Problemi u ponašanju i prava djece

[kajpa]

Stowaway kaže:

Wrong. Ta djeca pokazuju probleme u ponašanju, a da li su zaradili (će zaraditi) i titulu poremećaja, to će, ovisno o onim prije navedenim kriterijima, odlučiti liječnik/psihijatar/...cijeli tim stručnjaka.

Ok, valjda su se vremena promijenila pa sad i PUPovci imaju - dijagnozu.

Naravno da svi idu na dijagnostiku.

Iskreno, ne vjerujem da sva djeca idu na dijagnostiku k psihijatru.
Evo sto pise o dijagnostici:
"Dijagnostika sa savjetovalištem unutar koje se provodi dijagnostički postupak utvrđivanja etiologije, fenomenologije, trajanja, intenziteta i vrste poremećaja u ponašanju i osobnosti djece i maloljetnika, predlaganje odgovarajuće odgojne mjere, zaštite i tretmana te savjetovališni rad u suradnji s drugim institucijama. Dijagnosticiranje se obavlja temeljem zahtjeva odnosno uputnice nadležnog centra za socijalnu skrb ili naredbom suda i to kroz stacionarnu dijagnostiku, ambulantu kontinuiranu i ambulantu diskontinuiranu dijagnostiku u trajanju od 4 do 6 tjedana. U procesu dijagnosticiranja sudjeluje tim stručnjaka različitih profila čija se pojedinačna mišljenja sintetiziraju u “Nalaz i mišljenje”. Godišnje se obradi oko 100 korisnika."

Tu se ne spominje slanje psihijatru i dijagnoza kao takva,

Kad krenu problemi, a pogotovo ako traju, dijete treba proći timsku dijagnostiku (psihijatar, psiholog, logoped, EEG, neurolog, svaštanešto...) i uz svu medicinsku dokumentaciju koju su skupljali mjesecima, godinama, netko im finalno bez imalo frke napiše dg.

S PUP-om se bave socijalni pedagozi. Njih si zaboravila? Ali, oni ne pisu dijagnozu, vec misljenje...naravnoi ne sami, nego kao dio tima.

[Monstera]

kajperinja kaže:

Ok, shvacam.
Medjutim, u odredjenom broju slucajeva lijecnik i medicinska dijagnoza s tim nemaju veze. Npr., u skoli radi skolski defektolog (socijalni pedagog) s djecom koja pokazuju poremacaje u ponasanju.
U Dugavama (i sire) se isto radi s tom djecom i sumnjam da svi imaju medicinsku dijagnozu (iako nosorog kaze da svi idu na medicisku obradu i svi su medicinski dijagnosticirano)... Odavno ta dijagnostika u Dugavama postoji i cak i ako sada svima priljepe tu medicinsku dijagnozu, prije nisu (koliko mi je poznato...bio je tu uvijek tim strucnjaka, ali ne nuzno obrada negdje drugdje i doktorska/psihijatrijska dijagnoza).
Evo, znam decka koji je ima "pojacani nadzor" i nije imao nikavu medicinsku dijagnozu.

svi idu na medicinsku obradu, al ne znaci da ce i dobiti dijagnozu.

kad dodjes kod psihijatra mozes dobiti xxx razlicith dijagnoza, a moze ti reci i da si zdrav

[Monstera]

kajperinja kaže:

Ok, valjda su se vremena promijenila pa sad i PUPovci imaju - dijagnozu.

