Održavanje bliskosti u dugogodišnjim vezama/brakovima

[Barca]

Čitajući ŽUD, više puta sam naletila na neku rečenicu tipa: ako sad nije ____, kako će tek biti za 10 godina kad je normalno da veza bude više navika nego _______ (o kojom god se komponenti odnosa u tom trenutku pričalo, bilo da se radi o seksualnoj, romantičnoj, prijateljskoj, cimerskoj, ...).

Potaknuta time i topicom o budžetu ŽUD-a na kojoj se moglo dobiti lijepe ideje i o uštedi i o korisno provedenom zajedničkom vremenu, palo mi je na pamet kako bi se mogli izmjenjivati idejama kako održati/poboljšati/ponovo ostvariti bliskost u dugogodišnjim vezama/brakovima.

Naime, koliko god se mi volimo i cijenimo i sve to, uvijek postoje neke druge kritične stvari u našem životu (posao, otkazi, bolesti, obitelji, manjak novaca, bebe, djeca, tinejđeri) koji traže puno naše pozornosti, a partner je ionako tu i s njim nema problema. Pa ga počnemo uzimati zdravo za gotovo. I ako ne pazimo, odnos koji nam na početku najviše daje može skliznuti u kolotečinu i postati izvor nezadovoljstva u životu. I onda odemo u penziju i ne poznajemo osobu kraj koje se budimo.

Dakle, da stvari ne budu crne!!

Što radite danas kako bi održali bliskost, ljubav i vatru u vašem odnosu? Koji su vaši trikovi na dnevnoj/tjednoj/mjesečnoj/godišnjoj razini?

[Barca]

I da odmah krenem.

Volimo kuhati zajedno. Ne radimo to svakodnevno jer nam to poslovi ne dozvoljavaju, ali radimo u nekim (prerijetkim) intervalima. Odemo u kupovinu, dođemo doma, posložimo namirnice. Onda krenemo sjeckati, spremati, kuhati. Cijelo vrijeme trkeljamo, prepucavamo se, objašnjavamo jedan drugome kako se to zapravo radi i slično

Skoro uvijek čistimo skupa. Nafrljimo muziku (nakon kraćeg prepucavanja što će se slušati) pa krenemo u pospremanje. Pritom preskačemo jedan preko drugog, pjevamo, naguravamo se, dajemo si poljupce u prolazu i slično. Na kraju se umorno zavalimo na kauč i divimo se kako nam je sve predivno i čisto.

Volimo šetati oko kvarta skupa. Ja hodam i mašem rukama kao ventilator, on se smije i radi neke svoje vježbe (manijak) dok se ja polako kilavim za njim.

Što vi radite?

[Retra]

Zajedno sudjelujemo u kućanskim poslovima, da nam ostane više vremena za guštanje.
Slično kao kod Barce, čistimo skupa, popikavamo se jedno o drugo, naguravamo i kritiziramo u zajebanciji. Poslije skuhamo kavu i trkeljamo kako smo dobar i učinkovit tim. Ujedno, posložili smo neke stvari u smislu da se ne desi da se jedno od nas ubija poslom, a drugo prodaje zjake, pa ako ja peglam, on kuha, ako ja radim zadaću s malom, on posprema kuhinju ili obrnuto – u konačnici opet guštamo skupa.
Generalno, svaki dan poslije posla minimalno pola sata pijemo kavu. Imamo tada i kuhinju za pospremiti, rublje za staviti u perilicu ili izvaditi iz nje... međutim, ne radimo ništa od toga, blebečemo ko dvije babe i svaki dan imamo o čemu razgovarati.

Zna se zalomiti duže razdoblje u kojem ekipa od malecne obitava kod nas, pa se on i ja teško polovimo u kući punoj dječurlije. Onda dogovorimo barem jedan dan sa sveki da odemo sami do grada, pa prošećemo i odemo na kavu.

Prilično mi je bitan smijeh u cijeloj priči. Kada mi je stresno na poslu (a takvih dana je puno) volim pogledati privatni mail i odvaliti na neku njegovu glupost tipa: „Moj šef je veći od tvog šefa“, pa drugi „Moj šef bi tvom mogao razbiti pi*ku“, ne samo zato što me nasmije već i zato što mi u tom trenu posluži i kao reset koji mi ukaže mi moj posao nije najvažnija stvar na svijetu.
Ili se kurimo mailovima, pa smijuljimo cijeli dan poslije jer nemamo mogućnosti nešto od toga sprovesti u djelo.

