Dubrovnik - Ragusa?

[gotuslip]

kapetana zanimaju stanovnici

bili su mješavina Romana, Grka, i Slavena

ali pod Romane računamo sve stanovnike rimskog carstva, oni su svi dobili pravo građanstva u starom Rimu, znači i Latini, i Iliri i svi kojih se možeš sjetiti, jer su se obično stari isluženi vojnici poslje službe naselili što dalje od domovine
prije se mislilo da su dubrovnik osnovali izbjeglice iz Epidaura (Cavtata) ali sad mislim da su neka arheološka otkrića dokazala da je Dubrovnik jedno od najstarijih naselja na obali

sad sam se sjetio, negdje sam čitao, da je neki povezao cijelu zemaljsku kuglu s jednakim istokračnim trokutima i u spojištima su najvažniji svjetski gradovi, u jednom je i Dubrovnik.
Jel se sjeća netko pisca ili naslova?

Magor, dub je drvo , a dubrovnik, dubrava je šuma

[Magor]

gotuslip kaže: Magor, dub je drvo , a dubrovnik, dubrava je šuma


OK, ali sam morao pisati sinonim, jer inače: Dubrovnik znači Dubrovnik

[gabal]

Captain Nemo kaže:
Kažeš naselja. Zanima me tko je onda dao pravu gradsku strukturu Dubrovniku, Talijani ili Hrvati?

Dali se zna tko su bili ti ljudi koji su se koristili tim jezikom, dominantno Talijani ili Hrvati?

Posebno me zanima tko je odgovoran za fizionomiju kakvu Dubrovnik ima danas, Hrvatska ili Talijanska populacija?

Ovdje nije riječ o Talijanima nego o Romanima. U izvorima se nazivaju Vlasima a predstavljaju urbano romansko stanovništvo koje je nastanjivalo ove prostore prije slavenske kolonizacije. Svi ti gradovi su nastali na temeljima antičkih naselja i kasnije se na njihovim lokacijama razvijaju srednjovjekovne komune. Prilikom kontakata sa zaleđem dolazi do importa slavenskog elementa u komune te se one tijekom vremena sve više stapaju sa zaleđem sve dok se i politički ne ujedinju s njim.

Jezik u doba korištenja ''raguzejskog'' je komplicirano pitanje. Historiografija smatra da se u svakodnevnoj komunikaciji koristio hrvatski a službeni spisi su se pisali latinskim a kasnije raguzejskim. Možda nisam dobro objasnio, raguzejski je iskrivljeni latinski s primjesama hrvatskog i talijanskog koji se nalazi u Dubrovačkim poveljama.

U fizionomiju Dubrovnika danas ne bi ulazio jer moderna povijest nije moje područje i ne bi želio nagađati bez argumenata. I jedni i drugi su imali svoju ulogu a današnje stanje uključuje i neke druge etničke elemente a ne samo talijanske i hrvatske.

[gotuslip]

gabal kaže:
Ovdje nije riječ o Talijanima nego o Romanima. U izvorima se nazivaju Vlasima a predstavljaju urbano romansko stanovništvo koje je nastanjivalo ove prostore prije slavenske kolonizacije.

a jesu li Vlasi i romansko stanovništvo isto?


gle što piše u sažetku SVIBOROVOG projekta o sakupljanju građe o Vlasima


Vlasi su nesumnjiva povijesna pojava Balkana. Oni su ostavili duboke tragove u povijesti svih balkanskih naroda. Nažalost u balkanskim nacionalnim historiografijama prešućena je povijest Vlaha kao zasebnog etnikuma. Zato je ovaj projekt okrenut pitanjima njihove asimilacije i slavenizacije. Cjelovita analiza najznačajnijih sastavnica vlaškog svijeta ukazat će na činjenicu da su oni i unatoč asimilacije ipak po svom mentalitetu i nadalje ostali Vlasi. Projekt će unijeti više svjetla u procese srbizacije doseljenih Vlaha u Hrvatskoj kao i Bosni i Hercegovini. Projekt bi trebao dati odgovor na pitanje o etničkoj pripadnosti današnjih Srba u Hrvatskoj i BiH.