Iskreno, ne vjerujem da sva djeca idu na dijagnostiku k psihijatru.
Evo sto pise o dijagnostici:
"Dijagnostika sa savjetovalištem unutar koje se provodi dijagnostički postupak utvrđivanja etiologije, fenomenologije, trajanja, intenziteta i vrste poremećaja u ponašanju i osobnosti djece i maloljetnika, predlaganje odgovarajuće odgojne mjere, zaštite i tretmana te savjetovališni rad u suradnji s drugim institucijama. Dijagnosticiranje se obavlja temeljem zahtjeva odnosno uputnice nadležnog centra za socijalnu skrb ili naredbom suda i to kroz stacionarnu dijagnostiku, ambulantu kontinuiranu i ambulantu diskontinuiranu dijagnostiku u trajanju od 4 do 6 tjedana. U procesu dijagnosticiranja sudjeluje tim stručnjaka različitih profila čija se pojedinačna mišljenja sintetiziraju u “Nalaz i mišljenje”. Godišnje se obradi oko 100 korisnika."

Tu se ne spominje slanje psihijatru i dijagnoza kao takva,

S PUP-om se bave socijalni pedagozi. Njih si zaboravila? Ali, oni ne pisu dijagnozu, vec misljenje...naravnoi ne sami, nego kao dio tima.

lijepo pise, u suradnji sa drugim institucijama

ako je u podlozi organitet, nije dovoljan samo psiholog (iako je onaj prastari test poprilicno precizan ), treba i EEG, neuropedijatra i psihijatra.
uz to, psihijatar je zanimljiv i zbog psihijatrijskog herediteta te zloporabe alkohola, droga, lijekova, sto od strane maloljetnika, sto njegovih roditelja.
i naravno, pitanje suicida, ostaje samo i jedino u domeni psihijatra

[kajpa]

nosorog kaže:

lijepo pise, u suradnji sa drugim institucijama

Ne, ne pise (ne tvrdim da mozda ipak nije tako, ali ne pise) , bar ne sto se tice dijagnostike,
Pise:

...predlaganje odgovarajuće odgojne mjere, zaštite i tretmana te savjetovališni rad u suradnji s drugim institucijama.

Dakle, to se odnosi na postupke nakon dijagnostike, odnosno na tretman...odgojne mjere.....i savjetovalisni rad ...u suradnji s drugim institucijama.
Dakle cak ne pise ni savjetovalisni rad u drugim institucijama, vec savjetovalisni rad u suradnji s drugim institucijama.
A niti ne pise kojim. Dakle, ne pise da dijagnozu postavlja psihijatar (kojeg tamo u tom dijagnostickom timu pretpostavljam niti nema) vec da se sa drugim institucijama samo suradjuje u savjetovalisnom radu.

[tisi]

kajperinja kaže:

Ako dijete ima medicinski problem - sto su roditelji tu krivi?

Zasto bi bio problem u njemu ako dijete ima - medicinski problem?
Nije dakle krivo niti dijete, niti roditelj...nego eto...peh.

"medicinski problem" odnosno poremećaj ne dođe niotkuda i ne nastane ni iz čega, naročito ne u psihijatriji i još više dječjoj psihijatriji.

postoje predisponirajući čimbenici, kod poremećaja ponašanja to su npr. siromaštvo, duševne bolesti i alkoholizam u obitelji, psihopatološke osobitosti roditelja, roditelji ovisnici i delinkventi, lišavanje majčinske njege.

"Posebno je važno naglasiti odnos prema djetetu, jer djeca s najtežim oblicima poremećaja ponašanja dolaze iz obitelji u kojima je bilo prisutno psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje.
iz jednog medicinskog udžbenika

[kajpa]

tihonsee kaže:

"medicinski problem" odnosno poremećaj ne dođe niotkuda i ne nastane ni iz čega, naročito ne u psihijatriji i još više dječjoj psihijatriji.

postoje predisponirajući čimbenici, kod poremećaja ponašanja to su npr. siromaštvo, duševne bolesti i alkoholizam u obitelji, psihopatološke osobitosti roditelja, roditelji ovisnici i delinkventi, lišavanje majčinske njege.

