Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[MrsGahan]

Patrick Süsskind - Parfem (povijest jednog ubojice)
Kao skoro svaku godinu slusam ovu odlicnu knjigu.(njemacka audio knjiga)
Glavni lik knjige grenouille ima perfektan njuh. I zelju ostvariti perfektan miris, kao sto vec naslov kaze je za to i spreman ubiti. Unatoč tome je opis žudnje tako dobro opisan da se citatelj nada da Ce dostici svoj cilj isto ako zato mora Još ubijati.

Nakon toga Ken Follett
Stupovi zemlje i svijet bez kraja, koje namjeravan zavrsiti do izlaza 3. Knjige Kingsbridge trilogije 18.09.

[earthsea]

Damir Karakaš: Sjećanje šume

Komadići djetinjstva jednog bolesnog dječaka u malom selu. I to je zapravo to. Dosadnjikavo štivo, sve nešto čekaš al ništa

[appletini]

ISAAC ASIMOV: BOGOVI LIČNO

Još jednom u rukama meni najdraža knjiga koju bih preporučila, ne samo svakoj osobi koja bi se iole izjasnila kao ljubitelj SF-a, već i svakome tko misli da taj žanr ne može biti za njega. U centru zbivanja je otkriće razmjene materije i energije između našeg i stranog univerzuma te lik znanstvenika koji pokušava dokazati kako takva razmjena za sobom povlači i brojne opasnosti, ali ono što ipak većinu oduševi u ovoj knjizi je Asimov apsolutno genijalni prikaz nezemaljskog života koji ostavlja bez riječi! Najveća preporuka!

[androlog]

sudar (j.g.ballard) - u principu erotski roman o fetišizaciji automobilske tehnologije napisan u formi tehničkog priručnika za upotrebu. ljudsko tijelo se tako razlaže na svoje djeljive objektivne komponente koje se potom animiraju opsesivnom deskripcijom - ljudski sperma i anusi, zajedno s automobilskim kućištima i polugama, transformiraju se u punopravne sporedne likove. ideja je genijalna, ali kao i svaki priručnik, jednostavno postaje dosadno za čitati nakon nekog vremena. preporuka zbog originalnosti.


pijač palmina vina i njegov mrtvi pipničar palmina vina u mrtvom gradu (amos tutuola) - priča o pijaču palmina vina koji po nigerijskim savanama traži svoga mrtvog pipničara palmina vina, napisana originalno na nigerijskom pidžin engleskom, remek-djelo je svjetske fantastične književnosti. leksik je razgovorni, pretvarajući oralnu tradiciju afričke književnosti u neku vrstu pisanog pseudoetnografskog dokumenta. stranica za stranicom halucinantno živopisnih događaja i likova, uz gotovo nikakav interes za klasični dramaturški razvoj, karakterizaciju i psihologiju. uostalom, kako odoljeti knjizi s naslovima poglavlja poput 'punotijelan gospodin sveden na glavu' i 'jedno jaje nahranilo čitav svijet'?

[đezminka]

MrsGahan kaže:

Patrick Süsskind - Parfem (povijest jednog ubojice)
Kao skoro svaku godinu slusam ovu odlicnu knjigu.(njemacka audio knjiga)
Glavni lik knjige grenouille ima perfektan njuh. I zelju ostvariti perfektan miris, kao sto vec naslov kaze je za to i spreman ubiti. Unatoč tome je opis žudnje tako dobro opisan da se citatelj nada da Ce dostici svoj cilj isto ako zato mora Još ubijati.

Nakon toga Ken Follett
Stupovi zemlje i svijet bez kraja, koje namjeravan zavrsiti do izlaza 3. Knjige Kingsbridge trilogije 18.09.

Uuu, Parfem je odlična knjiga!

Stupove zemlje nikako početi, iako su mi na listi već neko vrijeme.

