Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

[GeOG]

bok

imam borderline i muci me dozivljaj sebe,pogotovo sada kada sam neke stvari rjesila ali taj aspekt svoje psihe nikako nemogu promijenit :/

ni psihicki ni fizicki moja stvarna osoba ne odgovara onome kako se ja dozivljavam.kao da sam u nekom zatvoru iz kojeg pravo ja nemoze izac.i znam da nisam ovo sto jesam a znam i da nisam ono sto mislim da jesam.to mi strasno smeta u kontaktu s ljudima,vecinu dana se nemogu pogledat u ogledalo,u principu se mrzim zbog svega toga.

kako se vi nosite s tim ako znate o cem pricam?imate neki savjet?

[MMovca]

Tox kaže:

Dobih jednom komentar: Borderline je najza*ebanija dijagnoza, za njega nema tableta. Reče mi to jedan naš forumaš sa shizofrenijom .... Ludilo brale ...

Baš sam danas nekak .... čudno ali dobro raspoložen ...



Ajmoooooo !!!

Prvo dobar dan svima, čitam vas već godinama svako nekoliko.

Ovo gore mi je rekao posljednji psihijatar, poslije na terapiju više nisam išla.

Najgore sam prošla dok su me, zbog neuspjelih pokušaja dijagnosticiranja, kljukali koktelima, ono zakuca te u zemlju i onda tek border poludi.

Ispoljavao mi se od najranije dobi, dosegao vrhunac u srednjoj, borio se za opstanak na faksu, ponovno razmahivao u trudnoćama i dojenju, ali nakon tog razgovora, ja nikad nikakvu tabletu nisam popila osim normabela za grčeve u trudnoći i otad traje moje življenje s tim najčešće dijagnosticiranim poremećajem, koji je ujedno i najprostituiraniji.

Ove sve vaše uvjete ispunjavam i danas. ali su to više moje unutarnje borbe, najbliži znaju da mi je tada potreban mir i trčanje, malo osame, ovo posljednje je najteže zbog djece, njima je teško shvatiti osamu pa je i nema toliko koliko mi treba.

Ova slika sebe u zrcalu, meni je tako otkad pamtim, znala sam se dugo gledati i gledati s nadom da će nešto iz mene izaći, ja svoje izvanjsko ne mogu povezati s onim unutrašnjim i obrnuto, dakle nije riječ o lošoj slici sebe kao vanjštine, nego je riječ o nespojivosti tog dvoga, meni su oči većinom mrtve kad ih gledam, a redovno su mi govorili da se u njima plaše gledati jer ima nešto što vrišti iz njih.

Rješenje? Što manje zrcala. Naučila sam sebe osjetiti u onim nekim rijetkim trenucima, često su povezani s formirajućim mjestima iz mog burnog života, povuče me neki miris, neki topli vjetar, zvuk neke pjesme, ali mora biti u nekim posebnim uvjetima, ne mogu je samo pustiti na youtubeu, a onda mi se onako tijelo ispuni nekom gustoćom, osjetim si krvna zrnca, čujem zjenice kako se šire i skupljaju..

A sex... vjerojatno je to nama svima zajedničko, sex je ono stalno mjesto na kojem se border u meni poništi. Nažalost, ono nakon ga je često i pojačavalo, dok nisam srela osobu s kojom tomu nije tako.

Moje isprike, prvi put da sam imala potrebu nešto o tome reći nakon duuuugo, duuugo.

[Vina_Apsara]

Tox kaže:

Zvuči na početku dosta kao Iggy-eva Night Clubbing, u čijoj je obradi dotični gospon spomenut u prijašnjim postovima imao prste.

Što se beat-a tiče, Heart and Soul od divizije zadovoljstva mi je ono

I ta slika na videu. J*ebeš mi sve al slika je genijalan reprezent borderskog umora ....

BTW, to i je Nightclubbing. Trent se volio igrati sa sampleovima.

I Floydi na mene djeluju terapeutski.

E, jesi gledao Control? I koju dijagnozu bi pripisao Ianu? Border?

[Tox]

Vina_Apsara kaže:

E, jesi gledao Control? I koju dijagnozu bi pripisao Ianu? Border?

Joj, odgađam gledanje tog filma već godinu dana.
A dijagnoza, ne znam. Koliko sam čitkarao po web-u, njemu se depra pogoršala zbog lijekova za epilepsiju ... tak nekako, treba provjeriti.
Ali tekstovi jako dobro opisuju neka emocionalna stanja (ili sranja ) kod bordera ... ili svakoga kome se ne da živjeti ...

Edit: Reći ću samo još ovo: Mljac, mljac. mljac ...

