Otići ili ostati?

[-honey-]

GoodBadUgly kaže:

i nakon sto mi danima poklapa slusalicu na bilo koji moj pokusaj razgovora.

Sry, al ovo je tako nezrelo i neodgovorno od jednog odraslog muškarca a ti bi da ti on posvoji dijete i još bi radila na zajedničkom djetetu. Ponaša se ko derište. Mislim da ti je najpametnije sad, dok si kod svojih, reći im istinu pa ti možda oni daju kakav mudar savjet i ponude ti pomoć. Nemoj se ni vraćat onom bolesniku.
Tek sad vidim ovo

GoodBadUgly kaže:

i sto ce uopce biti kad se vratim doma, sto me ceka? spakirane stvari, ili opet pakao, ili poljupci da nas je jedva docekao... ili da se spremim sada psihicki da odem, muka mi je od toga...

Ti i dijete znači nemate nikakvu sigurnost? On vas može izbaciti iz svog stana kad se sjeti? Ne ulazim sad u to da to nemre napravit jer onda ti zoveš muriju jer imaš pravo tamo biti, nego čisto ljudski- nemaš pojma kaj te čeka, to je prestrašno. Zar ćeš dopustiti da ti dijete svaki dan bude u neizvjesnosti ili ćeš se pobrinuti da mu osiguraš kakvu takvu sigurnost?

[hardy]

GoodBadUgly kaže:

i sto ce uopce biti kad se vratim doma, sto me ceka? spakirane stvari, ili opet pakao, ili poljupci da nas je jedva docekao... ili da se spremim sada psihicki da odem, muka mi je od toga...

Ili promjenjena brava i stvari na terasi....tko će ga znat
Samo molim te odi to sama provjeriti...dijete ostavi na sigurnome

[sweet Irma]

GoodBadUgly kaže:

l mozda je problem u meni zaista, mozda sam zaista neka ludjakinja od koje svi bjeze i ja izazivam u njima to... evo, i to uzimam u obzir.

Problem je u tebi - biraš pogrešne muškarce i planiraš brak i djecu sa njima, dok vjerojatno, istovremeno sve u tebi vrišti i svjesna si da radiš pogrešku

Ne bih rekla da si luđakinja i da bježe od tebe, jednostavno preispitaj se zašto radiš takve izbore.

[-honey-]

GoodBadUgly kaže:

postoji jedno varijanta da dijete posaljem svojima sada dok ne ide u skolu, pola godine, a da se ja krpucam po sobicama nekakvima dok en nadjem neko rjesenje.

Ako ste sad oboje kod tvojih, najbolje da se vratiš sama, riješiš s ovim kaj imaš i nađeš si nekaj dok ne staneš ponovo na svoje noge. Bolje da dijete ostane neko vrijeme kod tvojih nego da ti ga socijalna služba oduzme- bilo kad oboje ostanete na cesti ako vas ovaj izbaci ili ako napravi neku scenu pa dođe murija i dalje sve preda u neku proceduru.

[marlene13]

Autorice, imaš li ti možda neku frendicu, sestru, brata, nekoga kome vjeruješ da mu možeš ispričati ovo što pišeš tu?

Moj ti je savjet da s nekim podijeliš ovu strahotu od braka. Teže ćeš ignorirati savjet bliske osobe jer vidim da ti ovi savjeti gore ne dolaze do glave.

Muž te tuče a ti tražiš razloge da ostaneš s njim...

[MaloJa]

Strašno kakvih priča ima. Autorice, ti nisi vreča kupusa da te se šutira kako se njemu kita digne već živo biće koje ima pravo na potpunu zaštitu i dostojan život, uključujući i psihički mir. Pod hitno nabavi kontracepciju i ne dozvoli si da dođeš u situaciju još goru.
Ne kužim kako radite na djetetu, odnosno ti, a sama si u prvom postu napisala da si više nesretna nego sretna.
Pa što takve ljude drži? Želiš dijete? Dobro, ali nemoj za boga miloga praviti dijete sa tipom koji je ovako strašnog karaktera.
Ti bi trebala samu sebe prvo osvijestiti, onda podvući crtu i živjeti sa svojim djetetom kako bog zapovijeda. Jer ovo što ti živiš nije život već jadno životarenje. Starci ti trebaju biti potpora.
Ne ovisiš ti o njemu toliko da odlazak od njega izgleda kao prekid dovoda zraka.

