Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika

[Shain]

@ pastet89

Sociolingvistika objašnjava npr. zašto je u srpskim govorima uobičajeno (i zašto je standardno):

- opština, sveštenik, uopšte, lenština ...
- dejstvo, sopstvenik, vaspitanje, jednačina, obezbeđenje ...
- komentarisati, motivisati, konkurisati, vakcinisati ...
- izolovati, kvalifikovati, redukovati, dirigovati ...
- azot, spanać, lenjir, sunđer, fudbal ...

Sociolingvistika objašnjava i zašto u drugim govorima nije tako, nego je općina, svećenik, lijenčina, djelovanje, vlasnik, komentirati, izolirati ...

Njena je tema jezična tradicija.

Imaš ovdje.

[pastet89]

djelovanje je prijevod čega?
Većina njih znam, kao što i temeljne razlike kao -ovati /-irati, više se zanimam za korijenski različite riječi.
Kako bi bile na hrvatskome:
lenština
vaspitanje - odgoj ?
jednačina
lenjir
sunđer

[Orlin1979]

pastet89 kaže:

djelovanje je prijevod čega?
Većina njih znam, kao što i temeljne razlike kao -ovati /-irati, više se zanimam za korijenski različite riječi.
Kako bi bile na hrvatskome:
lenština
vaspitanje - odgoj ?
jednačina
lenjir
sunđer

Sunđer=spužva.
Lenština=lijenčina.
Jednačina=jednadžba.

[Gluskab]

pastet89 kaže:

djelovanje je prijevod čega?

Prijevod od dejstvovanje ili dejstvo, iako riječ "delovanje" (pa i "djelovanje", kod ijekavaca) postoji u Srba. Većina tih riječi (dejstvovanje, ubeđenje, obezbeđenje, prevazilaženje) zapravo dolazi od srpske redakcije crkvenoslavenskog jezika, koja u novijoj povijesti (zadnjih 200-300 godina) nije imala nikakav jasni standard i pravila nego su različiti autori (tada većinom svećenici) pisali onako kako su oni mislili da treba biti, nekad po uzoru na Ruse, nekad po svojoj (često gramatički i deklinacijski pogrešnoj) procjeni. U tome piše Vuk Karadžić u svojoj knjizi o problemima jezika u to vrijeme da je srpskim tadašnjim piscima pravilno sve što napišeš (pisanje s pogrešnom deklinacijom i bez gramatike). Delovanje i osiguranje postoje u srpskom jeziku, ali češće se koristi dejstvovanje i obezbeđenje (bar kad se radi o standardu sa Beogradske televizije), dok u Hrvata tih riječi (dejstvovanje i obezbeđenja) nema ni sad ni u vrijeme Jugoslavije.

[Gluskab]

pastet89 kaže:

d
Kako bi bile na hrvatskome:
lenština
vaspitanje - odgoj ?
jednačina
lenjir
sunđer

1.Lijenčina
odgoj
jednadžba
ravnalo
spužva
2. Lenjir je možda turcizam i ima Hrvata (u Bosni, Livno i okolica) koji tu riječ koriste u običnom nestandardnom govoru umjesto ravnalo ili redalica.

[Domoljub Pravi]

Hrvatski i srpski su dva poptpuno različita jezika, ne vidim smisao ove teme, možemo tako imati i temu razlike između Japanskog i Njemačkog jezika...

