Zbog novaca ostala bez prijatelja

[Zek0slav]

Nečovjek kaže:

Ili kreni na neki sport... Hrpa ljudi se upozna i počne družiti na trčanju primjerice. Kroz sport sam upoznao parsto ljudi, a s mnogima se redovno družim.

Trčanje. To je jeftin sport. Čak ne trebaš ni obuću. Samo će naći još ljudi da ju izbjegavaju.

Neka ode u Trajbar team i kupi konja pa sa ekipom na ladanje igrati polo i poslije papati prepeličja jaja s tartufima.

[TechB0ne]

Pa gle vjerovatno da nije samo do tvojih prijatelja. Bas da niti jedan od njih nije ostao dobar s tobom, pogotovo sto nisi bahata jel kako si navela.
Brijem da tu vecu ulogu ima tvoj karakter i stav prema ljudima i trenutnoj situaciji.
Ako vec ides traziti novo drustvo onda se bar postavi opusteno i ponasaj se u skladu sa sobom i svojim osjecajem. Jel ovak ako i dalje sputavas sebe i pokusavas se uklopit van margina tvog karaktera tesko da budes bilo sto napravila

[The_End]

Etiketa kaže:

Znam da se ne smijem žalit, al vjeruj mi dala bi pola toga za jednog pravog prijatelja, nekoga s kim mogu jednom tjedno popit kavu i otić vanka u subotu. Nažalost takve se stvari još uvik ne mogu kupit

Razumijem da im je nezgodno u mom društvu jer se osjećaju loše kad znaju da bolje zarađujem i misle da moraju dostić "moj nivo", a ja se pak trudim bit na njihovom i da se imovinske razlike ne osjete, ali nije uvik moguće i onda su oni zavisni i izbjegavaju me.

Mislim da je problem u boldanom.
Ti se trudiš biti ravnopravna, a u isto vrijeme misliš da si viši nivo koji oni pokušavaju dostići i jer smatraš da se oni osjećaju loše bez da su ti to uopće rekli.
Sama si sebe uzdigla na viši nivo.

[Etiketa]

Zahvaljujem svima na odgovorima. Trudila sam se da se ne osjećaju loše, al mislim da su novi auto i odjeća učili to da se osjećaju loše umjesto mene.

Netko je pitao zašto ne porazgovaram s njima. Htjela bi vrlo rado, al ne mogu ni doć do njih jer svaki moj poziv na druženje ili razgovor završi izmišljanjem neke izlike s njihove strane. A poslat poruku s tim pitanjima mi je nekako bezveze... Osjećat će kao da ih napadam i optužujem za nešto i mislim da može bit samo još gore.

Sportom se već bavim i upoznajem tamo ljude, ali kao što sam navela, oni nisu zainteresirani za druženje izvan treninga. Svi žure nekud nakon treninga, nemaju vremena ni za cugu nakon ni ništa... Svi imaju živote samo ja ne.

[Lord Byron]

Etiketa kaže:

Je, to san i ja primijetila. Čim nekome krene bolje i zarađuje malo više, odma je lopov, snob, muljator, uhljeb, ima vezu, preserava se i slično.

Dok vani skroz druga priča. Druže se svi bez obzira na prihode i ne zamjeraju ako netko zarađuje koju tisuću eura više, iz razloga što je tamo općenito standard puno bolji i svi zarađuju dovoljno za pristojan život pa se financijske razlike ne osjete toliko kao ovdi iako su ustvari nesrazmjeri puuuuuno veći.

Ajmo zamislit' da nisi trol.

Ako si doista uvjerena u ovo što pišeš, koji te uteg drži ovdje? Što te sprječava da, tako bogata kako već jesi, odeš negdje "vani" i uživaš u toj skroz drugoj priči? Obitelj nemaš, djecu nemaš, retrievera nemaš, prijatelje nemaš - što onda? Kušin stina i to???