Ujedno, često kada malecna ide na trening, pokažemo se sinkronizirani u dlaku, bez da itko išta veli... ja stavljam mjuzu i pojačavam, on zaključava vrata i spušta rolete...

Biciklijamo skupa obližnjim brdašcima, vježbamo skupa (više on vježba, a ja se kreveljim pored njega i dobacujem mu).

[jevgenija]

"upoznaj svoj (novi) zavičaj" terapija
Čim je vremena i ne previše blata/vode idemo na cjelodnevne "šetnje" - nova sam u gradu, pa ga polako obilazimo, pješke ili biciklom, svaki dostupan vikend - komadić po komadić. U šetnji ništa ne odvlači pažnju kao doma (komp, telefoni, ribanje, ovo ono... dobro, osim kad je jednom prošao Usora bus pun djevojaka koje idu na svadbu - to nam je omelo pažnju na dva dana ) pa stignemo popričati o svemu polagano, bez tenzija dok idemo uzbrdo. I učimo jedno o drugom tako.


Čim zaproljeti idemo na desetosatnu tražit "rusekov grob" kod Kloštra

Dodatni bonus iz tih šetnji je što sam potpuno ko muva bez glave kad me se pusti van, pa imamo djeci za prepričat kako sam upala u živo blato, recimo, pa u ožujku išla doma bosa jer mi je patika potonula i to

[jocajocic]

svaki slobodni vikend skupa otputujemo negdje. nekada sendviče u ruksake pa šetnja po prirodi, nekada paštu neku hladnu pa uz more, a nekada u restoran na kraju dana. po meni je najgore kada provodite vrijeme zajedno u stanu non stop. taj odmak iz poznate okoline vas dovodi u poziciju da razgovarate i družite se. ovako možete skupa gledati tv i držati se za ruke, ali nedostaje komunikacija koja služi za održavanje veze na životu.

[Barca]

jevgenija kaže:

"upoznaj svoj (novi) zavičaj" terapija

Izvrsna fora Mi namjeravamo napraviti popis mjesta na koje moramo otići po Hrvatskoj, staviti ga na zid i križati.
Dobra fora je isto napraviti i za naš zavičaj, koji sramotno malo poznajem

jevgenija kaže:

Dodatni bonus iz tih šetnji je što sam potpuno ko muva bez glave kad me se pusti van, pa imamo djeci za prepričat kako sam upala u živo blato, recimo, pa u ožujku išla doma bosa jer mi je patika potonula i to

Inače, super fora koju sam pročitala na forumu i odmah podijelila s dragim kao novu stvar koju ćemo prakticirati
To je da svaki mjesec imamo jedan dejt. Ono, pravi punokrvni dejt, bez obaveza, djece, rješavanja poslova, obitelji. On i ja, srca dva, kao na početku veze ali s benefitom dugogodišnjeg poznavanja i opuštenosti jedan s drugim. Svaki mjesec drugi organizira, fiksiramo dan u mjesecu na koji to aproksimativno (plusminus par dana) radimo.

[Barca]

Retra kaže:

Prilično mi je bitan smijeh u cijeloj priči. Kada mi je stresno na poslu (a takvih dana je puno) volim pogledati privatni mail i odvaliti na neku njegovu glupost tipa: „Moj šef je veći od tvog šefa“, pa drugi „Moj šef bi tvom mogao razbiti pi*ku“, ne samo zato što me nasmije već i zato što mi u tom trenu posluži i kao reset koji mi ukaže mi moj posao nije najvažnija stvar na svijetu.

Da, mailovi su dušu dali. Ponekad, kad zna da mi je fakat teško i loše, a on je u fazi kad je leptirić lagani, zna mi slati mailove svakih 10 minuta. Jedna riječ, ili neki citat, link, slika koju su vezani za situaciju. Cijeli dan mi promijeni s tim.

Retra kaže:

Biciklijamo skupa obližnjim brdašcima, vježbamo skupa (više on vježba, a ja se kreveljim pored njega i dobacujem mu).

