Zen-priča iz stvarnog života

[Volver]

Della, tvoja je priča, čini mi se, isto toliko ZEN koliko i moje pričice ovdje. )) Ali je lijepa.

)

[servantes]

Nedjelja popodne.
Unuk i ja lizuckamo sladolede i pomalo fjakasto naganjamo loptu. On jako čezne da bude velik, a meni se sve više sviđa biti mali.
Tko zna?........kad moj unuk naraste veliki, da li ću ja i dalje ostati veliki ili ću biti mali.
Sunce na zalasku, između oblaka........ "Okrenut će na buru" - kaže starica prijateljici na klupi.

[Nea--]

Nije ovo zen-priča, nego samo nečije razmišljanje o dobroti, povodom najnovijeg terorističkog napada u Francuskoj.

Znam da će se svidjeti svakome za koga je dobrota stvarna i "aktualna", a ne tek puka apstrakcija, zaostatak iz nekog drugog doba ili "na papiru mrtvo slovo" ♥

"U Nici se pola jedne obitelji spasilo, pola poginulo. Pitam se što će ostati u dušama djece koja su vidjela kako su im otac i brat poginuli. Kakva strava će ih držati za vrat i koliko dugo. Možda se do kraja života neće oporaviti. Strašan je svijet u kojem živimo (ne samo zbog Nice, da preteknem dežurne kontrolore i mjerače empatije koji će krenuti sa "eeee a kad su tamo negdje umirali, nije vas bilo briga..") Kad shvatim da u biti ništa nema smisla, pomislim, odnekud mi dođe ideja da je jedini smisao prkositi besmislu čineći dobro. Staro, dobro, patetično Dobro. Za dišpet Bogu koji ovo dopušta, ili za dišpet bogu koji ne postoji. Svejedno. Treba činit dobro do iznemoglosti, treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svijetu. Treba činiti dobro do granice gluposti, i preko nje. I kad nema nikakvog razloga, treba činit dobro. Treba namjerno svaki dan nekome stoplit dušu. Treba zbunit svemir. Treba činit dobro i kad se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu. Treba, jer je to jedino i jer ništa nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao, to dobro. Treba činit dobro i kad pomislimo da ni činjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvog smisla."
(Boba Đ.)

[Nea--]

Dva mjerila za sreću
U davnim danima, kada su se bogovi još uvijek činili bliskim ljudima, dva pjevača po imenu Orfej živjela su na istom otoku. Jedan od njih je bio Orfej Veliki - onaj kojeg znamo iz legendi. On je izumio kitharu, preteču gitare, i kada bi zasvirao i zapjevao sama Priroda je bila dirnuta ljepotom njegove glazbe. Divlje bi životinje mirno ležale, a i najviše drvo bi se sagnulo da sluša. Zahvaljujući svojoj veličini, bio je družbenik mnogim moćnim kraljevima i usudio se zavoljeti Euridiku, najljepšu ženu na svijetu.
Tako počinje njegov pad.

Na samom početku njihove svadbene svečanosti Euridika je umrla, a njegov prepun pehar vina razbio se prije nego je dodirnuo njegove usne. Ali Orfej Veliki odbio je prihvatiti smrt Euridike kao konačnu. Pozivajući se na svoju umjetnost, pronašao je ulaz u Pakao i ušao u carstvo sjena. Prešao je Rijeku zaborava, prošao pored Vrhovnika pakla i još uvijek živ stigao do trona Hada, gdje je zapjevao.

Bog smrti, dirnut ljepotom njegove glazbe, pristao je pustiti lijepu Euridiku, ali pod jednim uvjetom - da Orfej ne gleda iza sebe u nju sve dok ne budu izašli na svjetlo dana. Orfej je bio toliko sretan da nije ni primijetio zamku u ovom dobročinstvu.

Uputivši se kući, čuo je iza sebe korake svoje voljene žene. Sigurno su prošli pored Vrhovnika pakla, prešli Rijeku zaborava i počeli dugo penjanje prema izlazu. Vidjevši svjetlo iznad, Orfej je čuo plač - Euridika je posrnula. U panici se okrenuo da joj pomogne i vidio sjene smrti koje su okružile njegovu draganu. Najednom je ostao sam. Preplavljen tugom zapjevao je žalopojku:
"Ona je mrtva - sva sreća je zauvijek nestala"

Orfej se uspio vratiti u carstvo svjetla, ali njegovo putovanje među mrtve ga je zauvijek ranilo i uništilo mu ljubav za životom. Skupina pijanih žena, sjećajući se ljepote njegove pjesme, pokušala ga je zavesti i nagovoriti da ih prati na festival mladog vina. Razjarene njegovim odbijanjem, bacile su se na njega i rastrgale ga na komade.

Tako velika je bila njegova patnja, tako uzaludna sva njegova visoka umjetnost - ali cijeli svijet za njega zna.

