Igrate li se sa svojom djecom?

[rossi79]

LaraFabian kaže:

Ma nisam ja to ni rekla kao psiholog, već kao dijete svoje mame i unuče svoje bake.
Hm, pa ovako...

Moja baka nije dala mami da išta pomaže po kući, već samo da uči i zabavlja se. Moja mama joj skida zvijezde s neba i dan danas... nema šta joj ne kupuje i samo da vidite kako je tretira... Ono, žena majka kraljica... Doslovno!

Meni mama isto nije dala ništa radit, tj. nije očekivala od mene da radim išta... imala je ženu koja bi počistila kuću jer je ona imala lude smjene na poslu, po dva dežurstva u komadu i onda bi 3.dan nastavila raditi normalnu smjenu... i tako... A ja sam učila ko budala, pa još išla i u glazbenu školu, pa dodatne neke instrumente, operno pjevanje, strane jezike, vodila katoličku mladež, pa zbor, ma milijun nekih stvari... Mama mi ništa nije zadavala za raditi jer je htjela da iskoristim maksimalno svoj potencijal i svoje talente (kao što i ja želim svom djetetu), a ostatak vremena da se odmaram, izlazim, družim se i tako... Uvijek je govorila da ću imat kad kuhat, čistit i sl. kad se udam.
Bila je u pravu. Tek par godina sam u braku i već mi je dosta tih kućanskih poslova... Zašto bih već tako rano opteretila svoje dijete?
Naravno, svoje igračke mora naučiti sklanjati, ne razbacivati odjeću na sve strane, svoj krevet složiti dok malo poraste, ne biti rastrošna i to... Ali da ja sad njoj zadam da mi usisava, pere suđe, guli krompir... ne znam... Ja sam mama njoj, a ne ona meni.

Zapravo, to ti je isto kao što je nisam na silu učila slova, već sam joj pokazala samo ono što me ona sama pitala...

Neka se ona igra... nadam se da i ja neću biti umorna toliko da se ne mogu svaki dan s njom poigrati...

ali ne vodi li takav tip odgoja do ogromnih problema u kasnijem životu pogotovo ako je dijete dečko. ok, cura će se snaći jer su cure po prirodi takve, preuzet će ulogu majke i žene, ali što je s dečkima... jednog će se dana oženiti, a ulogu majke koja kuha, pere, pegla, čisti i sprema preuzet će buduća žena. taj dečko ili jednog dana muškarac neće odrasti i preuzeti određene zadatke već će samo ulogu majke preuzeti netko drugi. a taj netko je buduća žena koja će ga na istom ovakvom forumu psovati i govoriti da doma ništa ne radi i u ničemu ne pomaže... pa ni ne može jer nikad nije niti naučio ništa raditi. nije li naša obveza pokazati i dečkima i curama da postoje kućanski poslovi koje ne obavlja samo jedna strana već zajednički i u dogovoru? smatram da dijete treba do neke granice uključiti u poslove po kući. naravno ne s 2,5 godinem ali onog momenta kad dijete počinje dobivati đeparac uz to dolaze i određene obveze npr. iznošenje smeća, guljenje krumpira, usisavanja stana jednom tjedno. dakle ništa pretešeko, a opet neki manji zadadtak koji postaje obveza. npr. ja sam mrzila iz dna duše iznositi smeće i rekla sam roditeljima. oni su mi rekli ok, ali izaberi nešto drugo. ja sam rekla sa 12 godina da ću stavljati prati veš, stavljati ga sušiti, skupljati s užeta i peglati, ali apsolutno nikakvo drugo zaduženje ne želim. i tako je i bilo i nije mi bilo teško. i dan danas obožavam se baviti vešom... možda jesam frik, ali mislim da sam shvatila što je obveza i zadadak i smatram da to isto moram naučiti i svog sina kako ga buduća snaha jednog dana ne bi psovala od jutra do sutra jer nije u stanju ništa obaviti od kućanskih poslova. smatram da je roditeljski zadatak dijete pripremiti za samostalni život bez da ovisi o budućoj ženi odnosno odgojiti jednog dana (po obavljanju kućanskih poslova) ravnopravnog partnera u "bračnoj" zajednici.

