Problem u vezi,moja krivica

[boo-boo]

Bila sam u sličnoj situaciji, veza od 6g, druženja familija sa obje strane, naravno da su svi mislili brak djeca blabla. I on. I ja.
Ali ja uopće nisam bila zadovoljna u toj vezi. Moja patologija je bila nedostatak ljubavi prema sebi – izvana jaka, hrabra, uspješna; iznutra mala, jadna, preplašena, nevoljena. On me obožavao, držao na tronu, bila sam „najbolje što mu se moglo dogoditi“. Tu se moj ego jako hranio, a sebe unutra nisam bila u stanju čuti.
Jako jadna i bijedna situacija za oboje.
Isprike za prekid sam si stalno nalazila, pa toliko smo zajedno, toliko toga prošli, šta će reći moji, što njegovi, pa dobar je, voli me, blabla.
Uglavnom, završila je veza, imali smo 24g.
I bila sam nakon toga i u tom krugu žaljenja, jer kako ću ja sad sama (iako sam smatrala da mi samoća nije problem) i tko će mene voljeti .
Međutim u tom žaljenju nakon prekida nikad nisam žalila za njim, oplakivala sam sebe.

To je najbolje što mi se dogodilo jer sam tad valjda prvi put poslušala ono „unutra“, a ne u glavi, i krenuo je moj put samospoznaje.

Zapravo ne znam jel situacija slična

[Illana]

boo-boo kaže:

Ali ja uopće nisam bila zadovoljna u toj vezi. Moja patologija je bila nedostatak ljubavi prema sebi – izvana jaka, hrabra, uspješna; iznutra mala, jadna, preplašena, nevoljena. On me obožavao, držao na tronu, bila sam „najbolje što mu se moglo dogoditi“. Tu se moj ego jako hranio, a sebe unutra nisam bila u stanju čuti.
Jako jadna i bijedna situacija za oboje.
Isprike za prekid sam si stalno nalazila, pa toliko smo zajedno, toliko toga prošli, šta će reći moji, što njegovi, pa dobar je, voli me, blabla.
Uglavnom, završila je veza, imali smo 24g.
I bila sam nakon toga i u tom krugu žaljenja, jer kako ću ja sad sama (iako sam smatrala da mi samoća nije problem) i tko će mene voljeti .
Međutim u tom žaljenju nakon prekida nikad nisam žalila za njim, oplakivala sam sebe.

Čini mi se da si slušala sebe cijelo cijelo vrijeme, samo nisi znala što će biti ako prekinete. Odugovlačenje vjerojatno nije bilo znak da ne poštuješ svoje osjećaje nego želja da se izbjegnu potencijalno neugodne posljedice.

Ljudi sebe vole i vole se staviti na prvo mjesto, samo što su nekad imali manje izbora.
Izbor i sloboda odlučivanja danas su veći što je, naravno, dobro, ali nosi pritisak odgovornosti.

I autoricu muči isto, tiranija izbora i dilema: hoće li mi biti bolje s njim ili bez njega. Voli ona sebe, što god to značilo, sasvim dovoljno, samo ne zna da li je ono što sada osjeća prolazno ili ne, i što da radi s tim. Voljenje sebe je zgodan izraz koji nažalost nema odgovor na to.

[Nora Morgan]

Komentirala sam pravopis, ali ipak odustajem i editiram post.

[boo-boo]

Illana kaže:

Čini mi se da si slušala sebe cijelo cijelo vrijeme, samo nisi znala što će biti ako prekinete. Odugovlačenje vjerojatno nije bilo znak da ne poštuješ svoje osjećaje nego želja da se izbjegnu potencijalno neugodne posljedice.

Nisam bila dovoljno "izgrađena" i hrabra da se slušam jer je moje unutarnje stanje direktno ovisilo o drugome, toga tada nisam bila svjesna, nisam se mogla vidjeti u tom smislu. Naravno da nisam znala što će biti ako prekinemo, ali nisam bila dovoljno svoja i jaka da se nosim sa time što god to bilo.