On vježba, ja umirem

jocajocic kaže:

taj odmak iz poznate okoline vas dovodi u poziciju da razgovarate i družite se.

Da, ovo je bitno. Kod kuće uvijek postoji neka roba koju treba oprati, posao koji treba obaviti, ...
Netko se može odlijepiti od toga, ja ne mogu pa mi paše kad se maknemo od kuće.

Btw, trik ako imate trenutno inertnog partnera koji se zalijepio za forum (kao što ima moj dragi ), neku seriju, bilošto ili je u nekom crnilu.
Izvucite ga iz kuće. Makar mahali odreskom ispred lica, ili bacali mrvice ispred njega, ili štogod. Nekad izlazim iz stana govoreći mu kako ga mrzim, i kako sam umorna i kako mi se ne da, i zašto me tjera, i jesam li mu rekla koliko ga mrrrrziiiim. Nakon par minuta šetnje i svježeg zraka, druga sam osoba. Do kraja šetnje ga obožavam. I ne, nisam teatralna osoba kao što to možda zvuči

[Morticia Addams]

Obavezno vikendom pijemo zajedno dugu kavu na balkonu. Preko tjedna to ne stignemo zbog posla, ali vikendom je to neizostavni ritual.
Također zajedno pospremamo, uz muziku, ili ja kuham s malom, a on posprema, ali cijelo vrijeme svo troje čavrljamo i zafrkavamo se.
Otkrivamo zajedno novu muziku, pa se nekad kefamo oko toga jer nam se ne svidi isto, a često se oboje oduševim istom pjesmom pa komentiramo i uživamo u tome.
Isto tako tražimo nove, zanimljive filmove i serije i onda o tome trabunjamo satima, kao i o knjigama koje čitamo.
Šaljemo jedno drugome članke, linkove, videe za koje pretpostavimo da će se onome drugome svidjeti, pa i o tome razglabamo koliko treba.
Kad idemo kući s posla u autu prvo malo prokomentiramo dan, a onda si pustimo neku muziku po dogovoru i do kuće šutimo i samo slušamo muziku i uživamo, skupljamo energiju za ostatak dana.
Obavezno barem jednom mjesečno negdje odemo sami, ako si ne možemo priuštiti cijeli vikend ili dan odemo barem na ručak i nakon toga u kino.
Kad sam ja bila vezana za krevet zbog bolesti igrali smo zajedno WoW, to unatoč bolesti pamtim kao genijalno razdoblje, on mi je napravio stolić za držanje laptopa i znali smo se satima zejbavati po igrici, ja bih brala cvijeće, a on me štitio od monstruma.
Kad mala navečer zaspi u kupaonici si upalimo mirisne svijeće, natrpamo pjene u kadu i okupamo se zajedno (ne svaku večer, ali barem par puta mjesečno).
Volimo izlaziti i s ekipom, otputovati, otići u toplice, na ručak u Istru, bilo gdje, samo da je muving, sami ili s društvom, kako nam se poklopi.
Kad taj dan baš ništa pametno nismo napravili ili pljušti kišurina barem predvečer malu obučemo u kabanicu i čizmice i odemo po kvartu "skakati po blatnjavim lokvicama".

I tako, jbga, nije uvijek uz malo dijete i tempo na poslu lako, ima dana i kad praktički ne stignemo izmijeniti dvije konstruktivne rečenice, ima dana i kad se posvađamo, kad smo udaljeni, ali generalno se trudimo uz sve drugo imati i vrijeme za nas dvoje.

[LanaDelPray]

Mrak tema!
Mi meljemo ko dvije penzionerke Tračamo sve i svašta. Od nabanalnije dnevne situacije, do nekog jubilarnog događaja. Uz mališu koji nas okupira prek dana ne stignemo mnogo, no popodne i navečer "ukrademo"trenutke kad skuhamo tursku kavicu, i divanimo ko dvije babe. Nakon što malenog uspavamo, svaku si večer spremamo nešto fino za papati (juhicu, rižu na mlijeku ili puding...nebitno što), i onda se zavučemo pod dekicu pred tv, i gledamo filmić. Mazimo se, keksamo...Ono što je za nas karakteristično je to da se užasno volimo šaliti, kako na tuđi, tako i na svoj račun, tako da nam je zezancija nepresušna. Nekad se toliko smijemo da ne mogu zaspati koliko me bole mišići obraza

Naravno da imamo i faze kada smo zbog brige manje posvećeni jedno drugom(posao/dječja bolest/problemi u krugu obitelji), ali tih dana nastojimo makar pred samo zaspivanje zagrliti jedno drugo, bez riječi, onako...Odšutjeti koji trenutak još budni, gledajući se.