[siddharta]

marlene13 kaže:

Muž te tuče a ti tražiš razloge da ostaneš s njim...

Pa rekla je da je pametna

[pigimigi]

GoodBadUgly kaže:

neznam sto ste se uhvatili sada bivsega. nebitno da li je na papiru ili ne. na papiru je, samo to, nije on nikakav otac djetetu. nikakve pomoci od njega, nikakve, nema ga, dok izvucem tu alimentaciju ili dobijem zaostatke - proci ce vremena i vremena. do tada sam prepustena sama sebi.
jedini otac kojeg dijete zna i takvim ga dozivljava je on. odlaskom dijete gubi oca i to malo sto imamo, i sto se trudim naustrb mojih zivaca odrzati da funkcionira i da dijete ne osjeti ovu drame koje se dogadjau kada spava ili kad ga nema.
ali osjeti dijete, zna me pitati "mama, zasto si tuzna..." vidi mi se u ocima valjda, koliko god glumatala.
vidi i kako se on odnosi prema mami, iako nema ispade ispred malenoga, ali vidi da je to bolestan odnos koji ili je ljubav beskrajna ili hladnoca nekakva i jaz, nema konstante.

kazem, svjesna sam da moram otici, ali zbog svega sto sam pisala, ne vidim izlaz.
i taj osjecaj da me toliko preveslao, ponizio, iskoristio, a na kraju me odbacuje ko krpu... da si spere savjest, ubijediti ce sebe i sve oko sebe da sam ovakva i onakva, i on ko car krece dalje u zivot. uzas, bas sam i bijesna istovremeno i pretuzna i ocajna...

netko je pisao da sigurno ima drugu. ne vjerujem da ima drugu, nema, ali to nije ni bitno. dovoljno je i da misli da bi mogao imati bolju i drugu, na isto dodje. stvar tehnicke prirode samo.

Sad se malo izvlačiš na dijete i tzv samilost prema njemu jer ako je sadašnji vezan za tvoje dijete, ne razumijem zbog čega bi prekid vašeg odnosa nužno moram označavati prekid odnosa i s djetetom. Ako je tebi stalo do toga da se njihov odnos nastavi, možeš dati tome podršku neovisno o vama.
S druge strane dijete uči prema vama što je odnos, što je odgovornost za sebe, što je poštovanje, što je podrška, što je razumijevanje, što su manipulacije, što je muškarac, što žena i ne možeš reći da ste ijedno od vas adekvatan model po kojeg se tvoje dijete identificira, a ono za sad ne može razumijeti, niti izabrati drugačije životne okolnosti i tu odgovornost imate vas dvoje dok ste skupa ili ti sama prema svom djetetu ako odeš.

Što se tiče vas dvoje, za igru je potrebno dvoje... zbog čega su vama potrebne drame za udaljavanje i ponovno približavanje i raspirivanje strasti, to možeš razmisliti i sama za sebe jer na njegovo "luđakinjo", tvoje mogućnosti reagiranja su brojne, ali izgleda da ti dotiče time tvoju povredljivost koja ne postoji unazad dvije godine i za to ti on ipak ne može biti kriv.

Čini mi se da vama primarno fale granice što se smije, a što se ne smije nikako i ni pod razno, i da se unutar tog okvira probate dosljedno razumijeti i na neki prihvatljiviji način izražavati kako se osjećate ako vam je stalo jer preslika tvojih postova koji njega prikazuju zlostavljačem, a tebe žrtvom ili ne u fazi tvoje nesigurnosti da si luda, zapravo govori o vašoj odnosnoj dinamici gdje je i tanka linija između toga što i koliko tko natoči da se situacija prelije.

Probaj se smiriti za početak, probaj malo porazgovarati sa sobom jer dok ga mahnito naganjaš da ti se javi i pokušavaš ostvariti komunikaciju, zapravo ta vaša igra tko je o kome ovisniji i dalje traje.

On ne mora biti pored tebe, kao ni ti pored njega, izgleda da oboje trenutno želite biti jedno pored drugog, a to vam može biti i dobra startna pozicija.

Sretno!