[mafri]

rossi79 kaže:

ali ne vodi li takav tip odgoja do ogromnih problema u kasnijem životu pogotovo ako je dijete dečko. ok, cura će se snaći jer su cure po prirodi takve, preuzet će ulogu majke i žene, ali što je s dečkima... jednog će se dana oženiti, a ulogu majke koja kuha, pere, pegla, čisti i sprema preuzet će buduća žena. taj dečko ili jednog dana muškarac neće odrasti i preuzeti određene zadatke već će samo ulogu majke preuzeti netko drugi. a taj netko je buduća žena koja će ga na istom ovakvom forumu psovati i govoriti da doma ništa ne radi i u ničemu ne pomaže... pa ni ne može jer nikad nije niti naučio ništa raditi. nije li naša obveza pokazati i dečkima i curama da postoje kućanski poslovi koje ne obavlja samo jedna strana već zajednički i u dogovoru? smatram da dijete treba do neke granice uključiti u poslove po kući. naravno ne s 2,5 godinem ali onog momenta kad dijete počinje dobivati đeparac uz to dolaze i određene obveze npr. iznošenje smeća, guljenje krumpira, usisavanja stana jednom tjedno. dakle ništa pretešeko, a opet neki manji zadadtak koji postaje obveza. npr. ja sam mrzila iz dna duše iznositi smeće i rekla sam roditeljima. oni su mi rekli ok, ali izaberi nešto drugo. ja sam rekla sa 12 godina da ću stavljati prati veš, stavljati ga sušiti, skupljati s užeta i peglati, ali apsolutno nikakvo drugo zaduženje ne želim. i tako je i bilo i nije mi bilo teško. i dan danas obožavam se baviti vešom... možda jesam frik, ali mislim da sam shvatila što je obveza i zadadak i smatram da to isto moram naučiti i svog sina kako ga buduća snaha jednog dana ne bi psovala od jutra do sutra jer nije u stanju ništa obaviti od kućanskih poslova. smatram da je roditeljski zadatak dijete pripremiti za samostalni život bez da ovisi o budućoj ženi odnosno odgojiti jednog dana (po obavljanju kućanskih poslova) ravnopravnog partnera u "bračnoj" zajednici.

Je,slazem se sa svim ovim...netreba tjerat djete po cjenu zivota ili da ja lezim a djete da rinta po kuci,al treba nekad ga ukljucit u ciscenje i dat mu zadatke kad bude sposobno to izvrsavat...ne da jednom postane beter od djeteta koje nist neradi...nevidim nista lose da ono nauci da treba nesto i sam napravit a ne ocekivat od drugih da radi za njega...
Moj mali kad zeli iznjet smece van ja mu dam kad nije tesko ili nesto...isto kad ima zelju usisat nek usisava...a zna cesto trazit brisat prasinu ili usisat ili brisat pod...ja mu dam i on radi dok mu nedosadi
Njemu je to igra...a ujedno se i uci nekim zadacima
Meni mama nikad nista nije dala radit ko klinki jer kao ako trazim oprat sudje -ne ti ces mi razbit tanjur...ak hocu usisat-ne ti to ne znas...i tak u nedogled...onda je kasnije kad sam bila veca i mogla pomagat ja tad nisam htjela-govorila sam da ne znam...postala sa ljena
ili moj muz koji je navikao da mu mater sve servira,sklanja za njim i tak...uzas!Koliko i je zivaca i borbe trebalo da ga prevaspitam....

[Cattleya]

Moram priznati da je moja mala nemoguća i puna nekakvog protesta i ljutnje ako se ne igramo. Čak je dovoljno da sam ja tu negdje prisutna a da se ona sama igra. Najbolje je na večer pred spavanje, a tad sam ja tanka sa živcima, no onda nam je razgovor najbolji. Ona prepriča svoje neke dogodovštine iz parka od tko zna kad, zatim me traži da ja njoj pričam neke moje dogodovštine..... U biti jako simpatično.
No, kad nam se svakodnevica svede na obroke, spremanje igračaka, spremanje na spavanje, za par dana je nemoguća u smislu da teško ili čak nikako ne surađuje. Često me zatekne za kompom ili usred čitanja i pozove me da dođem da se igramo. Shvatila sam da moram slušati i doći odmah jer i ja od nje često zahtjevam da je brza i da odmah reagira. Čini mi se da uz takvo moje ponašanje kad nije da baš svaki put mora čekati da ja nešto završim, i ona bolje surađuje. Lijepo smo znale provesti vrijeme i uz pospremanje suđa kad ona pomaže, vješanje čistog veša, ali nakon toga neka aktivnost iz njenog 'asortimana'.
Kada se na taj način 'bavim s njom', odlično je suradljiva.