Tvrdinja da ne možeš razgovarati s prijateljima je temeljiti bullshit: taj se razgovor obavi telefonom u dvije minute. Vjerojatno je bullshit i ta tvoja racionalizacija da te izbjegavaju jer, kao, imaš neke novce pa su oni jadni frustrirani tvojim nivoom iako se ti trudiš nemati nivo koji imaš blablabla.

Naravno da je lakše proglasit prokleti novac razlogom takvoga života. Sad možeš ostatak života provesti plačući nad zlehudom sudbom koja te je osudila na prokleto bogatstvo. Ah i oh.

[Alexa]

Imam i to ne jednog nego nekoliko ljudi s kojima se nekad družim koji imaju brutalno puno love. Ali ono baš gozdilijon love koliko čak ni malo više klase nemaju.

Nisam uočila nekakve razlike, jer su normalni ljudi koji se normalno druže. Imaju i oni svoje uber wealthy prijatelje i onda imaju nas prijatelje. Nije baš da šmrćemo najfiniji kolumbijanskih sa zlatnih plata na jahtama dok nam služe suši na golim ženama kad se družimo. Odemo na cugu, pizzu, catch upamo šta ima, pričamo o raznim temama, zajebavamo se, pa odemo svojim kućama. Who cares.

Oni sigurno ne, a bome ni ja.

Ako bih bila u poziciji da ih odjebem iz života to sigurno ne bi bilo radi milijuna.
Niti bih ikad pitala od njih lovu, niti je to ičim vezano za naša druženja.

[Zek0slav]

Imam i ja susjedu doktoricu koja ima love ko kenje pa se opet planira hrvati sa mojom starom za tajice u Lidlu u četvrtak. Ne pokazuje da ima, oblači se kao drugi ljudi, ima mali stan. Jedino auto malo bolji vozi, ali ništ posebno.

Autorica očito nije na toj razini ako misli da su je odjebali zbog love. Vjerojatno je uzela bmw i provozala par krugova po jarunu sa cajkama kroz otvoreni prozor. Nesklad životnih stilova.

[deboto po bota]

Jesi ti svjestan da prosjecni baustelac podrijetlom sa balkana i bez srednje skole u skandinaviji ima duplo vecu placu od te tvoje susjede doktorice.

Doktori su u nas potplaceni i uopce po meni ne spadaju u najbogatije... vise dobrostojece tj. one koji ne prezivljavaju kao ostalih 3/4 populacije.

[tiluriumm]

Šta nitko nije shvatio da autorica teme zapravo svom društvu nikad nije bila prijateljica... Družim se s nekim čitav život i onda shvatim da taj živi u tipa vili na 4 kata s 2 Mercedesa ispred, dvostrukim hladnjakom i svim što možeš poželit kao dijete, a nikad me nije pozvao doma na rođendan ili na druženje ili na pizzu ili na PlayStation ili gledat tekmu na plazmi...
Draga moja nemaju veze tvoje pare nego to što si se "sramila" svojih para i onda su ljudi napokon i vjerojatno slučajno shvatili da te uopće ne poznaju i da su stalno mislili da si ista kao oni, a zapravo si bila uljez.
Da su oni od početka znali kako stvari stoje ne bi bilo problema, budući da ih čitav život varaš i praviš budalama dobila si što si htjela.

Uči na svojim greškama i ubuduće pametnije. Činjenica je da već nakon srednje škole teže stječemo dugotrajna prijateljstva i što smo stariji još teže. To ipak ne znači da nema nikog drugog tko je sam i usamljen. Odi na kavu sama s novinama, otiđi u shopping, odi van u klub sama, srest ćeš nekog poznatog ili će ti upast neki lik ako si imalo zgodna, nije sramota niti će se Zemlja prestat okretat. I nemoj skrivat svoj status ko zmija noge niti podcjenjivat druge samo jer zarađuju ili imaju manje.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[flyene]

tiluriumm kaže:

Šta nitko nije shvatio da autorica teme zapravo svom društvu nikad nije bila prijateljica... Družim se s nekim čitav život i onda shvatim da taj živi u tipa vili na 4 kata s 2 Mercedesa ispred, dvostrukim hladnjakom i svim što možeš poželit kao dijete, a nikad me nije pozvao doma na rođendan ili na druženje ili na pizzu ili na PlayStation ili gledat tekmu na plazmi...
Draga moja nemaju veze tvoje pare nego to što si se "sramila" svojih para i onda su ljudi napokon i vjerojatno slučajno shvatili da te uopće ne poznaju i da su stalno mislili da si ista kao oni, a zapravo si bila uljez.
Da su oni od početka znali kako stvari stoje ne bi bilo problema, budući da ih čitav život varaš i praviš budalama dobila si što si htjela.