[GoodBadUgly]

sto sam dulje dalje od njega, sve sam svjesnija koliko je to sve otislo predaleko. od obicne rasprave, on u zaru me uhvati grubo za ruku, do toga da me gusi i pljuca u lice. njegove uvrede sve su cesce, sve je bozobzirniji, ja sve tanjih zivaca, placem svako malo, ili pak ludim od svih tih misli...

ovo sada je prevrsilo svu mjeru, on me uporno naziva ludjakinjom i uopce ne zeli samnom pricati. kad se ja ne javljam, onda zove, gdje sam, sta radim, trazi da cuje malenoga, odmah, grub je, bezobrazan bez imalo osjecaja. i ignorira me totalno. sto da ja radim sa nekim tko me smatra ludjakinjom nevrijednom razgovora?
svjesna sam i nekih mojih ispada, vristanja, moljenja njega kao da uopce nemam dostojanstva da proguta to i da razgovaramo, da shvati i mene da ne mogu trpiti uvrede i njegovo krajnje nepostivanje i ignoriranje, i molbi i suza i njegove hladnoce. tek kada u meni sve prekipi, kada skuzi da mi je prekipilo i da cu fakat otici, onda promjeni plocu. valjda je naucio da cu svaki put oprostiti, pa moze i ovaj put... vjerojatno ce mi govoriti da se trebao ohladiti, da mu je trebalo par dana bez mene, sve ce to izvesti tako samouvjereno, ja necu moci mista ni reci na to, ako ista i kazem, ulozim neki prigovor - opet cu biti ja ta koja zapocinjem svadju i unistavam nasu srecu...
i veceras se ne javlja, tko zna gdje je i sto radi. mozda je ovo i iscenirao sve i glumi da je ljut da se ne mora javljati jer ima nekakve planove dok mene nema, sada mi je i preljub moguca opcija.

svjesna sam, mada mi je to tesko priznati, i da sam pristala nekako na taj odnos u kojem sam podredjena, zrtva i da je to katastrofa, da sam i sama kriva za to dijelom, ako nista - jer sam pristala na sve, iili se bar nisam izvukla ranije ili skuzila ranije da tu nisto ne stima...
svjesna sam i da se emocionalno i psihicki gubim lagano i da sve teze funkcioniram i kao majka i osoba, sva sam odsutna i trebam nekakvu pomoc. oduvijek sam bila osjetljivija, ali valjda ovih par udaraca zadnjih godina, trudnoca, losa veza sa ocem djeteta, njegovo totalno naputanje nas, pa sada ovaj los brak me dotukao, valjda se neznam nositi sa svime time, i samo srljam sve dublje.

mucna mi je pomisao vratiti se "doma" uopce, nakon svih ovih ponizenja, ovih iskljucivanja mobitela uvecer, glumatanja da je sve u redu, gutanja knedli, moljenja, plakanja... dijete stalno spominje svoga tatu, kako njegov tata ovo, tata ono.

on ce s jedne strane jedva docekati da odem, rekla sam zasto. nece ni mrdnit prstom da me zadrzi i to ce mi biti strasno bolno.
s druge strane vjerojatnije je da ce me svim pokusati vratiti nazad, sto ja budem cvrsca, to ce se vise trgati - i to ne zato sto mu je uistinu stalo, pokazao je koliko mu je stalo - nego iz nekih njemu sebicnih razloga. Treba mu novac, treba mu auto, treba mu neko peglat, cistit, falit ce mu maleni...

neznam, i to mi je nedokucivo - da li je on doista takav gad i manipulator sebicni, nasilnik ili smo oboje normalne osobe koje jednostavno si ne pasu i izazivaju jedno u drugom ono najgore. jos sam sa njim jer mislim da je ovo drugo, i silno se trudim da to uspije. ali on ne cini bas nista, jos gore sve.

[Penny Day]

Nažalost imam dojam da si se samo došla 'ispuhati', a savjete (ima ih začuđujuće razboritih i kvalitetnih za forum) istinski ne prolaziš/primaš/vrtiš u glavi. Loviš se za neke "ključne riječi" iz postova - i onda tobože dobijaš potvrdu za luđaštvo koje ti je on usadio.

Na jednom nivou vidim zašto ti takva dinamika odnosa odgovara... S obzirom na tvoj strah za započeti (iznova) samostalni život sa djetetom - logično da ti odgovara jedan dominantiji tip ličnosti. Nažalost njegova dominacija ne operira na zdravom nivou, već sa sobom vuče želju za manipulacijom. Također, apsolutno je jasno zašto I NJEMU odgovara odnos sa tobom. Manipulatori nanjuše ljude koje će popušiti i trpiti ovakav odnos. Privlači ih naivnost i labilnost.

