"Razgovor s Bogom"

[pukovnikz]

goldentip kaže:

A sad, teško je ulaziti u mitologiju. Naročito vezano za tog Jahvu. Ima jedan Talijan Mauro Biglino koji je prevodio Stari zavjet i došao do raznih zaključaka.

Među njima je da je Jahve bio vojskovođa, polubog, natčovjek.
I nešto vezuje čak s genetskim inženjeringom od strane vanzemaljaca.

Pa da, ko je indoktriniran u Jahvu, kao što sam i ja bio, to je teško jer je on jako osvetoljubiv i okrutan bog. Kazne mu traju par stoljeća za krivo obožavanje. Svi se kamenuju koji nisu u skladu s njegovim zapovijedima.

Zatim je naređivao i blagoslivljao više desetina pokolja i genocida što je opravdao time da ti narodi ionako štuju lažnog bog Baala - pa ih se može pobiti i mlado i staro.

I sad, ko imalo razmišlja, nema smisla ovo s Isusom. Isus je Jahvin sin.
Otac i Sin. I Sin je sušta suprotnost ocu. Kakva osveta ili čak samoobrana - okreni i drugi obraz!

Oprosti sedamsto puta. Ne sedam. I onda naravno da bi se oprostili grijesi potrebno je bilo mučenje, bičevanje - puno krvi u Jahvinoj maniri i razapinjanje. I onda uskrsenje.

Zar nije mogao jednostavno iskupiti grijehe svojom ljubavlju, bez te jahvine žrtve jaganjca božjeg.

Ne znam koja je snaga te poruke ali je pokorila svijet i to su zapadna božanstva - Otac i Sin Bog Krist.

Krišna i ostali hinduistički bogovi nemaju veze s Jahvom. To je kompletno druga filozofija. I puno humanija. Iako su oni imali i kaste, pa kastu nedodirljivih.

Nije mi smetao tlak ni oluje. Kad bi padala kiša, baš mi je pasalo. To me smirivalo.

Pa da, ta psihotična iskustva bi prije bila pripisana mističnim iskustvima.

Ima nešto lijepog u psihozi, koliko god je paklena, bar u mom slučaju. Meni je svijet bio prelijep i prezanimljiv. Priroda, kiša, sunce, more sve je bilo prelijepo jer je u svemu bio Krist.

Sad više nije tako baš otkad nema Krista u mom životu. hehe. Bolje da ga nema, jer sam se izludio njime. Poznavajući sebe, ko zna u što ću vjerovat za deset godina.

Poanta mog upisa je bio da ti dam razmišljanje jedne osobe koja ima psihoze, pa sam htio da možda usporediš sa svojim razmišljanjem.

Ja želim reći, da očito imaš neke duhovne potrebe (u smislu samoistraživanja, nalaženja smisla...) međutim neki strahovi su bili ti koji su ti ili utrokovali ili nahranili zdravstvene probleme.

Zašto ne ući u duhovnost bez tih strahova?

[goldentip]

pukovnikz kaže:

Poanta mog upisa je bio da ti dam razmišljanje jedne osobe koja ima psihoze, pa sam htio da možda usporediš sa svojim razmišljanjem.

Ja želim reći, da očito imaš neke duhovne potrebe (u smislu samoistraživanja, nalaženja smisla...) međutim neki strahovi su bili ti koji su ti ili utrokovali ili nahranili zdravstvene probleme.

Zašto ne ući u duhovnost bez tih strahova?

Da, razumijem. Ali kako ograničiti duhovnost od religije. Nisam ja samo brijao na Krista.
Imao sam ja profesora, mentora, učitelja koji je prihvaćao sve duhovno. Uglavnom tibetanski budizam. To sam pokušavao shvatiti par godina. Onda on je prihvačao sve, magiju, uroke, tarot, ezoteriju, demone.

Govorio je da su 2. svjetski rat napravili pomoću magijskih utjecaja - ratovi magova.

I stalno taj budizam. Pa sam se odricao od želja, mučio. Meditirao.

I preko njega sam nažalost još više povjerovao u magiju, čaranja, bajanja.

