Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.11.2016., 06:43   #1
Do koje je razine poželjno biti moralan?

Odmalena nas uče da budemo moralni. No ponekad nije sve zacrtano kao na filmu ili u zadaćnici i što učiniti u tom slučaju.
Boje li se nemoralni ljudi nemorala drugih?
Je li odluka da budeš nemoralan zapravo neka vrsta štrajka ovom nemoralnom svijetu?
GalaGuru is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 08:07   #2
Quote:
GalaGuru kaže: Pogledaj post
Odmalena nas uče da budemo moralni. No ponekad nije sve zacrtano kao na filmu ili u zadaćnici i što učiniti u tom slučaju.
Boje li se nemoralni ljudi nemorala drugih?
Je li odluka da budeš nemoralan zapravo neka vrsta štrajka ovom nemoralnom svijetu?
Moralno ponašanje je društveno korisno. Kako smo društvena bića ( a takvi smo zbog evolucijskih okolnosti) onda je moralno ponašanje u skladu s našom prirodom. Oni koji se nemoralno ponašaju dolaze u sukob s društvenim ponašanjem pa time dovode u pitanje svoje genetsko nasljeđe tj teže se razmnožavaju. Ovim uvodom želi naglasiti da moralno ponašanje nije stvar nekog slobodnog odabira jer nemoralno ponašanje društvene jedinke osim rizika društvene reakcije također ima i unutarnju reakciju "grižnje savjesti"
Grižnja savjesti se donekle može pokušati ublažiti "racionalnim" opravdanjima ( tipa "... samo sam slijedio naredbe"...." pa to i drugi rade" itd)

Mislim da je moral nastao od parazita.

Parazit se nastani na domaćinu i iskorištava njegove resurse dok ga ne uništi. Napredniji parazit ne uništava domaćina već ga održava što duže u poluživotu ali i to je rizično jer takav domaćin nije otporan na druge prirodne opasnosti.
Parazit kojem je u interesu jači domaćin "želi" ( ustvari evoulira) sudjelovati ( zbog svog interesa) u jačanju svog domaćina pa "predlaže" simbiozu.
Simbioza koja je partnerski odnos jedinki u širem društvenom kontekstu postaje altruizam koji je temelj za moral samosvjesnih društvenih bića.
Orah is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 08:54   #3
Lijepo je ovako filozofirati, ali kad tebe netko opljačka onda poželiš da je taj lopov bio moralan i da te nije opljačkao
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
Srebrni-medvjed is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 09:25   #4
Quote:
Srebrni-medvjed kaže: Pogledaj post
Lijepo je ovako filozofirati, ali kad tebe netko opljačka onda poželiš da je taj lopov bio moralan i da te nije opljačkao
Nije nužno da je taj lopov tim činom nemoralan.
( npr ti si isto lopov , opljačkao te Robin Hood , )

Moral nije sam sebi smisao.

I lopovi teže društvenom organiziranju pa unutar i između organizacija dogovaraju ili podrazumjevaju kodekse ponašanja čije kršenje je pitanje "lopovskog morala" .
Orah is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 14:52   #5
Quote:
Srebrni-medvjed kaže: Pogledaj post
Lijepo je ovako filozofirati, ali kad tebe netko opljačka onda poželiš da je taj lopov bio moralan i da te nije opljačkao
Ali ta želja da te netko nije opljačkao nema veze s moralnosti. U ovome, tvome, slučaju opljačkanog, radi se o tome da ti nisi ono što želiš biti - bogat, jer si uvjetovan od drugoga pa si siromašan (opljačkan). To je pravi uzrok patnje. Ne to što su drugi nemoralni, nego to što ne možeš uživati želje vlastite pobude. I to je tako. Zato Kant, recimo, postavlja Boga kao krajnu nagradu, kao svrhu moralnosti. Ovo Bog može biti gledano, ne u religijskom smislu, nego kao samo-svrhovitost maksime. Nitko ju ne ispunjava u potpunosti, uvijek smo u sukobu "sebičnih pobuda srca" koje netko može uzeti za maksimu, ali ti na to ne polažeš, kao individua, nikakva prava: ne odgovaraš za posljedice niti možeš uvjetovati maksimu drugoga.

