Nadležnost arbitražnog suda vs. državnog/općinskog/prekršajnog suda

[Nova svijest]

Super zanimljiva malo poznata tema o kojoj tražim/nudim savjete/mišljenja, koju ne mogu kvalitetno skratiti, a od koristi je svim ljudima, ponajviše onima koji se osjećaju bespomoćni u Hrvatskom zakonodavstvu.

Još od 2001. godine imamo Zakon o arbitraži koji propisuje način na koji arbitražni sudovi u Hrvatskoj djeluju. Po tom zakonu osnivaju se arbitražni sudovi, i ja znam samo za jedan takav sud u Hrvatskoj koji posluje, "Arbitražni Sud Pravde". Taj sud je bitno drugačiji od ostalih državnih sudova u zemlji.

Da bi arbitražni sud imao posla, prvo moraju postojati 2 stranke koje će sporove u vezi ugovornih odnosa povjeriti na rješavanje arbitražnom sudu. Ako se ne ugovori nadležnost arbitražnog suda, onda je to po zakonu općinski/prekršajni ili neki drugi sud, no stranke imaju mogućnost ugovoriti nadležnost na arbitražnom sudu. Zanimljivi detalji je to što suci-arbitri u arbitražnim sudovima (koji djeluju bez licence), po zakonu ne moraju biti pravnici niti članovi Komore. Arbitražni sud može osnovati tko god hoće. Umjesto rješenja, arbitražni sud donosi pravorijek koji je ovršna isprava koja potpada pod pravila ovršnog zakona.

Vjerojatno najzanimljivija i najprovokativnija činjenica u vezi arbitražnih sudova je ta da oni ne moraju suditi po zakonima zemlje, nego mogu suditi i prema pravdi, poštenju, moralu (ex aequo et bono), u skladu sa vlastitim javnim pravilnikom/statutom.

Sad idemo na malo složeniji dio od kojeg se i pravnicima vrti u glavi. Imamo Opću Deklaraciju o ljudskim pravima koju je RH ratificirala, u kojoj u članku 6. piše kako svatko ima pravo da ga se pred zakonom priznaje kao osobu. Drugim riječima, nepisano je pravilo/pravo da svatko ima pravo da ga se ne priznaje kao osobu.

Osoba je pravni termin koji se koristi u Hrvatskom zakonodavstvu, a karakterizira je to da je zavedena u (raznim) registrima, ima svoj OIB, prebivalište/sjedište i razne druge podatke, te najbitnije, ima prava no i obveze koje se uređuju u Hrvatskim zakonima. U pravnoj terminologiji postoji velika razlika između riječi čovjek i osoba, i te riječi ne označavaju isto. Osoba nastaje temeljem zakonskih propisa koji kažu da postoji obveza da roditelji ubrzo nakon rođenja djeteta registriraju isto i daju mu ime. Tako je stvorena osoba kojoj se daje IME PREZIME, koja potpada pod cijeli Hrvatski zakonodavni sustav - sve što je zapisano u zakonima tiće se i pravno obvezuje osobe, daje im prava i obveze.

Nije jednostavno skratiti sve činjenice u vezi osoba da vam odmah bude jasno ako već ne znate o čemu pričam, no poanta je ta da osoba stvorena putem zakona u potpunosti je u vlasništvu onog tko je te zakone stvorio, napisao, a to je RH. Osobe (Hrvatski državljani) pravno pripadaju Republici Hrvatskoj. Skratiti ću no zvučati će komplicirano, strpite se. Znači korporativna priroda RH propisuje pravila za upravljanje svojom imovinom; u trenutku registracije nove osobe (po rođenju čovjeka), stvara se IME PREZIME koje ima također korporativnu prirodu (pravna osoba). Može se reći da je RH neki oblik kao matične korporacije, dok je IME PREZIME "tvrtka kćer". Sve što je registrirano na IME PREZIME (imovina, nekretnine, vozila) registrirano je na RH te je RH stvarni vlasnik dok je IME PREZIME samo neka vrsta korisnika koji sa imovinom koja stvarno pripada RH smije i može upravljati samo u skladu sa zakonima i pravilima koje je propisala RH. RH zakonodavstvo funkcionira kao i svugdje u svijetu, kada se stvori osoba ona automatski dobiva prava i obveze koji su zapisani u milijunima članaka raznoraznih zakona, statuta, pravilnika, međunarodnih ugovora, deklaracija itd.