On je sve prihvaćao, sve religije, donosio mi razne adventističke tekstove, new age anđeoske karte.
Phylis Crystall - poznata sljedbenica sai babe i njezino kidanje veza.
Pa sam išao i na njezin seminar u Opatiju.

Pa tajna simbolika masona, iluminata. Pa onda kvantna fizika i istočnjačka filozofija. Pa onda Jung i sinkroniciteti.

Pa onda Damanhur - jesi čuo za njih. Taj profesor me vodio i na njihov seminar u Pazin. Oni navodno su povezani sa starom civilizacijom Atlantide i putuju kroz vrijeme, haha.

Dakle, sve moguće sam ja probao i vjerovao. Čak sam i drugima tumačio neke mudre izjave od Sogyal Rinpochea - poznati učitelj tibetanskog budizma.
Ljudi me slušali ko nekog proroka.

I sad reci ti meni. Koja duhovnost? Ja bi rado duhovnost a da nema veze s religijom? Šta preostaje duhovno a da nema veze s religijom?

[pukovnikz]

goldentip kaže:

Da, razumijem. Ali kako ograničiti duhovnost od religije. Nisam ja samo brijao na Krista.
Imao sam ja profesora, mentora, učitelja koji je prihvaćao sve duhovno. Uglavnom tibetanski budizam. To sam pokušavao shvatiti par godina. Onda on je prihvačao sve, magiju, uroke, tarot, ezoteriju, demone.

Govorio je da su 2. svjetski rat napravili pomoću magijskih utjecaja - ratovi magova.

I stalno taj budizam. Pa sam se odricao od želja, mučio. Meditirao.

I preko njega sam nažalost još više povjerovao u magiju, čaranja, bajanja.

On je sve prihvaćao, sve religije, donosio mi razne adventističke tekstove, new age anđeoske karte.
Phylis Crystall - poznata sljedbenica sai babe i njezino kidanje veza.
Pa sam išao i na njezin seminar u Opatiju.

Pa tajna simbolika masona, iluminata. Pa onda kvantna fizika i istočnjačka filozofija. Pa onda Jung i sinkroniciteti.

Pa onda Damanhur - jesi čuo za njih. Taj profesor me vodio i na njihov seminar u Pazin. Oni navodno su povezani sa starom civilizacijom Atlantide i putuju kroz vrijeme, haha.

Dakle, sve moguće sam ja probao i vjerovao. Čak sam i drugima tumačio neke mudre izjave od Sogyal Rinpochea - poznati učitelj tibetanskog budizma.
Ljudi me slušali ko nekog proroka.

I sad reci ti meni. Koja duhovnost? Ja bi rado duhovnost a da nema veze s religijom? Šta preostaje duhovno a da nema veze s religijom?

Pa ti si onda izuzetno jaka osoba, kad si sve to samo uz jednu psihozu podnio

Hoću reći, u tim stvarima moraš biti otvoren i kritičan, više manje i ja sam tu otvoren, ali imam svoj put temeljen na vlastitom iskustvu, kako kaže bećarac idem šorom koji blata nema.


Ja sam znao reći, da je upravo buddhizam najopasniji za nas zapadnjake (nemoj me krivo shvatiti), jerbo je buddhizam stvar meditativnih iskustava, a ako ga svedeš samo na filozofiju, onda ta jedna praznina može biti jako depresivna, da još pojasnim, nisam govorio o konceptu, nego o NAČINI kako zapadnjak može shvatiti buddhizam.


Na samomo intelektualnom nivou povoljniji je osobni Bog ,nego apstraktni...

Jednoj osobi koja želi bit kršćanin, ja sam preporučio da ima sliku malog Isusa u naručju Majke Marije, neikakvog Boga sudca, Boga mučenika, nego upravo Boga u oblikui malog Isusa u naručju Majke. (on je konretno u jednom stanju straha).

[pukovnikz]

U sustavu reinkarnacije postoji taj pojam odricanja od želja, ali samo zato što se po tom istom sustavu želje ispunjavaju, pa kad to vjerujemo onda možemo odbaciti nepotrebne želje, ali ako se mučimo , onda podsvjesno želimo muku, a to nam još manje treba u životu!