Da stvar bude gora: ukoliko, nakon što si opljačkan počneš razmišljati o tome da i sam postaneš lopov (radi vlastitih pobuda), pokazuješ istinsku ne-moralnost od samoga početka. Jer nisi sam-sebe-ozakonio, jer ti odabir određuju drugi.

E da. Moralnost kao individualno viđenje 'dobra' je apstrakcija, tek se u običajnosti realizira. Od prvotnog ethosa kao nasilnijeg djelovanja u skladu s vrlinom do hexisa kao sebe-kreiranja u spontanosti vrline.

E sad, kako se ethos razlikuje od običajnosti je pitanje. Ono što znam je da postoje značajne razlike. Netko?

Ili bi analogija bila ova ethos-hexis kao moralität-sittlichkeit?
__________________
Non piu andrai, farfallone amoroso.

Zadnje uređivanje mirandola : 26.11.2016. at 15:17.
mirandola is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 15:29   #6
Quote:
mirandola kaže: Pogledaj post
Ali ta želja da te netko nije opljačkao nema veze s moralnosti. U ovome, tvome, slučaju opljačkanog, radi se o tome da ti nisi ono što želiš biti - bogat, jer si uvjetovan od drugoga pa si siromašan (opljačkan). To je pravi uzrok patnje. Ne to što su drugi nemoralni, nego to što ne možeš uživati želje vlastite pobude. I to je tako. Zato Kant, recimo, postavlja Boga kao krajnu nagradu, kao svrhu moralnosti. Ovo Bog može biti gledano, ne u religijskom smislu, nego kao samo-svrhovitost maksime. Nitko ju ne ispunjava u potpunosti, uvijek smo u sukobu "sebičnih pobuda srca" koje netko može uzeti za maksimu, ali ti na to ne polažeš, kao individua, nikakva prava: ne odgovaraš za posljedice niti možeš uvjetovati maksimu drugoga.
Može maksima biti samodostatna čak i kada se radi o sebičnim pobudama u smislu da kao opći zakon bude svrha ostvarenja potencijala svake osobe
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
Srebrni-medvjed is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 15:47   #7
Quote:
Srebrni-medvjed kaže: Pogledaj post
Može maksima biti samodostatna čak i kada se radi o sebičnim pobudama u smislu da kao opći zakon bude svrha ostvarenja potencijala svake osobe
Jel ne vidiš problem u "sebične pobude" ---> ostvarenje potencijala svake osobe?

Mislim da je uzimanje sebične pobude kao maksime Kant nazvao "zlim srcem".
__________________
Non piu andrai, farfallone amoroso.
mirandola is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 16:28   #8
Quote:
mirandola kaže: Pogledaj post
Jel ne vidiš problem u "sebične pobude" ---> ostvarenje potencijala svake osobe?

Mislim da je uzimanje sebične pobude kao maksime Kant nazvao "zlim srcem".
ostvarenje svog potencijala jest sebična pobuda
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
Srebrni-medvjed is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 16:53   #9
Quote:
Srebrni-medvjed kaže: Pogledaj post
ostvarenje svog potencijala jest sebična pobuda
Ali ne i svake osobe. Um to vidi pa se zato ograničuje do volje drugoga. Zadatak uma ionako nije blaženstvo nego red. Red se gubi unutar prljave maksime, zato i jesmo u neredu. "Priroda treba raditi za mene, a ja za nju ne" - nered uma, nije zakon.
__________________
Non piu andrai, farfallone amoroso.
mirandola is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2016., 17:15   #10
Quote:
mirandola kaže: Pogledaj post
Ali ne i svake osobe.
Je, baš svake osobe

Osoba = ono što smo učinili u životu u usporedbi sa onim što smo htjeli
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
Srebrni-medvjed is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 00:43   #11
poanta je držat se principa i zadržat ljudskost šta je više moguće.moralni moramo biti koliko god to možemo biti, na vlastitu korist i drugih oko nas.moramo biti suprotnost lažnom moralu koji se učestalio u društvu i ljudima.nekad situacija zahtijeva da spustimo nivo morala i da se prilagodimo situaciji, ali i tada temelj našeg morala mora biti na određenom nivou.naravno, i ovo je tema o kojoj se može palamudit do beskonačnosti
Colins is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 02:20   #12
Biološka evolucija je u ljudsku prirodu usadila samoobmanu zbog koje svi volimo vjerovati da smo lijepi, divni i krasni (prema drugima) pa tako i 'moralni'; a s druge strane, svjesno ili nesvjesno iskorištavamo svaku priliku da budemo nemoralni.