U vezi deklaracije o ljudskim pravima, postavlja se pitanje, ako imamo pravo ne biti priznati kao osoba, kakva je onda naša "titula", što smo ako se "odreknemo" prava da se identificiramo kao osoba? Kako ćete se drugačije identificirati ako ne kao osoba IME PREZIME a da to bude zakonito? Realno, čovjeku je po rođenju dano ime, no on kada postane svijestan može odabrati koje god ime želi sa kojim se želi identificirati. Ne govorim o zakonitoj promjeni imena, jer tako se samo mijenja IME PREZIME osobe, a novo-stvorena osoba i dalje ima sva prava i obveze po svim zakonima zemlje.

Kada god dobivate bilo kakvo službeno pismo poput rješenja suda, kad popunjavate formulare u banci, kada pogledate osobnu, putovnicu, vozačku, svugdje je ime i prezime napisano verzalom-velikim pisanim slovima. U gramatici (koja je za pravo od iznimne važnosti) smo učili kako se u imenima i prezimenima samo prvo slovo piše velikim slovom, znači Ime i Prezime. Verzalom-velikim slovima pišu se imena kompanija i imena mrtvih osoba. IME PREZIME i Ime Prezime nisu ista stvar i pravno se mogu gledati i gledaju se i tumače drugačije. Da bi se odmaknuli od nadležnosti sudova, koji su nadležni za osobe IME PREZIME, ljudi su se počeli identificirati na drugačiji način, izričito odbijajući identificirati se sa osobom IME PREZIME.

Ovo je iznimno težak koncept za shvatiti da ljudi imaju pravo ne identificirati se kao osoba IME PREZIME. Pitanja su mnoga, vidite hrpu komplikacija, no uvjeravam vas da za sve postoji logičan odgovor, i odgovor koji je u skladu sa zakonima, čak i ovim Hrvatskim

Nastavak slijedi.

[Nova svijest]

Osnivači Arbitražnog suda pravde vođeni su činjenicom kako je RH zakonodavni sustav na razne načine ne sudi pravedno, te da zakonske propise zakonom zaštićeni suci tumače i izvrću kako god žele, a da najviše ispaštaju mali ljudi koji se osjećaju bespomoćno (+330,000 blokiranih, ovršni kaos, pravosudna korupcija itd itd).

Poznata je činjenica kako svatko svoje usluge/rad/vrijeme može ponuditi nekom u skladu sa nekim svojim pravilima, a na drugoj strani je da li želi te uvjete prihvatiti. Ugovor o radu je klasičan primjer gdje se radnik i poslodavac dogovaraju koliko će radnik raditi i kakve poslove, za koji iznos plaće. Ukoliko radnik traži preveliku plaću, poslodavac ga ne mora zaposliti. To se u poslovnom/trgovačkom svijetu zovu Opći uvjeti poslovanja. Svaka kompanija ih ima, mogu ih imati udruge (statuti), obrti (akti), no jednako tako svaki čovjek može napraviti svoje "Opće uvjete poslovanja" ako to želi.

Unutar Općih uvjeta poslovanja (ili statuta) Arbitražnog suda pravde piše kako stranke mogu biti ljudi, fizičke i pravne osobe. Ova riječ "ljudi" znači da Arbitražni sud kao stranku u postupku priznaje i one koji nisu identificirani kao osobe IME PREZIME. Evo primjer, sud će prihvatiti tužbu čovjeka koji se identificirao sa npr: čovjek sa danim imenom Ime, od obitelji Prezime. Sud ovakav entitet - čovjeka, prihvaća kao sudionika u sporu, a tuženi može biti fizička, pravna osoba ili drugi "čovjek".

Da bi čovjek dobio "novi identitet" kakvog Arbitražni sud pravde može priznati, on ne treba nikakvo posebno dopuštenje, dovoljno je samo javno obavijesti sve moguće zainteresirane. Najviše "zainteresirana" je svakako država koja je vlasnik osobe IME PREZIME koje ste do sada uobičajeno koristili, u našem slučaju to je RH. Opisati ću sad proceduru kako to funkcionira u praksi. Čovjek (ne osoba IME PREZIME) šalje preporučeno pismo sa povratnicom na adresu RH, i u pismu dostavlja dokument kojeg možemo nazvati "Obavijest o sudskoj nadležnosti" (poznatija kao "Deklaracija o opozivu suglasnosti" ili "Objava o nepostojanju osobe"). U toj obavijesti obaviještava RH da će u rješavanju svih budućih sporova i problema u međusobnim odnosima svijesno i dragovoljno povjeriti nadležnost Arbitražnom sudu pravde.