Uči na svojim greškama i ubuduće pametnije. Činjenica je da već nakon srednje škole teže stječemo dugotrajna prijateljstva i što smo stariji još teže. To ipak ne znači da nema nikog drugog tko je sam i usamljen. Odi na kavu sama s novinama, otiđi u shopping, odi van u klub sama, srest ćeš nekog poznatog ili će ti upast neki lik ako si imalo zgodna, nije sramota niti će se Zemlja prestat okretat. I nemoj skrivat svoj status ko zmija noge niti podcjenjivat druge samo jer zarađuju ili imaju manje.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

Potpisujem.

[Lord Byron]

deboto po bota kaže:

Jesi ti svjestan da prosjecni baustelac podrijetlom sa balkana i bez srednje skole u skandinaviji ima duplo vecu placu od te tvoje susjede doktorice.

I skandinavske troškove života, ali nećemo sad sitničariti...

[lurker312]

Lord Byron kaže:

I skandinavske troškove života, ali nećemo sad sitničariti...

I dalje je u boljem plusu nego većina doktora. Neka osnovna plaća se kreće oko 8000kn plus nešto sitno. Da li je to dovoljno za bilo kakav nadstandard? Teško.

[MonotypeCorsiva]

lurker312 kaže:

I dalje je u boljem plusu nego većina doktora. Neka osnovna plaća se kreće oko 8000kn plus nešto sitno. Da li je to dovoljno za bilo kakav nadstandard? Teško.

Da, naravno, skandinavski bauštelac živi bolje nego hrvatski doktor.

[C. F. Gauss]

Etiketa kaže:

Razumijem da im je nezgodno u mom društvu jer se osjećaju loše kad znaju da bolje zarađujem i misle da moraju dostić "moj nivo", a ja se pak trudim bit na njihovom i da se imovinske razlike ne osjete, ali nije uvik moguće i onda su oni zavisni i izbjegavaju me.

Jako naivan sazetak.

kikica00 kaže:

Dakle, osoba je isto kao i ti pokušavala ne naglasiti imetak, plaću i dobrostojljivost ali od siline pokušavanja i izbjegavanja ispalo je upravo kontraproduktivno.

Tocno to.

Na koji god nacin ti tematizirala novce, bilo zlonamjerno da pokazes koliko imas ili dobronamjerno da izbjegavas pokazati koliko imas - ti tematiziras materijalno stanje (svoje i od prijatelja) i nema sanse da oni to ne primjecuju, tako ih vremenom mozes samo izgubiti.

O nekim stvarima mozes samo sutjeti, odnosno odgovarati samo kad te se direktno pita - bez skrivene samohvale ali i ne pretjerano skromno. I nema smisla ici busom ako mozes odn. zelis taksijem, i slobodno se dofuraj novim mercedesom na kavu, to nikoga ne smeta. Ne trebas ga parkirati pretjerano daleko, niti ne trebas pricati o njemu, i jedno i drugo se primjecuje odmah.

[bijelatama]

Etiketa kaže:

Prošetala sam ovo ljeto cijeli Zagreb 18 puta. Povraća mi se više od šetanja jer me samo još više baca u depresiju gledati sve te sretne ljude.
Samo želim sjest u kafanu ka pravi balkanac i tračat prolaznike, a nemam s kim.