Ja sam pročitala The Sweetness at the Bottom of the Pie od Alana Bradleyja. Knjiga je klasificirana kao English countryside mystery, dakle nešto slično A. Christie i njezinim Miss Marple romanima. Ovo je prva knjiga od ukupno 9. Glavni protagonist knjige je 11-godišnja Flavia de Luce, wannabe kemičarka koja ima svoj laboratorij u sklopu kuće - njezin otac je potomak neke dobrostojeće britanske obitelji pa joj se može. Na pragu pronalaze mrtvu šljuku s nabodenom poštanskom markicom na kljunu i pronalaskom mrtvog tijela u krastavcima.

Nije me se dojmila nešto pretjerano knjiga, Flavia mi je jako naporna kao lik, a ni radnja mi nije uzbudljiva i napeta kao kod A. Christie. Gotovo odmah sam pogodila o čemu se radi, samo detalje sam iščitala. Ne bih baš preporučila.


Sad sam se ponovno bacila na Robin Hobb i ovaj puta Liveship Traders trilogiju. Serijal prati obitelj pomoraca i trgovaca koji svoje stvari prenose na magičnim brodovima koji s vremenom razviju svijest pa postanu (polu)živa bića. Nastavlja se (in)direktno na prethodnu trilogiju, The Farseers, koju sam pročitala i oduševila se. Vidjet ćemo što će biti s ovom.

[mimma7]

poslušala sam priču '100% pamuk' iz istoimene zbirke ivane bodrožić, i to u izvedbi same autorice, na snimci koju sam pronašla na youtubeu.
nakon odslušane prve priče, nemam želju susresti s s otalima jer mi je ova koju sam čula bila dosadna.
ivana bodrožić piše feminističku prozu o običnoj ženi koja se susreće sa svakodnevnim problemima i životnim situacijama veznim uz odnos s mužem, djecom, majkom, blabla.., što samo po sebi nije sporno, iako mi taj feministički predznak kod većine spisateljica, osim kod dubravke u., u startu ne ulijeva povjerenje.
ono što mi je sporno redanje je situacijskog klišeja na situacijski klišej, pa tako pratimo tipičan dan junakinje koja (spoiler!) kao michael douglas u danu ludila jednog dana skroz naskroz popizdi.
ona nema više volje za noćna druženja sa svojim mužem jer joj je dojadio iako se zbog njega još uvijek uteže u preuske levisice. tu mizeriji nije kraj, jer saznajemo da joj ginekolog, susjed, pa čak i random prolaznik iz zajebancije dobacuju lascivne i naravno uvredljive komentare, jer to muškarci rade.
dobra je majka, ali vlastita djeca je iscrpljuju, a kao da to nije dovoljno, ona i na poslu mora trpjeti i ispade 'hormonalnih nakupina' koje nisu pročitale gospođu bovary.
naravno da žena puca po šavovima.
tjeskobe se rješava tako što na jedan dan, i doslovno i metaforički, odbaci gaćice.
nakon toga odjebe muža, petorici debila podijeli jedinicu, a napasnika u gradskom prijevozu zabljesne pičkom, što će reći da je ta žena/majka i djelatnica otkrila prostor osobne slobode.
toliko kontroverze na jednom mjestu. meni je bilo previše.

[Inconnu]

Meni se jako svidjela ona priča pred kraj o frendovima koji se 'zdravo hrane'. Odlična. I ona o trudnoći mi je jako lijepa.

[mimma7]

Inconnu kaže:

Meni se jako svidjela ona priča pred kraj o frendovima koji se 'zdravo hrane'. Odlična. I ona o trudnoći mi je jako lijepa.

moguće da sam nepravedna i nisam dala priliku ostalim pričama, ali tu o trudnoći sam nešto otprilike nazrijela, jer kao ne želim te voljeti jer ako te volim bit će mi teško jer neću te moći zaštititi od ovog okrutnog svijeta u koji stižeš.. ma fuck off!

zajebavam se. lako moguće da su ostale priče bolje, ali ja sam u poslu s knjigama, pročitala sam u životu neke strašno napisane stvari i ne dâ mi se više davati priliku dosadnim ljudima s dosadnim pričama koje čak ni u ovoj posvemašnjoj hrvatskoj osrednjosti nisu sposobni izdići se i reći mi nešto novo.
ne dâ mi se, jebiga.
enivej, da ne ispadne sve tako crno, hotel zagorje mi nije uopće loš roman, naprotiv, osjetila sam je tu. čak sam ga i kupila.

