Žaljenje. Jel vi to mene jebete? (Drito Konju u čast)

[Sves]

The Poet kaže:

...ako nešto daješ u taj odnos i očekuješ neki povrat, to bi prije definirao kao trgovina (razmjena) i po mom mišljenju to uopće nema veze sa ljubavi.
Ljubav bi trebala biti briga (davanje) za osobu do koje nam je stalo (bilo odnos roditelj-djeca, dečko-cura...), bez da išta očekujemo zauzvrat. ...

Evo ga na sad opet.

Ja se s tom "definicijom" slažem, ok.

Ali opet postavljam pitanje, na koje nikako na dobijam odgovor:
Kako izgraditi ljubavni odnos u kojem samo jedna strana daje i daje, a drugu stranu boli kuki.

Nije poanta u očekivanju da ti druga osoba uzvrati, ali ako povratne informacije nema što onda? Kako se takav odnos može graditi?

[4fun]

Sves kaže:

Evo ga na sad opet.

Ja se s tom "definicijom" slažem, ok.

Ali opet postavljam pitanje, na koje nikako na dobijam odgovor:
Kako izgraditi ljubavni odnos u kojem samo jedna strana daje i daje, a drugu stranu boli kuki.

Nije poanta u očekivanju da ti druga osoba uzvrati, ali ako povratne informacije nema što onda? Kako se takav odnos može graditi?

svi znamo da se mrtvog konja ne bi trebalo mlatiti

[The Poet]

Sves kaže:

...

Ali opet postavljam pitanje, na koje nikako na dobijam odgovor:
Kako izgraditi ljubavni odnos u kojem samo jedna strana daje i daje, a drugu stranu boli kuki.

Nije poanta u očekivanju da ti druga osoba uzvrati, ali ako povratne informacije nema što onda? Kako se takav odnos može graditi?

Ako nema povratne informacije, ako drugu stranu boli kuki za tebe - vjerojatno je nit ne zanimaš ... i kako ćeš sad tu graditi ljubavni odnos??? Čemu??? Da bi druga strana nakon "x" godina shvatila da možda ipak zaslužuješ priliku... Samo koliko je onda to iskreno od te druge strane??? (ne mogu nać boljeg, pa ćeš onda i ti bit u redu)

Možeš ti tu davati i davati ... ako je fer ta druga strana, objasnit će ti svoj odnos prema tebi, ako nije iskorištavat će to tvoje davanje i davanje, te je neće biti briga za tebe (zato se i dešavaju prevare)...

Za izgradit neki ljubavni odnos (ako si već suzio izbor na ljubavni), obje strane moraju se potrudit za drugu stranu, odnosno ne stavljati svoje interese na prvo mjesto.
Istina, to se odmah ne dešava prilikom upoznavanja ... ali ako imalo zainteresiraš tu drugu stranu, zar se ona neće i oko tebe potrudit?

[SitnaRiba]

Sves kaže:

Ajmo biti malo više pragmatični, jer ćeš inače do kraja svijeta tupiti kako te nitko ne razumije.

Što ti to točno i kome daješ a da te nije briga hoće li ti biti uzvraćeno?

Ako ti osoba ne vraća, odnos se ne stigne ni razviti i sve ostane na nekom nivou poznanika ili se skoz prekine, ako ti osoba uzvrati i odnos se krene razvijati onda više ne možeš reći da ti nije vraćeno.

U prvom slučaju nemaš baš za čim žaliti.

ma gle... ne tupim da me se ne razumije per se samo da valjda se ne znam objasnit kak treba da bi me se moglo razumjeti... jedna osoba je shvatila otprilike o čem pričam... i meni to ok...

što dajem? pažnju, podršku... kaj got treba... ne u šupendara stajlu (poznati mi taj stajl), već zato kaj hoću i kaj se ne osjećam jadno i nikakvo ak to ne dobijem za uzvrat... (da se tako izrazim)

ma apsolutno... nije fora u tome je li ili nije vraćeno... već da ne lupam glavom u zid ako nije ono... "ja sam tu, a ti kak hoćeš..." više nisam osoba koja će "trčati" za nekim, niti mi se to više da...

opet nisam objasnila skroz kak spada... ah...