[Lali Puna]

tash@ kaže:

Sin ima 7 i pol i taj se ni dan danas ne zna igrati sam, uvijek netko mora biti prisutan, mama po mogućnosti i u najmanju ruku komentirati njegovu igru.
Neki dan sam popizdila nakon što me je zazvao jedno 20 puta za redom, te dođi, te vidi ovo, te vidi ono..

džizus, ovak će vjerojatno i moja!

i skužila sam da se uopće ne zna sama ufurati u neku igru doma - ako smo doma i ne animira ju netko od nas onda joj postane dosadno i samo žica crtiće. onda ju uputiš kako bi se mogla igrati ovog il onog, malo joj pokažeš, započneš i onda se zaigra i zaboravi na crtić.

cattleya - vidiš, sad si me totalno prosvijetlila! koliko puta ona mene zove da dođem vidjet nešto, složit joj nešto i slično pa to bude 'stižem, ali kad složim veš/završim ovo/napravim ono...'., a koliko puta mene živcira kad ja tražim nju da dođe, a ona ne dolazi odmah!

[blond lady]

da, igram se sa svojom curo, ima 4 god. i već se polako može s njom fino igrati, nije više tako nemirna i hiperaktivna kao prije, igramo se dućana, društvene igre npr. domino ili slično, voli mi pomagati u kuhinji, posebno kad pečemo muffine, kolače, palačinke (znači stvari koje voli jesti) .....
tata se igra lopte s njom, vozi biciklo itd.

u parku se ne igram s njom, ima svoje društvo s kim se igra a ja se malo družim sa drugim mamama, tu više nije zanimljivo se igrati sa mamom, do druge godine sam se igrala s njom u parku a sada imam još jednu malu bebicu i nebi ni mogla se s njom igrati

[pink5]

da, igramo se s njim.. I to najčešće većinu vremena, rijetki su petci kad upotrijebi maštu i zaigra se i to obično zove da ga gledamo.
Na dane me to užasno živcira jer je praktički u skoro svakom trenu ovisan o nama.

[lala]

Naša je ovisna o zabavi od prvih mjeseci. Neumorna je. Čim je napravila prve korake, spremili smo (preskupa i taman kupljena) kolica i evo dva mjeseca ih nisam otvorila. Tako nam je lakše, ne vjeruju nam prijatelji čija djeca sjede u kolicima na terasama, ali da znaju koliko je ona malo spavala i koliko energije ima to dijete, shvatili bi zašto tek prohodalo dijete vodimo na kilometarske šetnje. Jednostavno, takva je. I pokorila nas je.
Nadam se samo da će se s vremenom naučiti sama igrati jer ćemo se mm i ja razboljeti. Ona ne može jesti bez igrokaza. Pelena se mijenja uz crtić (eto, tu jedino miruje, ali ne mogu je pustit 24 sata dnevno pred ekran). Ako joj je dosadno-ajme ti se nama. Stalno moramo izmišljat neke nove igre, zvučim ko loš roditelj, ali, jednostavno, bojim se trenutka kad će ponestat ideja i snage. Da barem ima kakvo drugo dijete u obitelji...ili baku i djeda koji bi bili blizu i htjeli se bar 20 minuta dnevno igrat s njom...
Inače, mm je primjetio da je ona najmlađa u parku...nije mi jasno zašto, što ljudi rade s djetetom od godinu dana?
Starija djeca znaju bit super prema njoj (mada se čude zašto nosi pelene i zašto je vodim za ruku, jer je njihove visine, mala ej fakat veća), ali strahujem da je ne ozljede na toboganu i slično. (Ne trebam ni spominjat da sam jedini roditelj na igralištu, ostale mame sjede na klupi jer su im djeca veća). Hvala Bogu da se igra lutkama (iako ima unisex igračaka ), to se čak i meni sviđa, oblačimo ih, ljubimo, pijemo čaj i plešemo na Abbu, svaka ima svoju lutku koja vrti i diže u zrak...naravno, ako se zateknu gosti-oni moraju plesati ili barem pljeskati. Uživamo...ali nekad bih joj najrađe kupila robota koji će to raditi umjesto mene. (Inače, ježim se od kreativnijih igara, tipa ljepljenje, bojanje jaja...nisam takva žena, uvik sam mrzila ručni rad i slično i platila bih nekoga da mi se igra tako s ditetom). Postoje li u Splitu kakve igraonice za bebe-djecu?

