert, isto sam prolazio kroz izuzetno tešku fazu u svom životu, no ove aktivnosti su mi olakšale život.

[Stranger FX]

hiperica kaže:

Pomalo mi je neugodno uz sve probleme koji ljudi imaju
otvoriti ovaku temu, ali eto. Imam 30 godina,
introvertirana sam osoba, jako osjetljiva, i već dugo se loše osjećam.
Užasno sam usamljena, toliko da to boli. Nisam nikad ni bila u vezi.
Imam jako malo prijateljica, sve one imaju ili dečke ili muževe, djecu...
tako da više ne izlazim van. upala sam u neku kolotečinu,
i u njoj sam već godinama. Radim posao koji ne volim,
i koji mi je užasno dosadan. Još uvijek živim sa starcima,
ako ne radim, onda spavam, ili gledam tv.
Nemam nikakvu zanimaciju. Niti imam volje išta raditi.
Osjećam se tako beskorisno. Nisam zadovoljna ni kako izgledam.
Ne volim svoj život, a ne znam kako bi ga promijenila.
Htjela bi da mi dani budu ispunjeni, da se osjećam zadovoljno
i sretno, htjela bi imati dečka, i raditi posao koji volim.
Ali se bojim da mi se to neće ostvariti.
htjela bi izlaziti van, ili u šetnju, ali nemam s kim.
Uvijek sam sama, i muka mi je od toga.
Svaki dan mi je isti, posao, kuća, krevet. Nervozna sam i frustrirana.
Ako ovako nastavim, poludjet ću.

sve isto i meni, ajd bar imaš posao, ja nemam ni to.

[worldbridger]

hiperica kaže:

@buditedobro, roditelji sve rade za mene jer sam razmažena i lijena,
zarađujem jako malo, ali to sve trošim na sebe, naravno.
slažem se da mi nijedan dečko ne bi pomogao,
jer ako ne voliš i ne prihvaćaš sebe, nećeš ni drugoga.
ja na sebi uvijek nalazim mane, ali još više kod drugih ljudi.
nitko mi nije dovoljno dobar, i uvijek želim ono(g) što ne mogu imati.

@fkissicoo, naravno da imam sposobnosti,
ali socijalne vještine su mi nikakve,
a moram raditi s ljudima. ne volim raditi s ljudima,
najradije bi bila u uredu sama s papirima.
radim glup posao za malo novaca koji nije moja struka,
i naravno da sam frustrirana.

@nosonja, baš ništa me ne zanima, najviše uživam u spavanju,
jer tada bar u snu doživim da sam sretno zaljubljena.
voljela bi putovati, ali nemam novaca i nemam s kim.
mala sredina i glupi ljudi me guše.

Preporučam ti da pročitaš ovaj topic kao da ga ti nisi pisala, nego kao da je netko drugi u pitanju. Što vidiš? Je li to osoba koja zbilja želiš biti?
Na isti način na koji si nakupila/uzgojila negativu kroz ove sve godine možeš i nakupiti/uzgojiti pozitivu.

Zasluži vlastitu ljubav umjesto da i dalje opravdavaš svoje loše osjećaje i negativne misli. Promjena na pozitivni mindset je postepena i netreba to radit naglavce, otpuštaj napetost, osjećaj se dobro, dozvoli si užitke i mir, ali i otkrij npr užitak toga kad se dobro naradiš fizičkog posla, upoznaj npr užitak toga kad sat vremena plivaš punom snagom i onda se prošećeš i osjetiš kako je zapravo ljudsko tijelo zapravo veličanstvena mašinerija.
Vježba će te napucati endorfinima i kisikom, pročistit ti glavu i misli.. nakupi se sve to.. Naučiš cijeniti tijelo pa se počneš zdravije hraniti. Zdravija prehrana = zdravija unutarnja kemija = stabilnija psihička stanja.. domino

[tntlopta]

Kao da čitam ono što i mene mući. U ranijim dvadesetima. Po mnogočemu prosječan. Student.
Nemam volje ništa raditi dugo razdoblje. Ujutro se probudim nesretan i mrzim to što sam se probudio.
U krevet odlazim sa suzama i grčevima. Stalno noćne more. I to ono najgore.
Neznam kada sam se zadnji put probudio dobre volje, sretan što me čekaju novi izazovi. Do nedavno, prije par godina je bilo sve u redu. Redovita druženja, slavili su se rođendani... Tu su bile neke van školske aktivnosti.
Student kao student, malo kaskam ali to je u granicama normale a razlog je to što je fakultet zahtjevan. Posvećen, marljiv.