Drugi Orfej je Orfej Manji.
Bio je pjevač skromnog talenta, pjevao je običnim ljudima i zabavljao druge na običnim feštama gdje je i on uživao. Kako se nije mogao uzdržavati samo pjevanjem, izučio je trgovački zanat, oženio prosječnu ženu, imao normalnu djecu i povremeno počinio obične grijehe. Živio je sretno i umro u poodmakloj dobi ispivši čašu svoga života.

Tako skroman je bio njegov talent, tako veliko njegovo zadovoljstvo - ali nitko za njega ne zna, osim mene.


(Bert Hellinger)

[La Baba yaga]

Svjetlost iz njenih ociju. Iza njih praznina. Iza praznine lampa.

[Volver]

@Jednostavko

Tražila sam nešto drugo a našla, neočekivano, ovo:

http://muchkalica.blogspot.com/

Iznenadit ćeš se, ako slučajno, nisi već prije vidio.
Ne znam tko je blogerica Freya
ali je lijepo vidjeti da se nekome svidjelo ovo tu što smo pisali, i podsjetiti se tog.

p.s. unutra, u tekstu pod linkom, ispravke bi se odnosile na nama znano, da 'Volver nije muško' a u jednom dijelu gdje se kaže 'mislim da je u pitanju unuk/a', nije, već sin.

[Druid]

Lijepo.

[Jednostavko]

volver kaže:

@Jednostavko

Tražila sam nešto drugo a našla, neočekivano, ovo:

http://muchkalica.blogspot.com/

Iznenadit ćeš se, ako slučajno, nisi već prije vidio.
Ne znam tko je blogerica Freya
ali je lijepo vidjeti da se nekome svidjelo ovo tu što smo pisali, i podsjetiti se tog.

p.s. unutra, u tekstu pod linkom, ispravke bi se odnosile na nama znano, da 'Volver nije muško' a u jednom dijelu gdje se kaže 'mislim da je u pitanju unuk/a', nije, već sin.

Nisam to prije vidio. Hvala. Drago mi je što se nekome svidjelo to što smo pisali. Rado se ponekad prisjetim tih naših razgovora. Evo, dodajem još jednu pričicu u duhu onih ranijih. Nazvao bih to kritičkim mišljenjem kod djece.

Kad je unuka išla u vrtić čula je od druge djece da se mole anđelu čuvaru pa je i ona počela. Jednom se tako glasno molila da je vikala. Kad su joj rekli da se tako ne treba moliti, nego tiho, ona je kritički odgovorila da mora vikati jer ima najgluhijeg anđela čuvara.

[Volver]

Jednostavko kaže:

Kad je unuka išla u vrtić čula je od druge djece da se mole anđelu čuvaru pa je i ona počela. Jednom se tako glasno molila da je vikala. Kad su joj rekli da se tako ne treba moliti, nego tiho, ona je kritički odgovorila da mora vikati jer ima najgluhijeg anđela čuvara.

) haha, izvrsno!

Dodat ću i ja jednu crticu.
Kad mi je jedne prilike iz susjedstva došla mala djevojčica 'u goste' , poslužila sam joj kolače i ona je posjedila, pojela kolače, pa kad sam je pitala - hoće li još sjediti ili treba ić? Odgovorila je: "Još ić."

[Druid]

Pa kad joj postavljaš komplicirana pitanja.

[Volver]

Baš.

[Jednostavko]

volver kaže:

Kad mi je jedne prilike iz susjedstva došla mala djevojčica 'u goste' , poslužila sam joj kolače i ona je posjedila, pojela kolače, pa kad sam je pitala - hoće li još sjediti ili treba ić? Odgovorila je: "Još ić."

Sviđa mi se njen odgovor. Podsjetila si me na moju unuku (opet ) kad joj nisam htio dati olovku da crta, a ona me nakon što je malo razmišljala upitala što najviše volim. Kad sam rekao "kolače" ona mi je rekla "E, onda nećeš dobit!".

[Jednostavko]

Jedan istinit ali potpuno nevažan današnji događaj. Djeca u drugom razredu osnovne škole dobila su zadatak iz likovnog da zamisle što žele biti kad odrastu, da u svojoj mašti stvore sliku svog budućeg zanimanja. I da to nacrtaju. Dvije djevojčice nacrtale su sebe kako metu ulice.

[sveznam]

hodao sam gradom.... ovaj put kvatricem... i razmisljao sam kako mi fali jedan profesor i kako bih najvise na svijetu zelio da ga bas sad sretnem i ispricam mu kako sam uspio upisati fakultet. i okrenem se i vidim ga kako se probija kroz bozicne borove i ide u mome smjeru. otdada dobijam vjeruj u zivot

hodao sam ulicom.. pregazenn opet i mastao o cudu kako bih bas sad za joint jedan a nemam para, nikad nemam i kak sad nekak nemoguce niko neda.... bas je isti ugodjaj bio kao u prvoj prici i naleti decko iz susjednog kvarta po mrkloj zimi i idem kod njega da mi da, dat ce za djabe :S zadnje vrijeme sve sto ocekujem se nis ne desi.... xd

vidio sam jednog frenda u busu dok me policija ganjala i dosao do njega i rekao mi je da je bas htio u zivotu da me sretne da ga vidim. sad..... dovoljno za fenomen

[Nea--]

Jednostavko kaže:

Jedan istinit ali potpuno nevažan današnji događaj. Djeca u drugom razredu osnovne škole dobila su zadatak iz likovnog da zamisle što žele biti kad odrastu, da u svojoj mašti stvore sliku svog budućeg zanimanja. I da to nacrtaju. Dvije djevojčice nacrtale su sebe kako metu ulice.