[shinobi1]

Fielding Mellis kaže:

Po nekom iskustvu jednog mog prijatelja, to se desava u onim vezama gdje imas zenu koja je spontana, sebicna i ne previse osjecajna, i muskarca koji je isplaniran, "dobar" i "jako emotivan". Pa onda on nju idealizira, ugadza joj i ona mu je centar svijeta, a on je njoj koristan i pruza neku udobnu sigurnost, ali joj je i nezanimljiv. Ona obicno ne zna sto hoce, i svaki dan mjenja misljenje, a on je kao "jako postojan, ozbiljan, stalozen, siguran" i sl. I onda ona jednog dana pomisli kako to ipak nije to, kako on nije za nju i kako je zapravo gusi i koci. I tako ona prekine s njim. Za par dana joj je opet dosadno, jer generalno ne zna sama sa sobom sto hoce, i onda joj opet pomalo nedostaje ona udobnost, sigurnost, prakticnost koju joj on pruza.

Dakle, moze takva patiti za njim koliko god hoce (ionako svaki dan pati za necim drugim), ali to nije ljubaf.



E sad, moze li se autorica u gore navedenom opisu prepoznati, to ja ne mogu reci. I da li uopce taj opis ima nekog smisla, ili je taj moj prijatelj bio u vezi sa tvojom prijateljicom.... ce ga znati.

Znam da je offtopic ali kad vidis da je netko u mikrometar opisao tvoju bivsu vezu onda moras quotati i reci: svaka cast

[the aenema]

musicica kaže:

Pozdrav.
Zeljela bih s Vama podijelit svoj problem jer mi je lakse ovaki sa nepoznatima i nadam se da cete biti iskreni prema meni svaki savjet,opaska,komentar je dobrodosao.
Evo ovako...U vezi sam 4 godine i imam 23 godine a on 25.Od pocetka veze on radi posao zbog kojeg ga nema kuci u pravilnim intervalima 3 mj ima 3 nema,ja zavrsavam fakultet.Odma da naglasim da nije problem u njemu nego iskljucivo u meni ali ne mogu si pomoci.
Vec par mjeseci me muci to sto nisam zadovoljna u ovoj vezi.Najveci problem je sto to nezadovoljstvo potjece iskljucivo od mene,jer je on prema meni divan i voli me iskreno.Ljubav s moje strane itekako postoji ali je drugacija vise bratsko prijateljska.Ja se trudim da on to ne primjeti i probala sam sve da si utuvim u glavu da je on stvarno idealan ali ne ide mi.
NAajgore od svega je sto ja ne mogu zamisliti zivot bez njega jer smo toliko toga prosli zajedno ali ne mogu ni s njim.Najvise bih voljela kada bih zaspala zauvjek eto koliko me to sve zajedno tisti.Mrzim sebe zbog toga sto znam da ako ga ostavim da cu ga povrijedit a ako ostanem s njim sebe cu unistiti.
Imamo skoro sve zajednicke prijatelje pa je i to malo problematicno.Svi al svi nas vide u braku i sretno spominju tu temu a meni se place.
Osjecam se nezahvalno i ljigavo zbog toga sto sam ja njemu sve a ja ne mogu to uzvratiti.
Da li je itko od Vas bio u ovakvoj situaciji?ima li ko kakva iskusTva?savjet nekakav?Da li mozda da jos poradim na vezi?
Unaprijed hvala na bilo kakvim odgovorima!

Bila sam u sličnoj situaciji.
Najpoštenije bi bilo otvoreno popričati s njim tj prilično otvoreno jer ti ne preporučam uporabu tog izraza "bratska", "prijateljska" i kakva već ljubav jer sam ja baš tu pogriješila.
Nakon dvije godine, počela sam ga tako gledati, kao prijatelja kog baš volim ali ne osjećam prema njemu ni trunku zaljubljenosti. Prekidali smo par puta i odmah nakon prekida sam se osjećala super..mjesec- dva poslije mi je falio i tako nekoliko puta.
Sad se tu i tamo pozdravimo kad se sretnemo i to je to. Ne zato što smo ostali u lošim odnosima jer nismo (o svemu smo otvoreno popričali i shvatio je da ni sama ne znam objasniti u čemu je problem pa više nije ni inzistirao na pojašnjenju) nego zato što je njemu na neki način tako bilo lakše..a samim tim i meni..i eto, tako je ostalo.
Koliko god svi smatrali odbojnim ono "Treba mi pauza" u vezi, nekad je baš to rješenje, bar za privremeno otvaranje očiju.