[lala]

shtefy kaže:

Najnovija fora: balavica je užicala neku Egmontovu vježbanku matematike za 6+. I bacila se na rješavanje zadataka kao da je to najluđa i najzabavnija igra na svijetu. Naravno, pojma nema o matematičkim pojmovima, lijena je k'o lijena buba za pročitati zadatak (iako ga razumije ako hoće - što je teži slučaj), pola vremena zvjera okolo, ali mene ne pušta i moram s njom rješavati prokletu matematiku.

I p:

Ajme, ako me ovo čeka, ubit ću se...mrzim matematiku, nadam se da će bit na mene, a ne na mm.
Priče, knjige, predstave...iskreno, od kad sam zatrudnila, jedva čekam trenutak za ponovno čitanje Ivane Brlić Mažuranić.

[PiaLolla]

lala kaže:

(Inače, ježim se od kreativnijih igara, tipa ljepljenje, bojanje jaja...nisam takva žena, uvik sam mrzila ručni rad i slično i platila bih nekoga da mi se igra tako s ditetom). Postoje li u Splitu kakve igraonice za bebe-djecu?

Dodjem ja ljepiti s tvojom klinkom po ljetnim praznicima....mi imamo u ST baku, tam smo svako ljeto (osim ovog)

[ina22]

Ne igram se s V skoro uopće, osim dodavanja s loptom. Mi smo na selu, oko nas hrpa klinaca, svi imamo dvorišta, vrtove, parkiće, i gdje god dođeš pije se kava a klinci se igraju. Jedino pazimo da se ne potuku ili da si ne naprave nešto. U kući je sa mnom jedino ako moram kuhati i nema baš s kime biti vani (tata, baka, deda), onda se igra sam-slaže kocke, igra se s loptom, šeće simo tamo po kući, nekad mi premeće lonce po kuhinji...

[lola1415]

ina22 kaže:

Ne igram se s V skoro uopće, osim dodavanja s loptom. Mi smo na selu, oko nas hrpa klinaca, svi imamo dvorišta, vrtove, parkiće, i gdje god dođeš pije se kava a klinci se igraju. Jedino pazimo da se ne potuku ili da si ne naprave nešto. U kući je sa mnom jedino ako moram kuhati i nema baš s kime biti vani (tata, baka, deda), onda se igra sam-slaže kocke, igra se s loptom, šeće simo tamo po kući, nekad mi premeće lonce po kuhinji...

Ovo je genijalno! Tako i moji koji su na selu u Slavoniji. Tamo većina ima više djece i svi imaju dvorišta s ljuljama, životinje razne. Svi se igraju skupa, paze stariji na mlađe i uživaju. Oni kad dođu kod nas moja curica poludi od sreće od toliko djece kraj nje. Uvijek poželim da smo si bliže pa da se češće mogu družiti. Srećom, mi živimo u Zg u maloj zgradi gdje ima šestero klinaca do četiri pet godina, popodne svi izađemo na parking koji je u hladovini pa se igraju skupa i uživaju. To puno znači klincima. Blago vama!

[Karla111]

PiaLolla kaže:

Da li je u danashnje vrijeme moguche odvojiti toliko vremena za igru i da li je moguche pretvoriti obaveze u kuchi u zabavu?
Ja mislim da je mogućepogotovo majkama koje ne rade svaki dan.
Da li smatrate da se dijete razvije u bolju osobu ako se igralo samo ili sa roditeljima?
Pa, mislim da se razvije.
Da li se vashe dijete moze igrati samo?
Pa, kratko i nema potrebe za time.
Da li se zelite igrati sa svojim djetetom ili je to samo "reda radi"?
Naravno da želim,uvijek sam spremna na to i to mi nikad nije teško.
Da li se otac u vashoj obitelji igra sa djetetom i da li svi zajedno igrate sa djetetom?
JOš kako, a zajedničke igre su nam najdraže, ima ih često
Smatrate li da vash posao nije igra nego odgajanje?
Ne.
Koliko ukljuchujete dijete u svoje aktivnosti i smatrate li da je to potrebno (pranje sudja, slaganje vesha, odlazak u duchkas, pechenje kolacha)?