Pošto tu obavijest šaljemo kao čovjek, a ne kao pravna/fizička osoba IME PREZIME, RH ne može osporiti čovjekovo pravo u odabiru nadležnosti, kao što to može napraviti sa osobom. U obavijest se stavlja prekluzivni rok za odgovor, u kojem RH ima mogućnost osporiti tvrdnje čovjeka o nadležnosti suda. Pošto RH ne može zabraniti čovjeku da odabere nadležan sud za buduće sporove unutar svojih Općih uvjeta poslovanja, RH u pravilu ne odgovara na takve Obavijesti, tj propušta priliku da ospori tvrdnje (ne može ih osporiti da baš i hoće). Nakon proteka prekluzivnog roka ako čovjekova tvrdnja nije osporena, smatra se da je došlo do prihvaćanja svih tvrdnji iz Obavijesti, i prije svega prihvaćanje Općih uvjeta poslovanja sa čovjekom koji su sastavni dio Obavijesti.

U Općim uvjetima poslovanja čovjek određuje vrijednost, cijenu za rad kojeg može isporučiti unutar ugovornog odnosa kojeg može imati sa RH, a kojeg će RH prihvatiti neodgovaranjem na Obavijest u prekluzivnom roku.

Radi se o tome da čovjek zna da će RH od njega i dalje tražiti da ispunjava sve obveze koje glase na osobu, no pošto se vi ne morate identificirati kao osoba IME PREZIME pravna fikcija koja ne postoji u stvarnosti, jasno je da sav taj rad, vrijeme i u konačnici novac kojeg RH može potraživati od osobe predstavljaju obvezu koja se nameće čovjeku, a na takvu najčešće jednostrano nametnutu ugovornu obvezu čovjek nikako ne može utjecati. Čovjek mora utrošiti svoje vrijeme i rad dok je osoba obična pravna fikcija, vlasništvo RH, ideja zapisana na papiru koja u stvarnosti ne postoji. Čovjek cijeni svoj sat rada koliko želi, na drugoj strani je da ne prihvati suradnju pod unaprijed poznatim uvjetima.

Recimo da je prošao prekluzivni rok, RH je prešutno prihvatila uvjete poslovanja sa čovjekom, a prešutno prihvaćanje ugovornih obveza je uobičajena pravna praksa; u RH zakonu je regulirana u Zakonu o arbitraži članak 6, točka 3, stavak 1., no i u više zakona (zakon o obveznim odnosima i drugi).

Obavijest koju smo poslali na RH može se poslati i na druge adrese poput Sabor, MUP itd, no ovdje važi doktrina: "obavijest agentu je obavijest principalu i obavijest principalu je obavijest agentu". To znači da su svi "agenti" (državne institucije) unutar RH obaviješteni ako se obavijesti principal (sjedište, izvor prava) i obratno. Sljedeći korak je čekati da RH, ili neka njena institucija aktivira ugovornu obvezu iz Obavijesti, tj da "naruči usluge/rad" od čovjeka sukladno Općim uvjetima poslovanja koje je čovjek dostavio sa Obavijesti. Evo kako to izgleda. Čovjek koji je poslao Obavijest može za primjer odjaviti vozilo i vratiti tablice koje ima, vratiti prometnu tj knjižicu vozila MUPu. Može, ako želi, poslati MUPu obavijest kako namjerava koristiti privatne oznake, te ih obaviještava o tome o kakvim se oznakama radi (nije nužno). Sada kada MUP vidi čovjeka na cesti sa oznakama koje nisu od RH, nego su "sumnjive", zaustavljaju čovjeka, zaplijenjuju mu oznake, možda ga privedu možda ne ovisi o situaciji. Čovjek kada dođe kući počinje sastavljati račun zbog izvršenih usluga za RH, točnije za agenta-"tvrtku-kćer" od RH a to je MUP. Svaki sat kojeg je proveo lišen slobode dok nikom nije načinio nikakvu štetu, čovjek računa po unaprijed dogovorenoj cijeni iz Općih uvjeta poslovanja. MUP je zaplijenom privatnih oznaka aktivirao ugovornu klauzulu iz ugovora čovjeka i RH. Čovjek dostavlja račun MUPu, a račun može biti ispostavljen ne samo MUPu, nego i službenicima koji su obavljali posao sa čovjekom, ovisi o situaciji, o volji čovjeka i načinu kako je definirao Opće uvjete poslovanja.

