Što je ništa?

[Hepi]

vamvam kaže:

Time si riječ "ništa" definirao za neke svoje potrebe i u nekom svom kontekstu fizike, prostora ili čega već, ali to značenje nije univerzalno jer riječ "ništa" može u drugim situacijama imati drugo značenje. Npr. ako te netko pita što si jeo za doručak i ti kažeš "ništa", to ne znači da si jeo prazan prostor. Ako te netko pita što si radio u školi i ti kažeš "ništa", ne znači da si radio prostor u kojem nema ničega.

To vrijedi za bilo koji pojam. Uvijek možemo naći kontekst unutar kojega će neka riječ imati drugačije značenje.

Dodatni problem sa tvojom definicijom je u tome što si riječ "ništa" definirao pomoću riječi "ničega", a to je genitiv od "ništa".

U hrvatskom jeziku je usvojeno pravilo da se dvostruka negacija ne shvaća doslovno kao dvostruka nego se prevodi kao jednostruka negacija. Zato se ne kaže "nema nečega" što bi po logici bilo pravilno, nego se kaže "nema ničega".
Ako to uzmeš u obzir onda u mojoj rečenici riječ "ničega" nije genitiv od ništa nego od nešto.

Zaslužio si peticu iz picajzlizma i cjepidlačenja.

[Hepi]

real thing kaže:

Može li Prostor biti ispražnjen od svega?

Vjerojatno može.
Predviđa se da bi se u dalekoj budućnosti to moglo dogoditi. Svi sadržaji prostora bi trebali nestati odnosno vratiti se u nemanifestirano stanje postojanja.

[vamvam]

Hepi kaže:

To vrijedi za bilo koji pojam. Uvijek možemo naći kontekst unutar kojega će neka riječ imati drugačije značenje.

Za ništa vrijedi općenito da je suprotno od nešto. Ne samo da je ništa kada u prostoru nema ničega, nego je ništa i kada u vremenu nema ničega, kada u glavi nema ničega, kada u guzici nema ničega....

To inzistiranje da je ništa kada baš u prostoru nema ničega mi se čini kao nastojanje da se nađe nešto za što bi rekli da je ništa. To je pokušaj da se nađe neki konkretan fizikalni objekt, nešto što stvarno postoji, i da se pridruži riječi "ništa". U ovom slučaju bi to nešto bio prazan prostor, koji je kao takav "nešto", i za taj prazan prostor bi se onda reklo da je to ništa.

Ima fora koji kaže:
- Šta je jednako teško bez obzira koliko je veliko?
- Rupa!

Ako iz nekog prostora sve makneš ono što dobiješ je - rupa. Tvoja definicija ničega bi mogla biti i definicija rupe. Ništa je prostor u kojem nema ničega, a i rupa je prostor u kojem nema ničega.

Hepi kaže:

U hrvatskom jeziku je usvojeno pravilo da se dvostruka negacija ne shvaća doslovno kao dvostruka nego se prevodi kao jednostruka negacija. Zato se ne kaže "nema nečega" što bi po logici bilo pravilno, nego se kaže "nema ničega".
Ako to uzmeš u obzir onda u mojoj rečenici riječ "ničega" nije genitiv od ništa nego od nešto.

Zaslužio si peticu iz picajzlizma i cjepidlačenja.

Značenje dvostruke negacije je jedno, a riječi koje tu negaciju tvore je drugo. Riječ "ničega" je i dalje genitivi od "ništa", čak i kada se nalazi u dvostrukoj negaciji.

[krena]

Sigmund kaže:

Sorry, Krena, ali uopće ne razumijem koja je tvoja tvrdnja ili teza ovdje. Pokušaj ju racionalno formulirati.

Meni je logičnije da ne postoji ama baš ništa, nego da išta postoji.
Jer nepostojanje je najjednostavnije, a postojanje bilo čega stvar komplicira.

Vidim da su brojni filozofi proučavali Ništavilo: http://tacno.net/kultura/martin-heidegger/

I donosili svoje zaključke:

Heidegger zaključuje kako predmet metafizike treba biti Ništa koje se ne shvaća kao negacija bića, nego razotkrivanje onoga različitoga od bića, a to je bitak.

[Sigmund]

real thing kaže:

Da, i koje su dimenzije njegove? Koja je njegova veličina?

