Lilja 4-ever (2002)

Duyam drago mi je da si opet 'izvukao' temu o ovom filmu...
dakle za mene je LJILJA 4 EVER, jedan od najpotresnijih filmova koje sam ikad gledala...toliko tuznan, toliko tjeskoban, ,
toliko realan...
naime kad samo pomislim da vjerojatno (SIGURNO) negdje u nekom susjedstvu, u gradu u kojem zivimo postoji jedna ili tko zna koliko takvih sudbina, to je prestasno...
LJILJA je ruska djevojcica koja je u potrazi za boljim zivotom na prijevaru dovedena u svedsku gdje je bila prisiljena na prostituciju...
da ne prepricavam dalje, preporucam ga svakako za pogledati...
spomenula bi LJILJINOG malog prijatelju VOLODJU, dva mala andjela ...
ovaj film L. Moodysson-a je za mene umjetnicko djelo, ali to nije toliko niti bitno koliko je bitna poruka koju on prenosi!

[Dadon]

Meni je film bio uzasno dosadan.

[opatica magda]

grozno bolna priča o djetinjstvu i sukobu nevinosti s izopačenošću

oksana je prekrasna

[TUTUOLA]

Dado_23 kaže:

Meni je film bio uzasno dosadan.

To me stvarno čudi. On je sve, samo ne dosadan. Možda bih se zapitao nad kvalitetom (navikao sam na bolje, kvalitetnije filmove), ali je emotivan, potresan, ma nezaboravan. Gledao sam ga triput

[Mr Smoogj]

greta kaže:

naime kad samo pomislim da vjerojatno (SIGURNO) negdje u nekom susjedstvu, u gradu u kojem zivimo postoji jedna ili tko zna koliko takvih sudbina, to je prestasno...

A kad pomislimo da je redatelj švedski šminker koji se sa takvim slučajem vjerojatno (SIGURNO) nije nikada sreo, jer da je ne bi imao nikakve potrebe za poetiziranjem cijele situacije, već samo radi društveno angažirani film za svoje prijatelje, zapodnoevropske kvaziliberalne salonske revolucionare, to je pomalo degutantno.

[xavierkat]

Mr Smoogj kaže:

A kad pomislimo da je redatelj švedski šminker koji se sa takvim slučajem vjerojatno (SIGURNO) nije nikada sreo, jer da je ne bi imao nikakve potrebe za poetiziranjem cijele situacije, već samo radi društveno angažirani film za svoje prijatelje, zapodnoevropske kvaziliberalne salonske revolucionare, to je pomalo degutantno.

...nemoj biti preostar moram stati u obranu mladog snoba s potrebom za stiliziranjem, jer je ipak snimio "vazan" film - vazan jer je i one koji o toj tematici nikad nisu ni razmisljali (a to je dobar dio gledatelja ovdje) suocio s njom i natjerao ih da razmisle...a njegovo poetiziranje ne mora temelj imati u nedostatku susreta s takvim slucajevima - iako je, realno gledano, vjerovatnije da je o tome cuo ili citao nego da je doista upoznao nekoga tko je prosao slicno iskustvo...uostalom, i Isabel Coixet je u svom Secret Life of Words izvela slican manevar - spanjolka je s kanadjankom snimila film o silovanjima u Bosni za vrijeme rata - i svo joj njeno istrazivanje naravno nije uspjelo pruziti iskustvo koje bi, ako ovako gledas, bilo potrebno da se napravi dobar film, a tematiku je, po mom skromnom misljenju, otvorila ipak mnogo bolje od toliko hvaljene i nagradjivane Jasmile Zbanic i njene Grbavice...prenosenje ideje je jedno, a umijece redatelja da je sto bolje prikaze nesto drugo...

...a, ako smijem biti malo subjektivna preko svake mjere, pogledaj Refna: covjek je sa stavom "shvatio sam da me ne zanimaju ni droge ni alkohol ni podzemlje" i americkim obrazovanjem snimio vrhunsku trilogiju koja arsvjetljuje bash to sto ga ne zanima, ali i mnogo vise (obiteljske odnose, nacin zivota imigranata iz Ex-Yu...) ...ne biti prestrog

[Mr Smoogj]

xavierkat kaže:

...nemoj biti preostar moram stati u obranu mladog snoba s potrebom za stiliziranjem, jer je ipak snimio "vazan" film - vazan jer je i one koji o toj tematici nikad nisu ni razmisljali (a to je dobar dio gledatelja ovdje) suocio s njom i natjerao ih da razmisle...