[Pravi Život]

pukovnikz kaže:

To pokušavam i objasniti, nadam se da ne izlazim iz teme, jer tema je razgovor s Bogom, a ja uvjeravam, da ako nismo u komunikaciji sami sa sobom, daleko smo od Boga (svog Izvora).

Dakle, religioznost je nešto poput videonadzora, gdje osoba svjesna da ga netko gleda odozgora, možda neće napraviti neko loše djelo, međutim, kada postanemo (da se opet tako slobodno izrazim) Bogu slični, onda nam ne treba nadzor.

Međutim, u nam je dosta toga podsvjesno, skriveno, djeluje, ali ne znamo što i onda dolazi do toga, da se pozivamo na Boga, a zapravo iz nas izlaze neke frustracije.

Kao što je Isus i rekao, lažni učitelji pozivati će se na Isusovo ime, ja sam uvjeren, da se Bog u mnogo slučajeva koristi kao štit.

Osobno ne vidim iskorak iz teme, po navedenom. Npr. prvi čovjek je bio svjestan 'video nadzora' (sad to malo komično uspoređivanje današnjicom) svijesti si svoje bio je svjestan gleda ga se... i sve što je napravio bilo je 'učiniću što mi moja volja meni samom pa makar me gledao koji gleda, Svevišnji Bog'.
Isto i ljudi danas, više se uznemire ako ih neko kamerama promatra nego da ih gleda sam Svemogući Bog.

Zašto?, što misliš.



Da, Krista koriste kao štit. No, uzalud im.

[pukovnikz]

Pravi Život kaže:

Osobno ne vidim iskorak iz teme, po navedenom. Npr. prvi čovjek je bio svjestan 'video nadzora' (sad to malo komično uspoređivanje današnjicom) svijesti si svoje bio je svjestan gleda ga se... i sve što je napravio bilo je 'učiniću što mi moja volja meni samom pa makar me gledao koji gleda, Svevišnji Bog'.
Isto i ljudi danas, više se uznemire ako ih neko kamerama promatra nego da ih gleda sam Svemogući Bog.

Zašto?, što misliš.



Da, Krista koriste kao štit. No, uzalud im.

Mislim da nisam baš najbolje razumio pitanje.

Rekao sam, da čovjekoliki bog osvetnik ima smisla jedino kod nekog potencijalnog zlikovca...

Osoba koja ima duhovnih potreba, ne traži boga sirovinu i nekakvog alfa mužjaka boga


Dakle, Bog je sve apstraktniji i sve sofisticiraniji, što je osoba duhovno razvijenija

Čak je i Bog ateista puno sofisticiraniji i apstraktnij (možda nedovršen ) od čovjekolikog boga osvetnika

[Pravi Život]

pukovnikz kaže:

Mislim da nisam baš najbolje razumio pitanje.

Nije bilo pitanja.

[goldentip]

pukovnikz kaže:

Pa ti si onda izuzetno jaka osoba, kad si sve to samo uz jednu psihozu podnio

Hoću reći, u tim stvarima moraš biti otvoren i kritičan, više manje i ja sam tu otvoren, ali imam svoj put temeljen na vlastitom iskustvu, kako kaže bećarac idem šorom koji blata nema.


Ja sam znao reći, da je upravo buddhizam najopasniji za nas zapadnjake (nemoj me krivo shvatiti), jerbo je buddhizam stvar meditativnih iskustava, a ako ga svedeš samo na filozofiju, onda ta jedna praznina može biti jako depresivna, da još pojasnim, nisam govorio o konceptu, nego o NAČINI kako zapadnjak može shvatiti buddhizam.


Na samomo intelektualnom nivou povoljniji je osobni Bog ,nego apstraktni...

Jednoj osobi koja želi bit kršćanin, ja sam preporučio da ima sliku malog Isusa u naručju Majke Marije, neikakvog Boga sudca, Boga mučenika, nego upravo Boga u oblikui malog Isusa u naručju Majke. (on je konretno u jednom stanju straha).

