"Nikad nigdje nisam pripadao" - Za sve one koji se ne znaju uklopiti.

[KillerQuilt]

Ovo piše 2l pive.. malo će mi pomoći u tipkanju i u nekim stvarima koje ne bi napisao bez nje. xD

Sooou... Ma ajmo od početka.

Osnovna škola - Iskreno, jedva sam čekao da završi i da se maknem od tih ljudi. Svi su se međusobno tukli i vrijeđali, drugi su pak imali neke grupice.. a ja. Ja sam sjedio postrane i bio šutljiv, te svirao klavir kad mi se pružila prilika. ^^ Zbilja se usereš kada vidiš da se djeca tuku, samo se poželiš sakriti.

Srednja, part 1 - Iskreno, niti tamo se nisam uklopio. Odselio sam se 20km dalje samo kako bi se maknuo što dalje od ljudi iz osnovne. Bio sam i tu outsider te nisam prva 3-4 mjeseca pričao ni sa kim. Tek sam se oko Božića negdje uklopio. Imali su partije za Božić, za Valentinovo i slične stvari, a ja se nisam udostojio pojaviti niti na jedan neko vrijeme. Bio sve skupa na 2 takva partija u 4 godine, od kojih su oba prošla katastrofalno, te sam odlučio više ne izlaziti van.

Srednja, part 2 - odselio sam se radi toga jer sam bio višak u školi, nisam se osjećao najbolje i htio sam otići. Naravno da je jedina opcija bila upis srednje sa istim ljudima kao iz osnovne. Naravno da sam u razredu dobio same kretene, jednom prilikom mi je jedna cura rekla nešto u stilu: "Šuti KQ, tebe nisam ništa pitala.. odj**i." Naravno da sam jedva čekao da isto razdoblje završi. Bili je puno više takvih scena. I sav sretan da sam ih se rješio. Čak nisam niti na maturalnu došao, jer mi idu na ku**c.

Faks - Upisao sam faks, te sam u grupi završio s dvoje ljudi iz srednje part 1. Naravno da su se počeli sprdavati samnom, te sam iskreno počeo markirati nastavu što više da ih čim manje viđam. I faks je bio jedno odvratno razdoblje. Sad jedino žalim što nisam upisao u Rijeci i otišao 200km dalje. Ne znam koji vrag me je tjerao da budem u ZG.

Forum.hr (US ekipa) - Iskreno, bio sam na 2 US druženja, jednom u pivnici i jednom smo išli na izlet you-know-where. U pivnici sam progovorio par riječi sa tadašnjih best frendom, koji me otpilio par dana kasnije. Jedino je jedna lijepa cura tvrdila kako sam joj zakon.. šteta što je ista 10 godina starija. xD Svakako se nisam osjećao ugodno sa 15 stranaca za jednim stolom.. mrzim takve situacije.

Izlet u you-know-where. Isto sam pričao jedva s dvoje ljudi, svi su se nekako grupirali i pričali sami sa svojom grupom. Kada bi se htio uključiti u neke stvari, jednostavno je tada za primjer bilo ignoriranje neko vrijeme. Sjećam se razgovora kada je neka ekipa pričala o računima u banci i kako su zadovoljni, a ja sam htio upitati koju banku i karticu da odaberem za paypal... naravno da nisam došao do riječi jedno 10 minuta, pa sam odustao. xD

Grupa u bolnici part 1 - Liječim se u jednoj bolnici na grupnoj terapiji, bilo je donekle ok pošto znam da svi imaju probleme. Samo je zajeb što sam tada sa 19 godina bio uvjerljivo najmlađi. Svi pričaju o politici, ratu, pljačkama na benzinskoj, o ženi/djeci, PTSPu i sličnim stvarima. Koji k***c bi jedan 19ogodišnjak znao o PTSPu u ratu? XD Bilo je donekle ok, jer sam se dosta svidio nekim ljudima iz grupe.