U isto vrijeme MUP pokreće prekršajnu prijavu protiv osobe, pritom ignorirajući sve tvrdnje i izjave čovjeka da on nije osoba. Čovjek dobiva prekršajnu prijavu i na nju može odgovoriti sa jednim novim dokumentom kojeg nazivamo "Obavijest o činjeničnom stanju". U Obavijesti o činjeničnom stanju obaviještavamo (tužioca) u ovom slučaju MUP, o postojanju Obavijesti o sudskoj nadležnosti, koja je zaprimljena na adresi RH (prilaže se kopija urudžbirane Obavijesti o sudskoj nadležnosti). Nadalje, u Obavijesti o činjeničnom stanju obaviještavamo MUP o iznesenim neistinama u prekršajnom nalogu koji tvrdi da je npr osoba u svojstvu vozača vozila (vozač je pravni termin, onaj koji prevozi putnike u trgovačkom prometu), što je besmislica jer osoba je pravna fikcija, ne postoji te ne može voziti. Kretao se čovjek, a sloboda kretanja je ustavno pravo iznad zakona koji uređuju prijevoz putnika u prometu. Čovjek od MUPa zahtjeva stvarne, neupitne i nedvojbene dokaze o počinjenju ikakve vrste štete drugom čovjeku ili njegovoj imovini. Ako se ne radi o krivičnom djelu, MUP naravno ne može pokazati ikakav dokaz da postoji ikakva šteta. Čovjek može objasniti kako stvari stoje, što je istina, i upozoriti djelatnike MUPa da se izlažu riziku privatne tužbe itd itd. MUP će ignorirati Obavijest, ili će odgovoriti na Obavijest na nepravilan način, rijetko mogu i odbaciti prekršajni nalog.

MUP šalje predmet na sud, na sudu čovjek ponovno može dostaviti Obavijest o činjeničnom stanju, uz objašnjenje kako prekršajni sud nije nadležan po ovom predmetu temeljem Obavijesti o sudskoj nadležnosti. Prekršajni sud ignorira Obavijest o sudskoj nadležnosti i dosuđuje protiv osobe. Čovjek sada podnosi prigovor - obavijest Arbitražnom sudu pravde da je prekršajni sud presudio u sporu gdje nije nadležan, gdje je nadležan Arbitražni sud pravde. Arbitražni sud pravde donosi pravorijek u kojem rješenje prekršajnog suda stavlja izvan snage.

Pošto MUP nije platio svoje obveze po računima koje je čovjek ispostavio, čovjek pokreće spor na Arbitražnom sudu pravde protiv MUPa i djelatnika ako želi, te ukoliko je uspješan dobiva spor, te Arbitražni sud pravde donosi pravorijek - ovršnu ispravu u kojoj nalaže da MUP isplati potraživanja čovjeku.

U isto vrijeme čovjek može podići i novu tužbu protiv suca na prekršajnom sudu, jer sudac nema nikakav imunitet na Arbitražnom sudu, te čovjek ima mogućnost tužiti suca koji je donio nezakonitu presudu (krivo pretpostavio nadležnost). Arbitražni sud donosi pravorijek u korist čovjeka te sudac može biti financijski osobno kažnjen.

[Nova svijest]

Primjeri su vrlo brojni, a samo je strah od nepoznatog ono što najvećem broju ljudi odzvanja u glavi kada po prvi puta čuju za ove pravne mogućnosti. Primjer, plaćanje parkinga, plaćanje komunalne naknade, razni porezi i doprinosi mogu biti osporeni u korist čovjeka. Raznorazne odštete koje državni sudovi odbacuju u korist RH a na štetu čovjeka mogu biti u korist čovjeku na Arbitražnom sudu pravde. Morate samo naučiti osnove kako sve to funkcionira.

Znam da iz ovih informacija ima milijun pitanja, šta da vam kažem postoje odgovori na svako pitanje. Netko će reći da se i pravorijek može tužbom protiv istog, i to je točno, no moraju biti zadovoljeni uvjeti. Nalazimo se u "vodama trgovačkog prava" gdje viši sudovi također moraju poštivati Zakon o arbitraži, te ukoliko je sve ispravno napravljeno viši sud neće osporiti odluku Arbitražnog suda pravde, tj tužba protiv pravorijeka biti će odbačena na državnom sudu.

Tako u RH imamo ljude sa vlastitim "identifikacijama", ljude sa privatnim oznakama na svojim prijevoznim sredstvima, ljude koji koriste ove pravne "fore" da ne plaćaju komunalnu naknadu, slivne vode, parking, doslovno sve što nisu vlastitom rukom potpisali, ovjerili i pristali svojom voljom. Sve jednostrano nametnute ugovorne obveze u kojima niste sudjelovali tj koje niste ovjerili potpisom možete osporiti.

