Fraza "djeca su mi sve na svijetu"

[haftbar]

Ovo frazu sam cesto cula i primjetila da je ljudi,zene narocito koriste kao neki emotivni lijepak za vlastite neuspjehe.Mozda zvuci grozno,ali je tako.
Dacu neke primjere:
Kolegica je bila izabrana da radi na jednom vaznom projektu i pouzdano znam koliko je bila srecna zbog toga i vec je vidjela sebe kako joj to otvara i neka druga vrata.Medjutim,nije joj bas islo kako treba,nije uspjela snaci u svemu tome i bila je skinuta,a reakcija je bila "pa ionako mi to nije bilo vazno,moja djeca su mi sve na svijetu".Btw,kakve sada veze imaju njena djeca s cijelom stvari! Valjda neko tjesenje i smirivanje savjesti za vlastiti neuspjeh.

Primjer drugi,poznanica iz djetinjstva,isle smo zajedno u osnovnu skolu,imala je san da postane profesionalna sportistkinja.To je bilo cimanje roditelja,treninzi i cuda.Taj san se bas i nije ostvario,uzgred vandredno je zavrsila trogodisnju skolu za frizera.Oprobala se i tu,ali nije uspjela da razradi salon i zadrzi musterije.Licno znam da su joj oba sna bila vazna i sa koliko poleta sam slusala o tome.Udaje se i radja "jer je vrijeme" (presla 25) i odjednom sve o cemu je sanjala je nevazno "dijete mi je najvaznije na svijetu" (sindrom "kiselog grozdja ") i tako dobismo nezaposlenu domacicu koja svakome drzi pridike.Da propadnes od sramote kada se zanese u svoj monolog i ostane ziva,kao npr. zeni sa preko 2 decenije karijere koja je ime u svojoj struci kaze kako je "to nista i to je sve uzalud".Obezvrijedi totalno svaki tudji uspjeh,ali obavezno doda"moje dijete mi je navaznije na svijetu".Bez obzira sto to nema povezanosti sa temom,ali to je postalo kao neka uzrecica.

Slucaj treci i zadnji.Televizijska emisija "Mijenjam zenu",svojevrstan socioloski fenomen,kada bracni parovi mijenjaju zene na nekoliko dana i za to dobiju nesto para.Ukrajinka,siromasna i neobrazovana,udata za nekog seoskog majstora u okolini Sombora (Vojvodina) koji popravlja bicikle i stara auta,i s njim ima vlastitu malu kcer i dvoje malih cigancica (da li im je hranitelj ili su to muzeva djeca iz prvog braka,nisam bas razumjela).Kucica naherena i prljava,sa dvije bijedno namjestene sobe.Ona odlazi na nekoliko dana u drugu kucu koja je susta suprotnost njenoj,velika ,prostrana i svijetla,kupatilo cisto i veliko sa zvucnicima (ovo spominjem jer ju je to posebno odusevilo kada je to vidjela),dvoriste podsisano i uredno,domacin bogat i ima vlastiti biznis.

I ona se ufurava kao da mu je prava zena i kao da je to njeno (jelte,zaboravljajuci da je to tv-showu i da se da malo iskontrolirati jer je na televiziji),ufur u tudje,ona se razletjela po kuci,osmjeh od uva do uva sa neskrivenim divljenjem.Tu je dobila i izlazak u restoran i pokloncice za uspomenu i ocigledno je na par dana zaboravila svoj zivot jer je bila druga osoba.
Nakon par dana,show-u se zavrsava i svaka ide svojoj pravoj kuci.Ova snuzdena,vilica joj se objesila i nije joj dobro.Vraca se svojoj kuci,otvara vrata bijedne sobice i naocigled muza sa rukama umazanim od kolomasti i musave djecice udara u plac "djeco moja vi ste mi sve na svijetu,nemam nista osim vas".

I stvarno kada pogledas pa ona i nema nista sem njih i tjesi se time.Stvarno mi je zeludac lose podnio tu scenu.
Elem,zakljucila sam da zene tu frazu koriste kao flaster za svoje neuspjehe i emocionalne oziljke i time vidaju neke svoje rane.Meni je to tako sebicno.
I moja majka je djelomice bila takva,sjecam se iz djetinjstva,kada kod bi dozivjela neki neuspjeh ili bi joj se nesto izjalovilo sto je zamislila ona bi cendrala "moje dijete mi je sve na svijetu",a ja nisam razumjela o cemu se radi i imala sam uzasan osjecaj krivice da ona nesto place zbog mene.Katastrofa.