Grupa u bolnici part 2 - nakon ove prve grupe u kojoj sam bio ravno mjesec dana, promjenio sam jedno 3 doktorice da bi došao do trenutne doktorice koja me strpala u grupa sa mladima od 18-30 godina. Večinom je prosjek 25 godina, makar ima par ljudi koji su od 18-21. Svakako vesela promjena. No i tu svi pričaju s nekim, a ja šutim i gledam sastrane. Nisu loši ljudi, samo eto - nitko nije za mene. Šteta svakako.

Grupa iz hospitalizacije - Jedan od boljih razdoblja u mom životu. Bio sam hospitaliziran ravno mjesec dana. I to mi je žao što sam otišao. Tu sam se našao s par ljudi i bilo mi je fakat genijalno. Samo eto - nitko se nije javio nakon što sam izašao iz bolnice. Jedna cura je prohodala s dečkom koji mi je pomogao puno u bolnici, jedan drugi dečko (kockar) si je bio dobar s jednom mlađom curom koja radi na blagajni u H&Mu, i tad je imala klinca. Nešto smo malo mutili, ali eto, ništa se nije desilo nakon bolnice. Zatim su bile 2 starije gospođe koje su bile super društvo za H&M-curu i kockara, svake večeri smo kartali. Jedna je iz mog kraja, ali eto - i od nje 0 bodova.

I sad ... suma-sumarum. Danas sam išao na izlet s jednom grupom iz bolnice. Nikada se nisam osjećao jadnije i usamljenije. Jedva sam čekao doći tu na komp, da si natočim pivo i pišem.

Ima netko sličan problem? Netko tko nikada nigdje nije pripadao? Pišite. ^^

PS. moderatorima. Ima jedna slična tema na psihologiji.. ali je iz prahistorije i nema smisla dizati istu. Mislim da je ovaj podforum bolje mjesto za ovakvu temu, tako da lijepo molim da ista ostane

Hvala, KQ.

[zagrebačka cura]

uvijek si pripadao na druženja s psihokauča

[KillerQuilt]

zagrebačka cura kaže:

uvijek si pripadao na druženja s psihokauča

Ne bi rekao, to samo kažeš da se osjećam bolje.

[zagrebačka cura]

KillerQuilt kaže:

Ne bi rekao, to samo kažeš da se osjećam bolje.

ne, ti si na tim druženjima bio duplo više od mene, poznaješ s tog druženja više ljudi nego ja, tako da mislim da si tamo pripadao, sve dok se to nije raspalo

[KillerQuilt]

zagrebačka cura kaže:

ne, ti si na tim druženjima bio duplo više od mene, poznaješ s tog druženja više ljudi nego ja, tako da mislim da si tamo pripadao, sve dok se to nije raspalo

To je jer sam se jako htio uklopiti, zato jer sam takav - svima dajem šansu. Ali očito to nije upalilo.

[the beginning]

definitivno tema za mene. ne mogu reći da nije bilo prilika. da nije bilo ok ljudi. ali jednostavno nije išlo. nekim ljudima je sudbina da budu samotnjaci. imao sam kroz život par prijatelja s kojima bi se družio neko vrijeme, ali ipak bi na kraju i oni otišli svojim putem. naravno, njih sam upoznao u školi, ali sad kad sam stariji imam velik problem upoznati nekog novog.

[zagrebačka cura]

the beginning kaže:

definitivno tema za mene..

pa evo ti KQ, pa se družite

[KillerQuilt]

the beginning kaže:

definitivno tema za mene. ne mogu reći da nije bilo prilika. da nije bilo ok ljudi. ali jednostavno nije išlo. nekim ljudima je sudbina da budu samotnjaci. imao sam kroz život par prijatelja s kojima bi se družio neko vrijeme, ali ipak bi na kraju i oni otišli svojim putem. naravno, njih sam upoznao u školi, ali sad kad sam stariji imam velik problem upoznati nekog novog.