Ovdje je riječ o pravdi unutar korpumiranog pravosudnog sistema koji je počeo raditi protiv čovjeka. Imate mogućnost da koristite iznimno moćna pravna oružja kako bi zaštitili vašu imovinu i u konačnici da budete više slobodni od svih tih besmislenih milijuna obveza koje vam nameću od samog rođenja. Na vama je da se raspitate, pitajte, tekst sam napisao u komadu i nisam ni planirao da ovako velik ispadne. Biti će kritike i ismijavanja, možda i obrišu temu, tako je to, no ako bude kakvo smisleno pitanje dati će mi vjerujem dovoljno energije da pojasnim

[sivkić]

Što tebe točno muči?

[RobinUd]

Nova svijest kaže:

.... možda i obrišu temu....

Ako procitaju, nece smjeti !!
Jer ne spada pod ingerenciju Vlade Foruma, jer nista nisi potpisao.
Mozes ih tuziti.

U svakom slucaju je tekst zanimljiv. No, dok se sve poslozi, prodje nekih stotinjak godina, koje mozes provesti u cuzi, pa ti to svakako ne ide u korist.

[9009]

super stvar

[Mirko_M]

Datum posta je isto prva liga

[sivkić]

kao i tema.

[Nova svijest]

Nema ovo veze sa prvim aprilom, slučajno se poklopilo na taj dan

Premalo ljudi zna za ove pravne mogućnosti. "Sloboda" ili "demokracija" ako se ne prakticira, vidite i sami gdje završimo. Ljudi vjeruju u slobodu po rođenju, neki su zbog tih sloboda spremni biti čak i u zatvoru. Nitko ne želi ići u zatvor, no ako vas prisile protiv vaše volje do određene granice, vi ćete i sami birati zatvor prije nego se složite i poslušate. Mnogi "poznati" bili su u zatvoru, mislim na raznorazne državnike po zemljama širom svijeta, razne velikane koji su se nekad suprotstavili nepoštenom sistemu, glumci, književnici, političari, pa i znanstvenici i zbog svojih uvjerenja dospjeli su u zatvor. Ovdje je istina i činjenica na našoj strani, na strani čovjeka, nema zakona iznad prava na život - dobio sam ga po rođenju kao i svatko od nas. Nikom ne nanosim štetu, ničijoj imovini ne štetim, te stoga imam pravo živjeti kako želim i plaćati ono što želim a ono što mi nameću oni koji promoviraju "demokraciju" je obična iluzija i glupost koja sa stvarnošću nema veze. Hrvati ne postoje, to je iluzija, vjerujte u to ako želite kao i da ste npr Dinamovac, katolik, zagorac, panker, sve samo identifikacije koje vas udaljavaju od stvarnosti, a to je kako smo samo ljudi.

Evo nam poreza na nekretnine jednostrano nametnutog, protiv vašeg slaganja ili pristanka.
http://dalicom.eu/wp-content/uploads...72660179_n.jpg
Porez na nekretnine je doslovno kao najamnina - ako ne budete u mogućnosti platiti, ovršiti će vas pa i deložirati iz "vašeg možda generacijskog-obiteljskog vlasništva". Kako možemo plaćati najam za življenje u našoj vlastitoj imovini? Takvi jednostrano nametnuti "ugovori" mogu se osporavati i eto ekipa upravo radi na strategijama kako ćemo to izvoditi u praksi.

Ljudi zbog nepravde (i neznanja) plaćaju novac (svoje vrijeme i rad) za nešto što je po svojoj prirodi besplatno i za što nemaju nikakvu protukorist. Ne znam zapravo kome bi i kakav interes trebao biti ovdje na forumu da ovu temu ne shvati ozbiljno. Sve ovo čudno je ljudima uglavnom zbog jednostavne činjenice da ljudi još nisu upoznati sa korporativnom prirodom RH. To je jedna od "najvećih javnih tajna" da RH, kao i sve ostale zemlje svijeta posluju kao korporacije po trgovačkom pravu. Država je jedna ideja koja je postojala u povijesti ranije, no mi danas ne živimo u državi, živimo u korporaciji jer RH je pravno korporacija (ima OIB, ima SCI, ima djelatnost, ima DUNS, uvedena je u svjetskim registrima kompanija).

[sivkić]

Nova svijest kaže:

Premalo ljudi zna za ove pravne mogućnosti.

Nikom ne nanosim štetu, ničijoj imovini ne štetim, te stoga imam pravo živjeti kako želim i plaćati ono što želim a ono što mi nameću oni koji promoviraju "demokraciju" je obična iluzija i glupost koja sa stvarnošću nema veze.korporacije po trgovačkom pravu.

Odlično,ma super,sad nam daj članak zakona/propisa i njegovo ime da se imamo na što pozvat kad nam uzmu porez,policija kažnjava,pošalju račune,žele naplatit struju,vodu i gorivo,kad nas tjeraju u školu,kad nam ne daju mirovinu...