Inace sto direktno sto indirektno poznajem dosta uspjesnih zena koje zive prilicno ugodne zivote i zadovoljne su sobom jer su balansirale posao,karijeru,finansije,dijete i od njih ne cujem bas cesto i javno ovu uzrecicu.
Imam utisak cim neko tako napadno i usiljeno mantra "moja djeca su mi sve na svijetu" ,da se iza toga krije neki neuspjeh i sjeb vlastitim zivotom.Bude mi neprijatno slusati.
Dragi forumasi,sta vi mislite o svemu ovome?

[choc]

mislim da si potpuno u pravu
ja imam dijete, i ona mi je uz mm najvažnija na svijetu, ali definitivno nije sve na svijetu
imam puno interesa i snova koje zelim ostvariti, sama se još zelim ostvariti na puno polja, a kakva jesam, puno ce me još stvari zainteresirati
i ne, ne zivim bogato (financijski), nisam još ostvarila sve svoje poslovne ambicije, tek radim na tome
balansiram izmedu kuće, posla, slobodnog vremena, cesto neuspjesno, ali ne dam se
kad bi rekla da mi je moje dijete sve na svijetu- to bi bio moj osobni poraz (ne zaboravimo da svoju curku volim vise od ičeg i prva je u redu kad se odlučuje sto cemo po pitanju bilo koje sfere nasih zivota), to bi znacilo da mi brak ne valja, karijera, da nemam osobnih težnji, želji, snova- to mi zvuči kao predaja, totalni životni poraz

[arna]

haftbar kaže:

Elem,zakljucila sam da zene tu frazu koriste kao flaster za svoje neuspjehe i emocionalne oziljke i time vidaju neke svoje rane.Meni je to tako sebicno.

A evo, i sama veliš. A i ne bi bio problem u samoj sebičnosti kad se takva frustracija ne bi premetnula u manipuliranje, pa ako djeca nemaju jaču osobnost lanac takvog ponašanja se nastavlja dalje i uzrokuje razočaranost življenjem svih uplatenih strana.
Btw, da ne bi ispalo da je to svojstveno samo ženama, i muškarci znaju imati takve sklonosti samo što ih ne iskazuju ovom frazom, a i koriste neke druge flastere...

[haftbar]

Arna,ajde nam napisi i te druge "emocionalne flastere" i fraze cisto da znamo prepoznati te oblike ponasanja.Mislim da bi bilo korisno i zanimljivo cuti mozda potkrijepljeno i nekim primjerom iz zivota.

[arna]

Mislim da to svi prepoznajemo bez problema... tim više što je još uvijek aktuelno da se muškarci uglavnom realiziraju i dokazuju kroz posao puno više nego žene.

[adonisaham]

haftbar kaže:

Imam utisak cim neko tako napadno i usiljeno mantra "moja djeca su mi sve na svijetu" ,da se iza toga krije neki neuspjeh i sjeb vlastitim zivotom.Bude mi neprijatno slusati.
Dragi forumasi,sta vi mislite o svemu ovome?

Mislim da si apsolutno u krivu,jer postoje žene koje bi radije bile supruge i majke nego da im se ne znam kakve karijere nude na pladnju.
Meni je jadno kad žena ima preko tisuću i pol eura mjesečnu plaću i onda se trudi ko kobila naperlitati za izlaske u štiklama od par tisuća kuna i skupim kostimićima,dok 40-a kuca na na vrata,a nju unatoč karijere nitko ne želi za životnu družicu i majku svoje djece već maksimalno financijerku i mondenu promiskuitetnu babu otvorenih svjetonadzora za povremeno natakivanje na kitu.

Po tebi očito žena koja želi kod kuće biti majka,a na poslu raditi kao restoranska ili hotelska kuharica
ili to dvoje spojiti u jedno pa biti vrsna domaćica i majka nije normalna,sretna i uspješna osoba već bi možda morala otvoriti restoran ili hotel pa da dosegne tu sreću?
Jel te možda svrbi što ti nemaš djecu?

haftbar kaže:

Da propadnes od sramote kada se zanese u svoj monolog i ostane ziva,kao npr. zeni sa preko 2 decenije karijere koja je ime u svojoj struci kaze kako je "to nista i to je sve uzalud".Obezvrijedi totalno svaki tudji uspjeh,ali obavezno doda"moje dijete mi je navaznije na svijetu".