Napisao sam dosta ranije na ovom topicu što me užasno smeta kod ovog filma i ostajem pri tome. I smatram da ako je ovaj film gledatelje i natjerao da razmisle, da su to učinili u potpuno krivom pravcu.

[xavierkat]

...posteno

[Duyam]

Mr Smoogj kaže:

Napisao sam dosta ranije na ovom topicu što me užasno smeta kod ovog filma i ostajem pri tome. I smatram da ako je ovaj film gledatelje i natjerao da razmisle, da su to učinili u potpuno krivom pravcu.

Pročitao sam što si ranije napisao na ovu temu i mislim/nadam se da griješiš.
Naime, bijedna sudbina jadne ruskinje kroz oči "salonskog revolucionarčuća" nije jedina poruka ovog filma. Trgovina ljudima samo je način da se izvuče jedna dublja poanta - poanta o lakoći i jednostavnosti života, o velikim i malim stvarima, na koncu o potrazi za srećom. To je mogla biti priča ovisnika o drogi, priča o ratu... Katkad se problemi i nesreće u životu redaju jedan za drugom i zvijezde zauzmu takav položaj da je nemoguće sagledati realno situaciju u kojoj se nalaziš. Tada, da bi pobjegao od velikih problema (gubitak majke, ugleda, prijatelja), pokušavaš posegnuti za velikim stvarima (bijeg u Švedsku). Što veći zalogaj uzmeš, to više padaš, to je takva karma i protiv toga se ne može.
Jer da se moglo, Lilja bi napravila ono što se u filmu dešava nakon njene smrti - doišla do kola i rekla "Ne idem s tobom u Švedsku" te otišla na terasu da igra košarku sa klinjom. Klinjo je jedina osoba koja je u svakom trenutku podržava i voli, ali ona do njegovog mišljenja najmanje drži, a što nam se svima dešava u svakodnevnom životu. To također može biti simbol jednostavnosti izlaza iz svake nedaće u koju upadnemo. Moodyson nam šalje ovaj film kao upozorenje na takve detalje u životu.
Na kraju njih dvoje anđela igraju košarku na vrhu zgrade, ne treba im nitko više, svijet je njihov, tj. mogao je biti da su ostali živi, kao što joj ga je on već jednom poklanjao. To je isto snažan momenat u filmu. Mi, gledatelji, smo živi, poklanja ga i nama, sjedimo u kinu ili doma i gledamo film. Svi naši problemi se čine mali i beznačajni (čast izuzecima). Nakon toga joj pokazuje da su vrata otvorena, ali ona više nema volje za bijegom, no nama sa ovim mizernim nevoljama to ipak nešto znači.

[Mr Smoogj]

Duyam kaže:

Naime, bijedna sudbina jadne ruskinje kroz oči "salonskog revolucionarčuća" nije jedina poruka ovog filma. Trgovina ljudima samo je način da se izvuče jedna dublja poanta - poanta o lakoći i jednostavnosti života, o velikim i malim stvarima, na koncu o potrazi za srećom. To je mogla biti priča ovisnika o drogi, priča o ratu... Katkad se problemi i nesreće u životu redaju jedan za drugom i zvijezde zauzmu takav položaj da je nemoguće sagledati realno situaciju u kojoj se nalaziš.

Gle, to je mogla biti priča o bilo čemu, i o čemu god da je bila, ispričana na ovaj način, bjesomučnim i isključivim nabrajanjem jada i čemera u koji protagonistica upada, bez ikakve nade u bolje, besmislena je. Jer tek ako ti svom liku prižiš mogućnost da mu bude bolje, ali mu to djelovanjem vanjskih činilaca ili samog lika, nakon toga oduzmeš, dobivaš kontrapunkt. Pružiš mogućnost kako je protagonistu moglo biti i realnost kako mu jest. Ovoj maloj otpočetka filma sve, ali baš sve, moguće i nemoguće krene u krivo i do kraja filma ne stane. Čime me čak malo podsjeća na Hanekeove "Funny games", s tim da je Hanekeova ideja metafilmska, a čika Šved jedino želi "izazvati emocije". I, ono što je meni najtužnije u svemu tome, izgleda da u tome i uspjeva.
Mislim, dajte ljudi, trgnite se malo, pogledajte oko sebe u prave tragedije koje vas svakodnevno okružuju, a nemojte sami sebi dokazivati svoju emotivnost pušeći ovakve servirane konstrukte.

