Rigidna struktura - neljubav

[Graham]

Okej, tu ima sto tema o Ljubavi, može i sa malim slovom, kakogod.

Znam, ljubavi nikad previše.

Ajmo malo o jednadžbi: usamljenost = rigidnost

Ili ono što nije ljubav. Zar nije tako lakše

(wiki, sa gugl prijevodom )


Možda predrasude? Jeste li doživjeli ikad u komunikaciji predrasude?
Možda da mi objasnite bajku o žabi i princezi ili možda onu o zvijerku i princezi
-----------
znači ontopićno bi bilo sve što se tiče nekih krutih stavova koji onemogućuju kretanje onog što mozak označava pod ljubav (širok je tu spektar )
-----------

gledam naslov zadaćnice Nikad ne reci nikad

To je ustvari tema. Rigidna (kruta) struktura govori: nikad.

P.S. može da Graham bude samo nick koji je otvorio temu
(na bolovanju sam, ide svojem kraju i još malo pa ćete odahnuti )

[yildirim]

Ovako napisana jednadžba bi značila kako je svako pridržavanje vlastitih kriterija rigidnost, ali ako to shvatimo kao dosljednost i ustrajnost u traženju onoga što nas može učiniti zadovoljnima, onda možemo reći da posjedujemo jednu lijepu crtu naše osobnosti i možemo se nadati da će se netko zaljubiti i u to

[Graham]

Pitanje je obzirom da smo usamljeni, bar mi ovi domcilni forumaši, da li smo stvarno otvorili vrata ljudima? Pitaj sebe koliko si fleksibilan u razgovoru sa forumašima ili ljudima IRL.
Kako upoznati drugu stranu ako nisi iskusio priču tu strane, bar djelomično ili joj dao šansu?

I najvažnije pitanje, imaš li situaciju u životu da si srušio temeljni stup tj. stav nikad?

[indian]

yildirim kaže:

Ovako napisana jednadžba bi značila kako je svako pridržavanje vlastitih kriterija rigidnost, ali ako to shvatimo kao dosljednost i ustrajnost u traženju onoga što nas može učiniti zadovoljnima, onda možemo reći da posjedujemo jednu lijepu crtu naše osobnosti i možemo se nadati da će se netko zaljubiti i u to

ako je pridržavanje vlastitih kriterija osjećaj koji nam kaže: "da, TO je dobro", bez ikakvih konkretnijih definicija onda se slažem.
naime, nadam se da ne pričamo ako "pristajemo" na stvari kontra naše želje, nego eto tek tako idemo gdje nas voda nosi.

zapravo to ja niti ne zovem kriterijem..to je samo - dobar feeling.

ima par tema, postova i zaključaka na ovom forumu o tim famoznim kriterijima od kojih mi se povraća, a inspiracija za pojašnjenje istih je ponekad nepresušna
jebali vas kriteriji

[Graham]

eh, jebali nas kriteriji
može

Upravo brojnost kriterija i rigidnost istih meni upućuju na zatvorenu osobu nesposobnu za ljubav. Ne on nije sposoban za to, izgradio je hram i očekuje princezu koja će igrati njegove uloge. Gurnuto u krajnost.


Koliko mi mislimo da smo urbano društvo, ipak smo žešće crkveno i bajkovno podojeni. A bome i šund holivudska pričice ne bih odbacio.

Ali ne bih htio da ovo bude još jedna tema o kriterijima.

Krutost u prosudbi

Znaš ono forumsko klanašenje, pratio sam dugo takve pojave. Ako je zajednica previše homogena ona sama po sebi počinje umirati. Potrebna je jezgra, ali ne treba okoštavati granice. Tako i mi, bez fleksibilnosti gubi se širina komunikacije i stvara dosadna rigidna struktura. Na prvi pogled to zna privući, pogotovo kod muškarca čineći se kao stabilnost.