Ako te zanima veličina nečega, onda to moraš izmjeriti. Ali u odnosu na prostor, ne postoji neka apsolutna veličina izvan tog prostora (logički je nemoguće mjeriti prostor izvan prostora, nego samo unutar njega), nego su svako mjerenje i svaka veličina komparativni, dakle u odnosu na nešto drugo. Nadalje svaka veličina ima moment kontinuiteta i moment diskretnosti. U kontinuiranoj veličini determiniranost je samo implicitna, dok je u diskretnoj postulirana.

Što se tiče negacije koju spominjete, zaboravljate da je dvostruka negacija isto što i afirmacija. To jest, dvostruka negacija ne daje dvostruko "ništa" nego daje bitak. Drugim riječima, postojanje je negacija nepostojanja. Ništavilo je negacija bitka, a bitak negacija ništavila.

[mravac8]

Mene zanima kako je ništa postalo nešto.

Zašto ništa nije zauvijek ostalo ništa?

Zašto je ništa uopće postalo nešto? Od čega je ništa postalo nešto?

[DavMla]

Hepi kaže:

Ne nastaje novi prostor. Prostor već postoji. Kako se svemir širi tako se pomiče njegova granica. Svojim širenjem svemir zauzima sve više i više prostora. Zauzima ga a ne da ga stvara.

Prostor je beskonačan. Ne postoji granica iza koje nema prostora.
A svemir je konačan, on zauzima samo jedan dio prostora.

Da nastaje,a mi upravo to nazivamo ''širenjem''.Kroz šta se širi? Upravo zato što svemir zauzima više prostora znači da nastaje novi prostor,logično,zato što svemir jeste sve što postoji.Potpuno je netačno da prostor nema poreklo,znamo da ga ima jer ga svemir ima,znamo da je svemir dinamičan.Tvrditi da je svemir konačan je potpuna jedna verska tvrdnja,on jeste sve i beskonačan je i prostor je u njemu ,sve je u njemu,ne postoji izvan svemira apsolutno ništa.

[DavMla]

mravac8 kaže:

Mene zanima kako je ništa postalo nešto.

Zašto ništa nije zauvijek ostalo ništa?

Zašto je ništa uopće postalo nešto? Od čega je ništa postalo nešto?

Pa moguće je da je ništa (nepostojanje) samo sebe poništilo u postojanje,zato što ne može postojati,jer to što bi postojalo bi kao takvo bilo nešto.Glupo bi onda bilo pitati šta je bilo pre toga jer reči ''šta je bilo'' ne postoje pre postojanja,jer nije bilo vremena,prostora niti bilo čega drugog.To je kao kad bi pitao,a šta je bilo u ovom filmu pre nego je počeo.

[krena]

mravac8 kaže:

Mene zanima kako je ništa postalo nešto.

Zašto ništa nije zauvijek ostalo ništa?

Zašto je ništa uopće postalo nešto? Od čega je ništa postalo nešto?

To nitko ne zna.

Možemo samo dobivati lulom po glavi:

NITA NE POSTOJI
Dok je jos bio mlad ucenik zena, Jamaoka Tesu je isao od jednog ucitelja do drugog. Svratio je i kod Dokuona iz Sokokua.
Zeleci da pokaze sta je postigao, rece: "Um, Buda, i osecajna bica, na kraju krajeva, ne postoje. Prava priroda svih pojava je praznina. Ne postoji spoznaja, ni zabluda, ni mudrost, ni prosecnost. Nema davanja i niceg da se primi."
Dokuon, koji je mirno pusio, nista ne rece.
Iznenada udari Jamaoku svojim bambusovom lulom. Ovo mladica vrlo razljuti.
"Ako nista ne postoji", upita Dokuon, "odakle je ova ljutnja dosla?"

Teološkim riječnikom rečeno: nitko ne zna zašto je Bog iz stanja samodovoljnosti odlučio stvoriti nebo i zemlju.
Ali se opet postavlja pitanje, kada ništa još ne postoji, postoji ipak Bog. A što je onda On ako ničega nema oko njega !???

[Sigmund]

mravac8 kaže:

Mene zanima kako je ništa postalo nešto.

Zašto ništa nije zauvijek ostalo ništa?

Zašto je ništa uopće postalo nešto? Od čega je ništa postalo nešto?

I bitak i nebitak su apsolutna nedeterminiranost, pa se dakle ne mogu razlikovati jedno od drugog, a ipak su po semantičkom značenju dijametralno suprotni. Zbog toga su i jedan i drugi "logički nestabilni", neprestano prelaze logički jedan u drugog; imaju, kako kaže Hegel, "svoj bitak u drugome". Paradoks proizlazi iz činjenice da jedan ne može "biti" bez drugog. Jedan determinira onog drugog. Oba su mogući samo u međusobnoj sintezi, jer su oba nerazdvojni momenti onoga što zovemo "bivanje". Znači ni bitak ni nebitak ne mogu "postojati" izolirano sami za sebe. Ovo je ujedno odgovor i Kreni.

