Koliko vam je dugo trebalo da prebolite prekid?

[Pyrinto]

Uvijek mi djeluju kao neki osvetnici.

[Joshua]

Pyrinto kaže:

Uvijek mi djeluju kao neki osvetnici.

Aha,Na to si mislil. Mama ti nije pretenciozna više!

[Diego Rivera]

Kod mene je slučaj da mi se javljaju osjećaji tuge i nakon godine i više dana od prekida. Ali, ne stalno, naravno. Tako se može reći da me prekid u nekim momentima nije pogodio niti na samom kraju veze, ali osjećaj tuge se javlja povremeno jako, jako dugo.

[stevo7650]

josuha kaže:

Samo nemoj nekaj ekstremo krenut delat. Najsmješniji su mi oni kaj pronađu Boga. Daj si vremena i budi u kurcu. Ja ne bi nikaj preveć mjenjal na tvom mjestu.

Nikakvi ekstremi. Samo si mislim naći neku drugu zanimaciju, stvari koje sam sebi obećajem već dulje vrijeme. Izbacit malo iz rutine. Npr. bicikliranje, trebam se malo pokrenut fizički, ovak i bicikl i ja samo skupljamo prašinu

Diego Rivera kaže:

Kod mene je slučaj da mi se javljaju osjećaji tuge i nakon godine i više dana od prekida. Ali, ne stalno, naravno. Tako se može reći da me prekid u nekim momentima nije pogodio niti na samom kraju veze, ali osjećaj tuge se javlja povremeno jako, jako dugo.

A, da. Ja se nadam da sve skupa neće predugo trajat. Ova dva mjeseca su mi puno, a kamoli godinu i pol

[hrvatmusketir]

najbolje je kad covjek zna,osjeca da prica polako ide prema kraju i da ce te cura/partner prije ili kasnije "sutnuti" samo ceka na pravi trenutak a ti ga preduhutis i ti njega prvi ostavis iako ga jos uvijek ludo volis.ali najbitniji je ponos.zasto bi on tebi dao kalju,kad mozes ti njemu prvi

[The Ambadassor]

hrvatmusketir kaže:

najbolje je kad covjek zna,osjeca da prica polako ide prema kraju i da ce te cura/partner prije ili kasnije "sutnuti" samo ceka na pravi trenutak a ti ga preduhutis i ti njega prvi ostavis iako ga jos uvijek ludo volis.

Nije li to pametno znati od početka? Ionako će jednog dana završit, one way or another.

Nema smisla patit za prekidima (naravno, napravio sam to sto puta, i možda ću još koji, ali vjerojatnije da neću). Budeš zahvalan da ste dijelili zajedno dio puta, da ste proveli lijepe trenutke, a ta osoba ionako nije tvoja niti je ikad bila, u smislu vlasništva.

Najbitnije je da čovjek ne zapadne u rutinu u kojoj mu je potrebna ta druga osoba, ili druga osoba općenito; treba bit sretan i uživat u životu bez obzira jesi li s nekim ili ne (a fokusiranost na specifičnu osobu odnosno zaljubljenost i ljubav su ionako samo kemijske reakcije u tvojoj glavi), i onda će ti se to činit samo kao bonus na već dobrom temelju.

Ako pak uđeš u fazu da ne možeš zamislit život bez The Partnera, e onda je već gadno i vrijeme da si raščistiš neke stvari, jer su te povele emocije.

Mind over matter!

ali najbitniji je ponos.zasto bi on tebi dao kalju,kad mozes ti njemu prvi

Dječja posla.