I dalje rigidno tvrdim da usamljenost i rigidni stavovi često jašu zajedno.


Gradimo temu. Počet ću nabrajati postere sa rigidnim strukturama.

(naravno da neću)

[valnea]

Graham kaže:

Pitanje je obzirom da smo usamljeni, bar mi ovi domcilni forumaši, da li smo stvarno otvorili vrata ljudima? Pitaj sebe koliko si fleksibilan u razgovoru sa forumašima ili ljudima IRL.
Kako upoznati drugu stranu ako nisi iskusio priču tu strane, bar djelomično ili joj dao šansu?

I najvažnije pitanje, imaš li situaciju u životu da si srušio temeljni stup tj. stav nikad?

a zasto bi morali otvoriti vrata svim ljudima? zasto se ne bi vodili onim nekim osjecajem da nam netko ne odgovara, a ne zavaravali i tog nekog drugog i sebe da smo si ok (a zapravo se jedva trpimo)?

ima forumasa (valjda, rijetko sam ovdje, ja to po sjecanju) s kojima mogu razgovarati i onih s kojima ne, isto kao i u nevirtualnom zivotu. s nekim ljudima jednostavno ne ide, i nije tu u pitanju nikakvo davanje sanse.

smatram da nije potrebno svakome dati sansu niti je od svakoga ocekujem. vracam se na onaj 'osjecaj' s pocetka.

srusila sam neke *nikad*, ali neki ce ostati, nadam se zauvijek.

[Graham]

Znam, ali kako zatvoriti vrata ako nisi upoznao tu osobu? Misliš li da preko postova drito konja odma' možeš složiti sličicu i idemo dalje.
Pazi, nalazimo se na pdfu usamljena srca. Prosocijalni ljudi nemaju baš takvih problema. Dizanje zida uvijek u nekoj mjeri nosi gubitak širenja osobnosti i mogućnosti prihvaćanja ljudi oko sebe. Da treba nam autonomija jer smo inače samo lignje. Ali zašto odbijati nova iskustva? Lakše je živjeti i komunicirati u zajednici ako širimo komfor zonu.
To nosi višestruke koristi. Zatvaranje samo na svoj krug je neka vrsta kastinskog sistema.

Ne pozivam na totalno rušenje stavova, ali svjesnost rigidnosti (čvrstih predrasuda) unutar komunikacije ne vidim kao alat za pronalaženjem svoje djeteline sa četiri lista.

[SitnaRiba]

valnea kaže:

a zasto bi morali otvoriti vrata svim ljudima? zasto se ne bi vodili onim nekim osjecajem da nam netko ne odgovara, a ne zavaravali i tog nekog drugog i sebe da smo si ok (a zapravo se jedva trpimo)?

ima forumasa (valjda, rijetko sam ovdje, ja to po sjecanju) s kojima mogu razgovarati i onih s kojima ne, isto kao i u nevirtualnom zivotu. s nekim ljudima jednostavno ne ide, i nije tu u pitanju nikakvo davanje sanse.

smatram da nije potrebno svakome dati sansu niti je od svakoga ocekujem. vracam se na onaj 'osjecaj' s pocetka.

srusila sam neke *nikad*, ali neki ce ostati, nadam se zauvijek.

pa baš to... ali ti faking kriteriji... ovisi kakvi su...
jer priča se tu o rigoroznosti... determinizam nije dobar... jer on umanjuje napredak i razvoj...

nije stvar u davanju šansi ljudima s kojima baš i nemaš nekih zajedničkih točaka, naravno... ali dati nekome šansu ako, recimo nosi bradu ili pirs () iako ti možda takvi ljudi nisu simpatični na prvi pogled... mislim... ovo su banalni primjeri... ali o takvim rigiroznostima mislim da je ovdje riječ...
ono... ne pristupiš nekome otvorenog uma, bez očekivanja, već imaš cijelu listu pros&cons

strašni su mi takvi ljudi koji točno znaju kaj hoće od druge strane... al ono u tanane, kako bi se reklo...

