Logičke konsekvence ateizma

[tabanšaban]

DavMla kaže:

Izvini,a kad umre sta ce da mu vrede pozitivna iskustva? Na kraju nece biti svestan nicega,ni da je ziveo ni da bilo sta postoji,kao kad se nije rodio.Zasto da sve izgubi,a da se pored toga muci? Nemas odgovor jel tako?

Imam odgovor, više odgovora i zato ne imputiraj i ne nameći svoja razmišljanja, nego budi intelektualno pošten u argumentaciji.

Ostavština - nasljedstvo. Moć intelekta.

Naime, postoji - pojedinac, i postoji - zajednica.

Zamisli da Tesla nije postojao. Shvaćaš li njegovu moć? Uviđaš li njegovu veličinu? Osjetiš li njegovo nasljeđe?

Osoba je veća od života i od smrti. Postojati - jednostavno - biti. Ostaviti trag u svemiru.

Boldano i podcrtano: To ti se zove ad ingorantiam. Upuštaš se u jako spekulativne tvrdnje, koje ne mogu biti dokazane. Ti to jednostavno ne možeš znati. Niti najveći vjernik, niti najveći ateist ne mogu dokazati svoje stavove, mogu samo vjerovati u njih. Kod ovakvih razmišljanja niti najveći teološki i filozofski ili znanstveni autoriteti ne mogu biti pokriće za ovakva stajališta, to ti se pak zove ad autoritam.

[john newman]

Da, ali za planet Zemlju znamo samo mi. Interesantno kada uvjeti života nestanu, apsolutno nitko dalje u Svemiru neće moći zamisliti koje je priče ispričao ovaj planet. Recimo da je nekada davno na Marsu postojao život, pa samo u vidu bakterija. Bez čvrstih dokaza mi ne možemo reći da je ikada tamo postojao život. Takva je stvar i sa Zemljom; ako upravo netko (Big Brother) nas iz Svemira ne promatra i ne snima, onda ne ostavljamo nikakav trag u Svemiru. Trag u beskraju, što reče Oli.

[tabanšaban]

john newman kaže:

Da, ali za planet Zemlju znamo samo mi. Interesantno kada uvjeti života nestanu, apsolutno nitko dalje u Svemiru neće moći zamisliti koje je priče ispričao ovaj planet. Recimo da je nekada davno na Marsu postojao život, pa samo u vidu bakterija. Bez čvrstih dokaza mi ne možemo reći da je ikada tamo postojao život. Takva je stvar i sa Zemljom; ako upravo netko (Big Brother) nas iz Svemira ne promatra i ne snima, onda ne ostavljamo nikakav trag u Svemiru. Trag u beskraju, što reče Oli.

Apsolutno netočno. Sve što postoji i što je ikada postojalo u svemiru - ostaje u svemiru. Apsolutno SVE.

Dovoljno je da(ti, ja, on, Niče, Hegel, i ostali obični ljudi) znamo ne samo za Zemlju, nego i za Svemir i za život, za bilo što.

A što se događa s dušom u trenutku smrti - ne znam. (ikakva druga tvrdnja, ovakva ili onakva bila bi epohalni debakl)

Niti sam vjernik, niti sam ateist. Obje krajnosti smatram ekstremima. Ostavljam prostora Bogu, ostavljam prostora ničemu, ostavljam prostora reinkarnaciji, ostavljam prostora vječnoj duši,... To su jednostavno, eto, mistične stvari ječe i od Ničea i od Šopenhauera i od Pape i od Hawkinga. Naime, oni su za usporedbu s ovim, o čemu je riječ - također neznalice, jedaki kao i mi na ovoj temi. Jedino što utječe na njihovu konzistenciju toka misli, jedina poveznica između svih njih jest - VJERA - u nešto, ili u ništa.

A možete biti i kao ja, jednostavno - ostaviti prostora.

[john newman]

Pa ostavljam i ja prostora za sve. Ali ipak gledam realno situaciju. Nekako mi je skroz čudna pretpostavka da smo bitni u Svemiru koliko recimo i mravi.

Ne kažem da mi sami sebi nismo bitni, jesmo, otud i tražimo pomoć od Boga Svemira ili Bitka, ali ja osobno bilo kakvu pomoć još nisam doživio a niti je i ne očekujem. Ne kažem da je moj život uzaludan i svih drugih ljudi, ali mislim da smisao ne vidim.