"Posebno je važno naglasiti odnos prema djetetu, jer djeca s najtežim oblicima poremećaja ponašanja dolaze iz obitelji u kojima je bilo prisutno psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje.
iz jednog medicinskog udžbenika

Sve jasno...
Samo, ja sam to napisala samo onako, kao malu provokaciju...jer moje je misljenje da u mnogima od tih slucajeva poremecaja u ponasanju i nema nikave dijagnoze iako se radi o poremecnom ponasanju.
Naravno da djecje ponasanje gotovo uvijek ima uzrok/povod u roditeljskoj kuci..u tome kako je (ne)odgajano i kako se prema njemu odnosi njegova okolina.

[kajpa]

svi idu na medicinsku obradu, al ne znaci da ce i dobiti dijagnozu.
kad dodjes kod psihijatra mozes dobiti xxx razlicith dijagnoza, a moze ti reci i da si zdrav

Ako svako dijete koje dodje u Dugave s nekim problemima salju psihijatru, onda tu netko nije bas ....
Sto onda rade strucnjaci koji su tamo zaposleni?

Dom ima 98 stalno zaposlenih. od čega je 80% stručnog kadra kao što su: socijalni pedagozi, socijalni radnici, psiholozi i sl. koji vode brigu i skrbe za više od 500 korisnika u različitim segmentima.

Posalju dijete psihijatru da mu napise dijagnozu? (retoricko)

[Monstera]

kajperinja kaže:

Ako svako dijete koje dodje u Dugave s nekim problemima salju psihijatru, onda tu netko nije bas ....
Sto onda rade strucnjaci koji su tamo zaposleni?

Posalju dijete psihijatru da mu napise dijagnozu? (retoricko)

sto nije bas?
u dugave nejdu sa nekim problemima, idu sa opakim problemima.

i opet, ne znaci da ce mu psihijatar priljepiti dijagnozu.
posalju dijete psihijatru da vide dal ima dijagnozu i ako ima, koju.
ne kuzim sto te smeta pregled psihijatra u timskoj obradi?

u okviru te timske, idu i kod neurologa svi, neki dobe nalaz sve ok, neki dobe dg.
idu i kod okuliste svi, neki dobe naocale, neku su imali od prije, neki ih ne dobe jer im ne treba
itd.

[onix]

trenutna kaže:

Ok, ispravljam naziv- radi se o neadekvatnom i za ostalu djecu štetnom ponašanju.
Odgojitelji moraju biti svašta pomalo, i pedagozi i psiholozi i učitelji,ali nisu psihijatri niti psihoterapeuti. Oni ne mogu cijeli boravak individualno raditi sa jednim djetetom već sa skupinom od 25-ero djece ( u prosjeku al ih ima i više).
Nitko se ne želi prihvatiti problema, neki ga umanjuju( obično roditelji), najviše njih krive odgojitelje( koji su i inače krivi za sve što ne valja u skupini) stručnjaci će ,kao, nešto poraditi na tome ali prođe godina da niš nije napravljeno po tom pitanju.Svi su nezadovoljni, frustrirani...
Kome se obratiti? Što napraviti kad si prepušten sam sebi?
Meni je već tog nasilja, zatvaranja očiju, nemogućnost da se što pokrene već puna kapa.
U školi u kojoj ide moj klinac , za vrijeme odmora, dvoje školaca skida gaće mlađoj djeci, na roditeljskom sastanku su rekli da je bio jedan incident ali da je to riješeno a moj govori kako se to događa na dnevnoj bazi i da on trči što brže može po stepenicama kako ne bi i njega ulovili
Razmišljam napisati pismo ministarstvu iako sam svjesna da zbog toga ću imati velikih neugodnosti kasnije ali...nitko se ne želi pokrenuti, nitko se ne želi zamjeriti radi vlastitog mira.
Meni je toga dosta

Meni ide na klinac ta politika nezamjeranja i guranja glave u pijesak. I čekanja da netko drugi nešto negdje pokrene.