nikad nisam imala neke stroge "kriterije" u smislu "ah to HOĆU, a to NEĆU" bez obzira u kojem je kontekstu i o kome se radi i mislila sam da to nije dobro i da MORAM znati kaj TOČNO hoću, a kaj neću... danas... sada... shvaćam da su stvari malo drugačije... idem za osjećajem više nego za predjudiciranim retardacijama u obliku lista i popisa... ne upali baš uvijek jer svi, htjeli mi to ili ne, imamo raznih predrasuda... ali eto... bolje je nego prije par godina...
čini mi se da što se više krećeš među različitim ljudima, to su veće šanse da ti se kriteriji svedu na "dobar osjećaj", kaje zapravo ono kaje normalno i prirodno

[valnea]

Graham kaže:

Znam, ali kako zatvoriti vrata ako nisi upoznao tu osobu? Misliš li da preko postova drito konja odma' možeš složiti sličicu i idemo dalje.
Pazi, nalazimo se na pdfu usamljena srca. Prosocijalni ljudi nemaju baš takvih problema. Dizanje zida uvijek u nekoj mjeri nosi gubitak širenja osobnosti i mogućnosti prihvaćanja ljudi oko sebe. Da treba nam autonomija jer smo inače samo lignje. Ali zašto odbijati nova iskustva? Lakše je živjeti i komunicirati u zajednici ako širimo komfor zonu.
To nosi višestruke koristi. Zatvaranje samo na svoj krug je neka vrsta kastinskog sistema.

Ne pozivam na totalno rušenje stavova, ali svjesnost rigidnosti (čvrstih predrasuda) unutar komunikacije ne vidim kao alat za pronalaženjem svoje djeteline sa četiri lista.

davno sam ja znala sto se dogada na ovim prostorima. za drito konja znam tek da postoji, nista vise.

da, na us-u smo i valjda smo bas zato takvi kakvi vec jesmo.

dugo, dugo dugo, sam sama, i na zalost, u ovom trenutku jako lako cu pojavljivanje svake nove (muske) osobe bar na trenutak krenuti tumaciti u smislu 'je li to taj'? s druge strane mogu reci da sam 'preuranjeno monogamna' sto bi znacilo da cim mi netko i malo odgovora nitko drugi ne postoji, odnosno prema svima ostalima se zatvaram, a tog nekog jednog polako otkrivam. zato je moj zivot spor, jako spor.

svoje sam djeteline s cetiri lista davno ubrala... puno njih, na tri busena za koja sam znala i redovito ih godinama posjecivala. eto ih tamo negdje spresane cekaju... ne znam sto.

[indian]

Graham kaže:

Znaš ono forumsko klanašenje,

aha, mi o forumu pričamo

ne znam to forumsko klanašenje, znala sam ga prije 10 godina ali od onda su se stvari puuuno promijenile.

ako je o forumu riječ (ili net kao takvom), onda se neću dalje izjašnjavati
pisala sam već nekoliko puta, pa da ne ponavljam.

a što tebe konkretno muči oko toga?

pa ti prvi koliko sam negdje pročitala si blokirao pm-ove
i onda otvoriš ovakvu temu, a tko zna koliko žena čezne za komunikacijom s tobom

[Gorštak]

Jedno je maštanje, drugo je stvarnost. Većina ljudi ima prosječnu partnericu/partnera, ali kad drka, zamišlja neku holivudsku divu. Rigidni su oni koji ne pristaju na prosjek, a fluidni obrnuto. Najčešće se radi o nekom miksu, preko nečega možemo proći, preko nečega ne. I to tražimo, svjesno ili podsvjesno.