Piši.. slobodno. ^^

Još da nadodam - studentski doma na Savi. Izašao sam svega 2 puta u Roko, i to jednom na Zagorsku i na neku utakmicu. Naravno da sam se držao 2 ljudi koje sam znao. I usput vidio droljastu ex simpatiju koja je zbarila jedno 3 dečka istu večer. xD Hm.. što još.. prvog cimera sam našao tu preko foruma, nije mu se svidjelo, pa je našao stan nakon toga. Zatim sam dobio doktora za cimera koji je uredno išao spavat u 9:00 i svaka buka bi mu smetala nakon toga.. čak i moj upaljeni laptop bez zvuka. Hm.. što još iz tog razdoblja. xD Hm... 2 luda susjeda koji su cugali svaku večer. XD Bili su iz okolice Varaždina. Družio sam se neko vrijeme s njima. Jedan je hodao na ženski faks kojeg rastura, a drugi je bio na istom smjeru, kao i ja .. ali eto, isto markirao i otišao doma nakon prve godine. Niti sa jednim nisam ostao u kontaktu.

[the beginning]

zagrebačka cura kaže:

pa evo ti KQ, pa se družite

da smo si bliže možda i bi.

meni je u tamo u pubertetu i srednjoj školi bio problem što sam bio previše osjetljiva i emotivna pičkica. nije me nitko zlostavljao ( to ipak ne bi dopustio)ali previše sam bio osjetljiv na neke komentare i tu sam negdje pokupio socijalnu fobiju, pa sam čak i dobrovoljno izbjegavao druženja i slično.

tamo od 20. godine počelo je ići na bolje i s vremenom sam postao sam puno samopouzdaniji i nije mi problem pričati s nepoznatim ljudima. bez ičije pomoći ,jednostavno je došlo s godinama i prestao sam se opterećivati raznim glupostima.

ali realno, ni sad nisam lud za nekim velikim društvima i površnim poznanstvima. nemam ni želju, ni sposobnost za to. kod mene je obično sve ili ništa. kao što sam rekao, imao sam kroz život par takvih prijatelja, ali ipak su otišli svojim putem. u velikom sam problemu od kad me ovaj zadnji napustio.

[Sillenthill]

the beginning kaže:

da smo si bliže možda i bi.

meni je u tamo u pubertetu i srednjoj školi bio problem što sam bio previše osjetljiva i emotivna pičkica. nije me nitko zlostavljao ( to ipak ne bi dopustio)ali previše sam bio osjetljiv na neke komentare i tu sam negdje pokupio socijalnu fobiju, pa sam čak i dobrovoljno izbjegavao druženja i slično.

tamo od 20. godine počelo je ići na bolje i s vremenom sam postao sam puno samopouzdaniji i nije mi problem pričati s nepoznatim ljudima. bez ičije pomoći ,jednostavno je došlo s godinama i prestao sam se opterećivati raznim glupostima.

ali realno, ni sad nisam lud za nekim velikim društvima i površnim poznanstvima. nemam ni želju, ni sposobnost za to. kod mene je obično sve ili ništa. kao što sam rekao, imao sam kroz život par takvih prijatelja, ali ipak su otišli svojim putem. u velikom sam problemu od kad me ovaj zadnji napustio.

Kind of awkward question. Jel si u kontaktu s tim prijateljima? Moji su se isto raštrkali ali s najbližima se redovito čujem na skype-u i zajedno gejmamo.

[the beginning]

Sillenthill kaže:

Kind of awkward question. Jel si u kontaktu s tim prijateljima? Moji su se isto raštrkali ali s najbližima se redovito čujem na skype-u i zajedno gejmamo.

kako da budem u kontaktu s ljudima koji su me napustili? ajde ovaj jedan mi je susjed i prekid s njim je bio dosta davno i "na finjaka", pa ponekad popričamo kad se sretnemo, ali stvarno rijetko. nije me pozvao ni na svoje vjenčanje.

ostala trojica su se odselili, i više ne komuniciramo. jednostavno nekoliko godina se družiš sa osobom, budete ko prst i nokat, dao bi desnu ruku za nju i ta osoba se odjednom strašno promijeni i nađe nove interese. a ti se tu više ne uklapaš. to je priča mog života.

[saucer]

KillerQuilt kaže:

Ima netko sličan problem? Netko tko nikada nigdje nije pripadao? Pišite.