Ali do zla boga nesretan. Ne mogu reći da mi fali nešto materijalno. U smislu da nemam krov nad glavom, da sam gladan i žedan, gol ili bos. Istina je da bih volio koju kunu više da mogu posjetiti određene gradovi u našoj zemlji i u inozemstvu. Ali s obzirom na situaciju u državi, zahvalan sam na svemu. Mislim da sam skroman.Zahvalan sam na svemu što imam, na svemu što su mi drugi omogućili. Naravno, kao i svako ljudsko biće ponekad poželim još nešto.

Družim se umjereno, moglo bi biti i bolje. Ali ne znam zašto teško uzimam telefon u ruke.
Ljubav je isto tako nepoznata za mene. Ni jedna djevojka u mojemu životu, a toliko godina. Nikakve intimnosti, grljenja na klupicama, ljubljena, nježnosti i lijepe riječi. Nisam nekakav maneken, ali nisam ni odvratan. Zapravo ni neznam kako izgledam, nisam koristio ogledalo ne znam kada. Sram me tog odraza.

Nisam Albert Einstein, ali brzo učim i upijam znanje. Čitam dosta, volio bih i više. To mi je bijeg od stvarnosti, od problema, od te tuge i boli u duši.

Ne mogu reći da sam najdruštvenije biće na kugli zemaljskoj, ali volim popričati s ljudima, ispričati vic, kulturno razmijeniti mišljenja.

Najteže mi je kada me ljudi pitaju : a ti, gdje je tvoja djevojka. počnem plakati u sebi, gorim. Ali uspješno sakrivam sve svoje emocije. Ne želim ih pokazati.
Ne bojim se ljudi, ne bojim se razgovora s njima. Kada sam među njima osjećam nekakav "pritisak" u pozitivnome smislu.

Imam osjećaj da mijenjam raspoloženja ponekada malo previše. Ujutro se probudim loše volje, mrzim to što sam se probudio, moram nešto obaviti, odem među ljude, već sam malo bolje, zatvorim vrata doma - pere me depresija.
Znao sam biti na rubu suza u banci, pošti, trgovini.

Silim se da odem van, među ljude, da se družim i to, ali ne pronalazim snagu. Ne mogu uvijek na silu nešto raditi.
Ne mogu jesti, ide mi na povraćanje. Spavam na silu, samo da pobjegnem od problema. Samo da mi brže prođe vrijeme. Izbjegavam neke misle, jer padnem u totalnu tmurnost.

Jednostavno ne vidim smisao u ničemu. Prije me puno toga ispunjavalo, veselio sam se sutrašnjem danu i događaju. Znam što me čeka sutra, prekosutra... I ne veselim se tome.

Ne veseli mi ni tipkanje, ni razgovori u toj mjeri. Zapravo ovisi o danu, ili dobu dana. Recimo, sada nisam u stanju razgovarati s nikim. Da me netko nazove, ne bih se javio, jer me stišće u grlu od muke.

Moram sam ovo s nekim podijeliti. Ovako da to nekome kažem, gledao bi me u čudu i pitao kako to?! Ljudi misle da je meni super, da sam ja ne znam što. Pa kažu : joj, pa daj kaj si loše volje, gle mogućnosti.

Znam da mi nitko ovdje ne može riješiti probleme, da drugi imaju i veće probleme(bolesni su, imaju kredite da gladuju, bolesna djeca, ne mogućnost imanja djece). Ali mislim da mi je bar malo lakše

[The Maystor]

*Najteže mi je kada me ljudi pitaju : a ti, gdje je tvoja djevojka. počnem plakati u sebi, gorim. Ali uspješno sakrivam sve svoje emocije. Ne želim ih pokazati.*


Oni NISU u pravu. Oni nece biti takvim stavovima u pravu.

Oni to rade da te isprovociraju, i da hrane svoj... ego.