[krena]

Sigmund kaže:

I bitak i nebitak su apsolutna nedeterminiranost, pa se dakle ne mogu razlikovati jedno od drugog, a ipak su po semantičkom značenju dijametralno suprotni. Zbog toga su i jedan i drugi "logički nestabilni", neprestano prelaze logički jedan u drugog; imaju, kako kaže Hegel, "svoj bitak u drugome". Paradoks proizlazi iz činjenice da jedan ne može "biti" bez drugog. Jedan determinira onog drugog. Oba su mogući samo u međusobnoj sintezi, jer su oba nerazdvojni momenti onoga što zovemo "bivanje". Znači ni bitak ni nebitak ne mogu "postojati" izolirano sami za sebe. Ovo je ujedno odgovor i Kreni.

To je logika filozofije. Proučavam malo logiku najpoznatijih fizičara. Vidim da tu ima svega i svačega:
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...i-svemiru.html

Dr. Vuko Brigljević: Svemir nije nastao ni iz čega

Fizičar dr. Vuko Brigljević, koordinator odnosa Instituta Ruđer Bošković i CERN-a i jedan od rijetkih vjernika među vrhunskim fizičarima, ističe da tvrdnje kako je sve nastalo ni iz čega - ne stoje.

'Nisam još pročitao njegovu knjigu pa je ne mogu komentirati, ali vjerujem da hoću jer je Hawking dobar popularizator znanosti', rekao je dr. Brigljević. 'Međutim, nedavno sam slušao Hawkinga na CERN-u i mislim da više-manje znam što tvrdi. Koliko razumijem, on kaže da svemir može nastati kao kvantna fluktuacija iz kvantnog stanja gdje na početku nemamo ničega. Međutim, on time samo objašnjava kako od jednog stanja u kojem vlada kvantna fizika, putem zakona fizike, može doći do nastajanja svemira. To nije u pravom smislu riječi stvaranje iz ničega jer ostaje pitanje zašto uopće postoje zakoni fizike i zašto ti, a ne neki drugi zakoni. Moji cijenjeni kolege teoretičari poput Bilića izmislili su stotine teorija, no samo jedna je realizirana u prirodi. Svemir ne proizlazi iz ničega već iz nečega, uključujući tu i zakone koji vladaju

A ovi kažu suprotno: http://www.ted.com/talks/jim_holt_wh...pt?language=hr

Tako da sada imamo ova dva ekstrema. Imamo čisto ništavilo na jednom kraju i ovu viziju realnosti koja obuhvaća svaki zamislivi svijet na drugom kraju ekstrema: najpotpunija moguća stvarnost, ništavilo, najjednostavnija moguća stvarnost. A što je između ova dva ekstrema? Postoji puno vrsta srednjih stvarnosti koje uključuju neke stvari, a izostavljaju neke druge. Pa je jedna od tih srednjih stvarnosti recimo, matematički elegantna stvarnost koja izostavlja neelegantne djeliće, ružne asimetrije i tako dalje. No, postoje neki fizičari koji će vam reći da zapravo živimo u najelegantnijoj stvarnosti. Mislim da je Brian Greene u publici, a on je napisao knjigu pod naslovom "Elegantni Svemir". On tvrdi da svemir u kojem živimo matematički je vrlo elegantan.


Bertrand Russel je rekao "Trebao bih samo reći da svemir jednostavno postoji i to je sve." Samo prosta činjenica. Ali moj profesor na Columbiji, Sidney Morgenbesser, veliki filozofski vragolan, kada sam ga pitao "Profesore Morgenbesser, zašto postoji nešto umjesto ničega?" On je rekao "Ah, čak i kada ne bi bilo ničega i dalje ne bi bio zadovoljan."

[Sigmund]

g. Brigljević ne razumije da prirodni zakon nije izolirani, zbiljski entitet ili egzistent. Prirodni zakon je jednostavno esencija neke aktualne pojave, dakle apstrakcija.

[Hepi]

vamvam kaže:

Za ništa vrijedi općenito da je suprotno od nešto. Ne samo da je ništa kada u prostoru nema ničega, nego je ništa i kada u vremenu nema ničega, kada u glavi nema ničega, kada u guzici nema ničega....