Za tebe su marx,engeles,lenjin i ostali sljedbenici male bebe.Sretno.

[Nova svijest]

Kako da ti se pomogne kad svojim nastupom odbijaš pomoć? Ne shvaćaš osnovu pravne logike u vezi ove teme pa daješ tvrdnje koje su u potpunisti netočne.

Nije ovdje riječ u neplaćanju dobra i usluga koje smo ugovorili, koje stvarno želimo. Tko želi vodu, neka je plaća, isto je i sa strujom, želiš struju od HEPa normalno da je moraš platiti. Nastupaš sa pozicije da je jednako nelogično i pogrešno ne plaćati račun za struju kao i porez na nekretnine.

Znači kad plaćaš struju ti dobivaš ono što si tražio, što si sam ugovorio. Porez na nekretninu jednostrano ti se nameće bez tvojeg pristanka i ne dobivaš ništa zauzvrat. Tvojom logikom ti tvrdiš da je ovo jedno te isto, te da je jednako plaćati struju koju stvarno želimo i trošimo, kao i porez na nekretnine od kojeg nemaš ama baš nikakvu trunku koristi niti je želiš.

Marx, staljin i slični bliži su tvojoj retorici gdje tvrdiš kako ti kao gospodar ljudi imaš bogomdano pravo nametati drugim ljudima obveze bez njihovog pristanka i bez da su išta od tebe tražili, a isti su dijametralno suprotni mojoj retorici koji tvrdim da smo jednakopravni, te da ti, Marx, Staljin i slični nemaju pravo drugim ljudima poput mene nametati obveze bez pristanka.

Stoga tvoju tvrdnju u kojom posprdno tražiš pomoć ne mogu shvaćati za ozbiljno jer je u suštini provokativne naravi. Ne znam zašto imaš potrebu držati me na zubu zbog ove teme, pogotovo dok nisi osporio ama baš ništa niti jedno slovo. Naravno, otvoren sam da odgovorim na pitanja i obrazložim temu pa čak i da pomognem u situacijama koje tražiš - no na normalan upit, a ne na ovakve provokacije koje si napisao u kojima jedino što kažeš je da sve što je ovdje napisano čista budalaština koja ne zahtijeva ikakvo ozbiljno razmatranje.

[sivkić]

Onda napiši po kojem pravu mogu odbit plaćanje poreza na nekretnine (ime zakona i članak).

Što nisi odbio plaćanje komunalne naknade,nemaš ništa ni od nje (po tvojem) jer će taj porez zamjenit naknadu?

tema je za politiku a ne za pravo (ali može bit i tu što se mene tiče).

Na Antartici nema poreza na nekretnine.

[Nova svijest]

Čudno mi je što postavljaš prvo pitanje jer tako ne funkcionira pravni sistem kojeg zastupaš. Primjer, možeš li ti meni naći zakon i članak koji piše da je dozvoljeno napraviti balon od žvakaće? Po tvojoj logici ispada da nije dozvoljeno raditi balone od žvakaće jer to ne piše u zakonu.

Nigdje u zakonu ne piše točno ovako kako pitaš pojednostavljeno, no ono što piše i što ti ide u prilog su članci zakona koji ti daju pravo na izbor pri sklapanju ugovora - klasično trgovačko pravo. Imaš pravo ovjeriti ugovore koje želiš/ne želiš ovjeriti. Jedno od osnova takvih vrsta prava nalazi ti se na poleđini rodnog lista po bečkoj konvenciji kojeg si možeš nabaviti za 20 kn, u kojem postoje prava o kojima govorim opisana u Bečkoj konvenciji o pravima međunarodnih ugovora koje je RH ratificirala, i u tom zakonu trebaš obratiti pažnju na članak 7 koji govori o punomoći. Trebaš sad imat neko predznanje za nastaviti od te točke. Ima mnogo drugih primjera kako se dokazuje kako postoji pravo o neplaćanju neke jednostrano nametnute obveze poput npr komunalne naknade, tablica i slično. Jesam odbio plaćanje komunalne naknade, toliko su neažurni da računi odlaze u zastaru, čak ih ni ne pokušavaju ovršiti tj dovesti na sud a sad vidimo da će ih i ukinuti. Btw komunalna naknada je "porez" koji sadrži pravnu pogrešku - nelogičnost unutar pravilnika općine, zbog koje ju je jednako lako osporiti kao i npr plaćanje parkinga ZG Holdingu, konkretno radi se o tome da oni tvrde kako je sklopljen ugovor, dok je neupitna istina i činjenica da nije došlo do sklapanja ugovora.