Meni se čini da Vlasi svud po obali znači stranac van zajednice, iz zaleđa, unutrašnjosti

a i pripadnik tog plemena

[gabal]

Vlasi je bilo ime kojim su nazivali romansko starosjedilačko pučanstvo. Oni koji su se sklonili u gradovima zadržali su određenu razinu kulture dok su oni koji su ostali u unutrašnjosti izgubili svoju staru kulturu i postali tijekom vremena nomadsko stanovništvo koje se držalo sebe i povuklo u planine gdje su se držali izolirano.

Ovi ''planinski'' Vlasi ponovo se javljaju u izvorima tijekom bana Mladina Šubića kada se bore na njegovoj strani u bitci.

Kasnije su ti Vlasi uglavnom nastanjivali područje Vojne Krajine i tijekom vremena su masovno prešli na pravoslavlje.

[gotuslip]

da ja sam pomješao, Vlahe i Morlake


ali svejedno, koliko su Vlasi autotohno stanovništvo, a koliko romanizirani, bila je tu Morlakinja, ne piše više, da nju pitamo

Ali i Zavelim to proučava

Na cijelom zapadnom području Balkanskog poluotoka i u čitavom Podunavlju proces romanizacije domaćeg stanovništva uzeo je za vrijeme rimske vlasti dosta jake razmjere. Iz vulgarnolatinskog jezika razvio se u pojedinim oblastima poseban tip romanskih dijalekata, od kojih su najviše poznati rumunjski i malo manje dalmatski. Čak je albanski postao poluromanski mješoviti jezik. Vremena seoba naroda donijela su znatan poremećaj etničkih prilika na Balkanu, a naročito su nove prilike nastale dolaskom Slavena u 6-7 vijeku. Staro stanovništvo polako se stalo pretapati u slovensku većinu, ali su se još dugo vremena održavali jaki ostatci romanskog elementa. Ovaj je bio naročito jak u dalmatinskom primorju, posebno u gradovima, ali ga je bilo dosta i u planinama, gdje je nastavio svoja stočarska zanimanja.


Bježeći ispred Slovena velik dio starijeg romanskog stanovništva povlačio se dublje u Bizantiju, i u južnoj je Makedoniji, u 9 i 10 vijeku, predstavljao vrlo velik procenat. Sloveni su taj romanski elemenat zvali imenom Vlaha (po germanskom Walh, Walsche), označavajući tim nazivom Romane. Vlasi, na pr., označava u starim slovenskim spomenicima Italiju, a ime Vlaha u srpskim izvorima još 13 vijeka uzima se za tada više romanske Dubrovčane. Za razliku od tih Vlaha zvani su brđanski pastirski Romani "crnim Vlasima", Mavrovlasima (lat. Moroulachi), vulgarno Morlaci, ili kasnije, po turskom, Karavlasi. U nas pored tih naziva postoje još i crnogunjci, i crnovunci.


Tragove tog romanskog naselja pokazuju kod nas, pored ogromnog broja topografskih naziva, i imena čitavih oblasti, kao Stari Vlah, oko Drine, ili Donji Vlasi, oko Stoca, ili Canale della Morlaeca, u Hrvatskom Primorju. Kako su ti Vlasi (sr. nazive brda i sela Vlašić, Vlahinja, Vlaška, Blahovići i t. d.) bili najvećim dijelom stočari, to se s vremenom naziv Vlaha prenio na sve stočare, ma i ne bili romanskog porijekla. (Sr. u narodnoj pjesmi povik jednom Srbinu: "sebi ruke, čobanino vlaška".) Taj naziv zadržali su turski osvajači prema oba dijela kršćana. Ime Vlaha, koji su najvećim dijelom bili pravoslavni i išli sa Srbima zajedno, postalo je kasnije ponegdje kod katolika oznaka za pravoslavne, naročito onda, kad se tim imenom htjelo da se nagrde, i da se njihovo stočarsko zanimanje obilježi kao nešto niže.

Stapanje vlaškog elementa sa slovenskim da se lijepo pratiti po izvjesnim pomenima u dubrovačkom arhivu, gdje nalazimo katune V. Đrobnjaka, V.. Mirilovića, V. Riđana i dr., i u čitavom nizu imena kao Radulovići,. Marulići, Drakulovići ili Bona-Bunići, Gondola-Gundulići, Natalis-Nalješkovići i dr.