Gotovo nikad, osim ako to dijete želi ili mu se sviđa.Mislim, mora pospremiti s čime se igrao ili tako nešto... A, pećenje kolača uvijek završi kao borba smjesom, to je super!!

[doubletrouble]

pa to uvelike ovisi i o dobi djeteta, jer manja djeca normalno da traže veči angažman roditelja i što su stariji, to se više i radije sami igraju. Moja (2,5 godine) oduvijek traži da se i ja uključim iako se zna i sama zaigrati, i to mi je najslađe jer onda priča sama sa sobom. Ali ako ne mogu taj čas, jer radim nešto drugo ( imam i malu od 9 mjeseci) zamolim ju da pričeka i onda joj se pridružim. Dokj se nije rodila seka, večernji ritual nam je bilko čitanje slikovnica i pričanje o svemu i svačemu i to mi je bilo super. A sad to ne možemo svaku večer jer dojim malu pa kad zaspi, nema više glasnog pričanja i svjetla i to mi baš fali, možda i više nego njoj. Inače sklupa crtamo, slažemo kockice, puzzle, radimo kolače...ona bi najradije od jutra do mraka prala suđe, pod i usisavalaukratko radila bi sve što i ja, mala pepeljiuga moja

[Aruena]

Igramo se sa njima i muz i ja,naravno,nekad reda radi,a nekad jer nam se igra svidja...

Svi cetvero se sjajno zabavljamo uz "Ne ljuti se covjece" ili bacanje frizbija,ja volim i presvlaciti Barbike sa malom,samo nek me klinka ne tjera igrati se ducana i prodavacica...Od toga budem

[abattoir]

Ja se igram s mojom cijeli dan otkad je pokupim iz vrtica do spavanja.

[mambi]

Imam dečka.5 god i osim kreativnih radova,društvenih zabanih igrica,znači čitanja,slaganja,crtanja i tome slično niš drugo se zajedno ne igramo....
kad je bio manji jesmo,zajedno sa autićima ili nekakvih izmišljenih životinja i sl. ali sad više ne...neda mi se sa petogodišnjakom pucat loptu,gurat auto i sl.te neke igre igra se sa tatom zato što tata ima volje i interesa za to.ja sam više za sjest i radit nešto sa djetetom.

[Kuzerica]

Death-of-Art kaže:

Ja imam namjeru svoju djecu (mušku/žensku) učiniti kućanskim poslovima.

spodrazumijeva.

Zbilja ne znam zašto se dijete ne bi moglo igrati, a ujedno se i učiti nekom redu.

Moj mali od dve i po usisava bolje od mene,stalno bi prao sudje ,pere stakla,brise prasinu a to sve za ozbiljno
ako ima koja cura za njega ovdje....

Ja mu ne dam al on navaljuje i bas se posveti tome i totalno mu ide

blago meni

to on valjda dozivljava kao neku igru

ja bi mu tako kupila plastelin da izradjujemo a sta cu ja kad nemam pojma sta bi s njim napravila tj.umjetnicki nadarena nula bodova pa ne zelim traume izazvat djetetu
i crtala bi s njim al neki dan on meni da nacrtam konja ja jezik do poda

ne zelim vam rec sta je bilo na papiru al je i on jadan skuzio da nista od toga pa me vise ne pita

[Karla111]

Kuzerica kaže:

Moj mali od dve i po usisava bolje od mene,stalno bi prao sudje ,pere stakla,brise prasinu a to sve za ozbiljno
ako ima koja cura za njega ovdje....

Ja mu ne dam al on navaljuje i bas se posveti tome i totalno mu ide

blago meni

to on valjda dozivljava kao neku igru

ja bi mu tako kupila plastelin da izradjujemo a sta cu ja kad nemam pojma sta bi s njim napravila tj.umjetnicki nadarena nula bodova pa ne zelim traume izazvat djetetu
i crtala bi s njim al neki dan on meni da nacrtam konja ja jezik do poda

ne zelim vam rec sta je bilo na papiru al je i on jadan skuzio da nista od toga pa me vise ne pita

hah, moj nema nikakvog interesa za nešto od toga, samo mi onako dođe (svake prijestupne) i pita: ,,Mam, mogu pobrisat prašinu?" To mu je jedino fora jer ima onu veliku, čupavu krpu.

[proab]

Moje dijete i ja smo na totalno razlicitim "valnim duljinama" kad se igramo zajedno, pa igra cesto ispadne neka katastrofa.