Postoji više načina na koje možemo dokazati da vlada/županija/općina ne može imati nikakav legitimitet (u npr propisivanju poreza), nikad ga nije imala, a nikad ga niti neće imati.

Primjer, svi shvaćaju i logično im je da ne mogu dati nekom prava koja NEMAJU. Ako nemam pravo (imovinu i dr) ne mogu je ni nekom dati. Ako nemate pravo da pljačkate svog susjeda, onda ne možete niti dati to pravo nekom javnom službeniku da radi to umjesto vas. Nitko to ne može.

Nikakvi izbori, nikakvi ustavi, zakoni, niti ikakav politički proces ne može pljačku i iznudu moralno i pravno opravdati; čak niti kada političari naprave par kompliciranih spinova i pseudo-religijskih rituala, pa kada pljačkanje nazovu porezom i oporezivanjem. Suglasnost ne postoji, niti ikada nije postojala.

Za kraj, odluka ustavnog suda SADa kako nije potrebna licenca (vozačka/promenta) za vožnju automobilom po javnim cestama:
https://wearechange.org/u-s-supreme-...ghwaysstreets/
Plaćamo registracije i hrpe drugih stvari jer ne znamo svoja prava.

[sivkić]

Nova svijest kaže:

Jedno od osnova takvih vrsta prava nalazi ti se na poleđini rodnog lista po bečkoj konvenciji kojeg si možeš nabaviti za 20 kn, u kojem postoje prava o kojima govorim opisana u Bečkoj konvenciji o pravima međunarodnih ugovora koje je RH ratificirala, i u tom zakonu trebaš obratiti pažnju na članak 7 koji govori o punomoći.

Btw komunalna naknada je "porez" koji sadrži pravnu pogrešku - nelogičnost unutar pravilnika općine, zbog koje ju je jednako lako osporiti kao i npr plaćanje parkinga ZG Holdingu, konkretno radi se o tome da oni tvrde kako je sklopljen ugovor, dok je neupitna istina i činjenica da nije došlo do sklapanja ugovora.

Odličnoi zahvaljujm.Sad ću nosit kopiju lista da ne moram plaćat parking.

Nova svijest;63313293Za kraj, odluka ustavnog suda SADa kako nije potrebna licenca (vozačka/promenta) za vožnju automobilom po javnim cestama:
[url kaže:

https://wearechange.org/u-s-supreme-court-says-no-license-necessary-to-drive-automobile-on-public-highwaysstreets/[/url]
Plaćamo registracije i hrpe drugih stvari jer ne znamo svoja prava.

za početak nalazimo se u RH i EU a ne u USA.

[Nova svijest]

sivkić kaže:

Odličnoi zahvaljujm.Sad ću nosit kopiju lista da ne moram plaćat parking.

Evo opet zezaš, ne kužim kakav interes imaš u tome? Rodni list ti neće pomoći pred čovjekom koji samo radi svoj posao na parkingu i piše kazne ako ne vidi da je karta plaćena. Jel radnik na parkingu sudac ili pravnik da treba znati značenje rodnog lista? Na sudu dokazuješ svoja prava a ne na cesti.

sivkić kaže:

za početak nalazimo se u RH i EU a ne u USA.

Za početak, zar ti tvrdiš da ovdje u Hrvatskoj ne žive ljudi? Zar ovi što žive u Hrvatskoj nemaju ljudska prava? Pitam te zato jer u ovoj odluci ustavnog suda SADa suci govore o "univerzalnim ljudskim pravima" koja imamo po rođenju, samom činjenicom da živimo. To su ista ona prava o kojima govorim u ovoj temi. PRavo na život, pravo na slobodu dok god ne radiš štetu drugom čovjeku ili njegovoj imovini - ovo je pravo u svojoj suštini. Ta univerzalna ljudska prava ne vrijede samo u SADu, nego vrijede svugdje u svijetu, bez obzira na naciju, vjeru, boju kože.

Čovjek je izvor svih prava, sva prava izviru iz čovjeka. Svaki sudac koji radi na štetu čovjeka slijepo slijedeći neki propis ili statut kada su u suprotnosti sa pravima čovjeka, tada radi nezakonito i izvan svojih ovlasti. To što se negdje više ili manje poštuje zakon, tj "pravo čovjeka" tu je druga stvar i druga tema, za sada nas je briga da takvo pravo postoji, ne samo u Hrvatskoj nego i svugdje u svijetu.