[Graham]

Pa da, bilo je na forumu riječ i o tetovaži i predrasuda po tom pitanju. Pratila si ćet npr., možeš tu primjetiti kako pulsira između komunikacije visokog nivoa dotičući granice gdje se javlja potreba autentičnosti i stabilne jezgre (često se postavlja pitanje svrhovitosti i ciljeva ćeta).

Recimo spy čitao sam sranja kad je on došao kao mod. Bože što sam tamo vidio glupih predrasuda.

Onda pravopisni naci.
I ja težim ljepoti i ugodnosti za oči. (trudim se ) i tu često nailazim na glupe prepreke.

indian kaže:

aha, mi o forumu pričamo

ma ne to nam je bliža okolina, lakše je

indian kaže:

a što tebe konkretno muči oko toga?

Promišljam, ti nikad nisi naišla na rigidnu strukturu u svojoj nutrini. Ja sam imao par njih.

Sad vidim da sam gubio. Fluidnost života.

indian kaže:

i onda otvoriš ovakvu temu, a tko zna koliko žena čezne za komunikacijom s tobom

Nemoj.

[indian]

Gorstak79 kaže:

Jedno je maštanje, drugo je stvarnost. Većina ljudi ima prosječnu partnericu/partnera, ali kad drka, zamišlja neku holivudsku divu. Rigidni su oni koji ne pristaju na prosjek, a fluidni obrnuto. Najčešće se radi o nekom miksu, preko nečega možemo proći, preko nečega ne. I to tražimo, svjesno ili podsvjesno.

krivo, krivo..ljepota je u očima promatrača..
ali dobro, tvoje slike žena su podosta iskrivljene, koliko sam polovila, tako da teško da se možemo složiti oko nečega ti i ja.
ako nekoga ja želim, taj sigurno neće prosjek, barem ne u mojim očima
i dajem mu mogućnost da mi to pokaže i da je ja prepoznam, za razliku od tebe, koji sve već imaš zacrtano unaprijed

Graham kaže:

Pratila si ćet npr., možeš tu primjetiti kako pulsira između komunikacije visokog nivoa dotičući granice gdje se javlja potreba autentičnosti i stabilne jezgre (često se postavlja pitanje svrhovitosti i ciljeva ćeta). .

taj vaš ćet uopće nije kakav se čini.
i uglavnom je dosadan, ti si valjda jedan od rijetkih koji napiše nešto suvislo
a valjda vi znate koja mu je svrha, i što se krije u pozadini.
mada se neke stvari daju iščitati..

i to je sve što mogu reći o njemu, ja sam samo promatrač, ne i sudionik..nismo u istoj poziciji.

[Graham]

Gorstak79 kaže:

Rigidni su oni koji ne pristaju na prosjek, a fluidni obrnuto. Najčešće se radi o nekom miksu, preko nečega možemo proći, preko nečega ne.

Dobro si me skužio.
Vidio sam da se voliš igrati tim strukturama.

Da radi se o miksu, ali sastojak /ne razumijem to/ pa ću ukrasti stav od društva, to mi nije autentičnost. Valjda imamo neki jebeni cilj u životu. Ili ćemo se zatvoriti u svoje mišje rupe i jesti sira ograničenosti? Proširivanje granica zna biti vrlo ugodno.

indian kaže:

i to je sve što mogu reći o njemu, ja sam samo promatrač, ne i sudionik..nismo u istoj poziciji.

U prednosti sam, jer dijelio sam tvoj stav prije. Onda sam jednom odlučio sjebati svoje predrasude. Ali bez zajebancije. Uvijek su mi ćetovi bili bljak.