Pa normalno da joj je njeno dijete važnije od tuđeg uspjeha,jer je dijete od njenog bića,
a uspjeh od drugog bića.
Gdje si vidjela da je nekom nešto tuđe vrijednije i važnije od svog i vlastitog.
Isto tako ti je mogla reći i da joj je njeno dijete važnije i vrijednije od tebe i opet bi bila posve u pravu.
Pa ljudima su vlastita djeca vrijednija i od Pape,a kamoli od tuđeg "uspjeha".
Šta misliš da doživite prometnu ti,Papa i njeno dijete kome bi prvom poletila pomoći?
Pa normalno da k svome djetetu.
Znači žena ti je samo rekla istinu,a ne da te uvrijedila.
Njen uspjeh rađanja i odgajanja svog djeteta joj je puno bitniji i važniji od nečijeg poslovnog uspjeha ili te neke "uspješne" osobe u ovom slučaju tebi,što je u krajnjem slučaju i posve normalno.
Pa nećeš joj valjda ti biti bitnija od nje i njenog.

[haftbar]

Moze biti da sam u krivu,a mozda me nisi dobro shvatila jer se nisam dobro izrazila.
Primjerice vec dugo zelim da kupim odredjeni auto,to mi je san i shvatim da ipak ne mogu to finasijski da podnesem.Kolegica,prijateljica,rodjakinja (biraj po volji kategoriju) kupi si isti takav i pozove me da se provozamo.Ja joj kazem,ma fakat i nije nesto,bezveze ti je sve to i mantram "ipak su mi djeca najvaznija u zivotu".Znaci emotivno se tjesim iako se osjecam kao ispusena mustikla.Jos ako prijateljica nema djecu ja mantram jos vise i obezvredjujem njeno zadovoljstvo i govorim joj uzgred " kako ona ne zna sta je pravo zadovoljstvo i sreca".

Isto tako (pisem izmisljene scenarije da bih docarala sto zelim reci),kandidiram se za sefa odjela,vec godinama i strpljivo se trudim za tu poziciju.Igrom slucaja ne uspijem,otkace me i osobi koja je na tom mjestu govorim kako je to sve bezveze,nevazno i kako je jedini smisao zivota moga moje cedo,bez obzira sto se opet osjecam kao ispusena mustikla i ne mogu da je gledam na tom mjestu i pun mi je kapa svega.

Kazu da roditeljstvo oplemeni i napravi ljude boljim osobama,ali meni se cini da to i nije bas tako.Cini mi se da ljudi,a zene narocito postanu zivcanije,frustriranije,nestrpljivije ,zajedljivije prema drugim osobama i da ne nabrajam dalje i da frazom " djeca smisao zivota moga" lijepe neke praznine stecene na drugim poljima i imaju neobjasnjivu potrebu mantrati to na sav glas (bilo bi u redu kada bi to radile u sebi).
Ne kapiram takvo ponasanje.U najmanju ruku distanciraju se ljudi od tebe,da ne kazem nesto gore stvaras sebi neprijatelje sa takvim stavom "vas uspjeh je krivi penis,vi nista ne znate,ja sam oplemenjena ".
Sigurno poznajete neke osobe iz vaseg okruzenja i prepoznajete ono o cemu pisem.Nisam bas sigurna koliko vam je ugodno s takvima.

[adonisaham]

haftbar kaže:

Moze biti da sam u krivu,a mozda i nisam samo me mozda nisi dobro shvatio jer se nisam dobro izrazila.
Primjerice vec dugo zelim da kupim odredjeni auto,to mi je san i shvatim da ipak ne mogu to finasijski da podnesem.Kolegica,prijateljica,rodjakinja (biraj po volji kategoriju) kupi si isti takav i pozove me da se provozamo.Ja joj kazem,ma fakat i nije nesto,bezveze ti je sve to i mantram "ipak su mi djeca najvaznija u zivotu".

Da ,ali ti ćeš to u ovom slučaju reći u svojstvu prikrivanja svoje zavisti,a neka druga žena ili pak otac,upravo zato što točno tako i misli.

[Blanche Dubois]

adonisaham, promašila si poantu. Činjenica jest da mnogi roditelji (češće žene) doživljavaju djecu kao produžetak sebe a ne kao slobodne i neovisne individualce. To je po meni čista samoživost i sebičnost. Ti ljudi se pretjerano sažive s djecom, koriste ih kao svojevrsnu valutu ili izliku za sve što valja ili ne valja u njihovom životu. Bilo da su ponosne majke, majke-žrtve, stepfordske majke... uplitaju djecu i gdje treba i ne treba. Koliko puta sam samo čula rečenicu "sve što radim, radim zbog djece". Nekad mi je to zvučalo kao plemeniti iskaz roditeljske požrtvovnosti no danas vidim ( na svojoj koži!) koliko je taj stav zapravo štetan. Ima jedna lijepa rečenica iz novele Kate Chopin: I would give my life for my children; but I wouldn't give myself. To je za mene suština majčinstva i odmak koji fali mnogim ženama.