To im je bilo najlakše za nacrtati

[Volver]

Jednostavko kaže:

Sviđa mi se njen odgovor. Podsjetila si me na moju unuku (opet ) kad joj nisam htio dati olovku da crta, a ona me nakon što je malo razmišljala upitala što najviše volim. Kad sam rekao "kolače" ona mi je rekla "E, onda nećeš dobit!".

Mala mudrijašica.
Lijepo te je podučila. : )
"Ne čini drugom ono što ne želiš da tebi bude činjeno."

Jedan istinit ali potpuno nevažan današnji događaj. Djeca u drugom razredu osnovne škole dobila su zadatak iz likovnog da zamisle što žele biti kad odrastu, da u svojoj mašti stvore sliku svog budućeg zanimanja. I da to nacrtaju. Dvije djevojčice nacrtale su sebe kako metu ulice.

Nije nevažan.
Razliku između tog kako nešto vide djeca a kako odrasli najljepše je pokazala prva zen pričica u tvom uvodnom postu, meni i neprevaziđeno najbolje nešto na cijeloj ovoj temi.

[Jednostavko]

volver kaže:

Razliku između tog kako nešto vide djeca a kako odrasli najljepše je pokazala prva zen pričica u tvom uvodnom postu, meni i neprevaziđeno najbolje nešto na cijeloj ovoj temi.

Drago mi je, volver. Slažem se s ovim što si napisala, to je i moj dojam. Da nije bilo te zgode ni ove teme ne bi bilo.

[Jednostavko]

Kad si već spomenula tu razliku kako nešto vide djeca a kako odrasli, sjetio sam se još jedne zgode iz koje se vidi da djeci nije problem da jedan bude dva ili više. Bila je zima, ali ne kao ova, nego s puno snijega, taman nama djeci do glave. Ulice nisu bile čišćene od snijega nego je svatko sebi prokopao prolaz do najbližih susjeda. Ti prolazi su bili idealni za igranje. Kad se smračilo mnogi su otišli kući. Ostao sam samo ja i još jedan dječak. Pošto smo tog dana gledali u kinu Bonnie i Clyde htjeli smo se toga igrati. Problem je što nitko nije htio biti Bonny, jer Bonnie je žensko. Ipak, našli smo rješenje. Ja sam bio Bonnie i Clyde, a on je bio policija.

[Nea--]

Tebi je pripalo bolje!!
... ali i teže

Mi smo se također znali igrati nekog filma, obično ljubavnog, ja i moje prijateljice... sjećam se da sam ja uvijek sa zadovoljstvom glumila mušku ulogu jer mi je tu bilo više dinamike i inicijative ...
S druge strane, kada bih se igrala sama (što je bilo najčešće) izvadila bih lutke i radila od drugih igračaka kućicu... dodjeljivala uloge (mama, tata, djeca, baka) .... i glumila istovremeno svaku od tih uloga.


Djeci nije problem da budu - sve.
Djeci nije problem da budu cjelina.

[Volver]

Jednostavko kaže:

Kad si već spomenula tu razliku kako nešto vide djeca a kako odrasli, sjetio sam se još jedne zgode iz koje se vidi da djeci nije problem da jedan bude dva ili više. Bila je zima, ali ne kao ova, nego s puno snijega, taman nama djeci do glave. Ulice nisu bile čišćene od snijega nego je svatko sebi prokopao prolaz do najbližih susjeda. Ti prolazi su bili idealni za igranje. Kad se smračilo mnogi su otišli kući. Ostao sam samo ja i još jedan dječak. Pošto smo tog dana gledali u kinu Bonnie i Clyde htjeli smo se toga igrati. Problem je što nitko nije htio biti Bonny, jer Bonnie je žensko. Ipak, našli smo rješenje. Ja sam bio Bonnie i Clyde, a on je bio policija.

hahaha, pa da, Bonnie i Clyde idu skupa tako da je to prirodno odlično rješenje
ali ajde se ti toga sjeti ako nisi dovitljivo dijete. a otvorio se prostor i za policiju.

Podsjetio si me i snjegova iz mog djetinjstva. Samo što nama curama nije bio problem, jednoj bit Doc Holliday
a drugoj Wyatt Earp.

Nea-- kaže:

... sjećam se da sam ja uvijek sa zadovoljstvom glumila mušku ulogu jer mi je tu bilo više dinamike i inicijative ...

eto. : ))