Da meni moje dijete dođe s ovakvim problemom, ja bih napisala pismo i predsjedniku svemira ako bih mislila da će to pomoći. Kakvih neugodnosti se bojiš i po čemu bi one mogle biti gore od situacije u kojoj ti je dijete sada?

Jesi li razgovarala s pedagogom, psihologom, ravnateljem u školi? Ako oni guraju problem pod tepih, nema ti druge nego tjerati dalje. Ili možeš i dalje mirno slati dijete u sredinu u kojoj je izloženo nasilju.

Jesi li se probala zapitati kako bi tebi bilo da te netko prisiljava da nekoliko sati svaki dan budeš izložena takvoj vrsti nasilja?

[trenutna]

Vidim da se nisi potrudila pročitati moje postove pažljivo.
Ja sam jedina koja ne gura glavu u pijesak, koja stalno vuče za rukave stručnu službu ,jedina koja stalno inzistira da se nešto pod hitno napravi...
Ono za moje dijete u školi je bio primjer, na kraju sam ga sama riješila , bar što se mog djeteta tiče - ne diraju ga više ( bar ne njega, vjerojatno se našli druge žrtve ) Ja ne mogu spasiti svijet od nasilja, radim koliko je u mojoj moći ali svaki put reagiram.
Ovdje je riječ o jednom djetetu u vrtićkoj skupini za koju se borim...
Vidim da tema je skrenula sasvim u druge vode...
A ja ,ko papagaj, stalno pitam?
Da li je, današnji dan moguće nekoga maknuti nakratko iz te skupine kako bi se zaštitila druga djeca?
I dalje mislim da je to krajnja solucija ali i potrebna kako bi se roditelji napokon suočili sa problemom i počeli ga rješavati.

[Stowaway]

kajperinja kaže:

Ok, valjda su se vremena promijenila pa sad i PUPovci imaju - dijagnozu.

Nije daPuPovci imaju dijagnozu nego PuP jest dijagnoza.
To je kao da kažeš da "sad i gluhi/slijepi imaju dijagnozu". To, ponavljam jesu dijagnoze.

Druga je stvar što čak i ljudi iz bliskih struka brkaju pojmove, pa pod dijagnozu PuP trpaju i 'samo' ono što još nije poremećaj nego su stanoviti problemi u ponašanju.
Onako, kao kad ljudi pod depresiju trpaju svaku tugu i svake suze, kad pod maniju trpaju svako uzbuđenje i veselje, kad...hm, rekla bih da se šamaraju riječima koje im dobro zvuče , a da i ne znaju što točno znače i koje kriterije točno moraju zadovoljavati da bi to bile depresija, manija.

Iskreno, ne vjerujem da sva djeca idu na dijagnostiku k psihijatru.

Vjeruj što hoćeš, ali psihijatar jest dio tima za dijagnostiku u Kukuljevićevoj. Ako npr. roditelj dovede dijete ciljano logopedu/psihologu, onda neće ići i psihijatru, ali ako je došlo na timsku dijagnostiku..., ili ako je zaprimljeno na odjel, teško da će ga psihijatar zaobići.

Evo sto pise o dijagnostici:
"Dijagnostika sa savjetovalištem unutar koje se provodi dijagnostički postupak utvrđivanja etiologije, fenomenologije, trajanja, intenziteta i vrste poremećaja u ponašanju i osobnosti djece i maloljetnika, predlaganje odgovarajuće odgojne mjere, zaštite i tretmana te savjetovališni rad u suradnji s drugim institucijama. Dijagnosticiranje se obavlja temeljem zahtjeva odnosno uputnice nadležnog centra za socijalnu skrb ili naredbom suda i to kroz stacionarnu dijagnostiku, ambulantu kontinuiranu i ambulantu diskontinuiranu dijagnostiku u trajanju od 4 do 6 tjedana. U procesu dijagnosticiranja sudjeluje tim stručnjaka različitih profila čija se pojedinačna mišljenja sintetiziraju u “Nalaz i mišljenje”. Godišnje se obradi oko 100 korisnika."