EDIT: ma ok Sves, da stoji... odnos ne možeš graditi jednosmjerno...

[mataferčk]

Mislim da si emotivno sazrela.Volimo radi sebe.Ne radi toga da dobijemo nešto natrag.Ljubav je osjećaj koji svatko od nas nosi u sebi prema onome drugome., a nije zavisna od druge strane. Dakle, ti možeš nekoga voljeti do boli, a taj drugi uopće prema tebi neće osijećati ništa.Vlastito zadovoljstvo i nalazimo u svom davanju drugom,to je ono što nas same zadovoljava bez obzira na drugu stranu.

E sad.Problem je u očekivanjima.
Nema bezuvjetne ljubavi, nažalost.Svi mi ipak negdje u sebi priželjkujemo da nas ona druga strana voli kao i mi nju.No kad shvatimo da se to neće uvijek dešavati i da ponekad druga strana nije s nama na istoj emocionalnoj razini,ono kako će se čovijek u tom trenutku ponjeti je zrelost.
Postat će bolesno ljubomoran, opsesivan, kompulzivan, cendrav,dosadan, napastan...
ili će jednostavno poput tebe reći sam sebi: Ok,volim i uživam u svom davanju,u osijećaju da sam napravila dobro.A ako mene ta osoba ne prepoznaje,njegov gubitak.Boli me briga,odlučujem uživati u sebi.
Već će jednom doći netko tko će to shvatiti,a ako i ne dođe ja uvijek mogu reći da sam voljela.
Malo je onih koji to istinski i čine.
Žaljenje?
Ne treba žaliti, to nikada nikome nije donjelo ništa dobro.U trenutku donošenja bilo koje odluke u životu,svi smo mi učinili ono najbolje za sebe što smo u tom trenutku znali i umijeli.Nitko nije donio namjerno lošu odluku,barem ne svjesno.Zato sami i živimo svoje dobre i loše životne odluke.Svaka i najmanja sitnica nas oblikuje iako često toga nismo ni svjesni.
Moja frendica ima super stav,jednom godišnje ima "sorry for my self day".
Taj dan svjesno odluči "odžalovati" sve za čim eventualno žali,cijeli dan se vucara u piđami i cendra nad sudbinom svojom, utapajući tugu u nenormalnim količinama čokolade između dva napadaja plača.I život ide dalje...

[SitnaRiba]

mataferčk kaže:

Moja frendica ima super stav,jednom godišnje ima "sorry for my self day".
Taj dan svjesno odluči "odžalovati" sve za čim eventualno žali,cijeli dan se vucara u piđami i cendra nad sudbinom svojom, utapajući tugu u nenormalnim količinama čokolade između dva napadaja plača.I život ide dalje...

o ovome sam baš jutros razmišljala...
naravno da dođe pokoji dan kad se sažalim sama nad sobom... i kad me stvaro pogađa to da sam sama i usamljena u romantičnom smislu... prije je takvih bilo više... sad ih ima sve manje... možda se baš bojim da takvi dani ne nestanu skroz (vezano za "svejednost")...

[tonchica]

Ne treba žaliti za onim što smo učinili, nego za onim što smo htjeli učiniti ali smo propustili.

Odnos koji je jednosmjeran, zapravo i nije odnos a kamoli se može graditi. No ta jednosmjernost nas ne bi trebala zaustavljati u pokušaju nečega što želimo. U pozadini tog "davanja, ulaganja" i tome slično ne bi trebao biti neki interes, no postala sam nedavno svjesna da ništa nije bezuvjetno..

U biti, što želim reći... ne trebamo se ustručavati od onog što nas ispunjava, a najbitnije je biti iskren najprije prema samome sebi, pa prema drugima.

A što se tiče flegmatičnosti... ona je dobar obrambeni mehanizam. Ima antistresni učinak. No, ponekad se treba ispuhati, kako je netko rekao... svatko treba svoj "dan za cmizdrenje".

