Livno u ratu

[laslo]

Pozdrav svim forumasima a posebno Hrvatskim braniteljima....zelio bih spomenuti par vojnih operacija koje imaju veze s Livnom:

ZIMA 94

Operacija Zima '94 odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare. Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km - ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava.

SKOK 1

Operacija Skok 1 je bila jednodnevna akcija HV-a i HVO-a, kada su Srbi 7. travnja 1995. ponovno poraženi na Dinari. Oslobođeno je dodatnih 75 četvornih kilometara. Hrvatske su se snage proširile bočno, prema zapadnoj strani, pa je time sigurnost postrojbi na Dinari postala stabilnija, a posebice sigurnost Livanjskog polja.

SKOK 2

Operacija Skok 2 je izvedena je od 4. do 11. lipnja 1995. na Dinari i Livanjskom polju. Njome je oslobođen dodatni prostor od 450 četvornih kilometara te je pod nadzor stavljeno cijelo Livanjsko polje. Otad se mogla nadzirati i Cetinska dolina te Vrličko polje, kao i dio Glamočkog polja te put Glamoč-Bosansko Grahovo.

LJETO 95

Operacija "Ljeto '95" događala se od 25. do 30. srpnja 1995. kojom su oslobođeni Bosansko Grahovo i Glamoč te šira područja, ukupno oko 1600 četvornih kilometara. Srbi su u sjevernoj Dalmaciji dovedeni u poluokruženje, sa samo dva moguća izlaska prema BiH. Stvoreni su preduvjeti za oslobađanje Knina, sjeverne Dalmacije i Like.

molio bih ako ima netko na forumu da je sudjelovao u tim operacijama da to opise iz prve ruke.....ja sam iz Livna i sin sam Hrvatskog branitelja pa me zanima dosta toga o ratu u Livnu i zelio bih da se ne zaborave zrtve Hrvatskih sinova koji su svoje zivote dali u obrani Domovine....molio bih sve koji budu sudjelovali na ovoj temi da ne pisu kako je "HVO smece,vojni otpad i slicno" jer time blate sve zrtve koje su se odazvale pozivu na obranu Domovine....Hvala



"domovina nikad neće zaboraviti da,
od onih koji su nas napadali,
gori su samo oni koji nas nisu branili"

[prijedor]

Pozdrav svima!Evo,slucajno sam naletio na ovaj forum,zanimljiv je jako,pa da podjelim sa vama par situacija.Ja sam 75.godiste,bio sam pripadnik bataljona vojne policije prvog korpusa RS,od 93 godine.Ovu temu sam odabrao,jer imam nekih porodicnih veza sa Glamocem(Livnom),pa me zanima da li je neko bio prisutan 93 godine zimi,nisam siguran dali je to bio decembar(prosinac) 93,ili januar 94,kad su vasi izvidjaci upali u zasjedu na Goliji,prema Glamocu,koliko se sjecam cetvorica su poginula od rucnih bombi i rafala.

[The Worm]

prijedor kaže:

Pozdrav svima!Evo,slucajno sam naletio na ovaj forum,zanimljiv je jako,pa da podjelim sa vama par situacija.Ja sam 75.godiste,bio sam pripadnik bataljona vojne policije prvog korpusa RS,od 93 godine.Ovu temu sam odabrao,jer imam nekih porodicnih veza sa Glamocem(Livnom),pa me zanima da li je neko bio prisutan 93 godine zimi,nisam siguran dali je to bio decembar(prosinac) 93,ili januar 94,kad su vasi izvidjaci upali u zasjedu na Goliji,prema Glamocu,koliko se sjecam cetvorica su poginula od rucnih bombi i rafala.

Mislim da bi ti na to mogao odgovorini netko iz HVO-a , jer mislim da gardijske brigade još nisu bile dole( možda se i varam ) 7.gbr sigurno nije .

laslo kaže:

Operacija Skok 1 je bila jednodnevna akcija HV-a i HVO-a, kada su Srbi 7. travnja 1995. ponovno poraženi na Dinari. Oslobođeno je dodatnih 75 četvornih kilometara. Hrvatske su se snage proširile bočno, prema zapadnoj strani, pa je time sigurnost postrojbi na Dinari postala stabilnija, a posebice sigurnost Livanjskog polja.