To inzistiranje da je ništa kada baš u prostoru nema ničega mi se čini kao nastojanje da se nađe nešto za što bi rekli da je ništa. To je pokušaj da se nađe neki konkretan fizikalni objekt, nešto što stvarno postoji, i da se pridruži riječi "ništa". U ovom slučaju bi to nešto bio prazan prostor, koji je kao takav "nešto", i za taj prazan prostor bi se onda reklo da je to ništa.

Ima fora koji kaže:
- Šta je jednako teško bez obzira koliko je veliko?
- Rupa!

Ako iz nekog prostora sve makneš ono što dobiješ je - rupa. Tvoja definicija ničega bi mogla biti i definicija rupe. Ništa je prostor u kojem nema ničega, a i rupa je prostor u kojem nema ničega.

Glava, guzica i rupa zauzimaju prostor.
Ako kažemo da u glavi ili guzici ili rupi nema ničega rekli smo da nema ničega u PROSTORU što ga te stvari zauzimaju.
Rupa u zemlji je PROSTOR koji je omeđen zemljom.
Rupa u guzici je PROSTOR koji je omeđen mesom.
Uopće nije bitno o kojem kontejneru govorimo. Ako za bilo koji kontejner kažemo da u njemu nema ničega time mislimo na PROSTOR unutar kontejnera.

Značenje dvostruke negacije je jedno, a riječi koje tu negaciju tvore je drugo. Riječ "ničega" je i dalje genitivi od "ništa", čak i kada se nalazi u dvostrukoj negaciji.

Već sam ti napisao da zbog jezičnog pravila riječ "ničega" ima drugo značenje. Moj izraz "nema ničega" ne znači to što piše, nego znači "nema nečega".

[Hepi]

DavMla kaže:

Da nastaje,a mi upravo to nazivamo ''širenjem''.Kroz šta se širi? Upravo zato što svemir zauzima više prostora znači da nastaje novi prostor,logično,zato što svemir jeste sve što postoji.Potpuno je netačno da prostor nema poreklo,znamo da ga ima jer ga svemir ima,znamo da je svemir dinamičan.Tvrditi da je svemir konačan je potpuna jedna verska tvrdnja,on jeste sve i beskonačan je i prostor je u njemu ,sve je u njemu,ne postoji izvan svemira apsolutno ništa.

Ok, svemir nastaje širenjem.
Koliko god da to širenje traje ne može dostići beskonačnost, iz toga slijedi zaključak da svemir nije beskonačan.

Svemir je samo sadržaj koji zauzima jedan djelić beskonačnog prostora.
Taj sadržaj koji nazivamo svemirom je U prostoru.
Taj U je jako bitan jer on kazuje da je prostor širi i fundamentalniji pojam od svemira.

Prostor postoji neovisno od svemira a obrnuto ne vrijedi zato što svemir mora biti U prostoru da bi mogao postojati.

Da bi stvari postojale one moraju biti negdje. Ne može nešto postojati i biti nigdje.

Prostor je nužan da bi bilo što postojalo.

[Hepi]

mravac8 kaže:

Mene zanima kako je ništa postalo nešto.

Takva je prirodna zakonitost. To se događa samo od sebe.

Zašto ništa nije zauvijek ostalo ništa?

Valjda je nešto zanimljivije od ništa.

Od čega je ništa postalo nešto?

Od samog sebe.
Zvuči čudno jer o takvom načinu stvaranja nemamo nikakvog iskustva.
Stvar je u tome što to "ništa" nije baš pravo ništa.

[DavMla]

Hepi kaže:

Ok, svemir nastaje širenjem.
Koliko god da to širenje traje ne može dostići beskonačnost, iz toga slijedi zaključak da svemir nije beskonačan.

Svemir je samo sadržaj koji zauzima jedan djelić beskonačnog prostora.
Taj sadržaj koji nazivamo svemirom je U prostoru.
Taj U je jako bitan jer on kazuje da je prostor širi i fundamentalniji pojam od svemira.

Prostor postoji neovisno od svemira a obrnuto ne vrijedi zato što svemir mora biti U prostoru da bi mogao postojati.

Da bi stvari postojale one moraju biti negdje. Ne može nešto postojati i biti nigdje.

Prostor je nužan da bi bilo što postojalo.