[choc]

Blanche Dubois kaže:

Ima jedna lijepa rečenica iz novele Kate Chopin: I would give my life for my children; but I wouldn't give myself. To je za mene suština majčinstva i odmak koji fali mnogim ženama.

ovo je tako dobro, nikad nisam cula, kradem

i da, adonisaham, fulala si ceo fudbal (ili si i ti od onih koje upotrebljavaju tu frazu)

[adonisaham]

Zar je tebi stvarno toliko ispran mozak da vjeruješ da je ženama bolje trpiti nekakvog šefa i uredske zmijurine i štakore da bi nakon sto godina pilanja živaca ostvarile nekakav kvazi "uspjeh" upitne financijske vrijednosti ,a da s druge strane žrtvuju to da mogu doma uživati kuhajući i pripremajući slastičarske specijalitete i uživati kroz druženje i podučavanje najljepših replikama same sebe?

[Almost Rosey]

adonisaham kaže:

Zar je tebi stvarno toliko ispran mozak da vjeruješ da je ženama bolje trpiti nekakvog šefa i uredske zmijurine i štakore da bi nakon sto godina pilanja živaca ostvarile nekakav kvazi "uspjeh" upitne financijske vrijednosti ,a da s druge strane žrtvuju to da mogu doma uživati kuhajući i pripremajući slastičarske specijalitete i uživati kroz druženje i podučavanje najljepših replikama same sebe?

Aj ne trolaj. Otkud ti da je svima to dvoje obojano jednako kao tebi?

[adonisaham]

Blanche Dubois kaže:

adonisaham, promašila si poantu. Činjenica jest da mnogi roditelji (češće žene) doživljavaju djecu kao produžetak sebe a ne kao slobodne i neovisne individualce. To je po meni čista samoživost i sebičnost. Ti ljudi se pretjerano sažive s djecom, koriste ih kao svojevrsnu valutu ili izliku za sve što valja ili ne valja u njihovom životu. Bilo da su ponosne majke, majke-žrtve, stepfordske majke... uplitaju djecu i gdje treba i ne treba. Koliko puta sam samo čula rečenicu "sve što radim, radim zbog djece". Nekad mi je to zvučalo kao plemeniti iskaz roditeljske požrtvovnosti no danas vidim ( na svojoj koži!) koliko je taj stav zapravo štetan. Ima jedna lijepa rečenica iz novele Kate Chopin: I would give my life for my children; but I wouldn't give myself. To je za mene suština majčinstva i odmak koji fali mnogim ženama.

Ja sam čula i za izjave "ja bi ubila za svoje dijete" kao i "ja bi ubio za svoju djecu" i dok neki to koriste kao glumatanje požrtvovnog roditelja koji jako drži do svoje loze neki to ljudi stvarno tatko i misle.
Misliš li da je otići u zatvor znak prikrivanja vlastitog neuspjeha ili iskreno ponašanje u skladu sa vlastitim nahođenjem?

[adonisaham]

Almost Rosey kaže:

Aj ne trolaj. Otkud ti da je svima to dvoje obojano jednako kao tebi?

A otkud tebi kao moderatorici da ne smije biti drugačije od tvojeg stava?

[choc]

ne trpe svi nekakvog šefa i uredske zmijurine i štakore, neke zaista uzivaju na poslu i ostvarenju u tom i nekom drugom smislu
sto ne znaci da neke ne ispunjava u potpunosti kuhajući i pripremajući slastičarske specijalitete i uživati kroz druženje i podučavanje najljepših replikama same sebe
ali to nije poanta prvog posta

[Almost Rosey]

adonisaham kaže:

A otkud tebi kao moderatorici da ne smije biti drugačije od tvojeg stava?

Smije. Izvoli ga potkrijepiti a ne bacati jeftine udice.