Tu se ne spominje slanje psihijatru i dijagnoza kao takva,

Ti se šališ, jelda?
Dijagonalnim čitanjem sam na 4 mjesta naletila na riječ dijagnostički, dijagnosticiranje, dijagnostika..., a po tebi nema riječi dijagnoza pa onda to nema veze s time?
Daaaaj...

Osim toga, to što se ne spominje psihijatar ne znači ništa, jer se ponaosob ne spominju ni stručnjaci drugih profila, a jasno je da dijagnostiku ne rade ni slučajni prolaznici ni pomoćne kuharice, ni domari...ni roditelji.

S PUP-om se bave socijalni pedagozi. Njih si zaboravila? Ali, oni ne pisu dijagnozu, vec misljenje...naravnoi ne sami, nego kao dio tima.

Nisam ih zaboravila - prvo, stavila sam trotočku koja je označavala stručnjake drugih profila; drugo - u trenutku pisanja mi je na umu bila Kukuljevićeva; treće - ne znam točno koliko socijalni pedagozi sudjeluju u dijagnostici (koliko mene pamćenje služi, oni su tu za tretman ).

[Monstera]

Stowaway kaže:

Nisam ih zaboravila - prvo, stavila sam trotočku koja je označavala stručnjake drugih profila; drugo - u trenutku pisanja mi je na umu bila Kukuljevićeva; treće - ne znam točno koliko socijalni pedagozi sudjeluju u dijagnostici (koliko mene pamćenje služi, oni su tu za tretman ).

u dugavama soc.pedagozi rade u grupi kao odgajatelji.
u odjelu dijagnostike, ti odgajatelji (u diganostickom smislu) opazaju njihova ponasanja u grupi (zadaju im zadatke vezano uz osobnu higijenu, ucenje, cuvanje stvari, pospremanje.....,i onda to opazaju, isto ko sto ih i opazaju bez zadataka, u njihovom slobodnom vremenu, interakciji sa drugima....) i onda daju svoju preporuku za tretman

[Stowaway]

nosorog kaže:

u dugavama soc.pedagozi rade u grupi kao odgajatelji.
u odjelu dijagnostike, ti odgajatelji (u diganostickom smislu) opazaju njihova ponasanja u grupi (zadaju im zadatke vezano uz osobnu higijenu, ucenje, cuvanje stvari, pospremanje.....,i onda to opazaju, isto ko sto ih i opazaju bez zadataka, u njihovom slobodnom vremenu, interakciji sa drugima....) i onda daju svoju preporuku za tretman

Tnx - kao što rekoh, moje nabrajanje stručnjaka se nije odnosilo konkretno na Dugave, ali vjerujem da su negdje stvari i ovako posložene.

[Lord Byron]

Ono što meni sad uopće nije jasno je drugi dio naslova ovog topica: jedan dio ljudi rezignirano tvrdi kako nikog nije briga i da su problematična djeca i njihovi roditelji prepušteni sâmi sebi i da svi dižu ruke od njih i loptaju se njima, a drugi dio ljudi spominje inter-ultra-multidisciplinarne timove u ustanovama i svaštanešto.

Što da si čovjek sad misli o stvarnom stanju? Koju poslugu porati?