Ne sviđa mi se termin 'moral', radije bih ovdje govorio o recipročnom altruizmu. Evolucijskim biolozima je danas jasno da su korijeni recipročnog altruizma sebični i to uopće nije sporno. Citirao bih jednog forumaša:

''Ne postoji bezuvjetni altruizam što je i dokazano - sva genetska, biološka i psihološka studija se slaže s time. Sve emocije i potrebe su u suštini sebične ma u kakvom se ruhu manifestirale jer sve na kraju nagrađuju onoga koji ih osjeća određenim pozitivnim hormonima. To je ultimativni sustav za gratifikaciju i konzumaciju pod krinkom svetosti''.


Prema tome, poželjno je *biti moralan* do neke mjere, evoluirali smo tako da nam takvo ponašanje daje najveće izglede za preživljavanje.
A s druge strane, od koristi nam je i skrivena sebičnost, pa tako onda danas uglavnom prevladava neki blend jednog i drugog - neosviještene sebičnosti i one svjesne (neosviještene zbog toga jer je lakše lagati ako nismo svjesni da lažemo, to je evolucijski stabilna strategija koja služi tome da druge lakše uvjerimo da su naši motivi ispravni)

ili ona poznata: ''najveći mađioničar je onaj koji vjeruje u vlastite trikove''.
paklara is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 04:18   #13
Quote:
paklara kaže: Pogledaj post
Ne sviđa mi se termin 'moral', radije bih ovdje govorio o recipročnom altruizmu. Evolucijskim biolozima je danas jasno da su korijeni recipročnog altruizma sebični i to uopće nije sporno.
Moral se ne odnosi na pitanje kakvi jesmo, nego kakvi trebamo biti. Svi pokušaji da se moral "objasni" tzv. ljudskom prirodom su u startu promašeni.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 04:30   #14
Pitanje iz naslova teme "Do koje je razine poželjno biti moralan?" je nelogično, jer podrazumijeva nekakav drugi moral na temelju koga će se ocijeniti poželjnost prvog morala.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 09:50   #15
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Moral se ne odnosi na pitanje kakvi jesmo, nego kakvi trebamo biti. Svi pokušaji da se moral "objasni" tzv. ljudskom prirodom su u startu promašeni.
Možda zato moral i nema smisla.
Kakav treba biti? Za koga? Što uopće 'treba' i zašto?
paklara is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 10:01   #16
Da li je čovjek *moralan* ako se od njega zahtjeva da se ponaša na određen način?
paklara is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 10:01   #17
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Moral se ne odnosi na pitanje kakvi jesmo, nego kakvi trebamo biti. Svi pokušaji da se moral "objasni" tzv. ljudskom prirodom su u startu promašeni.
Svejedno, ipak je svaki put zabavno gledati kad ignoranti fascinirani evolucijskom psihologijom orgijaju po filozofiji kao slon po staklarni. Kao što je svaki put zabavno vidjeti kad netko dobije tortu u lice.
__________________
"Tko izgubi dobitak, dobije gubitak."
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 10:18   #18
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Svejedno, ipak je svaki put zabavno gledati kad ignoranti fascinirani evolucijskom psihologijom orgijaju po filozofiji kao slon po staklarni. Kao što je svaki put zabavno vidjeti kad netko dobije tortu u lice.
I meni je zabavno gledati "filozofe" koji su zapeli u 18-19 stoljeću poput "prepariranih mamuta".
Orah is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 10:30   #19
Poželjno je biti moralan do razine broj 12. Sve više od toga je već zabrinjavajuće.
Bijeli-Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2016., 11:58   #20
Quote:
Orah kaže: Pogledaj post
I meni je zabavno gledati "filozofe" koji su zapeli u 18-19 stoljeću poput "prepariranih mamuta".
Ako si ti primjer filozofa 21. stoljeća, onda zabava polako prelazi u horror.
__________________
"Tko izgubi dobitak, dobije gubitak."
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:04.