18 puta prosetala kroz c i j e l i Zagreb i ne mres vise gledat sve te s r e t n e ljude ?!!
A da stavis naočale?
Malo prevec sebe sažaljevaš.
Vjerojatno si dezorjentirana zivotnim promjenama pa te lovi strah kojem je razlog mnogo dublji od razlika u imovinskom stanju./
Imas love, kreni na psihoterapiju da dodjes malo blize sebi, svojoj vrijednost, koja se ne mjeri ni novcem ni brojem prijatelja!
Sretno dalje !

[Valissa]

Ta prva društva, formirana u školi, počnu se prirodno raspadati u srednjim dvadesetim godinama. Najčešće se događa da u redovitom kontaktu ostanu oni sličnih stilova života, npr. parovi, ili po dvije-tri cure istih interesa, ili oni koji i bez poziva dolaze u staru bazu, neki kafić uzdravlje gdje ste nekad praktički živjeli.
Kad jednom ispadneš iz te kolotečine zato što si otišla na faks ili u gastarbajtere ili se udala za nekog izvan tog kruga, ne možeš se lako vratiti jer to su odnosi koji se održavaju na ritualima, internim forama i isključivosti koja ti je dok si bila unutra bila samorazumljiva, a kad s vremenskim i fizičkim odmakom gledaš, ne možeš shvatiti što je točno taj kohezivni element.
I kad si ti zbog raznih okolnosti postala nova, što se više trudiš ili nedaj bože unosiš nove sadržaje, to si odbojnija, kvariš "idilu zaustavljenog trenutka" nekad prije pet, deset ili dvadeset godina.
I ne možeš više tom društvu pristupati široko kao masi, povratak je moguć samo individualnim pristupom preko nekog tko ti je bio najbliskiji, kome će biti neugodno da te odjebe.

Kad se osvrneš oko sebe, većini gastića je tako kao tebi i naravno da to ima veze i s novcem i s novim iskustvima, a tako je bilo i gastarbajterima u bivšoj državi - svima ste zabavni u blagdane i eventualno ljeti.

Evo ja sebi laskam kako me ne zanima ičiji imovinski status, ali me redovito u novije vrijeme na fejzbuku iziritira kad vidim statuse svoje šulkolegice kako kvartalno ide po egzotičnim destinacijama (iako ne volim putovanja, tj. vožnju, gužvu, bojim se uličnih prodavača, prosjaka i terorista, cunamija i ne želim nikamo), dakle stara sam licemjerka, ne želim se s njom nalaziti jer će me podsjećati (ma koliko ona šutjela o sebi i samo pokazivala fotke ) kak sam u životu napravila krivo skretanje pa sad moram biti zahvalna svemiru što imam gdje zavrtati šarafe za redovnu plaću...
A koliko bi tek išla na živce da mi krene kukat kako je apatridska tuga pregolema, iako znam da jest, ne želim ni misliti...

[DK-RH]

Etiketa kaže:

Pa baš tako, išla sam doma noćnim busom umjesto taxijem, kupovala knjige za školu u antikvarijatu umjesto nove, i svu odjeću i obuću u jeftinijim dućanima samo da se uklopim. I nije mi nikad smetalo jer sam cijeli život skromna i trošim minimalno osim eto zadnjih par godina kad sam si ipak priuštila neke skuplje stvari i putovanja, a oni su to odmah primijetili i prognali me iz društva.

Ne znam za što da se ispričam kad im nisam ništa napravila osim počastila ponekad cugom i kavom. Odlučila sam da više nikad neću nikome reći koju plaću imam nit platit cugu, al sad je kasno kad sam ih već izgubila...

Uuuuuuuu, kljucna pogreska, ic nekome govoriti koliko ti je velika placa.
Ne izbjegavaju oni tebe zato jer im ti smetas, vec zato sto su frustrirani sobom i svojom situacijom pa se radi toga okruzuju istima kao sto su oni.

Hrvatistanski jal 101.

Izgubila si ekipu. Ne prijatelje. Prijatelji ti nikad nisu bili.