A sad, SitnaRibo, je li to samo faza ili će postati nešto trajnije... hm, mislim da svatko ima momente u životu za koje im nije svejedno... tako da su moguće oscilacije... No, treba živjeti u trenutku, a ne što će biti.

Eto, i ja se pogubila što je pisac htio reći...

[Sves]

The Poet kaže:

...
Za izgradit neki ljubavni odnos (ako si već suzio izbor na ljubavni), obje strane moraju se potrudit za drugu stranu, odnosno ne stavljati svoje interese na prvo mjesto.
...

SitnaRiba kaže:

...
EDIT: ma ok Sves, da stoji... odnos ne možeš graditi jednosmjerno...

Činjenica da odnos ne možeš graditi samo davanjem zapravo ide na ruku onima koji i nešto očekuju od druge strane.
(ne očekivanje od konkretne osobe, ali od budućeg, potencijalnog partnera - da)

Dakle, u odnosu koji ima potencijala postati veza trgovina je čisto legitimna.

[Disticha]

Nisam čitala komentare ali kao da si mi uzeo/uzela riječ iz usta ovom temom
Čitamo tu o svemu i svačemu. O zaljubljenostima, prekidima, varanjima etc...

I puno toga mogu razumjeti, svi imamo svoje slabosti, nosimo se kako znamo i umijemo sa situacijom koja nam se "dogodi" često griješimo ali na greškama se uči. Valjda bi tako trebalo biti

Daklem, što htjedoh reći: puno toga mogu razumjeti ali kmeziti za stvarima koje nisu ispale "onako kako smo zamislili"; ono "ja njega volim, žrtvujem se za našu vezu, a on me samo tako nogira pa mi je sad krivo što sam uopće trošila svoje dragocijeno vrijeme na nekog tko to nije znao cijeniti".

Nema mi ništa gore od tog nekog superubertrash zaljenja. Ako nas iskustvo (pa makar i ono loše) ne nauči nečemu onda jeboga iskopaš rupu, zabiješ glavu unutra i prosipaš se pijeskom po glavi

[SitnaRiba]

tonchica kaže:

Ne treba žaliti za onim što smo učinili, nego za onim što smo htjeli učiniti ali smo propustili. :-D

Odnos koji je jednosmjeran, zapravo i nije odnos a kamoli se može graditi. No ta jednosmjernost nas ne bi trebala zaustavljati u pokušaju nečega što želimo. U pozadini tog "davanja, ulaganja" i tome slično ne bi trebao biti neki interes, no postala sam nedavno svjesna da ništa nije bezuvjetno..

U biti, što želim reći... ne trebamo se ustručavati od onog što nas ispunjava, a najbitnije je biti iskren najprije prema samome sebi, pa prema drugima.

A što se tiče flegmatičnosti... ona je dobar obrambeni mehanizam. Ima antistresni učinak. No, ponekad se treba ispuhati, kako je netko rekao... svatko treba svoj "dan za cmizdrenje". :-D

A sad, SitnaRibo, je li to samo faza ili će postati nešto trajnije... hm, mislim da svatko ima momente u životu za koje im nije svejedno... tako da su moguće oscilacije... No, treba živjeti u trenutku, a ne što će biti. :-)

Eto, i ja se pogubila što je pisac htio reći...

ma sve ok... svi smo se pogubili, ja mislim

al svaki put me iznenađuje to "živi u trenutku"... živimo li u trenutku zaista ili? je li to jednostavno? možemo li ne pomisliti na posljedice nečega?

hah... predugo traje da bi bila samo faza (rekoše mi kad sam se pirsala.. brzo će te to proći, to je samo faza... banalni primjer)

Sves kaže:

:-D

Činjenica da odnos ne možeš graditi samo davanjem zapravo ide na ruku onima koji i nešto očekuju od druge strane. :z ubo:
(ne očekivanje od konkretne osobe, ali od budućeg, potencijalnog partnera - da)

Dakle, u odnosu koji ima potencijala postati veza trgovina je čisto legitimna.