Komentirat ću samo ovaj dio . To je bila isključivo akcija HV- a ( 7.gbr i Sinjani , držali su nam lijevo krilo , mislim da je 126 brigada ) Ovo drugo je sve točno . Pošto sam vidio da je članak sa wikipedije , naletio sam na još jenu budalaštinu , koja kaže da su nakon te akcije inžinjerci gradili puteve kroz neprohodnu Dinaru . Naravno i to je istina , ali je laž da su je gradile inž. jedinice bivšeg šofera Zagrebtransa Ljube Česića Rojsa . Te ceste su gradili inžinjerci iz Splita (zaboravio sam ime postrojbe ) a 66 . inž od Rojsa u to vrijeme je zgrtala pare na radovima na izgradnji autoceste Zg- Varaždin .
PS.
Čini mi se da sam zaboravio spomenuti topništvo iz Šibenika , mislim da su i oni bili dole

[žacko11]

Da li ,je znao netko iz Livna, moga pok. dugogodišnjeg prijatelja "Blažević Mirko" koji je ostavio dobro plačen posao ,na naftnoj platformi i dragovoljno došao braniti ,zemlju svoju?
hvala!

[laslo]

The Worm kaže:

Mislim da bi ti na to mogao odgovorini netko iz HVO-a , jer mislim da gardijske brigade još nisu bile dole( možda se i varam ) 7.gbr sigurno nije ....

ma kopiro sam clanak s wikipedie samo da mi moderatori ne izbrisu temu....svi znamo za rojsa....kad vec spominjes topnistvo....imas li iskustva s livanjskim topnistvom,mislim da su bili u 10-tom topnicko raketnom puku....hvala

žacko11 kaže:

Da li ,je znao netko iz Livna, moga pok. dugogodišnjeg prijatelja "Blažević Mirko" koji je ostavio dobro plačen posao ,na naftnoj platformi i dragovoljno došao braniti ,zemlju svoju?
hvala!

poznajem ja jednog blazevica...(necu navoditi ime).....ranjen je u mostaru zajedno s jos 5-6 momaka iz 2.lakojurisne bojne vojne policije....on ima 2 brata sad ne znam da to mozda nije njegov brat....pozdrav

[The Worm]

laslo kaže:

ma kopiro sam clanak s wikipedie samo da mi moderatori ne izbrisu temu....svi znamo za rojsa....kad vec spominjes topnistvo....imas li iskustva s livanjskim topnistvom,mislim da su bili u 10-tom topnicko raketnom puku....hvala

Nažalost nemam , možda kada bi rekao gdje su bili stacionirani i sa čime su raspolagali te , koje su područje pokrivali .

[laslo]

The Worm kaže:

Nažalost nemam , možda kada bi rekao gdje su bili stacionirani i sa čime su raspolagali te , koje su područje pokrivali .

bili su uglavnom na podrucju livna....s tim da su pokrivali i dio glamoca,grahova i kupresa....bili su u rami i u uskoplju....a poslje sipovo i mrkonjc grad.....ove koje ja poznajem raspolagali su sa topovima 130mm i par haubica 152 mm(mislim da su te haubice bile).....pozdrav

[Pedro Negro]

The Worm kaže:

Čini mi se da sam zaboravio spomenuti topništvo iz Šibenika , mislim da su i oni bili dole

To sam i ja čuo da je ekipa iz 113. bila ali neznam detalje. Inače je kroz Livno prošlo sve šta je HV&HVO imao u rukavu. Kod mene u kući je obitavala ekipa i Vile Dalmacija, tj. Specijalna Policija RH.

