Stvari kojima su vas tjesili i pomagali - neuspjesno

[leptirica88]

Wayfaring S kaže:

Ono sto je zajebano je osjecaj da si teret, osjecaj srama ako se na nesto pozalis. Strah od kukanja jer nitko ne zeli biti onaj koji stalno kuka uz krive ljude lako te odvede u drugu krajnost u kojoj s prijateljima dijelis samo pola sebe. Nije to bed dok postoji i netko pred kim mozes biti opustena i pred kim ti smijes biti ti, cak i onda kad nisi nasmijana.

Sve što si napisala - stoji. Samo i ja sam kriva jer sam se uvijek tako ponašala i naviknula ljude oko sebe pa dok i imam potrebu požaliti se, ispadne čudno. Možda je do toga pa zato i ti komentari.
Da, trebala bih poraditi na tome da mi to nije problem, naravno, ne stalno, ali da se mogu požaliti bez srama i opravdavanja. Eto, barem na forumu mogu.

[Wayfaring S]

Leptirice, mozes se onda zapitati zasto si se uvijek tako ponasala, od kud to? Vjerojatno si nekad naucila da za kukanje ide packa, ne nuzno po prstima naravno, ali neki oblik neodobravanja.

Meni je zapravo zao sto pricamo o kukanju jer mislim da je kriva rijec. Ta rijec sama po sebi je fuj. Ali ne, ne radi se o kukanju. Dijeljenje sebe nije nuzno ni fuj ni ruzno samo zato sto nije popraceno smjeskom.

[Leman_Russ]

Ne zalim se sa nekim tezim problemima, kad ih imam, ljudima jer znam da kaj god da mi kazu mi nece moc pomoci. Znam i sam na racionalnoj razini sve kaj bi mi netko rekao, sam kaj emocionalno nisam jos tam.

[Panga]

horadic_cube kaže:

Ovo su mi favoriti nakon razvoda .

Zaboravila sam najdraži komentar "što se živciraš, ljudi imaju i većih problema".
Oke, da. Svjesna sam da djeca u Africi umiru od gladi, da ljudi žive u ratnim područjima, da se životinje zlostavljaju na dnevnoj bazi, da smo zagadili planet skoro pa maksimalno i da je Trump novi američki predsjednik (see what I did there ), no jebote, daj mi vremena.

U takvoj situaciji nisam ni sasvim sigurna dal osoba baš ima sasvim dobronamjeran stav, ali da ispadnem sebična glupača koja drami oko nečeg tako trivijalnog kao što je raspad gotovo osmogodišnje veze - ispadam.
Eh dobra stara vremena .

"Moraš krenut dalje" jedno desetak dana nakon što sam se tek vratila svojima. I što je najbolje, nisam uopće bila toliko loše, samo sam - prolazila kroz rastavu. Papirologija, njegov verbalni koitus sa mojom majkom i bogom na dnevnoj bazi dok ja paralelno pokušavam ne poslat sve ikad u rodni kraj... Ma ja totalno ne želim ić dalje, baš mi je bilo super u toj situaciji.

Za ovo boldano ja u zadnje vrijeme kad čujem ljudima kažem: "Reći nekome da ne smije biti nesretan jer je nekom drugom gore je isto kao reći nekome da ne smije biti sretan jer je nekom drugom bolje.". Obično ih ušutka. Pokupio to na internetu.

[Pingvinia]

Najbolja prijateljica koja je uvijek uz mene mi je rekla dok sam bila u depresiji da me kuzi, ali ne moze se bas poistovijetiti jer ona sebi "ne bi nikad dozvolila doc u takvu situaciju". Volim je jako, bila je tad i sad je uz mene, al ovo me bas povrijedilo.

Svojoj mami sam odlucila ne govorit sto me muci (iako ona to zeli) jer me zivciraju njena zen sranja. Taman kad imam problem, stres, zivcana sam, ona krene s onim: ima i gorih stvari od toga, sve ce to proci, ne isplati se zivcirati....
Ma sve ja to znam, al pusti me da izbacim svoje bez da me silom pokusavas smiriti odmah, ovdje i sad. Sto je najbolje od svega inace nisam kratkofitiljna, i ne izbacujem svoje frustracije na druge, al kad me ulovi pusti me na miru da odživčanim svoje! Tebe čak neću ni dirati.
Zadnji put sam imala povece sranje na poslu i danima me to mucilo, da bi ona u svrhu utjehe pocela spominjati curu koja je umrla u 28. godini i opcenito "big picture" price, nije posao sve bla bla i da se ne trebam zivcirati. A sve sto sam zapravo htjela cuti je : Razumijem zasto te to muci.

