Jos jedan ostavljeni - moram se nekome izjadati

Znaci jos jedna tuzna prica, vec sam sve prijatelje izgnjavio s time, i vec lagano preboljevam sve to, ali lakse mi je kada se negdje izjadam.
Dakle, bio sam s njom tri i pol godine. Kada smo se upoznali bili smo jos studenti i spletom okolnosti (zivot u domu i cimeri kojih nikada nije bilo u zg) nakon mjesec dana veze poceli smo svaku noc spavati skupa. Vidjali smo se svaki dan, provodili svo vrijeme skupa. Ja sam inace dosta bio opterecen obavezama na faxu tako da je ona nekada izlazila sama, i nikada mi to nije smetalo. Prvo je ona diplomirala i pocela zivjeti u svojoj garsonjeri. Ja sam tada sluzio civilku i zivio jos u domu. Jednu vecer je ona spavala kod mene, jednu ja kod nje. Mogu reci da smo bili zaljubljeni. Sve smo radili skupa, sve nas je odusevljavalo, svaka sitnica nas je razveseljavala.
Naravno bilo je problema, ja se nisam uspio uklopiti u njezino drustvo, a ni ona u moje. A kako smo stalno zeljeli biti skupa, onda je drustvo malo patilo. Naravno da sam se druzio s njezinim prijateljima, ali nikada nisam bio opusten kao sa svojim drustvom. I tako je nekako bilo s njezine strane. I moj pojam izlazaka je odlazak negdje s drustvom, ispijanja piva i razgovora uz malo plesa. Njezin pogled je puno plesa.
Nakon sto sam odsluzio civilku otisao sam dva mjeseca van na praksu, gdje su mi ponudili posao, postdiplomski sve... I zbog nje sam se vratio u HR. Doselio sam se u njezin stan. Ono sto mi se tada dogodilo je bilo veliko razocaranje poslom i postdiplomskim u HR. Nesto se pocelo dogadjati kada smo poceli zivjeti skupa. Obadvoje smo tvrdoglavi (jarci po horoskopu), ali obicno sam ipak ja popustao. Mozda bi rasprava o nekoj temi trajala i dva mjeseca, ali ja sam uvijek bio taj koji bi popustio. Uglavnom, prije sest mjeseci smo se dogovorili da bi mozda bilo najbolje da se ja odselim, tako sam i ucinio. Odleslio sam se, ali smo ostali susjedi. Nakon dva tjedna, zbog nekih problema u svom stanu preselila se k meni. I tako smo zivjeli opet skupa do prije mjesec dana, kada se vratila u svoj stan. Tako da nam taj eksperiment razdvojenog zivljenja nije uspio. Prije tri tjedna mi je rekla da misli da je bolje da prekinemo. Naravno sok, nevjerica i tako. Kako sam imao jos neke stvari u njezinom stanu dolazim po njih sutradan. Ona place, i tako razgovaramo i trazimo probleme i uzroke doga sto se dogodilo. Konstatirali smo da ima hrpa malih stvari i tako to, nikada nismo razvili bliskost koju smo trebali (obadvoje smo povuceni), uvijek smo gledali da li ce drugo biti zadovoljno i tu je uvijek postojala u podsvijesti neka napoetost. I tako smo dva tjedna pokusavali rijesiti probleme razgovorom (odnosno bolje receno trazili uzorke naseg razdvajanja). Ona bi jedan put bila mazna, drugi put hladna i tako... Uglavnom patio sam kao Isus na krizu. I onda sam odlucio da je dosta toga, da to nigdje ne vodi i dosao do nje s stavom i rekao joj da ju volim i da imam volje rijesavati problema, ali da se to ocekuje i s njene strane. Na sto je ona rekla da me voli i sve, ali da sada vise ne vidi buducnost sa mnom. Nakon toga smo se ljubili jedno sat vremena, i onda smo se rastali. Sutra dan (posto smo susjedi) sreli smo se u trgovini, ona je naravno opet plakala kada je vidjela da sam ja kupio jednu polovicu polubjelog kruha, a ona upravo drugu polovicu istog kruha. I onda smo se opet poljubili. I nakon toga izbjegavam tu trgovinu i nju. Od tada je nisam vidio. I lagano dolazim k sebi, ali jos uvijek se uhvatim da se nadam da cu je vidjeti. Zaostale stvari razmjenjujemo preko prijatelja.
Eto sada mi je lakse. Znam da ju moram zaboraviti, i to ce se dogoditi, ali treba malo vremena.