[The Worm]

laslo kaže:

bili su uglavnom na podrucju livna....s tim da su pokrivali i dio glamoca,grahova i kupresa....bili su u rami i u uskoplju....a poslje sipovo i mrkonjc grad.....ove koje ja poznajem raspolagali su sa topovima 130mm i par haubica 152 mm(mislim da su te haubice bile).....pozdrav

Nažslost , ne mogu ti pomoći , jer pojma nemam . Možda netko drugi

Pedro Negro kaže:

To sam i ja čuo da je ekipa iz 113. bila ali neznam detalje. Inače je kroz Livno prošlo sve šta je HV&HVO imao u rukavu. Kod mene u kući je obitavala ekipa i Vile Dalmacija, tj. Specijalna Policija RH.

Ne znam da li su bili u sklopu 113 , ali topništvo .Topovi 130 mm . Često sam prolazio kraj njihovih položaja . Znam isto tako da su srbi , iz pravca Crnog Luga jednom granatom totalno uništili jedan top i posadu , negdje 3 ili 4 mj 95.

[pp5d6]

Pa Livnu je frka bila 1992. nakon pada Kupresa i to ne mala. Može li netko napisati koji su zaustavili one Bele orlove i kako su M-84-četvorke stale.

[laslo]

"Bitka za Rujane

Tri dana nakon Kupresa, Srbi su udarili na prijevoj Koričina, a onda, deset dana kasnije, u odlučujućoj bici, na Rujane i Čelebić. S jednostavnom idejom - ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve. Zaokružiti svoj plijen u BiH i istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split i Sinjsku krajinu. Na južnoj strani Livanjskog polja nalaze se Gornji i Donji Rujani. Priljubljeni uz samu Dinaru, ispod vrha Poviruše. Ime su dobili po biljci ruj što raste na obroncima planine u obliku grmića. Ljudi su je upotrebljavali za štavljenje kože i to osobito ovčje i kozje. Posebno je cijenjen žuti ruj, s istim takvim cvjetovima iz čijeg se osušenog lišća mljevenjem dobiva žućkastozeleni prah, prikladan za najfinije štavljenje, osobito kože koja se boji. Ljudi su pak dobili ime po tikvama što su ih nekoć sadili i koje su ovdje bolje uspijevale negoli u selima na sjevernom rubu Polja. Tikvari! Za uzvrat, tikvari su one na sjeveru prozvali prgari. Jer su pržili ječam -prgali ga - i od njega spravljali kavu koju su rado pili oko četiri-pet poslije podne. Srbi opet jedne i druge zovu - šokci. Valjda zato što između sela tikvara i prgara u prosjeku nema više od šest kilometara.
Za Gornje Rujane bio je to tih i miran dan. Ni psi se nisu čuli. Samo su oblaci nalegli na Dinaru. Na groblju se okupila jedino rodbina i suborci. Zbog straha od srpskih granata. Kao da se žure Bogu isporučiti još jednu dušu. Vrijeme je takvo. Ima ga jedino za čekanje. Pa kad smrt dođe, požuriš i opet čekaš.


Iliju Papića, osamaestogodišnjeg momka pogodila je granata tjedan dana ranije. Umirao je dugo i u mukama. Sad ga sahraniše i hvala Bogu da je tako. Ljudi su se razišli, gotovo bez riječi, jedino je netko tiho dobacio - Imali smo sreću!
Za to vrijeme u Čaprazlijama, Sajkovićima, Crnom Lugu, Vrbici, Bojmutu, sve tamo do Grahova, vladala je sajmišna užurbanost. Četnici su dovlačili teško naoružanje, šlepere, pekli odojke i pili rakiju. Bilo je tu i Belih orlova, Arkanovaca i pančevačkih specijalaca, ali glavnina ljudstva bili su domaći Srbi. Nije nedostajao ni general Mladić. Bio je sa svojim oficirima. Najprije je popio nekoliko ljutih, malo se šalio a onda zagrmio - Šaka ustaša! - Ponovi to još jednom, samo glasnije, pa drekne - Oću da sutra tu gamad pregazite kao govna! Ra-zumeš! Potraži pogledom pukovnika Lisicu i dometne - Bio si, bre, dobar na Kupresu, ali je tamo stvar usro onaj Galić! Trebalo je to brže, efikasnije. Ovde toga ne sme da bude. Čast otadžbine je u pitanju. I srpske vojske! - Prostrijeli ih očima i nastavi - Oću sutra da popijem kafu u Livnu. U hotelu Dinara! I nema pljačke prije nego se obavi poso! Lično ću da ... majku svakomu ko usere! Razumeš!