[hasrett]

Carlos Ruiz Zafon: Anđelova igra: Došla sam do otprilike 300. stranice, za sada mi je zanimljivija nego što je bila Sjena vjetra, mada primjećujem neki sličan kalup u obje. Glavni lik David Martin/ Daniel Sempere pronađe knjigu i strašno ga zainteresira pisac. Osim toga tu je još naravno i tajnoviti zlikovac Andreas Corelli/ Lain Coubert, i neka mlaka ljubavna radnja. Daniel i Bea su mi u Sjeni vjetra bili jako neuvjerljivi, a Cristina mi je također poprilično dosadan lik koji trenutačno uopće ne pridonosi radnji. Čak mi se i to Groblje zaboravljenih knjiga čini potpuno nepotrebno - zanimljivo zamišljeno, ali zapravo nedovoljno iskorišteno, i čini mi se da radnja ne bi previše patila da su obojica knjige našli na cesti.
Sve u svemu, obje knjige su mi dovoljno zanimljive da ih pročitam do kraja, ali sam s obzirom na oduševljene komentare ipak blago razočarana.

Ja sam pročitala The Sweetness at the Bottom of the Pie od Alana Bradleyja. Knjiga je klasificirana kao English countryside mystery, dakle nešto slično A. Christie i njezinim Miss Marple romanima. Ovo je prva knjiga od ukupno 9. Glavni protagonist knjige je 11-godišnja Flavia de Luce, wannabe kemičarka koja ima svoj laboratorij u sklopu kuće - njezin otac je potomak neke dobrostojeće britanske obitelji pa joj se može. Na pragu pronalaze mrtvu šljuku s nabodenom poštanskom markicom na kljunu i pronalaskom mrtvog tijela u krastavcima.

Nije me se dojmila nešto pretjerano knjiga, Flavia mi je jako naporna kao lik, a ni radnja mi nije uzbudljiva i napeta kao kod A. Christie. Gotovo odmah sam pogodila o čemu se radi, samo detalje sam iščitala. Ne bih baš preporučila.

Ja sam nedavno posudila njegovu Korov, vješala i krvnikova kukuljica, i stekla jako sličan dojam. Radnja me jednostavno nije uvukla tako da je nisam čak ni pročitala, već sam samo preskočila na kraj da vidim jesu li mi pretpostavke bile točne.

[Plavi kaputić]

Hamer -djevojcica u crvenom kaputu.
Odlican krimic.nema krvi ni ubijanja.malo me podsjeca na roman "kci".
Samohranoj majci u guzvi otmu njezinu djevojcicu.ona pokusava nastaviti zivot nikad ne gubeci nadu da ce je pronaci.
S druge strane djevojcica pokusava prezivjeti u novom zivotu non stop podsjecajuci sebe tko je ona zapravo.

Poslano sa mog SM-J320FN koristeći Tapatalk

[misty marie]

Plavi kaputić kaže:

Hamer -djevojcica u crvenom kaputu.
Odlican krimic.nema krvi ni ubijanja.malo me podsjeca na roman "kci".
Samohranoj majci u guzvi otmu njezinu djevojcicu.ona pokusava nastaviti zivot nikad ne gubeci nadu da ce je pronaci.
S druge strane djevojcica pokusava prezivjeti u novom zivotu non stop podsjecajuci sebe tko je ona zapravo.

Poslano sa mog SM-J320FN koristeći Tapatalk

naravno, Plavi kaputić je pročitala Djevojčicu u crvenom kaputu

šalim se, i meni je ta knjiga bila dobra. sada čitam Sve ptice pjevaju od Evie Wyld.

da li je netko čitao Sve, baš sve? pogledala bih film, ali ako je knjiga dobra, obavezno bih prvo pročitala knjigu.

