Priopćenje trudnoće roditeljima

[candygirly]

Dragi svi...probat ću ukratko.
Imam dečka kojeg volim, živimo skupa kao podstanari već 2 godine, imam 28 godina i kćer sam jedinica.
Moji su roditelji užasno zaštitniki nastrojeni prema meni i zbog toga sam imala dosta problema u vezi sa dečkom jer su se oni kroz jedan period stalno uplitali zbog straha.
Stalno govore kako se prije trudnoće trebaju napraviti neki uvjeti, kako u to treba ici opusteno...bez brige, no da sam čekala da mi se dogode uvjeti, vjerojatno bi imala preko 30 , a ja želim bebu.
Naime, ostala sam trudna. Ne znam kako im to reći. Bojim se reakcije. Znam da je glupo, no oni su mi jedina podrska kako financijski, tako i moralno. Dakle mi nismo baš pri nekoj lovi, ali se snalazimo. Sad se samo nadam da će moji uskočiti i dati nam jedan apartman da ne moramo plaćati stanarinu, jer mislim svaki bi normalni roditelji po meni to trebali napraviti.
Stvarno se bojim da će poludjeti, da će reći da nisam normalna, da sam si zakomplicirala zivot.. ne zelim osude, želim da su moji sretni zbog te divne vijesti...������

[Missy Cat]

Ne mozes utjecati na njihove stavove i reakciju. Oni imaju svoje misljenje, ti svoje.
Ono sto je problematicno jest da ovisis o njihovoj reakciji tj nadas se da ce se oni smeksati.

A kada ovisis o nekome onda cesto moras “gutat govna”.

Probajte ako ikako mozete sami stvoriti uvjete.

Imam bebu od dva mjeseca, sve uvjete osim velikog auta, i svaki puta kada se sva stisnuta vozim pomislim kako smo to trebali mislit prije bebaca jer sad nemam vremena traziti auto.
Tebi je to mozda banalan primjer, ali mene frustrira npr.
Zelim reci da ce uvijek biti nesto sto fali i nije idealno, ali za osnovno, hranu i dom, makar podstanarski, treba imati.

Djecje stvari se mogu posuditi, za malu bebu i ne treba puno.

[Eminenta]

Prije svega čestitke na trudnoći!
Nadam se da će se tvoji roditelji veseliti ko mala djeca kad sa znaju da čekaš bebu
Iskreno mislim da bi pomoglo njihovoj opustenosti i sreći da kada im priopcite da si trudna da imate cijelu situaciju pod kontrolom.
Vijesti o trudnoći i u isti čas upiti o apartmanu nekako nisu najbolja kombinacija da se postigne totalna happy efekt.
Ne znam pozadinu vašeg odnosa i financijsko stanja, ali vjerojatno postoji razlog zašto ste do sada plaćali stanarinu i ne imali apartman od roditelja. Živjet ćeš stabilnije ukoliko od nikog ne očekujes nikakve velike poklone i financijske injekcije, već što dođe dobro dođe.

[Jedinstvo]

Po meni su tvoji roditelji normalni baš zbog toga što ti nisi sigurna da li će te dobiti taj apartman i što očekuju od tebe da se si samostalna. Nemaju sva djeca roditelje s apartmanom i tvoji su očito uložili neke novce u to i možda računaju na te prihode. Po meni nije normalno što ti računaš na taj apartman i što smatraš da bi ti ga tvoji roditelji trebali dati. Po meni roditelji nisu tu da bi djeca živjela na njihovoj grbači cijeli život nego da nas odgoje, vole, uživaju s nama i da nas financijski uzdržavaju dok se školujemo. Podsjećaš me na mog trogodišnjeg sina kad kažeš "Ja želim bebu". Npr. ja njemu neću kupiti sladoled jer me strah da će ga uhvatiti grlobolja pa mi on kaže: "Ali ja želim".
Rekla bih da imaš manje od 20, a ne 28 godina. I tvoj partner mi isto nije jasan... malo mi je sumnjivo što se bez prihoda i riješenog stambenog pitanja upustio u tako nešto. Moguće i da on zna da su tvoji roditelji imućni pa isto očekuje od njih apartman. Nemam imućne roditelje pa ne znam kako bih razmišljala na tvom mjestu pa je moje mišljenje o tvom problemu ustvari mišljenje djeteta samohrane majke. Možda nisam objektivna!? Ako ti roditelji imaju nekoliko apartmana možeš im ponuditi da ćeš se brinuti za sve apartmane i čistiti ih nakon gostiju, a da ti oni u zamjenu dopuste da bez naknade živiš u jednom.