[Diego Rivera]

hrvatmusketir kaže:

najbolje je kad covjek zna,osjeca da prica polako ide prema kraju i da ce te cura/partner prije ili kasnije "sutnuti" samo ceka na pravi trenutak a ti ga preduhutis i ti njega prvi ostavis iako ga jos uvijek ludo volis.ali najbitniji je ponos.zasto bi on tebi dao kalju,kad mozes ti njemu prvi

o Bože

da, najbitniji je pravi muški ponos

[Diego Rivera]

stevo7650 kaže:

A, da. Ja se nadam da sve skupa neće predugo trajat. Ova dva mjeseca su mi puno, a kamoli godinu i pol

Prva dva mjeseca su uvijek najteža. Ali kako život ide dalje, srećeš nove ljude...osjećaj postaje sve slabiji i na kraju potpuno izblijedi

[stevo7650]

hrvatmusketir kaže:

zasto bi ona tebi dala kalju,kad mozes ti njoj prvi

Pa ja bih uvijek da se glavni problemi iskomuniciraju, tek ako baš ne ide, jbg ne ide, onda treba pustit. Ovo su sve već igrice koje mi se ne daju igrat.

The Ambadassor kaže:

Najbitnije je da čovjek ne zapadne u rutinu u kojoj mu je potrebna ta druga osoba, ili druga osoba općenito; treba bit sretan i uživat u životu bez obzira jesi li s nekim ili ne (a fokusiranost na specifičnu osobu odnosno zaljubljenost i ljubav su ionako samo kemijske reakcije u tvojoj glavi), i onda će ti se to činit samo kao bonus na već dobrom temelju.

Ako pak uđeš u fazu da ne možeš zamislit život bez The Partnera, e onda je već gadno i vrijeme da si raščistiš neke stvari, jer su te povele emocije.

Mind over matter!

Ovo u principu i je najtočnije razmišljanje. Samo kaj ta ista kemija ima i nuspojave, kaj se osjeti nakon prekida. Oksitocini koji se stvaraju tijekom veze, kod prekida se smanjuju, znači da treba s nečim drugim iskompenzirati da bi se natrag stvorio balans.

Baš kako piše u članku iznad koji sam linkao, vidjet u kojem je dijelu bivši/bivša bila najveći oslonac i poradit na tome da sam sebi budeš najveći oslonac.

Velim, možda je i pozitivno to kod prekida jer onda vidiš da si možda i sam na krivim temeljima funkcionirao. Sad da uđem u novu vezu vjerojatno bi se opet osjećao kao i prije, al to bi mogla bit još jedna zamka. Treba prvo nać balans i sreću u sebi da bi je mogao podijelit s drugom osobom.

Sve ostalo samo dođe i ode, barem bi trebalo tako biti...

[NightDive]

josuha kaže:

Hrabra zato kaj ostavljaš nekog,a nemaš nikog drugog na lageru? Jel ovo zajebancija neka?!

A jel ovo zajebancija neka?

[Hawk10]

Ostavila me mjesec dana nakon druge godišnjice. Probat ću objasnit našu priču... Prva godina na daljinu, bilo teško, ali uspjelo, druga godina, dodjem u njen grad živjet, baš radi nje. Govorili su mi da sam budala šta idem tako, ovo-ono, bukvalno idem u nepoznat grad i ostavljam frendove radi nje (sad shvaćam kako je odluka glupa bila), al jbg tada...

I uglavnom, viđamo se često, bilo je svađa i ljubomore i gluposti, al ništa da bi nagovještalo prekid. Kad smo skupa uvijek bilo extra, baš smo imali tu neku kemiju. I par dana nakon druge godišnjice meni se ona činila malo čudna i pitam je kao jel sve uredu. I onda se ona otvori, kao nije mi kao prije, volim te al ne kao na početku, bla bla.

I tako, ja odem doma u svoj grad, ona na odmor, dogovorili se da malo promisli(mo) o svemu i odmorimo jedno od drugoga. Kroz to razdoblje sam je pitao jel postoji neko drugi, al govorila nema i gotovo. E sada, nakon 2 tjedna odmora, odem do nje, već znam da ide prekid, al neću bit klošar da se nakon 2 godine rastanemo preko poruka.