A to što si trenutno IZLUĐENA, ne znači da si luda. To si za početak izbij iz glava.

Drugo - moraš ojačati - osvjestiti ZAŠTO kontinuirano on dobija argumente, ne samo u raspravi... Nego ti istinski reprogramira mozak.
Ima ljudi koji uopće nemaju opciju dolaska nazad roditeljima, odnosno krova nad glavom, i rade APSOLUTNO SVE SAMI iznova.
"Tko hoće nađe način, tko neće nađe izliku." Iritira me većina citata, ali ovaj je uistinu primjenjiv.

Treći faktor je vremenski...
Što dulje ostaneš sa njim - to će ti teže biti otići.
Što dulje ostaneš sa njim - njegovo ponašanje će biti sve gore i gore; jer čovjek je logično zaključio-ako tolerira ovo-tolerirat će još svašta.
Što dulje ostaneš sa njim - dijete će biti sve odraslije i odraslije a.k.a svjesnije oblika zlostavljanja u vašem odnosu. Odnosno - nećeš plaćat samo psihijatra sebi, nego i djetetu.

( Ne odgovaraš samo za svoj život, već i tog malenog bića. S obzirom kako se tvoj divan muž odnosi prema tebi, poslovnim kolegama i ostalim 'podanicima' - budi sigurna da će se kad-tad tako odnositi i prema TVOJEM djetetu. Sociopati nisu pretjerano selektivni. )

Sretno.

[Beta ženka]

GoodBadUgly kaže:

sto sam dulje dalje od njega, sve sam svjesnija koliko je to sve otislo predaleko. od obicne rasprave, on u zaru me uhvati grubo za ruku, do toga da me gusi i pljuca u lice. njegove uvrede sve su cesce, sve je bozobzirniji, ja sve tanjih zivaca, placem svako malo, ili pak ludim od svih tih misli...

Da parafraziram Stipu23 - "on te voli, bori se za vašu ljubav!".

[GoodBadUgly]

Penny Day kaže:

Nažalost imam dojam da si se samo došla 'ispuhati', a savjete (ima ih začuđujuće razboritih i kvalitetnih za forum) istinski ne prolaziš/primaš/vrtiš u glavi.

istina je, dosla sam se ispuhati, nazalost.
ali bih tako voljela, toliko bih voljela da mogu u sebi skupiti tu snagu i otici. i biti smirena i sretna sa svojim djetetom. toliko bih voljela, toliko zarko zelim da skupim sav ponos koji imam i hrabrost, i da hladno odem, bez drame, bez osjecaja, bez suza i da ne pokleknem pred njim. toliko me povrijedio dosada, samo mu zelim pokazati da me ne posjeduje, da me nije dotakao. cesto mastam prije spavanja u zadnje vrijeme kako odlazim od njega bez boli i grca, hladnokrvo, kako ja i dijete odlazimo u lijep stan, kako imam novaca da pristojnio zivimo. ali neznam kako da postignem tu jacinu u sebi, kako da se iscupam, kako da nabavim novac?

Penny Day kaže:

Drugo - moraš ojačati - osvjestiti ZAŠTO kontinuirano on dobija argumente, ne samo u raspravi... Nego ti istinski reprogramira mozak.

ovo mi je tesko pojmljivo, kada gledam unazad, nekako nije tako. za sve on ima argument, objasnjenje i doista to moze biti tako. samo se kasnije osjecam prevareno, a da ni sama neznam zasto, samo nemir i nezadovoljstvo kuljaju.

recimo, auto je moj bio, on ga nije imao dok nije dobio sluzbeni. prvo je bilo treba mu radi posla, pa kome je bitnije, pa to je za nas, za nasu buducnost, novac je zajednicki... na kraju je doslo do toga da ovisim o njemu koji vozika moj auto, i da moram imati vraski dobar argument da bih se provozala u vlatitom autu kada njemu treba. svaki moj otpor je djabe bio, uvijek bih ja ispala sebicna, da mislim samo na sebe, a ne na nas dvoje, sada trpi posao, ne treba mu auto za zajebanciju nego za posao, lova i zajednicka buducnost i egzistencija su u pitanju... kad god bih se pobunila, a to je rijetko bilo da se ne svadjamo, on bi se otidsao voziti tramvajem, bez price ali bi mi uvijek dao do znanja nekako, pogledom, gestom, ili je pusa za rastanak bila reda radi i onako "dosta mi je ovoga" - da tolerira moja sranja koja "opet" radim. evo, za ovu situaciju: jesam li ja radila zaista sranja i izivljavala se nad njim kad sam htjela svoj auto- nebitan razlog, ili ne?