pa nitko nije ni tvrdio da se ikakav odnos gradi jednosmjerno... ne da je to apsurdno, nego je i glupavo vjerojatno znate kak se mostovi grade a odnos dvoje ljudi jest most bez ikakvih filozofija... to je tako i drugačije ne može biti... "problem" nastaje kad ti sa svoje strane kreneš graditi i u isti mah očekuješ da se krene i sa druge strane... meni nije problem napraviti svoj dio "posla" i neće mi biti žao potrošenog vremena i truda pa makar zauvijek ostala samo ta jedna, moja polovica izgrađena...

opet dolazimo do onog o čem sam već pisala... al da ponovim... na drugu stranu i njenu volju za gradnjom ne možeš utjecati, niti ju možeš uvjetovati... mislim, možeš, al kaj imaš od toga ako se dogodi, super, ako ne, 'ko te jebe (već rečeno...)

Disticha kaže:

Nisam čitala komentare ali kao da si mi uzeo/uzela riječ iz usta ovom temom :-D
Čitamo tu o svemu i svačemu. O zaljubljenostima, prekidima, varanjima etc...

I puno toga mogu razumjeti, svi imamo svoje slabosti, nosimo se kako znamo i umijemo sa situacijom koja nam se "dogodi" često griješimo ali na greškama se uči. Valjda bi tako trebalo biti :-D

Daklem, što htjedoh reći: puno toga mogu razumjeti ali kmeziti za stvarima koje nisu ispale "onako kako smo zamislili"; ono "ja njega volim, žrtvujem se za našu vezu, a on me samo tako nogira pa mi je sad krivo što sam uopće trošila svoje dragocijeno vrijeme na nekog tko to nije znao cijeniti".

Nema mi ništa gore od tog nekog superubertrash zaljenja. Ako nas iskustvo (pa makar i ono loše) ne nauči nečemu onda jeboga iskopaš rupu, zabiješ glavu unutra i prosipaš se pijeskom po glavi :-D

pa da... slažem se...

sam eto... htjela bih čuti ljude koji su požalili... znam da ih ima... sam ih je sram

[Disticha]

SitnaRiba kaže:

ma sve ok... svi smo se pogubili, ja mislim

al svaki put me iznenađuje to "živi u trenutku"... živimo li u trenutku zaista ili? je li to jednostavno? možemo li ne pomisliti na posljedice nečega?

hah... predugo traje da bi bila samo faza (rekoše mi kad sam se pirsala.. brzo će te to proći, to je samo faza... banalni primjer)



pa nitko nije ni tvrdio da se ikakav odnos gradi jednosmjerno... ne da je to apsurdno, nego je i glupavo vjerojatno znate kak se mostovi grade a odnos dvoje ljudi jest most bez ikakvih filozofija... to je tako i drugačije ne može biti... "problem" nastaje kad ti sa svoje strane kreneš graditi i u isti mah očekuješ da se krene i sa druge strane... meni nije problem napraviti svoj dio "posla" i neće mi biti žao potrošenog vremena i truda pa makar zauvijek ostala samo ta jedna, moja polovica izgrađena...

opet dolazimo do onog o čem sam već pisala... al da ponovim... na drugu stranu i njenu volju za gradnjom ne možeš utjecati, niti ju možeš uvjetovati... mislim, možeš, al kaj imaš od toga ako se dogodi, super, ako ne, 'ko te jebe (već rečeno...)



pa da... slažem se...

sam eto... htjela bih čuti ljude koji su požalili... znam da ih ima... sam ih je sram

Ma ima...polako, javit će se, prvo ide faza ovih koji ne žale i koji su sretni što su iz svakog zla izvukli neku pouku

Nakon toga dolaze pljuvači ovih prvih, a nakon njih dolaze gledači 'olivudskih filmova, zagovaratelja svemirske i ružičaste vječne ljubavi

[Sves]

SitnaRiba kaže:

...... meni nije problem napraviti svoj dio "posla" i neće mi biti žao potrošenog vremena i truda pa makar zauvijek ostala samo ta jedna, moja polovica izgrađena
...

Slažemo se, zapravo, osim u jednoj sitnici.

Ja kad krenem graditi most, a druga strana ne, odustat ću puno prije nego sagradim cijelu svoju polovicu.