I odem do nje, pričamo tako, ja je pitam opet, prekinuli smo, ako ima neko bolje reci ko ga jebe, sad je svejedno, bolje nego da kasnije saznam.. I kune se da nema. Okej. Prekinemo prijateljski, kroz smijeh i baš mi radi toga nekako bilo lakše. Od toga su prošla 3 tjedna i tu i tamo smo se znali pitat kak si šta ima i tako to, bezveze, jer ti je ostala navika da se s nekim dop 2 godine.
I prije par dana saznam da postoji drugi.. Znači isti dan kad smo prekinuli, bio popodne kod nje, ona navečer već s njim, a i noć prije. Saznao sam od njenog prijatelja kao da mute već godinu dana, al tek sad zapravo, sve dosad bilo dopisivanje.. Što je najgore od svega, što je njemu u povjerenju rekla mjesec dana prije da me voli ko nikoga. I tako se promjeni..

Ne mogu opisat koliko sam bio ljut, a i sad sam. Prevarila me i lagala toliko puta.. I onakav prekid nije bio lagan, ali nekako se već bio pomirio s time, ali otkad sam joj rekao da sam saznao, već je "službeno" u vezi s njim.. Najbolji dio što je udaljena od njega 400+ kilometara. A kreten misli da će tu uspjet. Pa debilu ako je mene prevarila, zašto misliš da tebe neće koji si pun qrac udaljen od nje i vidit ćeš je dvaput godišnje kao. Glupa nezrela klinka. A mene još izjeda to šta je uradila, više od svega.

[stevo7650]

NightDive kaže:

Naravno. Tada nisam ni sama znala jesam li luda ili hrabra sto to radim. Danas mi je drago da jesam.

Pa za to i treba doza hrabrosti. Mislim da hezitiramo izlazak iz odnosa u kojem smo postali nezadovoljni zbog straha od samoće. Treba iznova postavit dobre temelje tak da, ak ti se oće bit sama, radije budi sama nego u nesretnom odnosu.

Hawk10 kaže:

Ostavila me mjesec dana nakon druge godišnjice. Probat ću objasnit našu priču... Prva godina na daljinu, bilo teško, ali uspjelo, druga godina, dodjem u njen grad živjet, baš radi nje. Govorili su mi da sam budala šta idem tako, ovo-ono, bukvalno idem u nepoznat grad i ostavljam frendove radi nje (sad shvaćam kako je odluka glupa bila), al jbg tada...

I uglavnom, viđamo se često, bilo je svađa i ljubomore i gluposti, al ništa da bi nagovještalo prekid. Kad smo skupa uvijek bilo extra, baš smo imali tu neku kemiju. I par dana nakon druge godišnjice meni se ona činila malo čudna i pitam je kao jel sve uredu. I onda se ona otvori, kao nije mi kao prije, volim te al ne kao na početku, bla bla.

I tako, ja odem doma u svoj grad, ona na odmor, dogovorili se da malo promisli(mo) o svemu i odmorimo jedno od drugoga. Kroz to razdoblje sam je pitao jel postoji neko drugi, al govorila nema i gotovo. E sada, nakon 2 tjedna odmora, odem do nje, već znam da ide prekid, al neću bit klošar da se nakon 2 godine rastanemo preko poruka.

I odem do nje, pričamo tako, ja je pitam opet, prekinuli smo, ako ima neko bolje reci ko ga jebe, sad je svejedno, bolje nego da kasnije saznam.. I kune se da nema. Okej. Prekinemo prijateljski, kroz smijeh i baš mi radi toga nekako bilo lakše. Od toga su prošla 3 tjedna i tu i tamo smo se znali pitat kak si šta ima i tako to, bezveze, jer ti je ostala navika da se s nekim dop 2 godine.
I prije par dana saznam da postoji drugi.. Znači isti dan kad smo prekinuli, bio popodne kod nje, ona navečer već s njim, a i noć prije. Saznao sam od njenog prijatelja kao da mute već godinu dana, al tek sad zapravo, sve dosad bilo dopisivanje.. Što je najgore od svega, što je njemu u povjerenju rekla mjesec dana prije da me voli ko nikoga. I tako se promjeni..