To jednostavno nije tačno po onome što do sada znamo.Prostor je u svemiru,sve je u svemiru,a svemir je beskonačan i nije ni u čemu.Tako nastaje novi prostor i dalje i dalje,ali on je i dalje beskonačan ne širi se kroz neki prostor koji postoji nezavisno od svemira,to je jedna verska tvrdnja,tvoj problem što ne možeš to da zamisliš,ali potrudi se.Nauka govori da prostor i vreme imaju svoj početak.

[real thing]

Možemo raspravljati samo o stvarima koje postoje, pošto ništa ne postoji, kako je uopće moguće govoriti o tome? Nemoguće je.

[wand_1]

krena kaže:

To je logika filozofije. Proučavam malo logiku najpoznatijih fizičara. Vidim da tu ima svega i svačega:

A ovi kažu suprotno: http://www.ted.com/talks/jim_holt_wh...pt?language=hr

Tako da sada imamo ova dva ekstrema. Imamo čisto ništavilo na jednom kraju i ovu viziju realnosti koja obuhvaća svaki zamislivi svijet na drugom kraju ekstrema: najpotpunija moguća stvarnost, ništavilo, najjednostavnija moguća stvarnost. A što je između ova dva ekstrema? Postoji puno vrsta srednjih stvarnosti koje uključuju neke stvari, a izostavljaju neke druge. Pa je jedna od tih srednjih stvarnosti recimo, matematički elegantna stvarnost koja izostavlja neelegantne djeliće, ružne asimetrije i tako dalje. No, postoje neki fizičari koji će vam reći da zapravo živimo u najelegantnijoj stvarnosti. Mislim da je Brian Greene u publici, a on je napisao knjigu pod naslovom "Elegantni Svemir". On tvrdi da svemir u kojem živimo matematički je vrlo elegantan.


Bertrand Russel je rekao "Trebao bih samo reći da svemir jednostavno postoji i to je sve." Samo prosta činjenica. Ali moj profesor na Columbiji, Sidney Morgenbesser, veliki filozofski vragolan, kada sam ga pitao "Profesore Morgenbesser, zašto postoji nešto umjesto ničega?" On je rekao "Ah, čak i kada ne bi bilo ničega i dalje ne bi bio zadovoljan."

Zato sam i pitao ima li netko da je čitao tu Holtovu knjigu. Ima dosta zanimljivih stavova o temi i filozofa i fizičara i filozofa znanosti...

[civilizacija I]

real thing kaže:

Ne.
Prazan prostor nije nešto. Nešto su planeti, zvijezde, asteroidi, zvjezdana prašina, najsitnija materija... To je sve nešto.

Prazan prostor se ne može trpati u isti koš s tim stvarima.

Za tebe prostor nije NEŠTO?

Kako nije ako POSTOJI?

I ako se svi nalazimo u njemu?

[Hepi]

DavMla kaže:

To jednostavno nije tačno po onome što do sada znamo.Prostor je u svemiru,sve je u svemiru,a svemir je beskonačan

Po onome što do sada znamo svemir je nastao prije 14 milijardi godina.
NASTAO je, znači prije tog vremena nije ga bilo.
U tom konačnom vremenskom periodu nije se mogao proširiti u beskonačnost.

Ne znam kako ti to nije jasno. Konačno vrijeme puta konačna brzina ne mogu dati beskonačnu udaljenost.

Stigao se proširiti samo do neke određene daljine a ne dalje od toga, znači nije beskonačan.

i nije ni u čemu.

A gdje se onda širi?
Širenje je zauzimanje prostora, a ne stvaranje prostora.

Kad loptu napumpavaš ona na taj način zauzima sve više i više prostora. I to naravno prostora koji već postoji izvan nje.
Apsurdno je tvrditi da lopta svojim širenjem stvara neki novi prostor.

Potpuno isto vrijedi i za svemir.

Sam pojam širenja podrazumijeva dva elementa. Neku stvar koja se širi i prostor unutar kojega se ta stvar širi.
Kad ne bi bilo prostora u kojemu će se ta stvar širiti sam pojam širenja bio bi bemislen odnosno nemoguć.

Tako nastaje novi prostor i dalje i dalje

Širenjem se samo povećava stvar koja se širi, a ne da nastaje novi prostor.

ali on je i dalje beskonačan ne širi se kroz neki prostor koji postoji nezavisno od svemira,to je jedna verska tvrdnja,tvoj problem što ne možeš to da zamisliš,ali potrudi se.

Ne može niko zamisliti kako nastaje prostor, jer to je apsurdno.
Nastati može samo nešto što ima fizikalna svojstva, a prostor ih nema.

Nauka govori da prostor i vreme imaju svoj početak.

To govore ljudi a ne nauka.