[Krševan]

pastet89 kaže:

Pozz,
zanima me da li je zapravo hrvatski bio dalji od srpskog prije no što je bio stvoren srbohrvatski za vrijeme bivše Jugoslavije, i bar što se leksike tiče, kako su se tada ljudi razumjeli? Neki ljudi govore (iz Bugarske sam, tako da informacija što imam ja i što gravitira tu je svakako manje precizne) da je bio srbohrvatski jedan jezik, i da su razlike nastale poslije raspada Jugoslavije, ali mislim da sam negdje pročitao da je u stvari obratno, i da su razlike bile čak veće prije toga, pa u svrhe stvaranje srbohrvatskog bile su primljene kompromisne varijante, recimo, prihvaćanje obeju dadakanja i infinitiva, obeju ekavicom i jekavicom itd... Isto me zanima da li je točno da leksika srpskohrvatskog potiče uglavnom iz srpskog? Jer recimo, jedinu riječ koja mi pada na pamet, je kajsija, odnosno, marelica, ali mislim da marelica postoji samo u čistome hrvatskome, nego kajsija je bila službena riječ u srpskohrvatskom, odnosno takođe je ona i trenutna srpska riječ. Uzmimo riječi vlak, obitelj, kolodvor, odnosno voz, porodica, žel. stanica... Za vrijeme postojanja srbohrvatskog koje njih su se koristile?

Naravno da je bio dalji. No, onda se dogodio Bečki jezični dogovor 1850. Da nije bilo toga, možda bi ovo: http://hr.metapedia.org/wiki/Kajkavska_ikavica bio današnji hrvatski književni jezik a onda bi vjerojatno bio bliži slovenskom nego srpskom ili barem jednako daleko od svakoga.

[Gluskab]

Krševan kaže:

Naravno da je bio dalji. No, onda se dogodio Bečki jezični dogovor 1850. Da nije bilo toga, možda bi ovo: http://hr.metapedia.org/wiki/Kajkavska_ikavica bio današnji hrvatski književni jezik a onda bi vjerojatno bio bliži slovenskom nego srpskom ili barem jednako daleko od svakoga.

Svaki jezik iz tog vremena je nešto drugačiji od ovog danas,zbog npr. promjena vezanih za standardizaciju pisanja pojedinih slova (tipa đ, nj, lj koji su se tada pisali na nekoliko načina, po mađarskom, njemačkom i latinskom uzoru), fonetizacije pravopisa umjesto ranijeg korijenskog (koji nije pratio stvarni izgovor) i slično. Te promjene imaju u jednakoj mjeri jezici koji su bili pod srpskim utjecajem (kao govori u BiH i Crnoj Gori) i jezici onih naroda koji ne znaju da Srbi postoje. Po meni, smiješno je govoriti o nekakvom umjetnom približavanju hrvatskog jezika srpskom (bar u Hrvatskoj, u Vojvodini, Sarajevu i crnogorskom primorju je jasno da su Hrvati poprimili srbizme kroz školstvo na srpskom i život uz Srbe i Bošnjake kao mala manjina među njima). Pričati o ikakvoj kajkavici kao mogućem hrvatskom književnom jeziku je apsurdno, zato što je kajkavica periferni dijalekt, zapravo, različit jezik od hrvatskog (bliži slovenskom) kojeg smatramo dijalektom samo zbog današnje nacionalne pripadnosti govornika i kojim govori stanovništvo koje je povijesno najkasnije pohrvaćeno. A metapedia (koju tu navodiš kao izvor informacija) je rasistička, to znaju i ptice na grani.

[Beco]

Domoljub Pravi kaže:

Hrvatski i srpski su dva poptpuno različita jezika, ne vidim smisao ove teme, možemo tako imati i temu razlike između Japanskog i Njemačkog jezika...

Daj ne trolaj.
Razlike između hrvatskog i srpskog su manje nego britanskog i usa engleskog

[Sadokann]

Gluskab kaže:

Pričati o ikakvoj kajkavici kao mogućem hrvatskom književnom jeziku je apsurdno, zato što je kajkavica periferni dijalekt, zapravo, različit jezik od hrvatskog (bliži slovenskom) kojeg smatramo dijalektom samo zbog današnje nacionalne pripadnosti govornika i kojim govori stanovništvo koje je povijesno najkasnije pohrvaćeno. A metapedia (koju tu navodiš kao izvor informacija) je rasistička, to znaju i ptice na grani.

Kajkavica je svakako manje periferna od čakavice, nje nažalost gotovo da i nema.