Meni budizam nije pasao. Niti sam ga razumio niti išta dobio od prakticiranja odricanja od želja.
Tamo je jedino dobro što nema videonadzora. Ali ima karma, pa reinkarnacija.

Mali Isus mene nije tješio baš. Tješila me slika svetog Ante.

A imam jedno zanimljivo sječanje kad sam imao 5 godina, bio je još socijalizam, negdje 1986-7.
I mi bili kod kume Tonke. Nije mi nitko nikad govorio ništa loše o Bogu, ili o Vragu. Ali kad sam bio kod kume Tonke, ona je imala sliku Gospe na zidu.
Sjećam se da nisam mogao od straha, jeze i užasa da gledam Gospu u oči. Na toj slici.
Sječam se tog užasa kao da me sam đavo ili demon gleda kroz sliku.
I da, bio je jedan kip Gospe koji je izgradio neki samouki kipar u svom vrtu.
Isto sam imao 5 godina. Od straha sam jedva prolazio pokraj Gospe. Samo bih protrčao.
Uglavnom, meni je Gospa bila ko Đavo.

Haha, i anegdota iz moje psihoze. U psihozi su mi glasovi rekla da je Gospa zapravo zmija Bafometa. Đavla Bafometa.

Kad sam se molio Gospi uvijek sam neke gluposti radio - dobio bi poruku - rekla je Gospa da trošiš i kupuješ.

Najviše mi je pasao Oče naš - zvučao mi je tako veličanstveno.
I ono Slava ocu.

[pukovnikz]

goldentip kaže:

Meni budizam nije pasao. Niti sam ga razumio niti išta dobio od prakticiranja odricanja od želja.
Tamo je jedino dobro što nema videonadzora. Ali ima karma, pa reinkarnacija.

Mali Isus mene nije tješio baš. Tješila me slika svetog Ante.

A imam jedno zanimljivo sječanje kad sam imao 5 godina, bio je još socijalizam, negdje 1986-7.
I mi bili kod kume Tonke. Nije mi nitko nikad govorio ništa loše o Bogu, ili o Vragu. Ali kad sam bio kod kume Tonke, ona je imala sliku Gospe na zidu.
Sjećam se da nisam mogao od straha, jeze i užasa da gledam Gospu u oči. Na toj slici.
Sječam se tog užasa kao da me sam đavo ili demon gleda kroz sliku.
I da, bio je jedan kip Gospe koji je izgradio neki samouki kipar u svom vrtu.
Isto sam imao 5 godina. Od straha sam jedva prolazio pokraj Gospe. Samo bih protrčao.
Uglavnom, meni je Gospa bila ko Đavo.

Haha, i anegdota iz moje psihoze. U psihozi su mi glasovi rekla da je Gospa zapravo zmija Bafometa. Đavla Bafometa.

Kad sam se molio Gospi uvijek sam neke gluposti radio - dobio bi poruku - rekla je Gospa da trošiš i kupuješ.

Najviše mi je pasao Oče naš - zvučao mi je tako veličanstveno.
I ono Slava ocu.

Hm, dobro je to da se ipak propitkuješ i vidiš kakav ti dojam ostavljaju određene stvari, pa prema tome odbaci ono što te plaši.

Ja kad sam bio mali, došao sam kod časnih kao u vrtić i kad mi je časna rekla, da ako budem dobar da ću u raju dobiti krili... ne mogu ti opisati kako mi je to bilo užasno, kao da mi neko stavi balerinsku haljinicu.... i onda sam se tješio svetim slikama, kad sam vidio da sveci nemaju krila na leđima

[goldentip]

Jedno vrijeme sam volio i Krishnu. I čitao Baghavad Gitu. Evo dvije godine ateizma i nisam presretan. Mislim lakše mi je otkad znam da nema Sotone, a ni videonadzora Boga. Možda bi mogao sad malo New Age - ali ih ne kužim sa onim ascending Masters. I ko smo mi po New Ageu - ljudski bogovi.
BIo je zanimljiv dokumentarni - What the bleep do we know? I tamo govore o stvaranju vlastite stvarnosti. I ja povjerovao u to i spremao se za neki ispit na magisteriju. I govorio sebi - ne sjećam se kako - želim pitanje o teorijama etniciteta. I ništa drugo nisam učio. Samo teorije etniciteta. A bilo je gradiva - sto mogućih pitanja. I ja kažem bit će etnicitet.
I na ispitu ponudi meni ova asistenica desetak plavih omotnica s pitanjima. I ja izaberem jednu.