Drugi dan ujutro, 23. travnja 1992., otpočela je odlučujuća bitka na livanjskoj bojišnici. Srpske su snage udarile iz pravca Bosanskog Grahova i to istodobno na Donje Rujane, na jugu, i na Čelebić, na sjeveru. Najprije topovima. Iz Pržine haubicama 155 mm i dalekometnim topovima 130 mm. A iz Vrbice haubicama 105 mm. Bila je to kanonada kakvu Livanjsko polje nije doživjelo. Izravno po prvoj crti obrane, ali i po okolnim hrvatskim selima. Nije se moglo podići glavu, nije se imalo čime uzvratiti. Mnogi su momci prvi put osjetili blizinu smrti, rat o kakvom nisu razmišljali. Strah i panika uvukli su se u kosti. Krenuše tenkovi, a za njima pješaštvo. Jedna tenkovska kolona išla je južnim rubom Polja, cestom iz pravca Sajkovići- Čaprazlije, imajući na nišanu Donje Rujane, a druga se valjala sjevernim rubom, iz pravca Bojmunte-Vrbica, udarajući na Čelebić. Nisu išli Poljem što se rastegnulo između te dvije komunikacije, jer ono nije dobro ni za napad, a ni za obranu. Premda je ravno i naoko pitomo, osobito u kasno proljeće kad se zažuti a rijetki šumarci zazelene, teško je i podmuklo. Močvarno, blatno, išarano ponornicama, a sada i minama. A ni sama širina polja nikome ne daje prednost. Doduše, Hrvati su iskopali nešto rovova, osobito kod Čelebića, ali to je više bilo iz revnosti i nedostatka vojnog iskustva, negoli iz operativno-taktičkih razloga. Jer kao što je loše za poljoprivredu, Polje je loše i za ratovanje.


Jure Granić je bio zapovjednik prvog sektora obrane -tamo od Poviruše, pa niz Dinaru do Vučje Glavice i tzv. pletenog rova, preko Podstrane, zaselaka u Donjim Rujanima, brdašca što se zove Kurića Glavica sve negdje do sredine Polja. Paralelno s rječicom Jarugom, no ponešto odmaknuto od nje. Imao je dvadeset dvije godine, ali je djelovao starije, jer je bio prava gromada od čovjeka. Prošao je sva hrvatska ratišta, od slavonskog do ličkog i zadarskog, a u prosincu 1991. ranjen je kraj Gospića, u selu Lipa. U bedro i stopalo. Mjesec dana se liječio, pa natrag u postrojbu. Poslije se vratio u svoje rodne Lištane, i sada je bio tu. Zdvojan u zapovjedništvu u Gornjim Rujanima. Iz Livna je stigla zapovijed da Donji Rujani ne smiju četnicima u ruke ni po koju cijenu. A izviđači s Poviruše dojavili da su Srbi krenuli s jednom tenkovskom bojnom i jakim pješaštvom ravno na prvu crtu.

Istodobno je primio i izvješća da neki vojnici napuštaju rovove i bježe prema Sinju. Pa iza deset sati potvrdu od svog diverzanta-izviđača Zorana, da su prvi tenkovi već kod Jaruge, ispred Kurića Glavice. Što da radi? Znao je da Zoran ne paničari, da je iskusan i da poznaje Dinaru kao svoj džep. Iako je prije rata bio pomorac, planina je bila njegova opsesija. Snalazio se u njoj kao divljač. No sada ni to nije pomagalo. Neki Mladićev vezist ubacio se na njegovu frekvenciju i gotovo zapjevušio - Zoki, Zoki, znam ja gdje si, nabit ću te na kolac!