Čakavica je samo malo bliža štokavici nego kajkavici.

[Gluskab]

Sadokann kaže:

Kajkavica je svakako manje periferna od čakavice, nje nažalost gotovo da i nema.

Na svim otocima govori se čakavicom, daleko od toga da je gotovo i nema.

[Sadokann]

Gluskab kaže:

Na svim otocima govori se čakavicom, daleko od toga da je gotovo i nema.

Na dalmatinskim otocima je većinom novoštokavsko naglašavanje, na najsjevernijim dalm. i na kvarnerskim je čakavsko.

No nevezano za naglasak, općenito na svim otocima se ipak više priča štokavskim, čakavica kao narječje je ostala u elementima.

[Vigo]

Sadokann kaže:

Na dalmatinskim otocima je većinom novoštokavsko naglašavanje.

Osim na Bracu, Hvaru i Visu.

[Sadokann]

Vigo kaže:

Osim na Bracu, Hvaru i Visu.

Hvar donakle da, za Vis ne znam, ali Bračani pričaju skoro kao Splićani.

[Gluskab]

Sadokann kaže:

No nevezano za naglasak, općenito na svim otocima se ipak više priča štokavskim, čakavica kao narječje je ostala u elementima.

Ovo nije istina, otočani pričaju po svome stalno (kad su van škole, a i tada ne gube sasvim vokabular i naglasak) i ljudima koji nisu navikli na njih teško je pratiti njihov govor zbog naglaska (a i brzine kojom govore).

[Gluskab]

Sadokann kaže:

Bračani pričaju skoro kao Splićani.

Ne pričaju, to se tebi čini da je tako zato što pod splitski govor smatraš onaj snobovski sleng (kvazi-bodulski "urbani" govor) koji čuješ u Severine, "Po ure torture" i po sapunicama, ali dosta Splićana tako ne govori.

[Sadokann]

Gluskab kaže:

Ovo nije istina, otočani pričaju po svome stalno (kad su van škole, a i tada ne gube sasvim vokabular i naglasak) i ljudima koji nisu navikli na njih teško je pratiti njihov govor zbog naglaska (a i brzine kojom govore).

Pričaju i Splićani po svome, imaju i svoj naglasak iako je novoštokavski.

Samo neki boduli naglašavaju čakavski. (Većinom je novošt. s primjesama čakavštine)

[Dubrovčanin]

Ako bi išli razdvajati hrvatski od srpskog jezika, što je praktično nemoguće, došli bi do zaključka da Thompson pjeva na srpskom. Bojna Čavoglave najljepša je ratna pjesma iz Domovinskoga rata. Samo postoji jedna jezična pogrješka. U hrvatskome se koristi infinitiv, a u srpskome veznik da+prezent. Tako nije "stala braća da obrane" već "stala braća obraniti". Jezična je pogrješka u pjesmi Zmija me za srce ugrizla korištenje sa umjesto s (opet srpski umjesto hrvatskoga). Ne sa (njom, usana) već s. Sa je kad iduća riječ počinje sa s ili sličnim slovom. U pjesmi Anica kninska kraljica rabi se srpska riječ štab umjesto stožer, te turcizam džaba svojstveniji srpskom jeziku. Vrlo lijepa pjesma je Pukni puško. Puno jezičnih pogrješaka: infinitiv umjesto veznik da+prezent (trebalo bi strah me sada ne probuditi se, novu rosu zorom ne vidjeti; gdje ići, kamo (ne gdje) još mogu poći), što a ne šta. Jezična pogrješka u pjesmi Duh ratnika: nije bditi nego bdjeti. Pogrješke u pjesmi Neka niko (trebalo bi nitko) ne dira u moj mali dio svemira: nije fašista nego fašist, hoću nju umjesto samo nju (ovako ispada da je ona tuđa). U pjesmi Lipa Kaja ne bi trebalo pjevati "bit će kasno da jaukne" već "bit će kasno jauknuti". U pjesmama Kletva kralja Zvonimira i Ratnici svjetla nepotrebno se rabi strana riječ heroj umjesto naše junak. Hrvatska skupina Riva koja je pobijedila na Eurosongu 1989. pjevala je na srpskom. Nije "svir'o je k'o pijanista" nego "svir'o je k'o pijanist". Nije "nije važno šta je" nego "nije važno što je". Nije "ja ovu pjesmu našla sam da sviram" nego "ja ovu pjesmu našla sam svirati". Nemoguće je diferencirati hrvatski i srpski jezik. Na srpskim manjinskim novinama u Hrvatskoj na ćirilici piše npr. "ne zadovoljava uvjete natječaja".

