Quote:
aperion kaže:
Vitgenštajn je prorekao da će se filozofija u budućnosti pisati kao poetska kompozicija.
Slažete li se s Vitgenštajnom ?
|
Pomišljam da je to rekao u trenucima nadahnuća nekim djelom ili djelima koja u sebi objedinjuju filozofsko-poetsku misao ili je do toga došao iz dubokog uvjerenja da se istinska filozofija može pisati jedino kao poetska kompozicija, čemu je i prorekao kao izvjesnu, takvu budućnost.
Međutim, pitam se, da li je pri tom mislio i na filozofa koji piše filozofiju kao poetsku kompoziciju (možda je potrebno odrediti kome se sve može pripisati status filozofa), ili na filozofiju, neovisno o tome tko je piše, da li filozof (takvog statusa) ili pjesnik, književnik (pisac; autor, jednom riječju), bio afirmiran ili neafirmiran?
Budući se ovdje radi o sintezi misaonog i osjetilnog, sasvim je sigurno da ne može svaki filozof pisati poetsku kompoziciju, i obratno, svaki pjesnik misaonu poeziju. Znači, filozofiji je prorekao da će se u budućnosti pisati tako, gdje bi to zahtijevalo sintezu filozofije i poezije, u djelu jednog autora u kojem se stječu i filozof i pjesnik.
Što li? Da li možda jer proriče ili predviđa evoluciju čovjekova intelekta na način gdje će se filozofija samim filozofskim nagnućem čovjeka (sklonog joj) razvijati kompozicijski tako?
Ja bih podsjetila na jedan naš stari topic ovdje:
Alan Badiou i četiri uvjeta filozofije.
Alibaba i četiri razbojnika (ostali se razbježali):
matem, poem, politička invencija i ljubav.
Budućnost filozofije, kakvoj bih ja bila naklonjena i predviđala je, bila bi u "rašavljivanju" (raskidanju šavova) i omogućavanju slobodnog protoka (pa tako i mogućnosti sinteze) između ova četiri uvjeta filozofije, četiri vida istine (a i ostale bi trebalo pohvatati).