moguce je da manipulira nekako, da nisam ni svjesna toga, moguce, ali nemam dokaza konkretnih, sve je to da je moguce. ako radi kolegama i prijateljima, mozda i meni to radi. mada je to uvijek nekako opravdano kod njega, uvijek ta opravdanja imaju smisla. sef ga je prevario za lovu i pokusavao ga lagati, prijatelju za obostrano dobro, valjda i mene tako za neko dobro... po njegovom pojmu.

Penny Day kaže:

Ima ljudi koji uopće nemaju opciju dolaska nazad roditeljima, odnosno krova nad glavom, i rade APSOLUTNO SVE SAMI iznova.

ovo nisam razumijela.
ako mislis da bih se trebala roditeljima vratiti- ne bih ja nazad, predugo zivim bez njih, ne bih se ni vracala tamo, a i ne zelim biti njima na grbaci, nikada im ni nisam bila. jedino onda kad sam rodila i ostala sama sa djetetom, u tom razdoblju su mi pomagali jedno godinu dana, dok nisam stala na noge.

[GoodBadUgly]

i ne razumijem to sto radi, a mene totalno zbunjuje i zakopava - s jedne strane odnos funkcionira kada je po njegovome, kada klimam i sretna sam, kada ne prigovaram, kad ga bezuvjetno nesebicno volim, i tada je presretan, ai mi i predbacuje to, da trebam biti jaca, da nemam ponosa mi je jednom rekao kada sam se rasplakala na uvrede i jos da mu se to gadi. Kad pak skupim ponos, kada pokusavam biti svoja, onda mi ga opet slama, melje me...

jako bih voljela da mogu biti hladna na njega, da ga mogu prepiliti samo, otpiliti, otici.

[Penny Day]

GoodBadUgly kaže:

... kako ja i dijete odlazimo u lijep stan, kako imam novaca da pristojnio zivimo. ali neznam kako da postignem tu jacinu u sebi, kako da se iscupam, kako da nabavim novac?

Ništa preko noći. Korak po korak.
Prvo donijeti čvrstu rezoluciju o odlasku. Informirat se o alternativnim izvorima financija. Posao imaš, super, briga manje. Riješit problem alimentacije. Ako traje, neka traje... barem da rješavaš nešto. Automatski će ti se glava početi čistiti.
Penthouse ne ciljaš. Pretpostavljam da će ti biti u redu 35,40-kvadratni stančić. Ja sam bila u jednom takvom, novogradnja, male režije. 200 eura mjesečno. Malo, ali imaš svoj mir.


Najbitniji ti je taj 'klik' koji - ukoliko ti se ne desi samostalno - moraš sama potencirati.
Pitaj se pitanja:
Da li se vidim u ovakvom odnosu narednih 'ohoho godina'? Da li je ovo odnos koji bi željela da gleda moje dijete? Da li mi je bitniji trenutni financijski komfor ili dugoročni psihički mir? Pitanja se sama otvaraju već u tvojem prvom post-u...
Probaj ga pročitati još jednom. Kao objektivni promatrač. Kao nešto što bi ti prepričala jedna od tvojih prijateljica na kavi - šta bi joj rekla?

GoodBadUgly kaže:

ovo nisam razumijela.
ako mislis da bih se trebala roditeljima vratiti- ne bih ja nazad, predugo zivim bez njih, ne bih se ni vracala tamo, a i ne zelim biti njima na grbaci, nikada im ni nisam bila. jedino onda kad sam rodila i ostala sama sa djetetom, u tom razdoblju su mi pomagali jedno godinu dana, dok nisam stala na noge.

Mislila sam na to da barem postoji opcija, ukoliko te on neznam pretuče, nazoveš svoje - i imate ti i tvoje dijete negdje prenoćiti. Ljudi nemaju po oba (živa) roditelja. Oni očito sami funkcioniraciju financijskii, tj. nisu nepokretni ili bolesni da se još o njima moraš skrbiti.