[Apemant]

tabanšaban kaže:

Zamisli da Tesla nije postojao. Shvaćaš li njegovu moć? Uviđaš li njegovu veličinu? Osjetiš li njegovo nasljeđe?

Paaa... .ne baš.

Ali da ne širim previše temu, uzmimo čak da je naročito bitno što je 'Tesla postojao'. Da ja tebe nešto priupitam.


Što misliš, hoće li za sto godina netko negdje pitati - a... zamisli da tabanšaban nije postojao!?




Hoću reći, za 99.999% ljudi na planeti, za 150 godina nitko neće ni znati. Tako da ti je to slab argument za vrijednost ljudskog života u retrospektivi.

[DavMla]

tabanšaban kaže:

Imam odgovor, više odgovora i zato ne imputiraj i ne nameći svoja razmišljanja, nego budi intelektualno pošten u argumentaciji.

Ostavština - nasljedstvo. Moć intelekta.

Naime, postoji - pojedinac, i postoji - zajednica.

Zamisli da Tesla nije postojao. Shvaćaš li njegovu moć? Uviđaš li njegovu veličinu? Osjetiš li njegovo nasljeđe?

Osoba je veća od života i od smrti. Postojati - jednostavno - biti. Ostaviti trag u svemiru.

Boldano i podcrtano: To ti se zove ad ingorantiam. Upuštaš se u jako spekulativne tvrdnje, koje ne mogu biti dokazane. Ti to jednostavno ne možeš znati. Niti najveći vjernik, niti najveći ateist ne mogu dokazati svoje stavove, mogu samo vjerovati u njih. Kod ovakvih razmišljanja niti najveći teološki i filozofski ili znanstveni autoriteti ne mogu biti pokriće za ovakva stajališta, to ti se pak zove ad autoritam.

Da nije Tesle bilo,bilo bi nekog drugog.Izmedju ostalog,da nikog nije bilo,ni Tesle,ni svakog drugog od nas,bilo bi najbolje,ako mene pitas.Trag u svemiru? Shvatas li sta je svemir? Nikakvog traga ni od cega nece ostati,a tek necega sto je uradio neki stanovnik planete zemlje i zasto onda da se muci da ostavi nesto iza sebe? Svakako nema racionalnog odgovora na to pitanje,jednostavno nastavljamo da igramo glupu igru zvanu ''zivot'' i to je to.

[radical change]

DavMla kaže:

Naravno da iz takvog egzistencijalnog pogleda proizilaze eticki sudovi koji su zasnovani na racionalnom sagledavanju takvog pogleda na svet i logickom zakljucivanju na osnovu kojeg se donose.Dakle smrt ima smisla na osnovu racionalnog zakljucivanja,po efilizmu,jer ponistava zivot koji je besmislen,okrutan,neposten.Nema ni jednog razloga da zivot postoji,da budu pustene jos milijarde suza i vise.Dakle mi ako imamo empatiju bi trebali spreciti da se zivot nastavi iz razloga koje sam naveo.Onaj koga bas briga sto druga ziva bica tesko pate je naravno bezosecajni olos,zla osoba.I nemoj da pricas da se niko nikada nije ubio zbog patnje u svetu i zbog besmisla,postoje naravno,Filip Majnlender recimo.

Bol, patnja kao i sreća i radosta sastavni su dio života i najnormalniji osjećaji koje svatko od nas proživljava. Sve je to dio života i životnog iskustva i život je lijep baš zato što osjetimo, doživljavamo, proživljavamo.. Štititi djete da ne padne i ogrebe se, da se zaljubi i biva povrijeđeno, da bude tužan i radostan, pa čemu živjeti uopće ako ćemo si uskratiti srž života...
Svi pate i vjernici i nevjernici, i oni koji misle da će živjeti vječno ioni koji žele da njihovo tijelo pruži novi ciklus života u prirodi.. sasvim je nebitno, ipak svi u nečemu pronađemo svoj smisao i razlog za život, isto tako želimo svoju ljubav prenjeti na djecu, pružiti im svu ljubav i njaljepše što možemo..
Deprsija i razmišljanje o samoubojstvu posljedica je psihičke bolesti koja se treba liječiti. Svima nam je zajedničko da se svaka naša stanica uporno bori za život, mi želimo živjeti i prenjeti svoje gene na sljedeću genraciju, netko više netko manje, to nema veze u što vjerujemo.....