I već su četnici u Podstrani. Dvadesetak momaka bježi iz podruma, jer nemaju s čime uzvratiti tom raspojasanom čeliku. Tenk tuče topom i mitraljezom. S nekih pedesetak metara udaljenosti. Svaki put kad ispali plotun, izriga vatru poput munje, okrene kupolu, zaškripi gusjenicama kao da kosti lomi i zaurla motorom. Prvi mrtvi i ranjeni valjaju se u krvi. Zoran i ostali se izvlače, bježe na Dinaru, prema pletenom rovu. Samo dim, barut i taj čelik što oduzima dah. Juru hvata i bijes i malodušje. Očaj kakav nije osjetio ni u Vukovaru ni u Gospiću. A tamo je bilo strašno. Tamo se ginulo kao nigdje, ali tamo nije bio zapovjednik koji mora spašavati svoje borce, ljude i njihove kuće, sela.

Zoran dojavljuje da dio momaka u pletenom rovu ne djeluje, da samo viču - Ubit će nas, zaklat će nas! - i da je pitanje vremena kad će odmagliti. A onda i vijest da su četnici s tenkovima i transporterima već nadomak škole... Učini mu se da bi najbolje bilo da odmah izda zapovijed za opći juriš. Pa neka svi izginu, samo da ova agonija prestane. Da se riješi tog osjećaja nemoći što ubija strašnije i od granate i od četničkog noža. Jer izjeda dušu, i rastače fiziologiju. Glavom mu proleti - Mario Nađ! - i isto tako ispari, pa -Možda ipak? A što mogu izgubiti? - i on dreknu - Dovedite mi malog! Taj je sedamnaestogodišnji momak uoči Uskrsa došao ovamo zbog cure. Bila je iz nekog sela u okolici Buškog Blata. I on se na toj relaciji muvao. Navraćao je i u zapovjedništvo u Gornjim Rujanima, u kuću Bože Vidića. Rekao da je iz Osijeka, da je ratovao u Nuštru i da dobro rukuje maljutkom. I da sve ima sa sobom. - Ako vam zatreba, tu sam! Jure je klimnuo glavom, ali više iz ljubaznosti. Momčić je bio nizak, dječačkog lica, gotovo kao curica. Uz to još i sitan. Nije se ni brijao, pa se ovome činilo da bi mali prije trebao njega, negoli obrnuto. Ali sad nije imao što izgubiti. Mario je bio posljednja nada. Ili samo očajničko kupovanje vremena? Dok nešto pametnije ne smisli, dok se ljudi ne saberu i Bog ne pomogne? Mario dojuri u džipu, javi se Juri, pa s maljutkom na Dinaru. Autom dokle je išlo, a onda sa šoferom, koji mu pomogne nositi stvari, pješice do jedne kose udaljene zračnom linijom od središta Donjih Rujana kojih devet stotina metara. Selo je ležalo kao na dlanu, a s njim i tenkovi koji su udarali po hrvatskim momcima što su se još tukli. Transporter se već dovukao do same škole, a s njime i četničko pješaštvo. Za njima ostadoše mrtvi, a među ovima i Iko Jureta. Starac od sedamdeset godina. Preokrenutih džepova i prerezana vrata. Činilo se da je sve gotovo, da je bitka izgubljena, da je na redu još samo konačna egzekucija.

Bilo je podne. Mario postavi lanser, kao da ga se sve to ne tiče. Mirno i koncentrirano. Ispali maljutku i spretnim pokretom ruke korigira putanju. I T-84 bi pogođen. Posada iskoči kao štakori iz broda koji tone, sukne plamen, a za nekoliko minuta odjekne i eksplozija. Smrtonosni čelik u hipu se pretvori u neupotrebljivu olupinu. Mario promrsi -Tako je! - potrči prema džipu, uskoči u nj, pa u zapovjedništvo.