Zašto to nebi npr. bilo privremeno riješenje
Par mjeseci.
Čak i da je tvoj muž najnormalniji čovjek, ako se ti odlučiš na razvod-nije njihovo da se miješaju. Ako se i miješaju, nije tvoje da slušaš
Zašto bi bila na grbači??
Sudjelovala bi u plaćanju režija, hrane ..- uštedjela bi na stanarini; dok se stvari u vezi alimentacije, odnosno socijale ne riješe, ili krenu rješavati.


Jasno mi je zašto te ovakav odnos 'drži', ti-ajmo reći "fatalni" odnosi-sa ljudima koji očito nisu dobri za naš i našu psihu, imaju svoju adrenalinsku svrhu. Malo smo gore, pa dolje. Malo je kemije, malo je svađe. Malo nam je super, malo smo ludi.
Ali oni jedino imaju smisla u nekim ranim dvadesetima, ili kad smo konfuzni umjetnici sa viškom slobodnog vremena Nikako kada imamo i dijete koje će biti VIP gledatelj ove predstave.

Čovjek nakon nekog vremena MORA shvatiti da to nije nikakva ljubav.
Ti su odnosi samo preslika naših neriješenih emotivnih kompleksa i nesigurnosti.
Zavisnički odnos. Stockholmski sindrom.
Od ljubavi ni LJ.

Ljudi prekidaju odnose/brakove i radi 'banalnijih' razloga, pa zašto i ti nebi prekinula odnos sa čovjekom - kojeg ako već i ne vidiš kao agresivnog manipulatora - čist zato jer se zbog njega osjećaš loše i nevoljeno

[Nevka]

Udala si se za psihopata,a svaki psihopat sebi nadje nestabilnu, neizgradjenu osobu s kojom moze sta hoce...
Ako ostanse s njim samo potvrdjujes ovu cinjenicu

[aljehin]

Penny Day kaže:

( Ne odgovaraš samo za svoj život, već i tog malenog bića. S obzirom kako se tvoj divan muž odnosi prema tebi, poslovnim kolegama i ostalim 'podanicima' - budi sigurna da će se kad-tad tako odnositi i prema TVOJEM djetetu. Sociopati nisu pretjerano selektivni. )

Sretno.

Iako se ne slažem sa dijagnozom, tj. postavljanjem ikakve, pročitaj ponovno ovaj dio citata. Nažalost u ovim trenutcima si previše sebična vrteći cijelu priču oko vas dvoje.
Snaga se nalazi tako da ju sebi daješ. Razmišljanja volila bih...... oduzimaju snagu koja ti je potrebna.


Edit:
Ima na PDFu Psihologija tema: Žene koje previše vole. Prelistaj.

[-honey-]

GoodBadUgly kaže:

neznam, i to mi je nedokucivo - da li je on doista takav gad i manipulator sebicni, nasilnik ili smo oboje normalne osobe koje jednostavno si ne pasu i izazivaju jedno u drugom ono najgore. jos sam sa njim jer mislim da je ovo drugo, i silno se trudim da to uspije. ali on ne cini bas nista, jos gore sve.

A jel to uopće bitno kad te on ne voli?
Ne znam jel ti itko to napisao- ne voli te. I sama si započela prvi post riječima da si bila "zaljubljena a on je u tebi vidio...". Kad bi mu ti i sama rekla da se ne osjećaš voljeno, on bi ti to i dokazao- nasiljem. Lijepo si objasnila njegove razloge zakaj se uopće upustio s tobom u nekaj, a kad je riješio to kaj je trebao više mu ne trebaš i sad mu smetaš. Osim netrpeljivosti koju izražava na ovaj ili onaj način, ja ne vidim nikaj drugo. Možda i on ima problem kao i ti- kaj će ljudi reći jer prvo vas je oboje "prihvatio" uz sveopću nevjericu njegovih poznatih, a sad bi vas se riješio al mislim da se on neće time toliko zamarati pogotovo ako ti ispadneš loša osoba u tom prekidu, onda će svima lako reći ono čega se bojiš- da si ovakva ili onakva. Ali kaj te to uopće briga
Uzalud se dakle trudiš jer nemreš ti sama voljeti za oboje a on je i jedno i drugo- i gad i kriva osoba, al mislim da ti je to sad već puno jasnije.

Ako se ipak zavaravaš da te voli, stavi se na njegovo mjesto i zapitaj se- kako bi ti postupila prema nekom kog voliš u nekoj od navednih sitaucija, a kako prema nekom kog nemreš smisliti. Mislim da će ti sve bit jasno.
Nedostatak poštovanje mislim da ne treba ni komentirat, a bez ljubavi i poštovanja (uzajamnog) nema ništa, to je temelj svakog braka.