Klinjo je jedina osoba koja je u svakom trenutku podržava i voli, ali ona do njegovog mišljenja najmanje drži, a što nam se svima dešava u svakodnevnom životu.

Naravno da do njegovog mišljenja najmanje drži - dečko je propalica i narkoman-šegrt. Što bi ga trebala cijeniti samo na temelju toga što joj pruža bezrezervnu podršku. Mislim, koliko je to tek jadno?!
O košarci s anđeoskim krilima na krovu neću ni počinjati, to je ipak preplitko za ikakvu smislenu raspravu.

[Duyam]

Mr Smoogj kaže:

Gle, to je mogla biti priča o bilo čemu, i o čemu god da je bila, ispričana na ovaj način, bjesomučnim i isključivim nabrajanjem jada i čemera u koji protagonistica upada, bez ikakve nade u bolje, besmislena je. Jer tek ako ti svom liku prižiš mogućnost da mu bude bolje, ali mu to djelovanjem vanjskih činilaca ili samog lika, nakon toga oduzmeš, dobivaš kontrapunkt. Pružiš mogućnost kako je protagonistu moglo biti i realnost kako mu jest. Ovoj maloj otpočetka filma sve, ali baš sve, moguće i nemoguće krene u krivo i do kraja filma ne stane.

Pa, drago mi je, s jedne strane da to gledaš na taj način. To znači da ti se takvo nešto u životu nije dešavalo, dok će svako tko je bio u sličnoj situaciji znati o čemu čika šved govori. U drugu ruku mi je krivo što nisi prošao žešću školu života (pretpostavljam/pogađam/izračunavam) i znao da nekad stvarno sve moguće i nemoguće krene ukrivo. I nikad ne znas kad može krenuti nabolje. ako se sjećaš, kada stoji na ogradi, mala leluja, mogla je i pasti na leđa, vjerojatno bi je našli, oodvukli u Rusiju i pružili joj bolji život. Znam, to je što bi bilo kad bi bilo, ali zato jednostavno ne preskače nego se penje, a mi je molimo da se spusti i nastavi živjeti, jer misliti o samoubojstvu je dno dna, nema više, može samo nabolje. Osim ako je čoka ne uvati opet, ali to bi bio začarani krug, pa bi mu opet pobjegla, opet došla na most...

Mr Smoogj kaže:

Čime me čak malo podsjeća na Hanekeove "Funny games", s tim da je Hanekeova ideja metafilmska, a čika Šved jedino želi "izazvati emocije". I, ono što je meni najtužnije u svemu tome, izgleda da u tome i uspjeva.
Mislim, dajte ljudi, trgnite se malo, pogledajte oko sebe u prave tragedije koje vas svakodnevno okružuju, a nemojte sami sebi dokazivati svoju emotivnost pušeći ovakve servirane konstrukte.

Film je umjetnost. Uspoređivat ovaj ili bilo koji drugi sa pravim tragedijama je banalno. To je ka da kažeš nemojte se smijat na komediju uz sve one političare na ekranu ili nemojte da vam krimić bude napet, čitajte policijske izvještaje.

Mr Smoogj kaže:

Naravno da do njegovog mišljenja najmanje drži - dečko je propalica i narkoman-šegrt. Što bi ga trebala cijeniti samo na temelju toga što joj pruža bezrezervnu podršku. Mislim, koliko je to tek jadno?!

Ne ,nego zato što joj jedino on cijelo vrijeme daje samo ispravne savjete.

Mr Smoogj kaže:

O košarci s anđeoskim krilima na krovu neću ni počinjati, to je ipak preplitko za ikakvu smislenu raspravu.

Počni, da vidimo. Btw, znamo da nisu prava krila, to in oni zalipe, ali ipak hvala.