[tntlopta]

Oni ništa ne znaju o mojim neuspjesima. Tu moju tajnu NITKO ne zna. Niti bih ikada to nekome otkrio. Najžalosnije je što djevojke, barem ono što su mi neke rekle - cijene me. I to u smislu da nisam bahat, da se ne tučem, da cijene moje manire. Meni je stalo do bontona. To mi je jedna djevojka rekla ovako usput...
To me najviše boli, zapravo mislim da i izbjegavam žensko društvo samo zato da ne mislim o tome. Sviđa mi se jedna djevojka, jedna od njih možda 3 u cijelome životu. I to od prve mi se sviđa. Legla mi je nevjerovatno brzo. Dodana je nedavno slika na fb, kada vidim neki "lajk", osjetim nemir. Ali ne mrzim ni nju ni tog dečka koji je lupio taj usrani "lajk", već sebe i svoju nesposobnost... Pohvalila me je, ona mi se javila i sada je slobodna.
I opet neću ništa napraviti, već ću se nadati ćudu. Prišla mi je samo jednom jedna jako zgodna djevojka, da mu me sutra dan zvali neki i pitali me di sam takvu "upecao". Ništa nije bilo, jer je cura zauzeta, a zašto je ona meni prišla a ne poznajemo se - stvarno ne znam.
Sama pomisao na njih, dođe mi da se zemlja otvori. Plačem dok ovo pišem, gorim u sebi. Nadam se da nitko ne će ući u sobu dok ovo pišem. Ne želim se pravdati i odgovarati na pitanja.
Imam osjećaj kao kada te netko guši jako, kada ti gurne prste u grkljan da ne možeš ni slinu progutati...

[The Maystor]

tntlopta kaže:

Oni ništa ne znaju o mojim neuspjesima. Tu moju tajnu NITKO ne zna. Niti bih ikada to nekome otkrio. Najžalosnije je što djevojke, barem ono što su mi neke rekle - cijene me. I to u smislu da nisam bahat, da se ne tučem, da cijene moje manire. Meni je stalo do bontona. To mi je jedna djevojka rekla ovako usput...
To me najviše boli, zapravo mislim da i izbjegavam žensko društvo samo zato da ne mislim o tome. Sviđa mi se jedna djevojka, jedna od njih možda 3 u cijelome životu. I to od prve mi se sviđa. Legla mi je nevjerovatno brzo. Dodana je nedavno slika na fb, kada vidim neki "lajk", osjetim nemir. Ali ne mrzim ni nju ni tog dečka koji je lupio taj usrani "lajk", već sebe i svoju nesposobnost... Pohvalila me je, ona mi se javila i sada je slobodna.
I opet neću ništa napraviti, već ću se nadati ćudu. Prišla mi je samo jednom jedna jako zgodna djevojka, da mu me sutra dan zvali neki i pitali me di sam takvu "upecao". Ništa nije bilo, jer je cura zauzeta, a zašto je ona meni prišla a ne poznajemo se - stvarno ne znam.
Sama pomisao na njih, dođe mi da se zemlja otvori. Plačem dok ovo pišem, gorim u sebi. Nadam se da nitko ne će ući u sobu dok ovo pišem. Ne želim se pravdati i odgovarati na pitanja.
Imam osjećaj kao kada te netko guši jako, kada ti gurne prste u grkljan da ne možeš ni slinu progutati...

Preporuka podforum Usamljena Srca, tamo ces dobiti yanimljivije odgovore.

[tntlopta]

Mogu dobiti samo glupe fraze : kada se najmanje budeš nadao, već će neka doći, biti će bolje. Meni je loše od tih ispražnjelih fraza...
Ne želim slušati te glupe, jadne odgovore od kojih mi je muka. Muka mi je općenito od fraza "dobro se dobrim vraća", jer ja to nisam osjetio. Ne mrzim nikoga, ne želim nikome zlo, ne osjećam zavist prema nikome. Znam dečke koji imaju uspjeha 10x više od mene, i nikada nisam osjećao ništa loše prema uspješnijima. Ja tražim samo malo sreće, malo pažnje i ohrabrenja. Ne tražim nemoguće i nerealne stvari. Dosta mi je više čekanja, čekam priliku predugo. Ogorčen sam na sebe, ali to se ne može pročitati jer uspješno skrivam sve emocije do prije spavanja kada to eksplodira.

Forum ne može riješiti probleme, forum može pomoći do jedne mjere. Do koje ne znam. Ali znam da navedene fraze ne želim.