[SEALION]

Once upon the time žena i ja smo imali ovu situaciju. Razdvojenost. Medjutim imali smo male klince, što je bio razlog našeg ostajanja zajedno. Uz to imali smo snage (naglasak) prekinuti karijere te nastaviti živjeti zajedno( naglasak) . Nakon 24 godine imamo ljubav a ne naviku.
Daleko od oka daleko od srca,tako da se ti hladis. On živi svoj život tri mjeseca sa ekipom tri s tobom. Super. Uvijek si mu nova roba,čemu mi težimo.
Kad bi on mogao skrasiti sebe pored tebe ljubav bi se vjerovatno probudila ovako će se razmak samo još više povećavati.
Da li ima smisla da mu predlozis da ostane doma. Da li je već kasno za to.
Ako to dobro prostudiras znaces što napraviti
Moja žena i ja smo uspjeli.
Sretno

Naslov teme totalno promašen. Jer u svadji uvijek učestvuju dvoje.čemu preuzeti odgovornost samo na sebe

[emma emily]

Bok ljudi, treba mi koji pametan savjet od vas. Ja imam sličan problem. Naime, u vezi smo 4 godine, relativno mlada sam ušla u tu vezu, sada imam 21 godinu, a on 25. U zadnje vrijeme sam nezadovoljna, nema strasti niti 1 posto, nema čak ni dodira, a ni poljubaca. Ponekad pomislim da ovo više nije veza nego prijateljstvo. Stalno razmišljam da li je to to, da li je on pravi za mene. Znam da me voli, ali je dosta i staromodan i pomalo "seljak", npr. kad izađemo na večeru on mljacka hranu i zbog toga više i ne želim izlazit s njim na takva mjesta, a ni na obično piće, jer onda srče i liže one žličice, to mi je počelo užasno smetati, ali to nije jedino, majka mu je također staromodna i ona ga oblači, kupuje mu odjeću, kad mu ja predložim da kupi nešto mladenački i moderno, on ne želi. Staromodan je i u nekim razmišljanjima, točnije u svim. Pasivan je, ne voli izlazit, dok sam ja energičnija. Majka mu sve brani, kad ga pitam da odemo na neki jednodnevni izlet izvan grada, ona mu ne dopušta, tj. prigovara mu oko toga i kljuca po cijele dane, pa se njemu zbog toga niti ne da ići, ne sjećam se da smo ikada otišli na neki izlet ili slično. Znam da velikim dijelom roditelji utječu na njega ali ja to ne podnosim više. Njega oni naživciraju pa on dođe i izderava se na mene bez ikakvog razloga. Isto tako kad se posvađamo i kad mu ja kažem nešto što mi se ne sviđa, on se naljuti odmah i još očekuje da se ja njemu ispričavam i kada je on kriv. Kad je svađa malo veća, onda govori da ne želi više živjeti, da mu stalno neko kljuca po glavi, ili roditelji ili ja, da je njegov život loš, da može i umrijeti što se njega tiče itd. U zadnje vrijeme stalno razmišljam što mi je činiti, ne znam mogu li još biti u ovakvoj vezi, ali žao mi je ako ga ostavim. Zaboravila sam naglasiti da je on završio faks i da je zaposlen, tako da roditelji nemaju baš neki povod za kljucanje zbog izlazaka i sličnih stvari. Oprostite zbog dužeg posta, samo sam htjela detaljnije objasniti o čemu se radi da bi dobila kvalitetnije savjete. Sve ovo me guši i nadam se da ćete mi pomoći, unaprijed hvala.

[Lady_Tila]

Gle, odbrojavanje je počelo i samo je pitanje hoćeš li to zaključiti prije ili kasnije. Nemoj potratiti puno vremena na nešto što ima rok trajanja.

Via Tapatalk

[Hater]

Definitivno prekini tu vezu, ak mu ne mozes reci, izadji iz veze sa facebook-a. To je najbolji nacin!