[sivkić]

Nova svijest kaže:

u kojem postoje prava o kojima govorim opisana u Bečkoj konvenciji o pravima međunarodnih ugovora koje je RH ratificirala, i u tom zakonu trebaš obratiti pažnju na članak 7 koji govori o punomoći.

ajde ne budali.bar si mogao pročitat što piše u čl.7 a pošto nisi
"1. Smatra se da neka osoba zastupa državu glede ....
2. Na temelju svojih funkcija i bez obveze da podnesu punomoći, smatra se da svoje države zastupaju:

ine piše u rodnom listu nego na izvatku iz matice rođenih

Nova svijest kaže:

Na sudu dokazuješ svoja prava a ne na cesti.

odnesi izvod na sud pa javi kako je prošlo

[Nova svijest]

Po pristupanju temi sivkić, vidim da je tvoje poznavanje prava u najbolju ruku osnovno i površno. Ne znam zašto se uporno javljaš i tvrdiš nešto ako nemaš gotovo nikakvo pravno znanje, ili ako čak i znaš nešto to su ono najgrublje osnove kakve znaju i babe s placa, tipa "nemrete si niš pomoć takav je zakon".

To što ti ne shvaćaš članak 7 bečke konvencije to je tvoj problem koji proizlazi iz toga što nemaš ni osnovno poznavanje prava. Da nisi tako bezobrazno-bahato agresivan odgovorio bih ti na pitanja koja se iz prepotentnosti nisi niti udostojio pitati.

"Izvadak iz matice rođenih po Bečkoj konvenciji" iliti "rodni list" kako sam ga nazvao: https://uprava.gov.hr/UserDocsImages...onvencija).pdf

odnesi izvod na sud pa javi kako je prošlo

Ne moraš me savjetovati što "bih trebao raditi", ja znam što je moj posao. Već smo utvrdili da je tvoje poznavanje prava minimalno tako da od tebe sasvim sigurno nije pametno slušati pravne savjete.

[Mirko_M]

Nova svijest kaže:

Već smo utvrdili da je tvoje poznavanje prava minimalno tako da od tebe sasvim sigurno nije pametno slušati pravne savjete.

A tvoja pravna edukacija je stečena gdje?

[Mirko_M]

Nova svijest kaže:

Za kraj, odluka ustavnog suda SADa kako nije potrebna licenca (vozačka/promenta) za vožnju automobilom po javnim cestama:
https://wearechange.org/u-s-supreme-...ghwaysstreets/
Plaćamo registracije i hrpe drugih stvari jer ne znamo svoja prava.

Dao sam si truda, pročitao tekst i nisam nigdje našao potvrdu onoga što ti tvrdiš. Dakle, Vrhovni sud SAD kaže da je pravo na korištenje ceste nešto što se ne može bezrazložno onemogućiti. Nigdje ne govori da ti ne treba vozačka dozvola da voziš po javnoj prometnici.

Ako ti nije jasno, žao mi je.

Također, ove pizdarije koje pišeš o Zakonu o arbitraži su slučaj za sebe.

Za početak, ako ne priznaješ Zakon o porezu na promet nekretnina, odakle ti makar moralno pravo pozivati se na Zakon o arbitraži?

[sivkić]

Naravno,javnu cestu mogu koristit kao biciklist,pješak,gonič stoke,vozač konjske zaprege i ne treba mi vozacka.

Nova svijest kaže:

Po pristupanju temi sivkić, vidim da je tvoje poznavanje prava u najbolju ruku osnovno i površno. Ne znam zašto se uporno javljaš i tvrdiš nešto ako nemaš gotovo nikakvo pravno znanje, ili ako čak i znaš nešto to su ono najgrublje osnove kakve znaju i babe s placa, tipa "nemrete si niš pomoć takav je zakon".

To što ti ne shvaćaš članak 7 bečke konvencije to je tvoj problem koji proizlazi iz toga što nemaš ni osnovno poznavanje prava. Da nisi tako bezobrazno-bahato agresivan odgovorio bih ti na pitanja koja se iz prepotentnosti nisi niti udostojio pitati.

"Izvadak iz matice rođenih po Bečkoj konvenciji" iliti "rodni list" kako sam ga nazvao: https://uprava.gov.hr/UserDocsImages...onvencija).pdf


Ne moraš me savjetovati što "bih trebao raditi", ja znam što je moj posao. Već smo utvrdili da je tvoje poznavanje prava minimalno tako da od tebe sasvim sigurno nije pametno slušati pravne savjete.

Em što znam pravo znam i čitat za razliku od tebe.pročitaj čl.7 bečke i razumi,spominje se država a ne ti,pa ti to otpada.

Postoji i rodni list i izvod.

Ti samo javi kako si prošao na sudovima
citirajući konvenciju koja nema veze sa porezima i parkiranjem.

Kad me ne treba slušat pravno onda može ljudski.Odseli na antartiku pa nemaš parkiranja,sudova,konvencija,poreza...