...vjerojatno Moodyson i jest sminker...ne znam...
niti bi filozofirala o njegovoj angaziranosti nasuprot hodanjima po salonima...
uostalom svi oni vise/manje hodaju po salonima...i nazivaju se umjetnicima...
jednostavno receno, mene je film iskreno ukomirao, mozda i zbog toga razloga jer se LJILJI zaista dogajaju samo ruzne, ruzne stvari sto nije potpuno realno, ali ima svakakvih nesretnih sudbina, a umjetnicka sloboda je otvorena...
mozda bas film i jest tako napravljen da bi nas uznemirio, da bi potaknuo na razmisljanje, mozda je bas snimnjen da dotakne hladno skandinavsko srce jer nama slavenima te su teme puno bliskije na zalost.
ja npr. nisam prije bas razmisljala o toj temi na takav nacin, priznajem, dok nisam pogledala ovaj film, kao i neki ljudi oko mene s kojima sam o filmu razgovarala...
znaci film je prenio poruku, a njegova umjetnicka kvaliteta za svakog normalnog je u drugom planu.

[xavierkat]

Mr Smoogj kaže:

Ovoj maloj otpočetka filma sve, ali baš sve, moguće i nemoguće krene u krivo i do kraja filma ne stane. Čime me čak malo podsjeća na Hanekeove "Funny games", s tim da je Hanekeova ideja metafilmska, a čika Šved jedino želi "izazvati emocije". I, ono što je meni najtužnije u svemu tome, izgleda da u tome i uspjeva.

...tek sad ovo vidjeh...
...drag mi je Moodysson, ali ne bih ga ipak usporedjivala s Hanekeom... ali tu sam previse subjektivna, a i ti si se zaustavio na vrijeme...

[Mr Smoogj]

xavierkat kaže:

...tek sad ovo vidjeh...
...drag mi je Moodysson, ali ne bih ga ipak usporedjivala s Hanekeom... ali tu sam previse subjektivna, a i ti si se zaustavio na vrijeme...

Nisam mislio uspoređivati njih dvojicu, nego to insistiranje na bezizlaznosti koje mi kod Hanekea ima smisla, a kod Moodyssona mi je samo bilo neizdrživo naporno i lažno.

[TUTUOLA]

Mr Smoogj kaže:

A kad pomislimo da je redatelj švedski šminker koji se sa takvim slučajem vjerojatno (SIGURNO) nije nikada sreo, jer da je ne bi imao nikakve potrebe za poetiziranjem cijele situacije, već samo radi društveno angažirani film za svoje prijatelje, zapodnoevropske kvaziliberalne salonske revolucionare, to je pomalo degutantno.

Opće me nije briga sa čim se redatelj sreo ili se nije sreo! Riječ je o finalnom produktu, filmu.
Veleštovana Jasmila Žbanić, budući rodom iz Sarajeva, zasigurno se srela sa žrtvama silovanja. I što mi, kao gledatelji, imamo od toga?

[nobody's baby now]

prekrasan film .. ostavio me bez texta . Tolko surova životna priča isprepletena na momente toplim , ljudski ,detaljima.Radnja filma smještena u Rusiji nakon rata, čime je dodatno postignuta tmurna , trula atmosfera , scene pustih , ulica, jad i bijeda kud god se okreneš, oblačno vrijeme. ...borba za opstanak mlade djevojke,upletene u trgovinu ljudima , silovanja, prostituciju.. . priča ,koja mislim da nije nikoga ostavila ravnodušnim.
(Ljilja- još jedan razlog zašto svoj glas uvijek dajem europskom filmu)

[BOURNE]

Bez imalo sumnje, jedan od najboljih europskih filmova u poslijednje vrijeme

[tidusy]

Priča je dobra, no dajmo bilo kojem ok redatelju novac da snimi potresnu priču i tako će i biti. To ne znači da je film dobar, samo da je priča potresna. To nije umjetnost, a ja to od filma očekujem.

Dakle, film mi nije bio pretjerano zanimljiv, čak niti ta "potresnost" mi nije dobro naglašena... priča jest potresna, ali ima ih puno takvih.

[tidusy]

Evo pogledah ga opet i dojam mi je malo bolji. Priča je stvarno tužna i gorčina je prisutna, a ono što bih istaknula kao najveću odliku filma - pitanje - Zar Bog ima ovakav plan za moj život?

Ostavljena od svih pa i Njega... ili nije? na kraju.

Film ima dosta mana, no priča ga drži.

[earthsea]

Ovo je jedan od onih filmova kojima fali jedna dimezija. To bi bila ona realna. Naime, film se dotiče mnogih pojava u društvu, ali kao da izbjegava onu najbitniju – rasizam. Sve su fino odradili ali rasizam kao da smrdi – njega su izignorirali