I šta je bilo unutra? Teorija etniciteta! Slučaj? Sreća. Teško mi je povjerovat u to. Najprije da su mi meni došle kuverte među kojima je bio etnicitet, i onda da sam naslijepo izabrao pravo pitanje.

I onda jednom, izađem iz busa u Rijeci iz Zagreba, i ja kažem znam di je ovaj moj profesor - guru. On je posjećivao više kafića - 5-6.
Uostalom nije morao biti u kafiću. Jer i nije često išao. Možda jednom u deset dana.
I ja totalno uvjeren. Ne uvjeren. Nego sam znao kao što znam da sunce sija u kojem kafiću sjedi. I odem ravno tamo do tog kafića i on sjedi tamo. Ali osječaj u meni je bio - da jednostavno znam da je tamo.

I tako. Onda kupujem sladoled u dućanu i mislim se - ja kupujem sladoled, a u Africi nemaju šta jesti. (o Africi nisam ni govorio ni razmišljao inače, ta mi je misao došla dok sam gledao sladoled). I dođe mi popodne prijatelj. Ja ga pitam očeš sladoled? A on odgovori - može, ali mi ćemo jest sladoled, a oni u Africi nemaju šta jesti!

I kako to objasniti. Slučajnosti? Sinkroniciteti.

[pukovnikz]

goldentip kaže:

Jedno vrijeme sam volio i Krishnu. I čitao Baghavad Gitu. Evo dvije godine ateizma i nisam presretan. Mislim lakše mi je otkad znam da nema Sotone, a ni videonadzora Boga. Možda bi mogao sad malo New Age - ali ih ne kužim sa onim ascending Masters. I ko smo mi po New Ageu - ljudski bogovi.
BIo je zanimljiv dokumentarni - What the bleep do we know? I tamo govore o stvaranju vlastite stvarnosti. I ja povjerovao u to i spremao se za neki ispit na magisteriju. I govorio sebi - ne sjećam se kako - želim pitanje o teorijama etniciteta. I ništa drugo nisam učio. Samo teorije etniciteta. A bilo je gradiva - sto mogućih pitanja. I ja kažem bit će etnicitet.
I na ispitu ponudi meni ova asistenica desetak plavih omotnica s pitanjima. I ja izaberem jednu.

I šta je bilo unutra? Teorija etniciteta! Slučaj? Sreća. Teško mi je povjerovat u to. Najprije da su mi meni došle kuverte među kojima je bio etnicitet, i onda da sam naslijepo izabrao pravo pitanje.

I onda jednom, izađem iz busa u Rijeci iz Zagreba, i ja kažem znam di je ovaj moj profesor - guru. On je posjećivao više kafića - 5-6.
Uostalom nije morao biti u kafiću. Jer i nije često išao. Možda jednom u deset dana.
I ja totalno uvjeren. Ne uvjeren. Nego sam znao kao što znam da sunce sija u kojem kafiću sjedi. I odem ravno tamo do tog kafića i on sjedi tamo. Ali osječaj u meni je bio - da jednostavno znam da je tamo.

I tako. Onda kupujem sladoled u dućanu i mislim se - ja kupujem sladoled, a u Africi nemaju šta jesti. (o Africi nisam ni govorio ni razmišljao inače, ta mi je misao došla dok sam gledao sladoled). I dođe mi popodne prijatelj. Ja ga pitam očeš sladoled? A on odgovori - može, ali mi ćemo jest sladoled, a oni u Africi nemaju šta jesti!

I kako to objasniti. Slučajnosti? Sinkroniciteti.

Apsolutno treba koristiti intelekt oliti zdrav razum, ali nije dovoljan za objasniti svijet. Nemoj očekivati da će ti netko objasniti to samo tako, čak je i nebitno. Bitno je da spoznamo sebe, propitujmo sebe, svoje želje, ne ih se odreć, samo ih osjvestiti.