[Imran]

Gluskab kaže:

Ovo nije istina, otočani pričaju po svome stalno (kad su van škole, a i tada ne gube sasvim vokabular i naglasak) i ljudima koji nisu navikli na njih teško je pratiti njihov govor zbog naglaska (a i brzine kojom govore).

U tomu i je bit. Malo je teže ih pohvatati baš zbog brzog govora. Da nije tako mislim da bi bili zeru razumljiviji i ne bi se stvorila fama o njihovim lokalnim govorima.

[marval]

pastet89 kaže:

Pozz,
zanima me da li je zapravo hrvatski bio dalji od srpskog prije no što je bio stvoren srbohrvatski za vrijeme bivše Jugoslavije, i bar što se leksike tiče, kako su se tada ljudi razumjeli?

Naziv srpskohrvatski se koristio u samoj Hrvatskoj još u 19. veku i u zvaničnim školskim programima, tako da on nije nametnut u Jugoslaviji.

Neki ljudi govore (iz Bugarske sam, tako da informacija što imam ja i što gravitira tu je svakako manje precizne) da je bio srbohrvatski jedan jezik, i da su razlike nastale poslije raspada Jugoslavije, ali mislim da sam negdje pročitao da je u stvari obratno, i da su razlike bile čak veće prije toga, pa u svrhe stvaranje srbohrvatskog bile su primljene kompromisne varijante, recimo, prihvaćanje obeju dadakanja i infinitiva, obeju ekavicom i jekavicom itd...

Neke razlike su od ranije najcesce u recima iz kajkavskog i cakavskog koje srbi nemaju. Takodje varijante su bile ravnopravne ali ne bi niko mesao ekavicu i jekavicu u istoj recenici.

Dakanje je do 90-ih bilo prihvaceno u obe varijante, ali je kasnije kod hrata proterano. Kod Srba su obe varijante ravnopravne ali u govornom jeziku dominira dakanje. Ali ponekad bolje legne u recenici infinitiv, u zavisnosti kako želiš da se izraziš.

Isto me zanima da li je točno da leksika srpskohrvatskog potiče uglavnom iz srpskog?

Zavisi kako definises srpski i na koji period se odnosi. Srpskohratski je i u vreme Jugoslavije bio policentrican jezik i svaka republika je vodila svoju jezicku politiku.

Jer recimo, jedinu riječ koja mi pada na pamet, je kajsija, odnosno, marelica, ali mislim da marelica postoji samo u čistome hrvatskome, nego kajsija je bila službena riječ u srpskohrvatskom, odnosno takođe je ona i trenutna srpska riječ.

Kajsija je turskog porekla, ali danas je u Srbiji standard. Marelica se koristi za neku posebnu sortu kajsije.

Uzmimo riječi vlak, obitelj, kolodvor,

Vlak i kolodvor se nikada nisu kod Srba koristile, dok kod Hrvata jesu uvek.

obitelj se koristi u oba jezika, ali kod Srba ona ima drugačije značenje. Kod hrvata to znači porodica, a kod Srba naseljenje.

odnosno voz, porodica, žel. stanica...

U srpskom uvek te.

Za vrijeme postojanja srbohrvatskog koje njih su se koristile?

I jedne i druge su se koristile.