Mislim da je od vitalne važnosti makar pola sata dnevno provesti u interakciji s partnerom, ali za to vrijeme ne baviti se ni djecom, ni poslom, ni bilo čim opterećujućim. Samo biti skupa. Ni manje ni više. I užasno je važno održavati male fizičke znakove pažnje (zagrljaj, pusa u prolazu, packa po stražnjici, gurkanje i sl.).

[Retra]

jevgenija kaže:

"upoznaj svoj (novi) zavičaj" terapija
.....
Dodatni bonus iz tih šetnji je što sam potpuno ko muva bez glave kad me se pusti van, pa imamo djeci za prepričat kako sam upala u živo blato, recimo, pa u ožujku išla doma bosa jer mi je patika potonula i to

Joj, to prakticiramo i mi, ali s malecnom.
Kada je on zaplesao i tulio pored neke gliste (po njemu, zmija od preko metar), kako je mene grana u šumi opalila po njuški... Uspomene s ekspedicija po planinama i šumama su zbilja neprocjenjive.

Morticia Addams kaže:

Otkrivamo zajedno novu muziku, pa se nekad kefamo oko toga jer nam se ne svidi isto, a često se oboje oduševim istom pjsemom pa komentiramo i uživamo u tom.

Imamo sličan ukus, a u kefanjima uživamo. Ja se furim kada velim da vešmašina bolje zvuči od mojih luđaka, a ja poludim kada odvine Insomniu.

Morticia Addams kaže:

Kad sam ja bila vezana za krevet zbog bolesti igrali smo zajedno WoW, to unatoč bolesti pamtim kao genijalno razdoblje, on mi je napravio stolić za držanje laptopa i znali smo se satima zejbavati po igrici, ja bih brala cvijeće, a on me štitio od monstruma.
.

Kako je ovo lijepo.

Sjetila si me jedne teške epizode, on je bio u bolnici i primio je radioaktivni jod zbog terapije štitnjače. Količina koju je primio je bila opasna po malu i nisu smjeli biti u kontaktu, pa kada se vratio doma, ja sam se na tjedan dana s malom preselila k mami.
Svaku vecer kada bi mala zaspla bi on došao po mene i išli bi na dejt. Koliko god mi je to mučno razdoblje jer mu je stvarno bilo jako loše, toliko mi je toplo i slatko pri srcu kada se sjetim kako sam ga čekala, lurkala kroz prozor, šminkala se...

[Morticia Addams]

Retra kaže:

Sjetila si me jedne teške epizode

Tako smo i mi, dok sam ja ležala u bolnici on bi došao navečer i bacao mi kamenčiće u prozor i onda bih se ja šunjala po bolnici i bježala dolje.
A jednu večer sam tako zbrisala i užasno mi se jela pizza pa smo otišli do obližnje pizzerije, ja sam bila onako u pidžami i šlapama, uzeli dvije pizze za van, otišli na vidikovac i klopali pizzu.
Nakon toga se skinuli i krenuo seks, kad evo policije. Majko moja...

[Retra]

Barca kaže:

Da, mailovi su dušu dali. Ponekad, kad zna da mi je fakat teško i loše, a on je u fazi kad je leptirić lagani, zna mi slati mailove svakih 10 minuta. Jedna riječ, ili neki citat, link, slika koju su vezani za situaciju. Cijeli dan mi promijeni s tim.

Da, tako meni dolaze kratki mailovi u sljedovima. Danas su mu tematika šefovi.

Morticia Addams kaže:

Tako smo i mi, dok sam ja ležala u bolnici on bi došao navečer i bacao mi kamenčiće u prozor i onda bih se ja šunjala po bolnici i bježala dolje.
A jednu večer sam tako zbrisala i užasno mi se jela pizza pa smo otišli do obližnje pizzerije, ja sam bila onako u pidžami i šlapama, uzeli dvije pizze za van, otišli na vidikovac i klopali pizzu.
Nakon toga se skinuli i krenuo seks, kad evo policije. Majko moja...