[Vina_Apsara]

Gle, ja se u principu osjećam dosta dobro, samo mi fali malo mira. Recimo, dva-tri sata samo za mene da si pročitam neku knjigu, da me nitko ne dira i ništa ne pita.

[Tox]

Ja moram priznati da me je jako strah, neznam ... da ću ostati dugo u ovom stanju uma, nebalansiranih emocija, povremene anksioznosti, nemotiviranosti, straha ....
Pijem AD, ali i to je samo nekakva traljava štaka ... Ne znam i više nemam baš ideja kako se dovest u neko stanje uravnoteženosti. Bojim se, j*beš mu mater ali bojim se budućnosti ako se nešto ne poboljša ...

[Ghost Disaster]

Vina_Apsara kaže:

Nisi fer. Pijem 800 mg Seroquela, imam 95 kila, moram nekako održavati tu masu.

Ja bih kinder pingui

Jbt s 800 mg seroquela,da to popijem - srce bi mi stalo.

[lotus flower]

Tox kaže:

Ja moram priznati da me je jako strah, neznam ... da ću ostati dugo u ovom stanju uma, nebalansiranih emocija, povremene anksioznosti, nemotiviranosti, straha ....

koliko dugo ti je tako?

prosle godine sam 8mj bila u takvom stanju. vecinu vremena sam razmisljala o smrti na sve moguce nacine. kronicno nemotivirana, nisam po dva dana kap vode popila, nit me bilo briga, nit mi se dalo :/

zime su gadne, bit ce ti bolje u proljece. sunce i mirisi u zraku..

[Vina_Apsara]

Ghost Disaster kaže:

Jbt s 800 mg seroquela,da to popijem - srce bi mi stalo.

Pusti, ima jedan PTSP-ovac na 1400 mg dnevno. Hoda uokolo, zaljubljuje se u grmlje i drhtavim rukama pita jel tko ima tvorničku cigaru.

E, al to ti je neminovno. Ja sam bila otišla na bolničko i našopali su me.

[Tox]

lotus flower kaže:

koliko dugo ti je tako?

prosle godine sam 8mj bila u takvom stanju. vecinu vremena sam razmisljala o smrti na sve moguce nacine. kronicno nemotivirana, nisam po dva dana kap vode popila, nit me bilo briga, nit mi se dalo :/

zime su gadne, bit ce ti bolje u proljece. sunce i mirisi u zraku..

Zadnja 2 mjeseca, a možda i više..... ne znam da li je do AD-a ili mene ..

[Halixar]

Ovak ja nisam teži slučaj, možda sam to ostavio iza sebe, sad imam 29godina i lagano se smirujem.
Počeo pit s 13 godina, koristil stvari, to trajalo do 24.
Kroz to vrijeme mi je mozak bio zatupljen, još dan danas mi se ruke tresu ko zadnjem alkiću al sam dost stabilan.
U ovo vrijeme, tih zadnjih 5 godina sam dosta čitao, jer ipak sam znao da nešt nije u redu, isto tak tablete nisu rješenje
One pomažu dok je gadno, al nisu lijek, nebudu ispravile ništ, samo pomogle da se stvari prebrode.
Moje osobno mišljenje je da je ovo izlječivo, to mi je došlo iz jednog pojma a to je brain plasticity.
Drugim riječima mozak se može mijenjati, načini razmišljanja, percepcija, sve.
Možda ti ovo da neku nadu da se stvari mogu promijenit.
Samo promijene su teške i najbolje ići korak po korak
Ne znam kak je bit dugo u depresiji, mene lovi samo dan dva svaki mjesec i onda ja to otresem.
Za mene funkcionira da odem prošetat u šumu to je jako dobro, pojedem hrpu banana(ima nešt u njima zbog čega se osjeća čovjek dobro), ak ima sunca onda provodim čim više vremena vani.
Eto to je to.

[annamelanie]

Vina_Apsara kaže:

Pusti, ima jedan PTSP-ovac na 1400 mg dnevno. Hoda uokolo, zaljubljuje se u grmlje i drhtavim rukama pita jel tko ima tvorničku cigaru.

E, al to ti je neminovno. Ja sam bila otišla na bolničko i našopali su me.

ma to je sve sitno. ja popila 12 grama... i evo me tipkam. a u bolnici sam pila 200 seroquela u jutro(i 300 na vecer) i bila sam jebeno hiperaktivna. mogu ga progutat koliko god,cak ni ne zjevnem
to je tic-tac pa sam sad prestala pit sve (naravno borderska samomedikacija na dijelu!)