[john newman]

Apemant kaže:

Paaa... .ne baš.

Ali da ne širim previše temu, uzmimo čak da je naročito bitno što je 'Tesla postojao'. Da ja tebe nešto priupitam.


Što misliš, hoće li za sto godina netko negdje pitati - a... zamisli da tabanšaban nije postojao!?




Hoću reći, za 99.999% ljudi na planeti, za 150 godina nitko neće ni znati. Tako da ti je to slab argument za vrijednost ljudskog života u retrospektivi.

Ovo je baš interesantno zbog genealogije. Zamišljam tamo skroz nebitnog XY predka o kojem danas nitko nema pojma, ali eto da baš on nije postojao ne bi ni bilo mene.

Toliko o njegovoj vrijednosti, mogu reći da je takva osoba postojala i to je to.

[tabanšaban]

john newman kaže:

Pa ostavljam i ja prostora za sve. Ali ipak gledam realno situaciju. Nekako mi je skroz čudna pretpostavka da smo bitni u Svemiru koliko recimo i mravi.

Ne kažem da mi sami sebi nismo bitni, jesmo, otud i tražimo pomoć od Boga Svemira ili Bitka, ali ja osobno bilo kakvu pomoć još nisam doživio a niti je i ne očekujem. Ne kažem da je moj život uzaludan i svih drugih ljudi, ali mislim da smisao ne vidim.

Generalno, da - ništa nema smisla. No, pitam te, iplati li se razmišljati o besmislu, ako si već živ, ako su ti život podarili tvoji roditelji? Ozbiljno te pitam; isplati li se? Razmišljam; pa jebemu ako sam već tu, pa daj, ajde, daj da vidim. Istražit ću. Učit ću. Gledat ću. Slušat ću. Skupljat ću iskustvo i informacije. Koliko god sadistički nastrojen ovaj život bio prema meni u nekim situacijama, moja samoodrživost uspijeva. Vidi ovo - ovo je nepravda. Pogledaj ono - genijalno. Divim se. Zgražam se. Razmišljam. Postojim. Evidentno je; ono što znam danas, nisam znao prije godinu, prije deset ili dvateset i zamisli - ja ne znam što će biti sutra, niti znam kako život izgleda u starosti, želim učiti i živjeti, pokušati dogurati što dalje mogu. Jako sam puno naučio u životu, preko nepravde i patnje, do zaljubljenosti i ljubavi, preko školovanja i konstantnog učenja, a tako malo znam, ja sam u biti jedna ogromna - neznalica. I vodim borbu sam sa sobom, sa životom, s ljudima. Neke volim, neke ne, neke manje simpatiziram, neke više. Volim monotoniju postojanja u ovoj stereo biosferi. Jebiga, jedinstveno je, ma kako ono bilo. Možeš ga jebat, je.

Apemant kaže:

Paaa... .ne baš.

Ja da. Upravo su mi u sobi upaljeni TV, linija, printer, komp i lampa. Puno Tesle, Edisona, Turinga, Linusa Torvaldsa,..

Ali da ne širim previše temu, uzmimo čak da je naročito bitno što je 'Tesla postojao'. Da ja tebe nešto priupitam.

Što misliš, hoće li za sto godina netko negdje pitati - a... zamisli da tabanšaban nije postojao!?

Ne znam, možda. Znaš o čemu sam neki dan razmišljao? Mislim, zbilja nevjerojatno, što mi je palo na pamet. O Mozartovoj majci. Zamisli da ta žena nije postojala!? Shvaćaš?

Hoću reći, za 99.999% ljudi na planeti, za 150 godina nitko neće ni znati. Tako da ti je to slab argument za vrijednost ljudskog života u retrospektivi.

Jedno kontra pitanje; zar je bitno!?

[DavMla]

radical change kaže:

Bol, patnja kao i sreća i radosta sastavni su dio života i najnormalniji osjećaji koje svatko od nas proživljava. Sve je to dio života i životnog iskustva i život je lijep baš zato što osjetimo, doživljavamo, proživljavamo.. Štititi djete da ne padne i ogrebe se, da se zaljubi i biva povrijeđeno, da bude tužan i radostan, pa čemu živjeti uopće ako ćemo si uskratiti srž života...
Svi pate i vjernici i nevjernici, i oni koji misle da će živjeti vječno ioni koji žele da njihovo tijelo pruži novi ciklus života u prirodi.. sasvim je nebitno, ipak svi u nečemu pronađemo svoj smisao i razlog za život, isto tako želimo svoju ljubav prenjeti na djecu, pružiti im svu ljubav i njaljepše što možemo..
Deprsija i razmišljanje o samoubojstvu posljedica je psihičke bolesti koja se treba liječiti. Svima nam je zajedničko da se svaka naša stanica uporno bori za život, mi želimo živjeti i prenjeti svoje gene na sljedeću genraciju, netko više netko manje, to nema veze u što vjerujemo.....