[Penchant]

emma emily kaže:

Bok ljudi, treba mi koji pametan savjet od vas. Ja imam sličan problem. Naime, u vezi smo 4 godine, relativno mlada sam ušla u tu vezu, sada imam 21 godinu, a on 25. U zadnje vrijeme sam nezadovoljna, nema strasti niti 1 posto, nema čak ni dodira, a ni poljubaca. Ponekad pomislim da ovo više nije veza nego prijateljstvo. Stalno razmišljam da li je to to, da li je on pravi za mene. Znam da me voli, ali je dosta i staromodan i pomalo "seljak", npr. kad izađemo na večeru on mljacka hranu i zbog toga više i ne želim izlazit s njim na takva mjesta, a ni na obično piće, jer onda srče i liže one žličice, to mi je počelo užasno smetati, ali to nije jedino, majka mu je također staromodna i ona ga oblači, kupuje mu odjeću, kad mu ja predložim da kupi nešto mladenački i moderno, on ne želi. Staromodan je i u nekim razmišljanjima, točnije u svim. Pasivan je, ne voli izlazit, dok sam ja energičnija. Majka mu sve brani, kad ga pitam da odemo na neki jednodnevni izlet izvan grada, ona mu ne dopušta, tj. prigovara mu oko toga i kljuca po cijele dane, pa se njemu zbog toga niti ne da ići, ne sjećam se da smo ikada otišli na neki izlet ili slično. Znam da velikim dijelom roditelji utječu na njega ali ja to ne podnosim više. Njega oni naživciraju pa on dođe i izderava se na mene bez ikakvog razloga. Isto tako kad se posvađamo i kad mu ja kažem nešto što mi se ne sviđa, on se naljuti odmah i još očekuje da se ja njemu ispričavam i kada je on kriv. Kad je svađa malo veća, onda govori da ne želi više živjeti, da mu stalno neko kljuca po glavi, ili roditelji ili ja, da je njegov život loš, da može i umrijeti što se njega tiče itd. U zadnje vrijeme stalno razmišljam što mi je činiti, ne znam mogu li još biti u ovakvoj vezi, ali žao mi je ako ga ostavim. Zaboravila sam naglasiti da je on završio faks i da je zaposlen, tako da roditelji nemaju baš neki povod za kljucanje zbog izlazaka i sličnih stvari. Oprostite zbog dužeg posta, samo sam htjela detaljnije objasniti o čemu se radi da bi dobila kvalitetnije savjete. Sve ovo me guši i nadam se da ćete mi pomoći, unaprijed hvala.

Po mom mišljenju ovo što su ti cure savjetovale nije skroz ok. Nije u redu prekinuti vezu od četiri godine preko fejsa, bar mu uživo reci zašto želiš prekinuti i kakav život ti želiš. Ostavljanje preko moba, fejsa je ponižavajuće za drugu osobu i nakon toga će samo pasti još dublje u depresiju. A ti ćeš imati osjećaj krivnje. Dečko ti je depresivan zbog konkretnog razloga, a to je dugogodišnji negativan utjecaj roditelja. Za takve probleme itekako ima pomoći, a kako kažeš da radi onda mu je prvo i najpametnije da se odseli od svojih i ide među "kulturne" ljude. Bilo bi dobro i da ode psihoterapeutu da lakše izađe iz depresije.

[emma emily]

Penchant kaže:

Po mom mišljenju ovo što su ti cure savjetovale nije skroz ok. Nije u redu prekinuti vezu od četiri godine preko fejsa, bar mu uživo reci zašto želiš prekinuti i kakav život ti želiš. Ostavljanje preko moba, fejsa je ponižavajuće za drugu osobu i nakon toga će samo pasti još dublje u depresiju. A ti ćeš imati osjećaj krivnje. Dečko ti je depresivan zbog konkretnog razloga, a to je dugogodišnji negativan utjecaj roditelja. Za takve probleme itekako ima pomoći, a kako kažeš da radi onda mu je prvo i najpametnije da se odseli od svojih i ide među "kulturne" ljude. Bilo bi dobro i da ode psihoterapeutu da lakše izađe iz depresije.

Naravno da neću prekinuti vezu preko fejsa, to mi je zadnje na pameti. A znam da njegovi imaju velik utjecaj na njega i baš zato mi je žao ostavit ga, jer smatram da nije on kriv za ovo stanje i stalno se nadam da mu mogu pomoći i zaista to želim.