[Cahit]

David Grann - Izgubljeni Grad Z

Novinar istražuje što se dogodilo s Precyem Fawcettom, viktorijanskim istraživačem, "zadnjim Indiana Jonesom", koji je nestao u Amazoni doke je tragao za Eldoradom.

Nije to loše, Grann se potrudio da skupi što više informacija. Jedina zamjerka je da je dio do same ekspedicije malo prerazdužen. Najneshvatljivije su mi bile priče o likovima koji su se kleli da su ga vidjeli živog nakon nestanka, iako se dalo lako provjeriti da su te priče lažne.

[Wild Horses]

Tony Parsons: "Torba za ubojstvo" - Parsonsov prvi izlet u svijet krimića me poprilično oduševio. S obzirom da me njegov posljednji roman koji sam pročitao, "Muškarci i dječaci", nije pretjerano oduševio, nisam imao prevelika očekivanja, tako da me ovo i više nego ugodno iznenadilo. Očito je došlo do zasićenja prilikom pisanja njegovih klasičnih romana, tako da mu je ovaj odmak stvarno dobro došao. Priča napeta, zanimljiva, brutalna i krvava. Dijelovi koji se bave osobnim životom glavnog lika su najslabiji dijelovi romana i tu se nazire onaj standardni Parsons. Srećom, tih dijelova nema previše, tako da ne odvraćaju previše glavne radnje: niza ubojstava čije su žrtve odrasli muškarci koji su kao djeca pohađali istu školu.

[Plavi kaputić]

Palombo - violinist iz venecije.
Nekako sam vise ocekivala od ove knjige.pomalo je dosadnjikava.samo ljubavna prica i nista osim toga.i beskrajni opisi vezani uz glazbu koji su mi prilicno dosadni.
Vec je dugo citam,znaci nije mi bas sjela.
Mozda se jos prema kraju popravi,ako i uspijem procitat do kraja...😴

Poslano sa mog SM-J320FN koristeći Tapatalk

[Maggiee]

David Foenkinos : Charlotte

Tragična životna priča o židovskoj slikarici Charlotte Salomon, njenom odrastanju u Berlinu i životu u bijegu pred nacistima u Francuskoj. Umrla je u dobi od 26 godina u koncentracijskom logoru Auschwitz. Pisan po istinitoj priči na temelju prikupljenih dokaza o njenom životu, realističan prikaz tadašnjeg vremena i života u doba rata. Sjajan roman.

[Pepys]

Zadie Smith: On Beauty (2005)

Smith u svom trećem romanu ispisuje hommage britanskom klasiku E. M. Forsteru, tj. njegovu djelu Howards End, iz kojega preuzima osnovne konstelacije likova kao i njihove svjetonazorske suprotnosti, premještajući radnju iz edvardijanske Engleske u sadašnjost maloga sveučilišnog gradića nedaleko od Bostona. Za razliku od pragmatičnih kapitalista Wilcoxa i srednjoklasnih, humanistički obrazovanih idealista Schlegela kod Forstera, ovdje imamo dvije po mnogočemu sliče obitelji: očevi su profesori povijesti umjetnosti (otud naslov), bave se Rembrandtom i živjeli su neko vrijeme u Engleskoj, dok su majke sasvim prosječne, neintelektualne, pritom još (kao i djeca) crne puti. On Beauty je napisan iz rakursa liberalne obitelji Belsey, duboko uzdrmane nakon što se stariji sin zaljubi u kćer iz suparničke kuće konzervativnih Kippsovih. To je samo početak peripetija koje će obje obitelji trajno obilježiti te dovesti na sam rub raspada…Iako ovako prepričano zvuči pomalo staromodno, štivo je duhovito i elegantno, mjestimice briljantno napisano, a likovi su dobro razrađeni, pa čak i aktualni u svjetlu ljutog kulturkampfa kako s one, tako s ove strane velike bare.