Ti ocigledno ne shvatas da postoji prava teska patnja u kontinuitetu,osoba kojem je unisteno sve recimo,koji imaju neki deformitet tezak ,bolest tesku,poremecaj.Samo zamisli dete nad kojem se neki monstrum izivljava i na kraju ga ubija,a onda neki bezumnik dodje i kaze zivot je lep,pa prosto pozelis da ga roknes.Zamisli deformisano dete koje se tako rodilo,nesto sto ne mozes ni da zamislis,a o tome sam gledao na tv.Dakle sve to mene zaista pogadja i budi neprijateljstvo prema zivotu.Ta prica o roditeljskoj ljubavi je toliko isprazna fraza.Kakva ljubav,ako je rodjeno bolesno i pretrpelo neku tesku traumu.Sta ces ti? Sta oni imaju od toga sto ih roditelji vole tako bolesne? I roditelji su tuzni sto mu nije bolje,a i dete.Mislim ostavimo se praznih prica.Nase celije izvrsavaju samoubistvo (apoptoza) to im je u prirodi,jednostavno priroda nije inteligentna i nema razloga da odrzavamo nesto za sta ne postoje racionalni razlozi.

[tabanšaban]

john newman kaže:

Ovo je baš interesantno zbog genealogije. Zamišljam tamo skroz nebitnog XY predka o kojem danas nitko nema pojma, ali eto da baš on nije postojao ne bi ni bilo mene.

Toliko o njegovoj vrijednosti, mogu reći da je takva osoba postojala i to je to. : rofl:

Budi mu zahvalan.

[tabanšaban]

DavMla kaže:

Ti ocigledno ne shvatas da postoji prava teska patnja u kontinuitetu,osoba kojem je unisteno sve recimo,koji imaju neki deformitet tezak ,bolest tesku,poremecaj.Samo zamisli dete nad kojem se neki monstrum izivljava i na kraju ga ubija,a onda neki bezumnik dodje i kaze zivot je lep,pa prosto pozelis da ga roknes.Zamisli deformisano dete koje se tako rodilo,nesto sto ne mozes ni da zamislis,a o tome sam gledao na tv.Dakle sve to mene zaista pogadja i budi neprijateljstvo prema zivotu.Ta prica o roditeljskoj ljubavi je toliko isprazna fraza.Kakva ljubav,ako je rodjeno bolesno i pretrpelo neku tesku traumu.Sta ces ti? Sta oni imaju od toga sto ih roditelji vole tako bolesne? I roditelji su tuzni sto mu nije bolje,a i dete.Mislim ostavimo se praznih prica.Nase celije izvrsavaju samoubistvo (apoptoza) to im je u prirodi,jednostavno priroda nije inteligentna i nema razloga da odrzavamo nesto za sta ne postoje racionalni razlozi.

Jesi li ti zlostavljan? Slobodno se otvori.

[john newman]

tabanšaban kaže:

Budi mu zahvalan.

Ne bih baš. Prošao sam sito i rešeto, i opet sam svjestan da je netko prošao i mnogo gore od mene. Nisam neki klasa pesimist, ali već sad vidim da mi u mnogim segmentima ide na gore. I znam u praksi što je to jako teška bolest pa čak u istom trenutku više njih. I opet sam svjestan da postoje i gore stvari.

Ne znam za tebe, ali ja baš na Svemir i ovaj planet ne gledam s nekim oduševljenjem i nekom nagradom. Za mene je svako biće koje se nađe na Zemlji već unaprijed osuđeno na istrebljenje.

Eto tako je nakakav moj pogled na zbivanja, samog sebe smatram poluracionalistom.