[Louise Hay]

svakako mislim da će vijest prihvatiti daleko bolje ako im samo priopćiš da si trudna, bez ovog dodatka da očekuješ apartman od njih

[Yuna]

Priopći im sva sretna i energična, reci da imaš najbolju vijest koju će čut u cijelom svom životu i onda im reci s uzbuđenjem.

Nema šanse da im ne bude drago

[maestranza]

candygirly kaže:

Dragi svi...probat ću ukratko.
Imam dečka kojeg volim, živimo skupa kao podstanari već 2 godine, imam 28 godina i kćer sam jedinica.
Moji su roditelji užasno zaštitniki nastrojeni prema meni i zbog toga sam imala dosta problema u vezi sa dečkom jer su se oni kroz jedan period stalno uplitali zbog straha.
Stalno govore kako se prije trudnoće trebaju napraviti neki uvjeti, kako u to treba ici opusteno...bez brige, no da sam čekala da mi se dogode uvjeti, vjerojatno bi imala preko 30 , a ja želim bebu.
Naime, ostala sam trudna. Ne znam kako im to reći. Bojim se reakcije. Znam da je glupo, no oni su mi jedina podrska kako financijski, tako i moralno. Dakle mi nismo baš pri nekoj lovi, ali se snalazimo. Sad se samo nadam da će moji uskočiti i dati nam jedan apartman da ne moramo plaćati stanarinu, jer mislim svaki bi normalni roditelji po meni to trebali napraviti.
Stvarno se bojim da će poludjeti, da će reći da nisam normalna, da sam si zakomplicirala zivot.. ne zelim osude, želim da su moji sretni zbog te divne vijesti...������

Ali ti si i jesi zakomplicirala život. To nije osuda, to je jednostavno točan opis situacije. Ne znači da nisi normalna, ne znači da nemaš pravo na to, ali znači da se trebaš i nositi s posljedicama svojih odluka. A trenutno tvoje "nošenje" počiva na pretpostavci da bi roditelji trebali uskočiti i spašavati situaciju, iako si napravila točno suprotno od onog što su ti stalno govorili. To je vrlo dječji pristup životu, i bit će dugoročno bolje i tebi i vama i vašem djetetu ako uspijete to shvatiti i raditi na promjenama koje će vam omogućiti da živite bez ovisnosti o roditeljima.

Da se razumijemo, ja ne mislim da roditelje treba slijepo slušati, pogotovo ne u tim godinama, dapače. Treba tražiti svoj put i živjeti svoj život. ALI, baš kao što Missy Cat kaže, to je lakše/moguće samo ako ne ovisiš o nekome. A s djetetom u igri, čak i ako oni uskoče sad, tu se povlači cijeli niz mogućih daljnjih upletanja u životne odluke i odgoj...

Tako da bih u ovoj konkretnoj situaciji ja sjela i dobro razmislila koje su nam opcije, za nalaženje (drugog/boljeg) posla, za neku zaradu, za prilagodbu očekivanja gdje možemo živjeti (npr najam manjeg stana nego što bismo možda htjeli, ili ostanak u manjem stanu, ne treba djetetu puno prostora, posebno ne na početku), bilo kratkoročno, bilo dugoročno.

Jer ste onda u puno boljoj situaciji kad kažeš roditeljima, pa makar im rekla da bi vam trenutno dobro došla pomoć, ali da imate taj i taj plan za budućnost.

Sretno i čestitam, neka ti je zdrava i "školska" trudnoća.