[tonchica]

SitnaRiba kaže:

ma sve ok... svi smo se pogubili, ja mislim

al svaki put me iznenađuje to "živi u trenutku"... živimo li u trenutku zaista ili? je li to jednostavno? možemo li ne pomisliti na posljedice nečega?


...opet dolazimo do onog o čem sam već pisala... al da ponovim... na drugu stranu i njenu volju za gradnjom ne možeš utjecati, niti ju možeš uvjetovati... mislim, možeš, al kaj imaš od toga ako se dogodi, super, ako ne, 'ko te jebe (već rečeno...)

Eto, moja neka definicija "življenja u trenutku" je ovo boldano.
E sad, sudeći po raznoraznim temama i raspredanjima po ovom forumu, nije jednostavno živjeti u trenutku i nisu svi flegma... No, vjerujem da ne postoji neki obrazac... Što se tiče posljedica nečega... hm, "živjeti u trenutku" ne isključuje mogućnost razmišljanja o posljedica ako živimo u skladu nekih principa bla bla... opet sam se zapetljala....

Btw, pirs ti jako dobro stoji!


Krivo sam quotala, damn!

Disticha kaže:

Ma ima...polako, javit će se, prvo ide faza ovih koji ne žale i koji su sretni što su iz svakog zla izvukli neku pouku

Nakon toga dolaze pljuvači ovih prvih, a nakon njih dolaze gledači 'olivudskih filmova, zagovaratelja svemirske i ružičaste vječne ljubavi

Ha ha, true, true... čast iznimkama...

[SitnaRiba]

Disticha kaže:

Ma ima...polako, javit će se, prvo ide faza ovih koji ne žale i koji su sretni što su iz svakog zla izvukli neku pouku

Nakon toga dolaze pljuvači ovih prvih, a nakon njih dolaze gledači 'olivudskih filmova, zagovaratelja svemirske i ružičaste vječne ljubavi

a ti su mi zanimljiviji od ovih koji su naučili iz pogrešaka svojih

Sves kaže:

Slažemo se, zapravo, osim u jednoj sitnici.

Ja kad krenem graditi most, a druga strana ne, odustat ću puno prije nego sagradim cijelu svoju polovicu.

pa da smo se složili (više-manje)? ili ti to tek toliko da se ne bakćaš više sa mnom?

EDIT: tonchica

da... al eto... ako imaš "principe" po kojima kakti živiš i ako ih imalo promijeniš ili prilagodiš situaciji odmah ti se spočitava da si nekonzistentan... zato... "principe" šaljem kroz prozor

(nisam sigurna ima li ovo veze s ičim )

[Sves]

SitnaRiba kaže:

pa da smo se složili (više-manje)? ili ti to tek toliko da se ne bakćaš više sa mnom?
...

Da naravno, ja sam na forumu jer mi se ne bakće s ljudima.

Meni od početka nije sporno što ti pišeš, razumijem te. Samo sam htio da rasčistimo da (ipak) nisi svetica koja šeće svijetom i nameće svoju ljubav.
Samo to, da se nađemo negdje na pola.

Što se drugog dijela teme tiče, meni sad nije jasno jel se ti bojiš ravnodušnosti, ili jesi trenutno ravnodušna?

[tonchica]

Sves kaže:

Ja kad krenem graditi most, a druga strana ne, odustat ću puno prije nego sagradim cijelu svoju polovicu.

Upravo to, slažem se.. Ne treba biti naivac.

SitnaRiba kaže:

EDIT: tonchica

da... al eto... ako imaš "principe" po kojima kakti živiš i ako ih imalo promijeniš ili prilagodiš situaciji odmah ti se spočitava da si nekonzistentan... zato... "principe" šaljem kroz prozor

(nisam sigurna ima li ovo veze s ičim )

Hm...
Mislim da smo počele previše filozofirati... Mislila sam ako živiš u trenutku prilagođavaš se (zajedno sa svojim principima) ovisno o datom trenutku. Sve dok je na nekoj ljudskoj razini. Uostalom, svi smo mi nekonzistentni s vremena na vrijeme.