Pa dobrodošao u klub.

Jedina razlika između tebe i mene, jest to što sam ja samoinicijativno odjebavao razna društva. Uglavnom je to izgledalo tako da bi se netko ili par njih u društvu željeli nametnuti kao alphe, vođe, a drugi bi ih slijepo pratili. Naravno, razina druženja uglavnom bi bila na razini jednostaničnih organizama, što bi mi brzo dosadilo. Kao uvjereni anarhist i sotonist još od mladih dana, nisam naprosto mogao gledati takve, meni imbecilne obrasce ponašanja, pa bih često dolazio u konfliktne situacije. Nakon toga bih se sam povukao ili bi me ljudi naprosto izbjegavali smatrajući me čudakom.

Ni dosta godina nakon toga nije bitno drugačije, jednostavno je to moj mentalni sklop. Samo što me manje zaboli za tuđe mišljenje, ili si bar vještije lažem.

Ali s forumašima nikad nisam imao loša iskustva. Bio sam na dosta druženja i sve su to dragi ljudi. Žao mi je što je kod tebe bilo drugačije.

Ja sam si stoga pronašao neke aktivnosti koje se ne svode isključivo na natjecanje u mlaćenju prazne slame pod utjecajem raznih opijata, što je ono što ljudi kod nas najčešće smatraju druženjem. I sad mi je čist ok.

[KillerQuilt]

Ja sam za sve definitivno čudak, tu nema rasprave.

[Riona]

KillerQuilt kaže:

Ja sam za sve definitivno čudak, tu nema rasprave.

Ako si mislio otvoriti natjecanje... bit će mnogo kandidata, a teško izabrati pobjednika.
Ali - pa što?

[KillerQuilt]

Riona kaže:

Ako si mislio otvoriti natjecanje... bit će mnogo kandidata, a teško izabrati pobjednika.
Ali - pa što?

Ma nije, ja sam tu prvi bez konkurencije. ^^

[Riona]

KillerQuilt kaže:

Ma nije, ja sam tu prvi bez konkurencije. ^^

Znači, bit će zanimljiva rasprava.

[Sillenthill]

the beginning kaže:

kako da budem u kontaktu s ljudima koji su me napustili? ajde ovaj jedan mi je susjed i prekid s njim je bio dosta davno i "na finjaka", pa ponekad popričamo kad se sretnemo, ali stvarno rijetko. nije me pozvao ni na svoje vjenčanje.

ostala trojica su se odselili, i više ne komuniciramo. jednostavno nekoliko godina se družiš sa osobom, budete ko prst i nokat, dao bi desnu ruku za nju i ta osoba se odjednom strašno promijeni i nađe nove interese. a ti se tu više ne uklapaš. to je priča mog života.

Uhm ne znam za tebe jel ti takve ljude smatraš prijateljima, al za mene to nisu. I koliko je to nekoliko godina? Meni je to 10+.

[aka47]

+ za mene welcome to the club, na kraju ćeš doći do spoznaje da nas ima ohoho pa ćeš ipak dobit osjećaj da nekam pripadaš

[KillerQuilt]

aka47 kaže:

+ za mene welcome to the club, na kraju ćeš doći do spoznaje da nas ima ohoho pa ćeš ipak dobit osjećaj da nekam pripadaš

Baš sam htio napisati da odustajem od forum hra, kad sam dobio ovaj odgovor. xD

[the beginning]

Sillenthill kaže:

Uhm ne znam za tebe jel ti takve ljude smatraš prijateljima, al za mene to nisu. I koliko je to nekoliko godina? Meni je to 10+.

bili su mi dobri prijatelji do tog prekida. do te promjene kad ih više nisam prepoznao

za mene je nekoliko manje od 10.
ovaj prvi (susjed) je bio 3 godine i taj prekid je nekako bio najbezbolniji. vjerojatno jer sam još bio mlad i brzo sam se počeo družiti s drugima.

druga dvojica su bili 5. god. ovaj zadnji je bio 7-8 godina