[Tox]

So what the hell is Borderline? First and foremost, it is a learned disorder. This sets it apart from a lot of other mental illnesses that are purely based on neurological makeup. There are recent studies that have discovered that a person with a particularly sensitive disposition can develop BPD a lot easier which then creates a genetic link. BPD is most commonly developed when a person is raised in a severely invalidating environment. The latest DSM-5 has categorized it as a form of PTSD, which I find to be a great way to explain it; it's emotional PTSD.

Yep, to je to !!!

Source.

[jednokratna nika]

osjecam se kao nanovo rodjena

[crgonk]

Pozdrav svima,

Mislim da je moja djevojka ima BDP. Meni treba pomoc sa savjetima kako da pomognem njoj, kako da se ja sam naucim nositi s time i kako da odrzim nasu vezu. Volim je nemate pojma koliko i sve bih dao samo da sve bude ok s nama.
Njoj ne smijem ni spomenuti sta sam zakljucio, vjerovatno bi rekla da sam ja lud i otkacila me.

Ukratko cu navesti par primjera njenog ponasanja:

Dakle od prvog trenutka od kako smo se upoznali, ona je bila zaludjena sa mnom, bio sam joj idol u svemu, stalno me zivkala, kontrolisala, na jednu moju malo grublju rijec zaplakala bi, skroz je bila zaljubljena, spavala sa mnom nakon 2 izlaska, odvela me da upoznam njene nakon 2 tjedna, htjela je da je zarucim nakon mjesec dana.
Sve ovo mi je govorilo da nesto nije uredu i htio sam pobjeci od toga, ali nisam mogao jer je bila nevjerovatno njezna, romanticna, osjecajna, kreativna i inteligentna. Ta njena osjetljivost i kontrola koju je htjela da ima nad vezom meni se svidjela i pristao sam na igru da bih je skroz zavolio na kraju.

Nakon prvih mjesec veze koji su bili idealni poceo sam primjecivati nagle promjene raspolozenja, vise na moju grubu rijec nije reagovala plakanjem nego bi planula, pocela galamiti, histerisati i praviti frku oko svega.
Odjednom je ostavila alkohol, rekla da nema vise seksa prije braka jer je odlucila da se posveti crkvi i bogu ( a spavali smo na drugom izlasku ), i sve to je trajalo mjesec dana da bi na kraju shvatial da to nije za nju i opet po starom. Na poslu je zbog histerisanja dobila otkaz. Takodje sam u par situacija primjetio da kada ja postignem neki uspjeh na poslovnom ili privatnom planu ona bi mi slagala da je i ona nesto postigla samo da bi mi mogla biti ravnopravna.
Nakon nekih 9 mjeseci veze ona je odjednom pocela da se hladi, sve manje mi se javljala, izbjegavala da se vidjamo da bi na kraju prekinula jer se ohladila.

Ja sam se tu izgubio jer nisam mogao shvatiti kako od onoliko paznje s njene strane i bukvalno posmatranja mene kao njenog idola da se tako ohladi. Godinu sam joj se redovno javljao, molio je da se pomirimo, obasipao je paznjom i lijepim rijecima, ali uzalud. Na kraju kad sam digao ruke od svega posle 2 mj se ona pocela javljati da bi smo se na kraju pomirili jer su joj se odjednom osjecaji vratili.

Sad smo skupa, komunikacija je sad normalnija, nema pretjerivanja s izjavama i emocijama kao kad smo se tek upoznali, ali ja nikako da se oslobodim straha da ce njoj opet nesto doci i da prekine sve.
Volim je i volio bih da ostatak zivota zavrsim sa njom, ali ne pod cijenu da unistim svoj zivot.
Kako joj mogu pomoci, kako da odrzim njenu ljubav prema sebi, kako da se ponasam da ona ne bi imala nagle promjene raspolozenja?
Mogu li zene sa BDP imati uspjesne veze, brakove i mogu li iskreno voljeti?

hvala

[Tox]

jednokratna nika kaže:

osjecam se kao nanovo rodjena

To promjena zbog toga kaj su redovito fulali spol?

[jednokratna nika]

eto sad nece vise biti zabune ni krize identiteta.

[jednokratna nika]

crgonk kaže:

Mogu li zene sa BDP imati uspjesne veze, brakove i mogu li iskreno voljeti?

mogu ako imaju uvida u svoje stanje i ako se lijece. djeva u pitanju, koliko sam shvatila iz ovog posta i teme na gornjem pdfu, to ne cini.

[Tox]

E ljudi meni se opet ne da živit (normalno s(r)tanje uma trajalo je čak puna dva dana). A recimo da nisam za hospitalizaciju.... Kaj napravit? Više gubim ideje i živce.

[jednokratna nika]

u kom smislu ti se ne da zivit?