[trenutna]

stvarno stanje je ovo prvo

[Monstera]

trenutna kaže:

Vidim da se nisi potrudila pročitati moje postove pažljivo.
Ja sam jedina koja ne gura glavu u pijesak, koja stalno vuče za rukave stručnu službu ,jedina koja stalno inzistira da se nešto pod hitno napravi...
Ono za moje dijete u školi je bio primjer, na kraju sam ga sama riješila , bar što se mog djeteta tiče - ne diraju ga više ( bar ne njega, vjerojatno se našli druge žrtve ) Ja ne mogu spasiti svijet od nasilja, radim koliko je u mojoj moći ali svaki put reagiram.
Ovdje je riječ o jednom djetetu u vrtićkoj skupini za koju se borim...
Vidim da tema je skrenula sasvim u druge vode...
A ja ,ko papagaj, stalno pitam?
Da li je, današnji dan moguće nekoga maknuti nakratko iz te skupine kako bi se zaštitila druga djeca?
I dalje mislim da je to krajnja solucija ali i potrebna kako bi se roditelji napokon suočili sa problemom i počeli ga rješavati.

dok god mislis da je to jedino moguce, dotle se stanje nece promijeniti.
vrlo vjerojatno, obzirom da se radi o vrticu i djetetu koje ne moze samostalno ostati kod kuce, roditelji bi u toj situaciji prebacili u drugi vrtic (pa u treci, pet, deveti...) ili bi uzeli cuvalicu.
u svakom slucaju, po dijete jako stetno, jer bi dobio poruku (i od vas i od roditelja da je on kriv), a roditelji se ne bi trgli nego bi bili bjesni na cijeli sustav i taj bijes/mozda cak i mrznja/ bi se prenijela i na dijete, a onda bi poremecaj u ponasanju zaista postao poremecaj u ponasanju i sukob sa drustvom "koje me odbacuje"


sto TI unutar grupe konkretno radis sa tim dejtetom (osim da ga udaljavas od druge djece), sto tvoja kolegica?
dolazi li Vam povremeno strucni suradnik u grupu? kolko cesto?
kako dijete reagira na njih?
kakav je u kontaktu sa roditeljem?
jeste li (prije nego ste dosli na ideju ukloniti dijete) trazili 3.odgajatelja, asistenta za dijete sa poteskocama?
vjerujem da vam za to treba vanjska obrada (zapravo,mislim da i dg), i moguce da su roditelju u otporu -to nisam niti shvatila jesu li ili nisu, dal ih je netko uopce slao na obradu?

kakav je stav ravnateljice?
dal je upoznata sa djetetovim poteskocama?


moj je prijedlog da strucni tim napise nalaz svoje opservacije, pozovete roditelje i objasnite im situaciju.
timski.
kazete da dijete ima neke poteskoce za koje biste voljeli da ih sada rijesite i da vam za to treba i njihova pomoc.
Jedna od mogucnosti je i da dobijete nalaz i preporuku nezavisnog strucnjaka (i/ili tima strucnjaka) koji bi vam olaksao da od ureda dobijete jos jednog odgajatelja, a za to im treba njihova suradnja (da odvedu dijete u klajcevu, rebro.....).
i da dijete dobije strucnu pomoc iz vana i jos jednog odgajtalaj unutra

znam da je kriza, da se tesko zaposljava, da, bla, bla
mozda necete za ovo dijete, al cete za neko drugo.
povecat ce se broj odgajatelja u vrticima (i/ili smanjit broj djece po grupama ko i kad je dijete sa razvojnim poteskocama)
ne znam
ak "uklonite" ovo dijete, kad tad ce vam doci neko drugo
mozda jos i teze

roditelje koji ne suradjuju i ne zele suradjivati duzni ste prijaviti centru za socijalnu skrb zbog zdravstvenog zanemarivanja (jer odbijanje odlaksa strucnjaku za mentalno zdravlje je zdravstveno zanemarivanje isto ko i nedavanje lijeka ili neodlazak pedijatru)
moja je preporuka da prije prijave (i uopce upozorenja roditeljima da ste ih duzni prijaviti) pokusate uspostaviti suradnju koja je u interesu djeteta i da se prema roditeljim postavite kao suradnici koji zele pomoci djetetu, a ne kao bespomocni odgajatelji koji zele njihovo dijete ukloniti.