Zakon! Ma taman da se podvrgneš lobotomiji - to nikada nećeš zaboraviti.


I još nešto, kada smo bez love i kada je baš teško, sjetimo se nekad na putu prema poslu odvrnuti neku stvar i onda onak glasno i zdušno pjevamo. A oboje imamo sluha za ponoret...

[gajto gazdanov]

održavanje je pogrešna riječ

a riječi su važne. one moraju i trebaju biti jasne. pogotovo kada govorimo o bliskosti. zato što njima šutimo (upravo je tako). i pokazujemo.

bliskost je posljedica - nije cilj. cilj govori o nekom konačnom stanju. kraju nečega. ne u smislu prestanka nego u smislu dosezanja. održavanje je postupak kojim želimo sačuvati neko stanje takvim kakvo jest. sačuvati to što smo dosegli. želimo sačuvati posljedicu. a mnijemo je zapravo na taj način da nam je ona cilj.

bliskost se ne održava jer ona nije konačno stanje. ona nije cilj. bliskost se uzrokuje.
kada je tako misliš, tada je tako i govoriš. tada znaš što je causa sui. samouzročnost na način stalne uzročnosti. pokrećeš lanac i voziš bicikl. po svom novom zavičaju. bez cilja. ali smjerom - prema uzrocima.

[Retra]

Gajto, koliko godina traje tvoja dugogodišnja veza/brak?

[Pangaea]

Retra kaže:

Prilično mi je bitan smijeh u cijeloj priči.

Oooo da. Jučer me suprug nazvao sav uzjeban da je odvalio retrovizor . Objasnila sam mu da je to normalno, naime, on odvaljuje retrovizore a ja gađam niske stupiće. Trenutni rezultat je 2:2 .

Jutros smo kupili novi retrovizor i pukli se smijati kad sam pred prodavačem pitala treba li uzeti za svaki slučaj još jedan za rezervu .

[Barca]

Morticia Addams kaže:

Isto tako tražimo nove, zanimljive filmove i serije i onda o tome trabunjamo satima, kao i o knjigama koje čitamo.

Ja njemu trabunjam o filmovima i knjigama, a on me sluša i ne pada mu na pamet da išta od toga pogleda ili pročita.

Morticia Addams kaže:

Šaljemo jedno drugome članke, linkove, videe za koje pretpostavimo da će se onome drugome svidjeti, pa i o tome razglabamo koliko treba.

On meni šalje youtube filmiće i neke linkove s ozbiljnim člancima, a meni ne pada na pamet da išta od toga pročitam ili pogledam
Ionako mi on to prepriča

Morticia Addams kaže:

Kad sam ja bila vezana za krevet zbog bolesti igrali smo zajedno WoW, to unatoč bolesti pamtim kao genijalno razdoblje, on mi je napravio stolić za držanje laptopa i znali smo se satima zejbavati po igrici, ja bih brala cvijeće, a on me štitio od monstruma.

Morticia Addams kaže:

Kad taj dan baš ništa pametno nismo napravili ili pljušti kišurina barem predvečer malu obučemo u kabanicu i čizmice i odemo po kvartu "skakati po blatnjavim lokvicama".

: piše u bilježnicu :

Morticia Addams kaže:

I tako, jbga, nije uvijek uz malo dijete i tempo na poslu lako, ima dana i kad praktički ne stignemo izmijeniti dvije konstruktivne rečenice, ima dana i kad se posvađamo, kad smo udaljeni,

LanaDelPray kaže:

Naravno da imamo i faze kada smo zbog brige manje posvećeni jedno drugom(posao/dječja bolest/problemi u krugu obitelji),

Pa da, upravo radi svega toga i trebaju ovakve neke sitnice da nas održe živima i povezanima.

Retra kaže:

I još nešto, kada smo bez love i kada je baš teško, sjetimo se nekad na putu prema poslu odvrnuti neku stvar i onda onak glasno i zdušno pjevamo. A oboje imamo sluha za ponoret...