[tabanšaban]

john newman kaže:

Ne bih baš. Prošao sam sito i rešeto, i opet sam svjestan da je netko prošao i mnogo gore od mene. Nisam neki klasa pesimist, ali već sad vidim da mi u mnogim segmentima ide na gore. I znam u praksi što je to jako teška bolest pa čak u istom trenutku više njih. I opet sam svjestan da postoje i gore stvari.

Ne znam za tebe, ali ja baš na Svemir i ovaj planet ne gledam s nekim oduševljenjem i nekom nagradom. Za mene je svako biće koje se nađe na Zemlji već unaprijed osuđeno na istrebljenje.

Eto tako je nakakav moj pogled na zbivanja, samog sebe smatram poluracionalistom.

Bez obriza, zanači, što znaš da postoji gore - ti ne nalaziš nikakvu sreću? Ništa te ne ispunjava? Nisi zahvalan što nije gore?

Sori, ovo je debilno.

[john newman]

tabanšaban kaže:

Generalno, da - ništa nema smisla. No, pitam te, iplati li se razmišljati o besmislu, ako si već živ, ako su ti život podarili tvoji roditelji? Ozbiljno te pitam; isplati li se? Razmišljam; pa jebemu ako sam već tu, pa daj, ajde, daj da vidim. Istražit ću. Učit ću. Gledat ću. Slušat ću. Skupljat ću iskustvo i informacije. Koliko god sadistički nastrojen ovaj život bio prema meni u nekim situacijama, moja samoodrživost uspijeva. Vidi ovo - ovo je nepravda. Pogledaj ono - genijalno. Divim se. Zgražam se. Razmišljam. Postojim. Evidentno je; ono što znam danas, nisam znao prije godinu, prije deset ili dvateset i zamisli - ja ne znam što će biti sutra, niti znam kako život izgleda u starosti, želim učiti i živjeti, pokušati dogurati što dalje mogu. Jako sam puno naučio u životu, preko nepravde i patnje, do zaljubljenosti i ljubavi, preko školovanja i konstantnog učenja, a tako malo znam, ja sam u biti jedna ogromna - neznalica. I vodim borbu sam sa sobom, sa životom, s ljudima. Neke volim, neke ne, neke manje simpatiziram, neke više. Volim monotoniju postojanja u ovoj stereo biosferi. Jebiga, jedinstveno je, ma kako ono bilo. Možeš ga jebat, je.

pa upravo tako i živim. da ne bude zabune, ja nisam efilist već poluracionalist

[john newman]

tabanšaban kaže:

Bez obriza, zanači, što znaš da postoji gore - ti ne nalaziš nikakvu sreću? Ništa te ne ispunjava? Nisi zahvalan što nije gore?

Sori, ovo je debilno.

Pa ne mogu se utješit u tome da je sad nekome gore nego meni. Oprosti ali to je meni skroz debilno.

[tabanšaban]

john newman kaže:

Pa ne mogu se utješit u tome da je sad nekome gore nego meni. Oprosti ali to je meni skroz debilno.

Nitko ne govori o utjehi. Ali ako se već sam nazivaš poluracionalistom, nije ni čudo što ne shvaćaš.

[john newman]

tabanšaban kaže:

Nitko ne govori o utjehi. Ali ako se već sam nazivaš poluracionalistom, nije ni čudo što ne shvaćaš.

Da budem zahvalan što nisam u većem paklu ? A ne, ni to ne prihvaćam racionalnim razmišljanjem za opravdanjem sadizma na Zemlji pod krinkom "sreće".

[tabanšaban]

john newman kaže:

Da budem zahvalan što nisam u većem paklu ? A ne, ni to ne prihvaćam racionalnim razmišljanjem za opravdanjem sadizma na Zemlji pod krinkom "sreće".

Zbilja mi je žao, što se tako osjećaš. Ja bih rekao da je riječ o adolescentima, ti i DavMa. Tek počinjete upoznavati svijet i tako ste neiskusni i naivni.

Što, ti misliš da si ti jedini na čovjek na svijetu koji vidi "OVO" na "ispravan" način!?

[john newman]

tabanšaban kaže:

Zbilja mi je žao, što se tako osjećaš. Ja bih rekao da je riječ o adolescentima, ti i DavMa. Tek počinjete upoznavati svijet i tako ste neiskusni i naivni.

Što, ti misliš da si ti jedini na čovjek na svijetu koji vidi "OVO" na "ispravan" način!?

Ja ga vidim na poluracionalan način.

Ali volim kad me uče da držim burku na glavi.