-Uništio sam tenk - raportira Juri kao da pripovijeda o berbi grožđa. Ovaj ga pogleda s nevjericom i ponovi - Tenk!? - a Mario dobaci - Idem natrag!
Opet nacilja i pogodi transporter koji samo što nije nalegao na školu. Ravno u najosjetljivije mjesto. Sukne plamen i u trenu proguta čelik i njegovu utrobu - svih dvanaest vojnika. U isto vrijeme, kojih stotinjak metara dalje, u Avliji bitka prsa o prsa. Tuku se domaći borci kojima je u pomoć dojurio jedan vod Druge gardijske brigade HV-a, te nekolicina Vinkovčana. Zapravo momci koji su porijeklom bili iz ovih krajeva. Mlate četnike i na juriš zarobljavaju tenk, koji se zapleo među kuće u blizini pravoslavnog groblja. Za nekoliko minuta na njemu je i hrvatska zastava, četnici posustaju i na kraju se u neredu povlače. Hrvati dobiše krila, crta se počela stabilizirati, u demoralizirane vraćati kuraža. Bitka se okrenula. Na uzvisini iznad sela Provo, kojih pet kilometara od Rujana, general Mladić i pukovnik Lisica nijemo su promatrali taj slom, tu vojsku što su je u bijeg natjerali junaci iz Avlije i onaj golobradi momčić iz Osijeka. To hrvatsko srce kojemu se možda i Svevišnji umilostivio.

[laslo]

evo i nastavak....ovo sam preuzeo s foruma herceg-bosna


-Majku im usranu! - procijedi bijesno - Zapamtit će oni mene! I prostrijeli Lisicu ljutitim pogledom.

U međuvremenu hrvatski su borci već na Kurića Glavici, na samom izlazu iz sela. Tjeraju posljednje četnike što u kamione ubacuju mrtve i ranjene i bježe u Čaprazlije i dalje za Grahovo. Neki hrvatski borac odmakne deku obješenu na ulazu u zemunicu, iskopanu na tom brdašcu, i ubaci bombu. Za svaki slučaj, ako je možda koji četnik zaostao. U trku, gotovo reda radi. Tu su inače bili dobro utvrđeni rovovi iz kojih se moglo lijepo kontrolirati cestu što je ulazila u selo, kao i dio polja ispred Jaruge. No kad su se pojavili srpski tenkovi, momci koji su bili tu, pobjegli su u zemunicu i tamo se pritajili. Njih šestorica. Mrtvi od straha i gotovo paralizirani.

Četnici nisu ništa primijetili, samo su pretrčali preko brdašca i usput u zemunicu ubacili bombu. Za svaki slučaj, ako je koji ustaša zaostao. Nisu imali pojma da je zemunica iskopana u obliku slova L. I da bomba ne može dohvatiti nikoga ako je u drugom kraku. Oni unutra samo zacviliše - Sranje! - i još se tješnje stisnuše u kutu. Osluškivali su škripu tenkova, detonacije i štektanje mitraljeza, ne znajući što se događa, tko koga goni i gdje. Sati su prolazili, a oni nisu znali ni što bi ni kako bi. Kao poklopljeni ispod kazališnih dasaka. Sada, kad su i Hrvati ubacili bombu, jednom momku, koji je htio izvidjeti može li se u tom metežu išta razabrati, šrapnel je odnio uho. Počeo je krvariti, momci su se zabrinuli i nekako naslutili da je možda trenutak. I istrčali napolje s uzdignutim rukama, vičući - Mi smo vaši, ne pucajte! Vaši smo! Imali su sreću. A sreću je imao i Jure. U prvi je mah mislio da je poginulo petnaest momaka, jer je i ovu šestoricu iz zemunice računao u mrtve. Što se četnika tiče, može se samo nagađati. Svoje su mrtve odvezli sa sobom, no svakako ne manje od četrdesetak. A ranjenih barem dvostruko više

[prijedor]

Heheh,bas me zanima ko ce povjerovati u ovu priču...
cuj,jedan klinac zaustavio toliku ofanzivu?dva tenka pogodio,i sve stalo,a ovamo se navodi na stotine,hiljade srpskih boraca,ogromna tehnika
da nije smjesno,bilo bi zalosno koliko neki znaju izmisliti

[laslo]

prijedor kaže:

Heheh,bas me zanima ko ce povjerovati u ovu priču...
cuj,jedan klinac zaustavio toliku ofanzivu?dva tenka pogodio,i sve stalo,a ovamo se navodi na stotine,hiljade srpskih boraca,ogromna tehnika
da nije smjesno,bilo bi zalosno koliko neki znaju izmisliti

istina je da je ovaj momak zaustavio tenkove...a i domaci momci su svakako tu pomogli i oni su manuli kojeg od "hiljade srpskih boraca"...tako je svaki put bilo sa srbima,cim nalete na jaceg protivnika put pod noge....moli bih moderatora da ti blokira pristup ovoj temi jer ti je namjera samo provocirat....hvala

[The Worm]

Laso pokušava održati temu na životu , što je OK . Ima se tu što pisati . Ali zašto se prenose ( copy- paste) članci sa drugih foruma . Toliko je bilo prozivanja kada sam rekao da HVO hercegovine nije bio nIkakav autoritet i mjerilo . Sada kad imaju nešto napisati ( jer nisam siguran i ne znam da li je bilo gbr iz HR ) nema nikoga tko bi se javio iz HVO-a . Pogledao sam malo taj forum ( od kuda je prenesen članak ) i prije , te mogu reći da ni Hans Christian Andersen ni Walt Disney zajedno nisu imali toliko mašte . Nađe se malo , jako malo objektivnih članaka

[mountaineer]

jesu li to ti tenkovi i transporter?
http://www.flickr.com/photos/brian395/4489283138/
http://www.flickr.com/photos/brian39...n/photostream/
http://www.flickr.com/photos/brian39...n/photostream/

[laslo]

mountaineer kaže:

jesu li to ti tenkovi i transporter?
http://www.flickr.com/photos/brian395/4489283138/
http://www.flickr.com/photos/brian39...n/photostream/
http://www.flickr.com/photos/brian39...n/photostream/

da to su te slike....svaka cast sto si ih stavio

[laslo]

The Worm kaže:

Laso pokušava održati temu na životu , što je OK . Ima se tu što pisati . Ali zašto se prenose ( copy- paste) članci sa drugih foruma . Toliko je bilo prozivanja kada sam rekao da HVO hercegovine nije bio nIkakav autoritet i mjerilo . Sada kad imaju nešto napisati ( jer nisam siguran i ne znam da li je bilo gbr iz HR ) nema nikoga tko bi se javio iz HVO-a . Pogledao sam malo taj forum ( od kuda je prenesen članak ) i prije , te mogu reći da ni Hans Christian Andersen ni Walt Disney zajedno nisu imali toliko mašte . Nađe se malo , jako malo objektivnih članaka

meni nije u cilju svada nego istina o ratu u Livnu i da se pokaze ljudima da je Livno imalo veliku ulogu u Domovinskom ratu....ne znam sta ima lose u tome sto sam ovo kopiro s drugog foruma....ja ne kazem da je ovo sve istina....zato ste vi branitelji tu da nama ostalima ukazete na neke nedostatke....mene boli to sto veci broj ljudi u HR napada HVO...ne zanima me vodstvo herceg bosne mene zanimaju ljudi koji su se odazvali pozivu DOMOVINE,isti ti ljudi su svoja vatrena krstenja imali po HR i onda su se vratili u svoja rodna mjesta da bi pomogli....u rujanima su djelovale i gbr iz HR....4. i 7. su neke od njih....hvala

[mountaineer]

laslo kaže:

da to su te slike....svaka cast sto si ih stavio

Svaka čast zaslužnim!
U ciloj ljudskoj povijesti uvijek su pojedinci bili ti koji su bili presudni faktor..pa tako i u našem Domovinskom ratu...

[laslo]

mountaineer kaže:

Svaka čast zaslužnim!
U ciloj ljudskoj povijesti uvijek su pojedinci bili ti koji su bili presudni faktor..pa tako i u našem Domovinskom ratu...

mi livnjaci mozemo samo zahvaliti Bogu pa se taj momak Mario nasao u tom trenutku u Livnu....malo je ljudi u to vrijeme znalo rukovati s protuoklopom a i samog protuoklopa nije bilo u vecim kolicinama....ako imas jos kakvi saznjanja,clanaka ili slika vezanih za Livno molio bih te da ih podijelis s nama....hvala