[leptirica88]

Wayfaring S kaže:

Leptirice, mozes se onda zapitati zasto si se uvijek tako ponasala, od kud to? Vjerojatno si nekad naucila da za kukanje ide packa, ne nuzno po prstima naravno, ali neki oblik neodobravanja.

Meni je zapravo zao sto pricamo o kukanju jer mislim da je kriva rijec. Ta rijec sama po sebi je fuj. Ali ne, ne radi se o kukanju. Dijeljenje sebe nije nuzno ni fuj ni ruzno samo zato sto nije popraceno smjeskom.

Ne znam, ali općenito sam zatvorenija i povučenija pa je možda i do toga. I da, stalno se imam potrebu ispričavati, da nisam nešto krivo rekla. Jednostavno uvijek sam neke stvari držala za sebe i nisam se željela požaliti i zamarati druge.

Ma kada se uvijek to klasificira kao kukanje pa... Rekoh, i ja sam kriva jer sam se tako postavila, a navika je gadna stvar, osobito takva, a sad mi je to teško mijenjati. Znam se požaliti na neke općenite stvari, uobičajne, svakodnevne, vezane za posao ili nešto tako, ali one intimnije (ne mora biti samo to neimanje dečka), kojima "otkrivam" dio sebe - ne. Jednostavno, danas mi je došlo da malo napišem to sve.

[Soenia]

Na mene su spucali kroz godine sve navedene komentare i iskreno nije me ništa od tog posebno pogodilo, većinom sam ignorirala. Ali... ovo ljeto mi je frendica u nekom momentu rekla "kak vrijeme ide umjesto da budeš bolje - tebi je gore" i to s nekom tužnom facom iz čistog mira Ja sam sekundu prije tog još bila uvjerena kako sam dobro i super mi je bilo vani, a sad svako malo vrtim to u glavi i razmišljam o tom

Edit: napisala sam to tu jer je to valjda jedina stvar koja mi stvarno je pomogla u nekom smislu. Jedini iskren komentar na neko moje stanje i jedina stvar koja me potakla da o tom razmišljam i mislim si...da li bi stvarno bilo dosta?

[Klimava]

Znalo mi se dogoditi da imam neki problem koji mi onda druga osoba prvo izloži kao uvod u davanje savjeta i ohrabrivanje pritom mi otkrivajući moguće negativne posljedice kojih se nisam prije sjetila ili mi se nisu činile toliko bitne i to me onda još bolje ukomira.

[EmiliaK]

Wayfaring S kaže:

U kurcu ste, pojadate se nekome, a onda se desi da vas ta utjeha i pomoc gurne jos malo dublje iako ste mislili da to bas i nije moguce u tom trenu.

Sto su vam rekli, sto je zapeklo?

Mozemo pricati i o tome sto je pomoglo, ali bilo bi fora nanizati ponesto pravih i stvarnih primjera kad ste bili na dnu, a utjeha/savjet vam nisu sjeli.

Trenutno nemam svoj primjer, osim sto gledam okolo po temama da se ljudi javljaju s namjerom da pomognu, a cine suprotno i vjerujem da im nije jasno kad drugi popizde.

Mozete li se uopce sjetiti takve neke svoje situacije i objasniti kako i zasto vam neka utjeha nije bila utjesna, nego suprotno?

I nemojte mi se sad tu pravit jaki pa kao nije mene nikad trebalo tjesit ili slicno.

Ne zelim davati primjere iz mog zivota ali bilo je tu puno tjesenja koje i nije pomagalo.
Nije isto kad nemas kroz nad glavnom, ili kad nemas ljubav a imas gdje da zivis. Obicno su to bile rijeci: bice bolje, ne daj se, savjetima, novcima i tako dalje..
Ojacala sam sa godinama, i gledajuci ljude kojima je bilo isto ili i gore pa su uspjeli u zivotu na svim poljima. Nada, pozitivnost upornost i volja.