Quote:
Emericzy kaže:
Hjoj... previše. Pred desetak godina, kad sam došao na forum.hr, bio sam više nego duplo stariji od prosječnog forumaša. Sad sam valjda i više od toga.
|
Pa, evo, u počast Emericzyju, sa željom da ga zrele godine što više - pomlade, tipkam ovaj tekst.
Svi podaci su izmišljeni.
Emericzy (pravo ime: Emerik Schoonlgish) društveno-nepolitički radnik i djelatnik. Rođen je u Irskoj, na dan sv. Patrika 849. godine. Braći Ćirilu i Metodu predložio je da da barbare Hrvate pokrste, što je i učinjeno, ne uvijek bez otpora i glatko. U slobodno vrijeme, Emericzy je smislio glagoljicu (i oblu i uglatu) te je oko 1100. godine izdikritrao opatu Držihi tekst na vapnenačkom kamenu koji danas poznajemo kao Bašćanska ploča.
(Kojih dvjestotinjak godina prije, savjetovao je kneza Tomislava da se proglasi kraljem.)
Bio je protiv povezivanja hrvatskog i ugarskog kraljevsta, ali naši ga velikaši nisu poslušali - znamo kako je zbog toga tekla daljnja povijest.
Napustio je hrvatske krajeve i otišao u Italiju. Bio je dobar prijatelj s Danteom. Dante mu je pokazao svoj spjev, pun sočnih izraza i bijesa na stanovitu Beatrice, koja mu nije htjela dati svoj... cvijetak.
Emericzy je pročitao cijeli spjev, koji je u originalu bio pisan dvostruko rimovanim dvanaestercem.
Predložio je Danteu da Beatrice prikaže kao božansko biće a ne kao bludnicu te da stih bude jedanaesterac. Njegov je prijatelj prihvatio sugestije, ali je zaboravio zahvaliti na pomoći te se Emericzyjevo ime nigdje u spjevu ne spominje - no zato se u Božanstvenoj komediji govori o Hrvatima na jednom mjestu.
U petnaestom stoljeću, upozano je Marina Držića te mu savjetovao da komedije piše na čistom hrvatskom jeziku. Ovaj to nije prihvatio, pa je miješao talijanski venecijanski dijalekt, iskrivljeni latinski s hrvatskim čime smo dobili vrlo nečitljiv tekst - kao naručen za školsku lektiru.
Držić je imao u planu napisati i tisuću soneta, ali ga je Emericzy, srećom, u tome zaustavio.
Nakon Držića, E. se upoznaje i druži sa Shakespeareom. Malo je poznato da su njegovi 'Romeo i Julija' nastali na temelju zgoda koje je E. pripovijedao slavnom dramatičaru. U izvornom tekstu, radilo se o zaljubljenom paru iz Dubrovnika, Dživu i Marini, ali engleski je dramatičar imena prilagodio svom jeziku.
E. pričanja poslužila su i Titušu Brezovačkom, starom kajkavskom komediografu da se proslavi i Šenoi da napiše nekoliko svojih romana u 19. stoljeću. Šenoa je inače pisao njemačkim, ali ga je E. 'preobratio' na naš jezik, kao i Ljudevita Gaja. Emericzy je pomogao i Antunu Mihanoviću s tekstom himne - naime, on je zapeo kod stihova u pretposljednjoj kitici gdje je namjeravao spomenuti Kaptol, Gradec i Zagreb, ali E. mu je predložio stih 'kud li šumiš, svijetu reci.' To je i ostalo.
Od početka 20. st. E. prijateljuje s Miroslavom (Fritzom) Krležom. Savjetovao je Krleži da Balade Petrice Keremphua napiše na staroj kajkavštini i pomagao mu je kod redigiranja teksta.
Također, vrlo se kritički odnosio prema Fritzovom oduševljenju za socijalizam.
Dobar je kolega bio i s Cesarićem. U početku pjesnikovanja, Dobriša Cesarić je bio poznat po epskim spjevovima, a E. mu je predložio da potpuno promijeni smjer svoga izričaja, da bude kratak i sažet, pa je E. zaslužan za mnoge Cesarićeve minijature.
Emericzy je volio putovati po svijetu (za sebe kaže da je 'slučajni turist'). Prilikom susreta s Kennedyjem, pozvao ga je u posjet Hrvatskoj, na Hvar u studenom 1963., no njegova je administracija takav prijedlog odbila.
Predsjednik je otputovao u Dallas - a svi znamo što se ondje zbilo.
Savjetovao je Miši Kovaču da pokuša pjevati na način Elvisa Presleya. Mišo je otišao vidjeti Presleyev nastup uživo u New Yorku, ali nije mu se svidio taj rokenrol, pa je nastavio po svom.
Dvijetisućitih Emericzy upoznaje FeetaF1 (pravog imena Zvrndoslav Tomkić) i savjetuje ga da se okani pisanja na engleskom i da pokuša više vremena posvetiti pisanju na hrvatskom.
Emericzy je profesor engleskog jezika na Hrvatskim studijima u Tokiju.
Mislim, Villon. Među mojim ljubavima odmah uz bok Rabelaisu. 
Možda zato. 
Linearni mod