Ona se igra nekakvih uloga u kojima treba glumiti za sto ja nemam inspiracije, a ja bih se igrala nekih konstrukcijskih/analitickih igara koje ona uvijek izokrene pa ja pomalo izgubim volju a znam se i iznervirati.

Npr. kaze mi da slazem kockice - ok, pocnem slagati kockice i mislim da ce ona isto slagati - ali onda slaze one male Lego covjeculjke da sjede i gledaju kako mama slaze kocke, pa im dodijeli neke uloge, dijaloge itd... uglavnom, kocke na kraju slazem ja a ona se igra neceg drugog u cemu ja statiram.
Ili jos "bolji" slucaj, kad idemo slagati kockice a ona proglasi da su kockice "mama, tata, seka, braco" i onda su dobri/zlocesti, pricaju itd - uglavnom svasta nesto ali skoro nista slaganja kockica.

Probala sam s drustvenim igrama - opet sve pretvori u kazaliste/igranje uloga, nikako se zabaviti tim igrama na "pravi" nacin. Dijelovi slagalica odjednom postanu keksi koje moram glumiti da jedem a i ona ih zvace - na sto opet ja pop**im jer ima tri godine i valjda zna da se karton ne zvace!

"Kreativne" igre mi bas i ne idu, ali probala sam je usmjeriti u nadi da cemo se mirno igrati dok ja npr. dojim - naravno, to ispadne sve prije nego mirno, dok se ne snadjem vec mase valjkom za tijesto centimetar od bracine glave Ili potrga sve bojice jer joj je tako doslo, ili... ma uglavnom na kraju svede sve u nesto sto nema veze s crtanjem/bojanjem/igranjem s tijestom.

A najgore od svega je da se jako grubo igra, sve me boli kad se zaleti u mene, zaurla mi pod uhom i sl.

Uglavnom, pocnem s najboljom namjerom da se igramo i da nije "zanemarena" a zavrsi cesto s placem i suzama

Ja bih rado da se vratimo u vrijeme kad smo se lijepo igrale ali svakim danom je sve gore i gore... Ne znam kako je nauciti da bude njeznija, da ne vice non-stop i da nije tako gruba sa stvarima i ljudima i da proba makar deset minuta dnevno se igrati mirno a ne divljati... Do tada na zalost ili narucim neku od baka da se s njom igra ili joj upalim crtic

[mringo]

proab kaže:

Moje dijete i ja smo na totalno razlicitim "valnim duljinama" kad se igramo zajedno, pa igra cesto ispadne neka katastrofa.

Ona se igra nekakvih uloga u kojima treba glumiti za sto ja nemam inspiracije, a ja bih se igrala nekih konstrukcijskih/analitickih igara koje ona uvijek izokrene pa ja pomalo izgubim volju a znam se i iznervirati.


Probala sam s drustvenim igrama - opet sve pretvori u kazaliste/igranje uloga, nikako se zabaviti tim igrama na "pravi" nacin. Dijelovi slagalica odjednom postanu keksi koje moram glumiti da jedem a i ona ih zvace - na sto opet ja pop**im jer ima tri godine i valjda zna da se karton ne zvace!

ne znam baš kaj da ti kažem osim toga da ja smatram da je problem u tebi i da ti želiš da se vi dvije igrate na način kako tebi odgovara.

ako je tako, ja onda ne vidim koji je smisao igre za tvoje dijete odnosno kaj će ona iz te igre uopće naučiti kad joj ti namećeš svoja pravila i nudiš svoja rješenja. smisao toga da se ti igraš sa svojim dijetetom je taj da tvoje dijete profitira iz te igre a ne ti.

ako voli igru uloga, pusti ju da se to igra....to je sada faza doći će i na red i konstrukcijske/analitičke igre. igre uloga su odlične jer uče dijete empatiji, komunikaciji. a i sama znaš da su te igre jako zabavne.
naravno da s tri godine zna da se karton ne žvaće, ali i ja sam s 5 godina znala da se kava (pijesak+voda) ne pije pa sam svejedno pila.
probaj joj reći da se pravi da taj "keks" odnosno karton žvaće, da ga ne mora stvarno žvakat (da je i s tim igra dovoljno realna).

pusti ju malo da ona vodi priču, dječja mašta nema granica (hvala Bogu) za razliku od naše i sigurna sam da će igranje proći u puno mirnijem tonu i sa manje opasnosti za manju bebu.