Ne mogu opisat koliko sam bio ljut, a i sad sam. Prevarila me i lagala toliko puta.. I onakav prekid nije bio lagan, ali nekako se već bio pomirio s time, ali otkad sam joj rekao da sam saznao, već je "službeno" u vezi s njim.. Najbolji dio što je udaljena od njega 400+ kilometara. A kreten misli da će tu uspjet. Pa debilu ako je mene prevarila, zašto misliš da tebe neće koji si pun qrac udaljen od nje i vidit ćeš je dvaput godišnje kao. Glupa nezrela klinka. A mene još izjeda to šta je uradila, više od svega.

E sad, razumijem kako se osjećaš. Samo, ono kaj i sam pokušavam radit je ne mislit na nju i tog novog tipa. Bili oni ovakvi ili onakvi s razlogom su oni sad skupa. Hoće li ostat kratko, dugo, to je sad stvar od koje bi se trebalo maknut. Nije naše da si s tim razbijamo glavu.

Treba se okrenut sebi i novim stvarima.

[The Ambadassor]

stevo7650 kaže:

Ovo u principu i je najtočnije razmišljanje. Samo kaj ta ista kemija ima i nuspojave, kaj se osjeti nakon prekida. Oksitocini koji se stvaraju tijekom veze, kod prekida se smanjuju, znači da treba s nečim drugim iskompenzirati da bi se natrag stvorio balans.

Organizam se navikne: umjesto da nadomještaš visoke razine oksitocina, rađe se navikneš na snižene - a to dođe samo od sebe s vremenom. Organizam se navikne na sve, i ono što je učestalo postane "normalno", bez obzira koliko realno odskakalo od "normalnog"/"prosječnog" i u kojem smjeru.

Ako to opet jednom na duže staze povisiš, onda prvo imaš wow efekt a onda opet balans - dakle nema s konja na magarca, kao što je kad se navikneš na više razine i onda prisilno moraš gurat sa sniženima.

Naravno, taj ciklus nikad nije jednosmjeran, moramo pasti da bismo se digli i obrnuto, but - it's worth it
Ne valja ni stagnirati, jer to umrtvljuje motivaciju. Padovi su nužni ne samo zbog ciklusa i balansa, nego i radi toga jer se karakter izgradi u teškim vremenima, ne u blagostanju.

Baš kako piše u članku iznad koji sam linkao, vidjet u kojem je dijelu bivši/bivša bila najveći oslonac i poradit na tome da sam sebi budeš najveći oslonac.

Upravo tako. A man must stand erect, not be kept erect by others

Treba prvo nać balans i sreću u sebi da bi je mogao podijelit s drugom osobom.

Sve ostalo samo dođe i ode, barem bi trebalo tako biti...

Tako je... Kroz život razne stvari dođu i prođu, da ti se, oduzme ti se, sve je to normalno, jedino što stvarno imaš je sebe, i treba prvo sa sobom nać mir i sreću da bi se moglo proširit u odnose s drugima. Inače si emocionalni parazit, vampir, ili čak destruktivno djeluješ na drugu osobu koja ti se približi.

Sviđa mi se tvoje razmišljanje

[mauzer]

hrvatmusketir kaže:

mene je jednom cura ostavila zbog mog prijatelja.bilo je strasno,bolno.,.ali najvise me je boljelo zbog toga,sto sam imao osjecaj kao da me je prijatelj pobjedio,da je bolji od mene.,.,.da me je ostavila zbog nekog ne poznatog lika,bilo bi mi 90% lakse to preboljeti.ali danas na sve to gledam kao na nesto pozitivno.proslo je vec vise 3 godine,a oni su jos danas skupa,sretni.,. a i ja sam sretan zbog njih,jer znam da ova cura nije bila za mene.. danas mi uopce nije jasno kako sam mogao biti sa njom.