[DK-RH]

Valissa kaže:

Ta prva društva, formirana u školi, počnu se prirodno raspadati u srednjim dvadesetim godinama. Najčešće se događa da u redovitom kontaktu ostanu oni sličnih stilova života, npr. parovi, ili po dvije-tri cure istih interesa, ili oni koji i bez poziva dolaze u staru bazu, neki kafić uzdravlje gdje ste nekad praktički živjeli.
Kad jednom ispadneš iz te kolotečine zato što si otišla na faks ili u gastarbajtere ili se udala za nekog izvan tog kruga, ne možeš se lako vratiti jer to su odnosi koji se održavaju na ritualima, internim forama i isključivosti koja ti je dok si bila unutra bila samorazumljiva, a kad s vremenskim i fizičkim odmakom gledaš, ne možeš shvatiti što je točno taj kohezivni element.
I kad si ti zbog raznih okolnosti postala nova, što se više trudiš ili nedaj bože unosiš nove sadržaje, to si odbojnija, kvariš "idilu zaustavljenog trenutka" nekad prije pet, deset ili dvadeset godina.
I ne možeš više tom društvu pristupati široko kao masi, povratak je moguć samo individualnim pristupom preko nekog tko ti je bio najbliskiji, kome će biti neugodno da te odjebe.

Kad se osvrneš oko sebe, većini gastića je tako kao tebi i naravno da to ima veze i s novcem i s novim iskustvima, a tako je bilo i gastarbajterima u bivšoj državi - svima ste zabavni u blagdane i eventualno ljeti.

Evo ja sebi laskam kako me ne zanima ičiji imovinski status, ali me redovito u novije vrijeme na fejzbuku iziritira kad vidim statuse svoje šulkolegice kako kvartalno ide po egzotičnim destinacijama (iako ne volim putovanja, tj. vožnju, gužvu, bojim se uličnih prodavača, prosjaka i terorista, cunamija i ne želim nikamo), dakle stara sam licemjerka, ne želim se s njom nalaziti jer će me podsjećati (ma koliko ona šutjela o sebi i samo pokazivala fotke ) kak sam u životu napravila krivo skretanje pa sad moram biti zahvalna svemiru što imam gdje zavrtati šarafe za redovnu plaću...
A koliko bi tek išla na živce da mi krene kukat kako je apatridska tuga pregolema, iako znam da jest, ne želim ni misliti...

Tako lijepo napisano.
Svi smo mi ljudi od krvi i mesa.

[choupette]

Do tebe je, a ne do love.
Moji roditelji su imućniji od tvojih, pa nikada nisam imala tvoje probleme.
Ali meni lova ne predstavlja nešto posebno. Osim ugodnog sredstva.
Kroz moje odrastanje ključ je bio u tome da se nikad nisam osjećala drugačijom od drugih zbog novca.
Posljedično ni moje društvo nije obraćalo pažnju na to.
Nekad bi u društvu ja platila, nekada drugi. Ljetovala sam i zimovala s obitelji po inozemstvu, kao dijete imala skupe igračke i dobro se oblačila, neko vrijeme sam živjela vani. I opet su se svi moji frendovi prema meni uvijek jednako ponašali. Ali ja nikada svom materijalnom stanju nisam pridavala poseban značaj. Kao ni tuđem. Zato mi je muž iz siromašne obitelji. I vidi čuda, ni tu nije bilo nikakvih problema s niti jedne strane.
Novac je dobra stvar, ali ne treba mu pridavati preveliki značaj.

[linch]

Iznad ulaza na neko groblje stoji napis "i ti ćeš jednom biti mrtav".
Ja mogu reči, da imam samo jednog prijatelja, onog pravog, kog nebi zamijenio ni za milion dolara, a i sa njim se ponekad pogledamo poprijeko. Novac, da, ponekad ga ima ka salate, ponekad je potrebno skupljati kovanice za tankati avto. Od milion ojra u plusu preko noći je moguće doći do milion ojra u minusu...doživio nekoliko puta. Ja se osječam bogatim, ali ne zbog imanja i novca, nego sam zadovoljan sa tim što imam (živ sam i zdrav).