[pozitivax]

On nije emocionalno neuravnotežen trenutno ili u teškoj životnoj situaciji zbog nečega nego je takav manipulator i kreten po karakteru...nezreo.
To kada se vruće vode ne napije i kada ga mamica tretira kao božanstvo....
Takav će si svaku vezu zrokati....a da neće shvatiti zakaj.To ili mu je lijek neka hladna proračunata koja ima korist od svega i ne dira ju njegovo nezrelo i sebično ponašanje.
Ti nisi takva a zlostavljanje ne trebaš i ne možeš trpjeti.

Ako ste izloženi nekome tko se često duri, bilo da je to vaš partner, kolegica na poslu ili netko treći, znajte da se ta osoba ne osjeća povrijeđenom, nego je u jednom krutom stanju ispod kojeg se krije kažnjavajuća ljutnja. Nemojte se dati uvući u krug samookrivljavanja. Predložite otvorenu komunikaciju, a ako osoba koja se duri to ne želi, pomirite se s tim da ste napravili sve što ste mogli i zaštitite sebe, odnosno pokušajte se, koliko je god to moguće, odvojiti od te osobe. Ne zato kako biste je kaznili odbacivanjem, nego zato da biste sebi olakšali cijelu situaciju i izbjegli­ nametanje osjećaja krivnje.
A čitaj zašto si ti njemu "luđakinja "
"Nakon što se pasivno agresivno ponašanje ponovi određeni broj puta, «normalan» partner obično eksplodira, a ovaj pasivno agresivan ostane miran. Pritom upravo «normalan» partner izgleda vrlo nenormalno. Vrišti, urla, plače jer ne zna kako riješiti situaciju. Zbog takvog ispada, zbog gubitka kontrole nad osjećajima izgleda kao da s njim/njom «nešto ne štima "

Ostavi ga da si nađe sličnu sebi....a ti pokupi stvari i spasi bar to dijete i sebe.
Pokušaj nakon toga dogovoriti razgovor sa stručnom osobom ili sama skontati zašto privlačiš emotivne ništice od ljudi i zašto imaš tu potrebu naći partnera koji te gazi ili ne poštuje.
Kakvi su tvoji stavovi i ponašanje da privlačiš egoiste.
Izgleda da ne znaš samu sebe voljeti i da ne znaš kako funkcionirati bez muškarca.
Prvo sebe emocionalno smiri i sredi a onda si daj vremena da sebe zavoliš...i ne traži u muškarcu spsitelja.
Snagu nađi u sebi.
Ovo će te uništiti ako se ne makneš.
Vidiš da je tip nezreli manipulator.Oni koji kao djeca bježe i rade neugodnosti mami u dućanu a ako je izgube iz vida ili ona
ne trči za njima onda sjednu ili viču Mamaaaa.Taj bi se igrao igrice moći i one toplo hladno.
Kaj će ti ta budala ?
Ženo božja ima 7 milijardi ljudi...valjda u tome ima puno normalnih muškaraca.
Mnoge žene imaju zrele , tople, brižne i pametne muškarce...nisu svi mamini nezreli idioti, zlostavljači i egoisti.
Pardon na izrazima ali je tako.
Čemu ti taj služi ? Da te izluđuje ?
Znaš da takav stres poremeti hormone i psihu ? Kaj ti to treba ?
Kome kaj duguješ ? Samo sebi i djetetu mir i sreću....a za par godina buš se čudila
kaj si vidjela u njemu.

[MaloJa]

Još uvijek se možeš izvući.

[GoodBadUgly]

procitati cu ovu knjigu "zene koje previse vole", ako je uspijem naci za download.

a ja pocinjem skupljati novac za stanarine, moram si osigurati bar za 4 mjeseca. uzdrmali ste me sa ovim da ce mi dijete postati emocionalno bolestan, a vjerojatno cu i ja kod psihologa.

sve sam uvjerenija da je moj muz totalno izgubljen slucaj, taj nikada nece biti biti sretan, jer je samo sebi bitan, svakim danom, i da ja sa njim nikada necu biti sretna, mogu samo zavrsiti u ludnici, u najboljem slucaju ako sutim i hodam ko po jajima pored njega, ili u invalidskim kolicima ako pokusam ista promjeniti i boriti se za sebe.