Da, obožavamo tuliti jedno kraj drugog. Strašno nas je za čuti

[gajto gazdanov]

Retra kaže:

Gajto, koliko godina traje tvoja dugogodišnja veza/brak?

ja sam bezbračan i bezbožan. trenutno nisam u vezi. biti ću uskoro.

[roga27]

Retra kaže:

Zajedno sudjelujemo u kućanskim poslovima, da nam ostane više vremena za guštanje.
Slično kao kod Barce, čistimo skupa, popikavamo se jedno o drugo, naguravamo i kritiziramo u zajebanciji. Poslije skuhamo kavu i trkeljamo kako smo dobar i učinkovit tim. Ujedno, posložili smo neke stvari u smislu da se ne desi da se jedno od nas ubija poslom, a drugo prodaje zjake, pa ako ja peglam, on kuha, ako ja radim zadaću s malom, on posprema kuhinju ili obrnuto – u konačnici opet guštamo skupa.
Generalno, svaki dan poslije posla minimalno pola sata pijemo kavu. Imamo tada i kuhinju za pospremiti, rublje za staviti u perilicu ili izvaditi iz nje... međutim, ne radimo ništa od toga, blebečemo ko dvije babe i svaki dan imamo o čemu razgovarati.

Zna se zalomiti duže razdoblje u kojem ekipa od malecne obitava kod nas, pa se on i ja teško polovimo u kući punoj dječurlije. Onda dogovorimo barem jedan dan sa sveki da odemo sami do grada, pa prošećemo i odemo na kavu.

Prilično mi je bitan smijeh u cijeloj priči. Kada mi je stresno na poslu (a takvih dana je puno) volim pogledati privatni mail i odvaliti na neku njegovu glupost tipa: „Moj šef je veći od tvog šefa“, pa drugi „Moj šef bi tvom mogao razbiti pi*ku“, ne samo zato što me nasmije već i zato što mi u tom trenu posluži i kao reset koji mi ukaže mi moj posao nije najvažnija stvar na svijetu.
Ili se kurimo mailovima, pa smijuljimo cijeli dan poslije jer nemamo mogućnosti nešto od toga sprovesti u djelo.

Ujedno, često kada malecna ide na trening, pokažemo se sinkronizirani u dlaku, bez da itko išta veli... ja stavljam mjuzu i pojačavam, on zaključava vrata i spušta rolete...

Biciklijamo skupa obližnjim brdašcima, vježbamo skupa (više on vježba, a ja se kreveljim pored njega i dobacujem mu).

došla sam na ovu temu misleći kako imam nešto za podijeliti... pročitah ovo i shvatih da ja zapravo nemam što pisati....
ovo je predivno za pročitati

[simply_black]

Radnim danima: ručamo, odmorimo malo, onda naveče prepričavamo dnevne događaje uz kavu. Pravimo večeru ili kolače zajedno, gledamo neki film, družimo se sa prijateljima. Šah-matiramo jedno drugo. Jedno vrijeme smo se navukli na drfuštvene igre
Ako nismo preumorni, čistimo kuću: on usisava i briše prašinu, ja čistim kuhinju/kupatilo. Čitamo jedno drugom, masiramo se međusobno.
Neko vrijeme smo išli na kuglanje i tečajeve plesa.

Vikendom: planinarimo, šetamo, idemo na neke izlete, skupljamo ljekovito bilje. Volimo provoditi vrijeme u prirodi.
Obavljamo veće kupovine. Sve u svemu, dosta smo okrenuti jedno drugom, i bez obzira što smo uhvatili svoj neki ritam i rutinu, svakodnevnica nas nije pojela.

[Barca]

roga27 kaže:

došla sam na ovu temu misleći kako imam nešto za podijeliti... pročitah ovo i shvatih da ja zapravo nemam što pisati....
ovo je predivno za pročitati

Pišemo o sitnicama, a ne o životu iz bajki. Da li ti imaš neku sitnicu koju prakticiraš?

simply_black kaže:

Jedno vrijeme smo se navukli na drfuštvene igre

Trebalo mi je nekoliko godina da se naviknem na to da on ne voli društvene igre

simply_black kaže:

Neko vrijeme smo išli na kuglanje i tečajeve plesa..

Kuglanje mi je na todo listi
Ples, biljar, stolni nogomet, ... sve su mi to super zanimacije za par (i za bilo koje društvo, zapravo).