Bio jedan učenik i došao kod gurua da ga inicira i uputi u duhovnu spoznaju i guru ga prihvatio i sad je učenik pitao, što treba raditi, a guru mu rekao ništak, kao i do sad, to je zbunilo učenika, pitao u čemu je razlika, a guru mu je rekao, pa sad sve ono što budeš radio radi tako da si svjestan svoje radnje, svjetsan svojih želja, svjestan svog stanja...

Inače sinkroniciteti su u mom životu dosta česti, ali neko će reć da je to samo slučaj koje lakše uočim.

Sto puta mi se dogodilo, da vrtim kanale na TV i vidim neku scenu, i zaključim da neću gledati taj film, drugi dan kada repriziraju taj film ulovim upravo istu scenu feilma, i to mi se dogodilo doista često, da mi je išlo na živce.

[Nepoznati]

Bog naredio: "Jakove zapali!"

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat...omana/6458767/

- Jakove, zapali - kazao mi je Bog. Tako je 55-godišnjak iz Sinja istražnom sucu objasnio zašto je zapalio travu na zapuštenoj površini u Sitnom Donjem i izazvao požar.

Uhićen je na dojavu građana neposredno nakon potpaljivanja vatre sredinom kolovoza. U njegovu vozilu nađeni su voštana svijeća, kanta s gorivom i dva upaljača. Tjedan prije potpalio je vatru u kojoj je izgorjelo 1200 hektara površine na planini Vaganj, te dva požara na predjelu Sirotkovići u Donjem Sitnom, gdje je planulo ukupno 8200 metara četvornih.

Izazvao je vatru i na predjelu Lolići (LOL) u Gornjem Sitnom u dva navrata, gdje je plamen poharao 4500 metara raslinja.

Prošao sam svojim citroenom BX i vidio zapušteno zemljište te čuo Božji glas da ga zapalim. Stao sam i bacio opušak. Kada me policija nakon uhićenja dovela gdje sam zapalio suhu travu, vidio sam kako je nakon požara zemljište puno ljepše – kazao je.

Plakat se, smijat ili udarat u glavu?

[Nepoznati]

goldentip kaže:

BIo je zanimljiv dokumentarni - What the bleep do we know? I tamo govore o stvaranju vlastite stvarnosti.

Da bi stvarnost bila, valja šutjeti u sebi.

I kako to objasniti. Slučajnosti? Sinkroniciteti.

Ne objašnjavati.

[Nemruth Dagi]

pukovnikz kaže:

Dakle, Bog je sve apstraktniji i sve sofisticiraniji, što je osoba duhovno razvijenija

Čak je i Bog ateista puno sofisticiraniji i apstraktnij (možda nedovršen ) od čovjekolikog boga osvetnika

Bingo!

Mi preslikavamo vlastite ljudske osobine na trascendentnu razinu stoga su nama bogovi ljubomorni, osvetoljubivi, krvožedni krvi naših neprijatelja i imaju slične ljudske ograničenosti.


Bog ateista ipak ne postoji...a da postoji takvo ne-biće zvalo bi se Nebog

[- Sizif -]

Zanimljivo, nitko od vjernika nije branio tezu o postojanju stvarne dvosmjerne komunikacije... a to je nešto što inače dosta olako izriču (ili mi se barem tako čini).

[Pravi Život]

- Sizif - kaže:

Zanimljivo, nitko od vjernika nije branio tezu o postojanju stvarne dvosmjerne komunikacije... a to je nešto što inače dosta olako izriču (ili mi se barem tako čini).

Ma samo ti se čini. Prije će biti da se ne znaju izraziti pa onda spike priča on s Bogom, aha kak da ne, znate Mojsijeva vremena su davno iza nas. Da recimo tu dođe neki šaljivđija pa počne o svojim iskustvima razgovora s nebeskim, rekoh vam il se šali il je opsjednut demonom, ak je ovo drugo a onda se moramo moliti za njega da mu se razgovori otklone. Treća varijanta je medicinske struke, možda je čovjek bolestan, u tom slučaju zna se - nebumo se igrali izlječitelja.