[lorena22]

u kojem smislu ste susjedi? Ono, isti ulaz zgrada, ulaz preko puta..?
Jer..ne znam koliko je to pametno ako stvarno želiš krenut dalje

Susjedi u smislu zivimo 100m jedno od drugog... Ima prostora za izbjegavanje, ali je nekada neminovno da prodjem pokraj njene zgrade... A onda uvijek pogledam njezin prozor... Znam nije pametno, ali jace je od mene... Jos se nadam da ce me nazvati, reci da je pogrijesila. Makar znam da to nece uciniti, previse je tvrdoglava da bi to napravila. Definitivno je gotovo, ali da smo se barem posvadjali za rastanak, a ne ovako, strasno se ljubili...

[Maxxy]

Bit cete vi meni malo meksi!! Odnosno, vec vas vidim opet zajedno... I to ja, koji sam po prirodi totalni pesimista...

[_malicka_]

meni je glupo da se ljudi koji se vole rastaju.
a vi se ocito jos volite.
pa nemate 5 godina, mozete to rijesiti, ali naravno, treba puno truda.
no, ako ti kazes da je stvarno gotovo, necu vise nista pricati..

[Golden Drop]

Maxxy kaže:

Bit cete vi meni malo meksi!! Odnosno, vec vas vidim opet zajedno... I to ja, koji sam po prirodi totalni pesimista...

Potpisujem...

[Opaki Šišmišar]

Ovo sa kruhom je predobro.

PS Dobar nick.

[lorena22]

medoizeko kaže:

Susjedi u smislu zivimo 100m jedno od drugog... Ima prostora za izbjegavanje, ali je nekada neminovno da prodjem pokraj njene zgrade... A onda uvijek pogledam njezin prozor... Znam nije pametno, ali jace je od mene... Jos se nadam da ce me nazvati, reci da je pogrijesila. Makar znam da to nece uciniti, previse je tvrdoglava da bi to napravila. Definitivno je gotovo, ali da smo se barem posvadjali za rastanak, a ne ovako, strasno se ljubili...

Iskreno, meni se i ne čini kao da je definitivno gotovo kad kažeš da se još nadaš da će te nazvati i reći da je pogriješila.

Mislim, ako se volite, onda se isplati ponekad malo i pregrist ponos i potrudit se da uspije.
Al meni se nekako iz tvoje priče čini da je ona neodlućna i da ni sama ne zna što bi. Možda joj je to sve postalo rutina pa joj treba malo vremena da se posloži.
Pričekaj malo, daj joj vremena, al preporučam ti da joj daš prostora i da joj se ne javljaš. Ona je ta koja je odlučila maknut se od tebe, tako da će jedino ona znat kad će i ako će biti spremna obnoviti vezu koju je imala s tobom.

Znam da je teško, da ju voliš i da bi dao sve da se možete vratit na staro, al na žalost ljudima ponekad dođe do zasićenja i onda treba dati prostora.

Nadam se da će konačni ishod biti najbolje za oboje i da ćeš, ako ne s njom, pronaći sreću negdje drugdje

Ma sto vise razmisljam sve vise vidim da u tome nema neke srece. U sadasnjem stanju najvise bih volio da se vrati. Ali postojao je neki razlog zasto sam se ja odselio od nje. Htjeli smo izvesti ekperiment da svatko malo vise vremena provodi sam, ali nije uspjelo jer se morala doseliti meni nakon samo dva tjedna. Nesto tu nije stimalo, ali mi je zao sto nismo sjeli i razgovarali o svemu sto nas muci. Cijelo vrijeme smo gurali probleme pod tepih, i ja sam sada htio da probamo rijesiti te probleme, ali ona je opet sve gurlnula pod tepih.
Obadvoje smo tvrdoglavi za poludit, i znali smo se oko neke stvari prepirat mjesecima (odnosno dok ja ne bih popustio), ali ljubav je sljepa tako da mi je sve pasalo.
Malo je problem sto sam veliki emotivac pa me sve jako pogodilo. Najvise sto je u dva tjedna dok smo kao pokusavali rijesiti probleme igrala toplo-hladno i preko zajednicke prijateljice porucila da je sve gotovo (to je bilo prije naseg ponovnog susreta). I onda poslije govori da me voli, ali da je gotovo... Vise sam lud od tolikog razmisljanja. Trebam prestati s tim, to me najvise ubija.