Moja sućut.

[stevo7650]

The Ambadassor kaže:

Organizam se navikne: umjesto da nadomještaš visoke razine oksitocina, rađe se navikneš na snižene - a to dođe samo od sebe s vremenom. Organizam se navikne na sve, i ono što je učestalo postane "normalno", bez obzira koliko realno odskakalo od "normalnog"/"prosječnog" i u kojem smjeru.

Ako to opet jednom na duže staze povisiš, onda prvo imaš wow efekt a onda opet balans - dakle nema s konja na magarca, kao što je kad se navikneš na više razine i onda prisilno moraš gurat sa sniženima.

Naravno, taj ciklus nikad nije jednosmjeran, moramo pasti da bismo se digli i obrnuto, but - it's worth it
Ne valja ni stagnirati, jer to umrtvljuje motivaciju. Padovi su nužni ne samo zbog ciklusa i balansa, nego i radi toga jer se karakter izgradi u teškim vremenima, ne u blagostanju.

S biološkog i kemijskog gledišta ovo objašnjenje je most comforting Tnx tebi na doprinosu

[Joshua]

NightDive kaže:

A jel ovo zajebancija neka?

Pa ne kužim kaj je tebi to specijalno bilo u tome kaj si ostavila nekoga zato jer nisi imala nikog na lageru? WTF?! Kaj moraš imat nekog na lageru da bi mogel nekog ostavit? I onda ak slučajno nemaš je to kao uspjeh.

[stevo7650]

Update nako nekog vremena. Situacija je puno bolja. Sjetim je se normalno tokom dana, ali bez depresivnih raspoloženja. Onako, slegnulo se dosta i ne gledam ju više na način kak sam ju prije gledal.

Mislim da je to ponajviše do razdoblja prelaska onih faza koje treba isprocesuirat: prvo očaj, pa preispitivanje, pa tuga pa ljutnja i poslije sve stabilnije.

Ključ je u tome da se jednostavno treba prestati opirati. Čak i dok dođe depresivno raspoloženje, treba si reć: može! hoću taj osjećaj tuge, nek dođe! i uskoro ti se počne činit kako se ta ista depresija "raspršuje". Nije da si odmah isti tren sretan, ali to nije ni bit. bit je da budeš spokojan.

I treba, apsolutno se treba kretat. Dat sam sebi neke obaveze, ali i kretat se u zdravom društvu. ne pričat i slušat o problemima, nego sve mimo toga. radit neke "manje", ali korisne stvari i zadavati si konkretne ciljeve na koje možeš bit ponosan kasnije.

eto, to je moj self-help, pa ako nekome još pomogne, bit će i meni drago borba nije još gotova, nitko ne zna kaj dolazi sutra, al to je dobar trag. sutra me od jutra čeka hrpetina obaveza i veselim se tome.

ostalo bude došlo kad si tak posložim.

[Hammerstone]

To bi trebalo tijekom veze radit na tome da nikad ne ovisiš toliko o drugoj osobi tj. ne vežeš se do te mjere da ti bude jako teško u slučaju prekida, idealno bi bilo da ti bude ravno ili skoro pa ravno (bez obzira na to koliko kvalitetna veza bila)

[stevo7650]

Je, tak bi trebalo bit. To se meni događalo u odnosima koji su postali veći teret i stres nego sreća i ostalo. Ovaj odnos nije bio takav, al svejedno. Trebali bi što prije prihvatit to kao nešto normalno.

[AngryNomad]

Hammerstone kaže:

To bi trebalo tijekom veze radit na tome da nikad ne ovisiš toliko o drugoj osobi tj. ne vežeš se do te mjere da ti bude jako teško u slučaju prekida, idealno bi bilo da ti bude ravno ili skoro pa ravno (bez obzira na to koliko kvalitetna veza bila)

A gdje je tu ljubav?