[Stowaway]

nosorog kaže:

vjerujem da vam za to treba vanjska obrada (zapravo,mislim da i dg),

AFAIK, dijete ne može dobiti dijagnozu (takve vrste) do dobi od 6 godina.

i moguce da su roditelju u otporu -to nisam niti shvatila jesu li ili nisu, dal ih je netko uopce slao na obradu?

Čak i ako su roditelji bili na obradi, mnogi ne žele dati nalaze i mišljenja na uvid stručnom timu... Da, znam, suludo...

[tisi]

Stowaway kaže:

AFAIK, dijete ne može dobiti dijagnozu (takve vrste) do dobi od 6 godina.

zašto ne?
na koju dg misliš?

[onix]

trenutna kaže:

Vidim da se nisi potrudila pročitati moje postove pažljivo.
Ja sam jedina koja ne gura glavu u pijesak, koja stalno vuče za rukave stručnu službu ,jedina koja stalno inzistira da se nešto pod hitno napravi...
Ono za moje dijete u školi je bio primjer, na kraju sam ga sama riješila , bar što se mog djeteta tiče - ne diraju ga više ( bar ne njega, vjerojatno se našli druge žrtve ) Ja ne mogu spasiti svijet od nasilja, radim koliko je u mojoj moći ali svaki put reagiram.
Ovdje je riječ o jednom djetetu u vrtićkoj skupini za koju se borim...
Vidim da tema je skrenula sasvim u druge vode...
A ja ,ko papagaj, stalno pitam?
Da li je, današnji dan moguće nekoga maknuti nakratko iz te skupine kako bi se zaštitila druga djeca?
I dalje mislim da je to krajnja solucija ali i potrebna kako bi se roditelji napokon suočili sa problemom i počeli ga rješavati.

Jesam, potrudila sam se, ali ne znam da li se dijete može maknuti iz skupine, pa o tom nemam ništa za reći. Ovaj post koji sam citirala me uboo konkretnim primjerom, a i nije baš u prvom trenu zvučalo kao da je problem riješen, pa sam napisala što sam napisala.

Lord Byron kaže:

Ono što meni sad uopće nije jasno je drugi dio naslova ovog topica: jedan dio ljudi rezignirano tvrdi kako nikog nije briga i da su problematična djeca i njihovi roditelji prepušteni sâmi sebi i da svi dižu ruke od njih i loptaju se njima, a drugi dio ljudi spominje inter-ultra-multidisciplinarne timove u ustanovama i svaštanešto.

Što da si čovjek sad misli o stvarnom stanju? Koju poslugu porati?

Istina je i jedno i drugo. Ja nikad nisam dobila konkretnu pomoć ni od vrtićkog, ni od školskog tima, a tražila sam i od jednog i od drugog. Kad je vrag odnio šalu, uzela sam dijete za ruku, otišla na nekoliko savjetovanja kod ozbiljnog psihologa i dobila kompletnu pomoć stručnog tima.

Dakle, može se, ali roditelj sam mora potegnuti. Nažalost, kod nas još uvijek prevladava stav "nije moje dijete ludo da ga vodim psihologu", pa adekvatna pomoć vrlo često izostaje.

[Stowaway]

tihonsee kaže:

zašto ne?
na koju dg misliš?

Na, recimo, ADD, ADHD, Pervazivni razvojni (Autizam, Ašperger,...) i sl...

Pretpostavljam, tj. nadam se da je s PuPom pogotovo tako jer se na taj način vrlo rano etiketira dijete i te se stigme poslije teško riješiti, a u predškolskoj dobi adekvatna i pravovremena intervencija (kao i razvoj sam po sebi) mogu učiniti čuda.

K tome, još je jedan razlog - u Hrvatskoj takve dijagnoze roditeljima i djeci s takvim dijagnozama nerijetko 'zatvaraju vrata' (ne žele klinca u vrtiću, kolutaju očima u školi,...), pa se roditeljima jako i ne žuri po papir s dg.