[Lucy013]

znas kako idu faze proboljievanja voljene osobe:
1. negiranje
2. bijes
3. tuga
4. ravnodusnost i preboljevanje

kad prodjes sve cetiri bit ce lakse, a sad si jos u prvoj fazi, mozda lagano na putu u drugu, a onda kad te primi bijes vristi iz petnih zila, razbij poneku salicu ili tanju, izli izadji van i trci - meni to pomaze

dok razmisljas, zapravo se psihicki iscrpljujes i vrtis u krug, a nista ne rjesavas, najteze je shvatiti da je gotovo jer nada umire zadnja, al ovo sto si sad radis, samo steti tebi

Znam sve te faze, i trenutno izlazim s drugim ljudima, tulumarim po cijele dane (sto najvjerojatnije i ona radi), ali uvijek mi misli nekako skrenu na nju... Znam i da nada umire zadnja i da je nada kurva (jos mi nikada nije dala), ali jos se nadam. Naravno da sebe tjeram da ne mislim o njoj i cinjenica je da sve manje mislim o njoj, ali, k vragu, imali smo imena za djecu... Znam i da ce sve to nestati s vremenom, ali nikako da rascistim sam sa sobom da zelim da sve to ode u nepovrat. Priznala mi je da spava s plisanom lutkom koju sam joj sasio (odnosno da je barem spavala s njom, jer nemam kontakt s njom neko vrijeme)...
Nazalost moram priznati da kada gledam nas odnos doslo je zasinjena, iz zbog nas samih, ali i zbog spleta okolnosti koje su nas zadesile. Od problema na poslu koje je ona imala i ja... Svjestan sam i da se taj problem ne moze jednostavno rijesiti da sada mi sjednemo i razgovaramo i kazemo problema vise nema. Ali volio bih kada bi se taj problem dao rijesiti. Ali ta razdvojenost me ubija. A strah me je da cemo tako razdvojeni (sto je neminovno ako smo dovoljno dugo razdvojeni) jednostavno naci nekog drugog i onda ce sve propasti. Jer kada gledam sve ljude koje poznajem ili koje sam upoznao, po karakteru (makar i mi imamo razlika i nismo isti) ona mi najvise pase.

[Golden Drop]

medoizeko kaže:

Znam sve te faze, i trenutno izlazim s drugim ljudima, tulumarim po cijele dane (sto najvjerojatnije i ona radi), ali uvijek mi misli nekako skrenu na nju... Znam i da nada umire zadnja i da je nada kurva (jos mi nikada nije dala), ali jos se nadam. Naravno da sebe tjeram da ne mislim o njoj i cinjenica je da sve manje mislim o njoj, ali, k vragu, imali smo imena za djecu...

Kod mene 5 godina veze, 4 godine prijateljstva, ukupno 9 godina poznanstva, 2 godine smo živili zajedno...., međutim, naša ljubav nije bila jaka, u biti naša ljubav nije bila ni zapisana da uspije. Međutim meni ni njemu nisu u isto vrijeme tekle suze dok smo se sretali...to bi ti trebalo nešto govorit, ipak ti tu osobu znaš bolje od svih nas, i ako je istina to što pišeš, ljubav je i dalje tu, samo moraš shvatiti zbog čega ona vas više ne vidi u budućnosti...

Znam što nam se dogodilo, ali neznam da li se to da popraviti... mozda bi se i dalo, ali bi trebalo jako puno vremena i volje s obadvije strane. Obadvoje smo zatvoreni po prirodi i tesko iznosimo osjecaje i misli. Naravno, ona mi je najbliskija osoba koju poznajem, ali svejedno sam se ponekad ustrucavao neke stvari joj reci. Tako je i ona razmisljala. Uvijek je postojala neka kocnica, nikada nismo bili potpuno opusteni jedno pred drugim. Zasto? Neznam. Mozda je to znak da nismo jedno za drugo, ali ako nismo zasto smo unatoc svemu ostali zajedno sve ovo vrijeme. Rekla je da je vec jednom izgubila najbolju prijateljicu jer joj nije govorila sve sto ju je mucilo i na kraju su se posvadjale i razisle. I ponovila je istu gresku. Ono sto sam ja naucio iz svega ovoga je da ne valja uvijek biti prezatvoren i nepovjerljiv prema ljudima. Takav sam bio i prema prijateljima. Nitko nije znao koliko mene neke stvari muce. Jedino je moja stara naslucivala iz moga ponasanja da nesto mi nestima, ali nije uspjela dokuciti sto... Ja sam definitivno odlucio da to moram promjeniti, bio s njom ili ne.
Naravno kako je vrijeme prolazilo zaljubljenost je nestajala. Dok smo bili zaljubljeni obadvoje smo vidjeli zajednicku buducnost. To je trajalo jedno dvije godine. Nakon toga su i nju i mene snasli problemi (kao sto sam vec napisao) i zbog nasih osobina, umjesto da ih si povjerimo, mi smo se povukli u sebe i udaljili. I nikako se nismo uspjevali izvucu iz zacaranog kruga. Ovo je bio najbolji poticaj za mene da se izvucem iz zacaranog kruga. Ali nakon svog ovog vremena nas odnos je opterecen kamenom proslosti i nismo ga se mogli otarasiti (u ona dva tjedna dok smo razgovarali da li mozemo rijesiti te probleme). I sada treba vremena da vidimo sto ce se dogoditi. Ali vrijeme i cekanje tako ubijaju.
Sam sebe uvjeravam da je gotovo, jer kada covjek pogleda ti problemi koje smo imali cine se nerijesivima, uvjeravam se da nema smisla da se patim. Ali opet, moja ljubav je dovoljno jaka da smatram da se iz ovoga da izvuci. Naravno uz dosta truda, a ja sam spreman potruditi se i truditi...