Zoran Kravar: Uljanice i duhovi (2009)

Sedam veličanstvenih eseja o književnosti, glazbi, ideologiji, filozofiji i filmu. Kravar umije kao malo tko spajati naizgled nespojivo u smislene cjeline. Uljanice naprosto vrve lucidnošću autora koji kao da u zlato pretvara sve što dotakne.

[Inconnu]

Kurt Vonnegut . Čovjek bez zemlje

Kurt pod stare dane (82 godine) i dvije godine prije smrti trkelja na stotinjak stranica o koječemu, politici, umjetnosti, životu, svijetu. Ponekad simpatično i nostalgično, pametno na luckast način kako samo on zna, a ponekad 'uskost' i pretjerana simplificiranost načina promišljanja svijeta oko sebe (pogotovo kad je riječ o politici) naprosto razočaravaju. Pa često zvuči ko Sanders, samo malo duhovitije. Al je i dalje najslađi deda.
Zabavno za utrošit vrijeme u čekaonicama kod doktora i slično.

[Floverka]

mimma7 kaže:

ivana bodrožić piše feminističku prozu o običnoj ženi koja se susreće sa svakodnevnim problemima i životnim situacijama veznim uz odnos s mužem, djecom, majkom, blabla.., što samo po sebi nije sporno, iako mi taj feministički predznak kod većine spisateljica, osim kod dubravke u., u startu ne ulijeva povjerenje.

To je možda zato jer ju je Asja Bakić pred par godina dosta oštro (u svom stili, jel) kritizirala

Ili je to posljedica (ili prethodnica) rastave njenog braka.

Hotel Zagorje mi je bio ok, ne više od toga, i ja sam ga kupila i dala mami i svekrvi da ga čitaju. Tužna knjiga. Nije mi probudilo želju za bolje upoznavanje njenog opusa.

[Floverka]

Bukovski - Najljepša žena u gradu i Glazba vrele vode... to se čita u srednjoj školi, a ja kasnim. Prerasla sam ja to frajerisanje, meni je sve to pretjerano, pozerski, neuvjerljivo i pomalo naporno, mjestimično zabavno... ali ne hvala.

I opet Mitchell, ovaj put Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta. Oduševio me ovaj predivni, emotivni, nadahnjujući povijesni roman. A baš mi je to trebalo, da si malo popunim neznanje o povijesnm odnosima Japana i Europe.

Evo, iskreno, ja o Japanu više doznam i punije ga doživim kroz ovaj roman (ili Mishimu) nego kroz pismo Murakamija. Baš imam predrasudu prema Murakamiju i nikako ga ne mogu prigrliti, probaviti svakako, ali prigrliti nikako.

Probala sam sa Gjalskim, U noći, odustala na desetoj stranici, ne znam šta mi je uopće došlo.

[mimma7]

Floverka kaže:

To je možda zato jer ju je Asja Bakić pred par godina dosta oštro (u svom stili, jel) kritizirala

Ili je to posljedica (ili prethodnica) rastave njenog braka.

Hotel Zagorje mi je bio ok, ne više od toga, i ja sam ga kupila i dala mami i svekrvi da ga čitaju. Tužna knjiga. Nije mi probudilo želju za bolje upoznavanje njenog opusa.

vrag zna. znam kad se tek pojavila, da mi je bila zanimljiva jer mi je izgledalo da zna misliti svojom glavom i da nema problem izreći svoj stav. onda su je nakon one neke situacije s josipovićem svi iznapadali, od asje bakić do viktora ivančića, a večernjak joj je dao prostor za kolumne. onako, tipično hrvatsko ideološko pozicioniranje. pretpostavljam da kad je u nekom trenutku shvatila kako će je početi isključivo pozivati na ognjištarska literarna sijela kao predgrupu ivanu aralici, napravila je veliki zaokret i krenula u nekakvo mirovno poslanje po vukovaru zagovarajući gradnju velikog tornja za mir ili tako nešto, čime se već uklopila u poželjne intelektualne parametre progresivnog hrvatskog elementa.
njezin muž, koji se zvao simić i bodrožić, uistinu misliš da ju je nešto specijalno kočio? možda joj je samo dosadio.