(zaš uvijek sa tobom psujem )

[SitnaRiba]

Graham kaže:

Kako upoznati drugu stranu ako nisi iskusio priču tu strane, bar djelomično ili joj dao šansu?

postoji fleksibilnost i postoji tkz podritkovanje (kaj trenutno činim jer me živcira tvoje ignoriranje...)

u ovom je bit svega... ali se opet postavlja pitanje granica... dati šansu apsolutno svima ikad igdje ili ipak birati kome, kada i zbog čega dati šansu... i opet mislim da bi glavnu ulogu trebao imati osjećaj (jedan pametan forumaš je rekao da bi to bila duša) koji nam sugerira koga, što, kada, zašto i ostalo... ne razum i ono kaj "bi trebalo biti", već baš ono kaj ima dobru vibru, kaj nam odgovara bez da točno znamo zašto nam odgovara... ne govorim o nagonima, nego baš o osjećajima... o onom malom glasiću in the back of our heads koji kaže "da da pokušaj" ili "ne... ni za živu glavu"

i mislim da je veliki problem kaj s godinama taj glasić pokušavamo racionalizirati... a zašto? jer je nedefiniran, a nedefiniranost nas muči i nedefiniranost moramo na sve moguće načine pretvoriti u definiranost jer nam je valjda tako lakše


zato da davanju šansi, ali ne apsolutno svima svugdje i uvijek, nego davanje šansi po osjećaju...

[RedHairFairy]

o da...rušenje zidova koje smo izgradili oko sebe...
Brisanje glupih slika koje smo stvorili...
Dobar osjećaj :-)

Ali kao što je i sam Gorštak rekao - nemam predrasuda, ali ne pristajem na prosjek.


znam što tražim i baš zato što su me najugodnije iznenadili ljudi koje sam upoznala zbog rušenja zidova i odbacivanja predrasuda ne odbacujem nikog na prvu.

[Princes.Krofna]

Rigidna struktura nije nesposobnost za ljubav, već manifestacija straha da ta ljubav ne padne u krive ruke.

[Tutankhamon]

Startna premisa- posebno kod ljudi sa izraženim egom i preziranjem i naznake inferiornosti- je točna- dulja usamljenost potencira rigidnost u stavoviva, zatvaranje, isključivost i slično. Rađa nepovjerenjem, hiperanaliziranjem, iskrivljavanjem slike, da bi završila beznađem kako je u cijelom svijetu problem.

A trebalo bi se okrenuti od sebe- zapravo takva tema je već bila- da li bi željeli biti sami sa sobom i što mislite koliko bi bili zadovoljni u toj vezi. BEz idealiziranja, molim

Super tema, I must say. Po mom skromnom mišljenju takav put je kukavičluk upravo tih pojedinaca, a nitko drugi ne mora biti osuđen modelirati se prema njihovim naborima (koju su nužno nepromjenjivi jer su jedino ispravni). A i nitko to osim eventualno robota i ne može cijeli život.

[Tutankhamon]

Kako sam naknadno pročitala ostale postove na ovoj temi, moram samo dodati da se s Grahamom slažem, te na njegovo pitanje da rigidnošću zatvaramo vrata potencijalnoj ljubavi kažem da da.

Meni iskreno koliko god puta sam dobila po glavi, paše imanje otvorenog srca, dok sam to primjetila kod nekih da je teže napraviti nego otrčati maraton.

Visoke kriterije možeš postavljati samo ako ih sam ispunjavaš, a i tada je pitanje suživota takve dvije jedinke ako nema topline, spontanosti i sve je trampa

[valnea]

Tutankhamon kaže:

Visoke kriterije možeš postavljati samo ako ih sam ispunjavaš, a i tada je pitanje suživota takve dvije jedinke ako nema topline, spontanosti i sve je trampa

sto ovdje znace *visoki* kriteriji?

u mom zivotu postoje neki moralni i prirodni zakoni koji su mi bitni. tesko cu voljeti nekoga tko ne zivi po istima. mogu ja srusiti zidove, mogu ja zatvoriti oci i ne gledati ljude kroz njih neko vrijeme, ali ta ce mi osoba koja je po tome jako razlicita od mene moci postati... najvise nekakav prijatelj s kojim se pretjerano ne razumijem. *nikad* (da, *nikad*) nista vise od toga.