Ma...

[Glam]

SitnaRiba kaže:

nisam baš sigurna zakaj sam otvorila temu osim da vam povjerim ove izuzetno povjerljive podatke... hmmm... i možda čisto da mi kažete da nisam baš tak luda ili čudna ili ne znam... da vas ima koji slično mislite

Dajem jer ja mislim da trebam, zelim dati, ne zato jer oni misle da bi ja trebao dati ili da bi trebali dobiti. Ne vidim za cim bi trebao zaliti s obzirom da davanjem ionako ispunjavam vlastitu zelju.

Eventualno da dajem zato da dobijem bi mi moglo biti zao ako ne dobijem to za sto sam dao. Ali smatram da davanje da dobijem i nije davanje nego je trgovina, odnosno davanje i ulaganje nije isti postupak iako moze izgledati prakticno isto.

A sto se tice, flegmaticnosti, svejednoce, to sto meni eventualni neuspjeh ne znaci nista znacajnog jer mi je poznato da mi nebu vuha otpala radi toga niti cu biti 15 cm nizi, ne znaci da necu prepoznati "priliku", tuđe davanje jer kakti niti ne obracam paznju. Flegmaticnost glede neuspjeha, ne znaci automatsku sljepocu glede uspjeha, niti znaci izostanak zelje ili sklonosti za uspjehom (nezainteresiranost za uspjeh). Moze se biti zainteresiran za uspjeh i sasvim opusten glede eventualnog neuspjeha.

Karikirano, ako mi je skrenuti ljevo nebitno, ne znaci da mi je i skrenuti desno nebitno, a cak i da je, ne znaci da mi je skrenuti ljevo i skrenuti desno ista stvar.

SitnaRiba kaže:

pa ne vidim razlog zašto ne bih, ali isto tako ne vidim razlog zašto bih

Razlog se nalazi u razlicitosti dozivljaja.

[knick]

Sves kaže:

Ja kad krenem graditi most, a druga strana ne, odustat ću puno prije nego sagradim cijelu svoju polovicu.

E... Ja ću sagradit čitav most. I ako ga druga osoba ne bude koristila minirat ću ga. Raznijeti na komadiće.
I onda ću ić gradit drugi most 20km uzvodno.

[SitnaRiba]

Sves kaže:

Da naravno, ja sam na forumu jer mi se ne bakće s ljudima. :ro fl:

Meni od početka nije sporno što ti pišeš, razumijem te. Samo sam htio da rasčistimo da (ipak) nisi svetica koja šeće svijetom i nameće svoju ljubav. :-p
Samo to, da se nađemo negdje na pola. :zub o:

Što se drugog dijela teme tiče, meni sad nije jasno jel se ti bojiš ravnodušnosti, ili jesi trenutno ravnodušna? :mi sli:

pa tko je govorio o sve(t)cima, nametanju () ljubavi i sličnom? no dobro... (doslovnost ubija )

pa nisam sigurna jesam li skroz... vjerojatno nisam kad ne znam... bojim se da ne postanem... jer me sve manje ljudi uopće zainteresira dugoročnije... fora je u tome da nisam nikad bila takva... ne sjećam se kad sam zadnji put osjetila neku dublju povezanost s nekim ili istu frekveciju titranja (ne shvatiti doslovno, mislim na razmišljanje) analogno tome mi se uopće više ne da niti razmišljati i "brinuti" o tome hoću li uopće naći nekog ili neću... jer mi se ova druga opcija čini ipak vjerojatnijom i s njom se nekako sve više mirim...

sad ispada kao da si brijem da sam neka hiper turbo ultra osoba koja je, eto, jadna i neshvaćena...

ah mislite kaj vam drago...

[knick]

Po meni je ona daleko od svetice. (bez uvrede ribo )

Ja sam dobio dojam da bi ona rado bila s nekim tko joj odgovara, pored koga se dobro osjeća, tko ju razumije... Ali ne bi od osobe koju voli trpila nikakva sranja, ako bi ju pokušao iskoristiti napucala bi ga iste sekunde i ne bi žalila ni za čim.