[VeronikaN]

Ma ne postoje ni recepti ni pravila koja bi bila primjenjiva na svaku osobu.Boli su iste ali svatko pati na svoj naćin.Medoizeko umjesto traćenja života na tulumarenje(vremena znaći imaš)osvrni se oko sebe,pogledaj tuđe nevolje,stare i nemoćne npr.,koristi vrijeme da tim ljudima pomogneš,pa ćeš vrlo brzo shvatiti da osim tvoje boli postoje tuđe,strašnije,a pomažući nesretnijima od sebe,brzo će se vlastita nevolja smanjiti i nestati.Govorim iz osobnog iskustva.

Prva stvar koju sam napravio nakon sto me ostavila je da sam dao krv

[VeronikaN]

Humano ali to nije to!Prikljući se npr.ekipama SOStelefona,dobrovoljnim suradnicima u centrima za bezkućnike,volontiraj u domovima za napuštenu djecu,javi se za dobrovoljan rad sa starima i nemoćnima,pri nekom centru za socijalnu skrb itd.Ili pogledaj jednostavno oko sebe.Ako ti to može pomoći,kada mi je bilo tako teško da nisam znala kako opstati,slučaj ili mig mog anđela čuvara,na trešnjevačkom placu,uočila sam čovjeka kako prekapa po kanti gdje su ostali bacali nepojedene ostatke ćevapa.Nije izgledao kao alkoholićar,već kao osoba koju je život nemilosrdno udario.pozvala sam čovjeka da sjedne za moj stol,počastila ga kavom i ćevapima,razgovarala preko sat vremena s njim.Nakon što sam čula njegovu životnu priću,kao da mi je magla pala s očiju.Moj bol nije nestao ali sam shvatila,da postoje još strašnije sudbine od moje.Od tada bila sam i za druge tu,a ne samo za samu sebe i svoj gubitak.

Mogao bih svasta. Jedno vrijeme me cak drzala ideja da odem u Afriku godinu dana volontirati (bivsa me odgovorila od toga). Propisao sam krv dok nisam zavrsio fakultet, jer sam na pocetku morao ganjati prosjek da dobijem stipendiju. Starci mi nisu bas bili pri lovi kada sam upisao, a posto nisam iz zg nije mi jeftini bilo tu studirati (odnosno bolje reci moralo mi je biti jefitno) tako da sam morao dobiti neku stipendiju da bih si osigurao kako takvu sigurnost da cu diplomirati. Kada sam se nudio drustvu, kao civilni rocnik, onda mi je dalo zadatak da buljim u zid 8 sati. Ja sam svaki dan tamo morao biti 8 sati i buljiti u bijeli zid. Nisam nigdje upao preko veze niti sam trazio nesto da nista radim, dapace. Ja sam od te civilke toliko bio lud, da se jos nisam opravio od toga (vise od godinu dana nakon toga). I to je jedan od razloga zasto sam udaljio od bivse. Kada bih dosao kuci nisam bio ni za sto. Samo bih legao na krevet i nista... ne diraj me, ne pricaj mi, ne gledaj me, nemoj mi nista raditi... samo me pusti da budem ljut na sebe i cijeli svijet...
No ovo je vec izaslo izvan teme ove grupe...

[DIZ]

medoizeko, znam da je užasno teško sad, ali mislim da bu sve ok...

tak se najčešće ne prekida...

drži se

[0 plus]

medoizeko kaže:

Prva stvar koju sam napravio nakon sto me ostavila je da sam dao krv

u petrovoj ili negdje na terenu?
ja se uvijek bolje osjećam nakon darivanja krvi

0 plus kaže:

u petrovoj ili negdje na terenu?
ja se uvijek bolje osjećam nakon darivanja krvi

U petrovoj. Nikada nisam dao krv na terenu, osim prvi put kada je organizirano bilo darivanje krvi u srednjoj skoli. I nikada nisam trazio slobodne dane
dobar je to osjecaj, jedino sto par dana nakon pate bilo kakve fizicke aktivnosti