[BabyLou]

choc kaže:

ovo je tako dobro, nikad nisam cula, kradem

i da, adonisaham, fulala si ceo fudbal (ili si i ti od onih koje upotrebljavaju tu frazu)

I meni se čini da adonisaham bere i jede kiselo grožđe!
Inače, jako je ružno i uskoumno ono što je gore napisala o uspješnim ženama na pragu 40-te.
Neuspješnih i uspješnih žena ima i s djecom i bez djece. Znam neke žene koje su bliže 50-oj, bez djece i strašno su ogorčene. Pretpostavljam da je njihov problem to što jesu htjele obitelj ali zbog vlastitih problema nisu to ostvarile. To mogu biti karakterni problemi, blokade, itd.
Znam žene bez djece koje nisu zbog toga ogorčene jer su na čisto sa sobom, tj. nisu ni htjele djecu pa guštaju u životu na svoj način.
Ali ne znam niti jednu ženu s djecom koja na ovaj ili onaj način nije frustrirana.
Vjerujem da je majčinstvo lijepo, ali mnogi nisu dorasli tome i da, stvarno ima masa žena koja s tom frazom "meni su moja djeca sve" krpaju osobne neuspjehe i to je tako, tako vidljivo.
Imam prijateljice koje se drže te djece kao pijan plota, a ništa posebno ni djeca ni one, ali fraze se izgovaraju na dnevnoj bazi.

[adonisaham]

BabyLou kaže:

Vjerujem da je majčinstvo lijepo, ali mnogi nisu dorasli tome i da, stvarno ima masa žena koja s tom frazom "meni su moja djeca sve" krpaju osobne neuspjehe i to je tako, tako vidljivo.

Takve sigurno ne tvrde da bi ubile za svoju djecu,jer te koriste svoju djecu da pokrpaju svoje propuste,a ove druge bi umrle za budućnost svoje djece.
U nekim slučajevima su fraze "djeca su mi sve na svijetu" stvar prikrivanja neugodnih emocija i kompleksa,a u nekim doslovce znače to što je rečeno,a to se najviše vidi i razlikuje po tome što su takve majke spremne učiniti za svoju djecu.

[haftbar]

Blanche Dubois,u pravu si ,ima i ta "sve sto radim,radim zbog djece".Poznajem dosta takvih,urade nesto zbog svog zadovoljstva,a kazu "radim to zbog djece".Ako nesto krene naopako,jadno dijete ni krivo ni duzno,ima osjecaj krivice zbog necega sto s njim samim nema nikakve veze.Sebicno.
Ali to i ne bi toliko upadalo u oci,kada bi te fraze ostale u okruzju doma ,nego se ima potreba pred polupoznatim i nepoznatim ljudima mantrati takve stvari svakodnevno.Meni to vise lici na dublji unutrasnji konflikt,nego li na obicnu nekulturu.Ako grijesim,ispravite me.
Ja ne mogu da se otmem utisku kada me osoba zaspe takvim pricama da istu drma neka zestoka frustracija.Nesto tipa neostvareni snovi,fiksacija na dijete i slicno.
A tek "ja bi ubila za svoje dijete", meni ovakva izjave ne zvuce bas normalno,bar ne naglas to govoriti i iz cista mira,nesto kao borba protiv nevidljivog neprijatelja.

[brzi gonzales]

haftbar kaže:

Moze biti da sam u krivu,a mozda me nisi dobro shvatila jer se nisam dobro izrazila.
Primjerice vec dugo zelim da kupim odredjeni auto,to mi je san i shvatim da ipak ne mogu to finasijski da podnesem.Kolegica,prijateljica,rodjakinja (biraj po volji kategoriju) kupi si isti takav i pozove me da se provozamo.Ja joj kazem,ma fakat i nije nesto,bezveze ti je sve to i mantram "ipak su mi djeca najvaznija u zivotu".Znaci emotivno se tjesim iako se osjecam kao ispusena mustikla.Jos ako prijateljica nema djecu ja mantram jos vise i obezvredjujem njeno zadovoljstvo i govorim joj uzgred " kako ona ne zna sta je pravo zadovoljstvo i sreca".

Isto tako (pisem izmisljene scenarije da bih docarala sto zelim reci),kandidiram se za sefa odjela,vec godinama i strpljivo se trudim za tu poziciju.Igrom slucaja ne uspijem,otkace me i osobi koja je na tom mjestu govorim kako je to sve bezveze,nevazno i kako je jedini smisao zivota moga moje cedo,bez obzira sto se opet osjecam kao ispusena mustikla i ne mogu da je gledam na tom mjestu i pun mi je kapa svega.

Ljudima je teško priznati vlastiti poraz samima sebi, a osobito nekome drugome. Pogotovo ako su se u svojim planovima previše zanijeli i bili neprikladnog ponašanja, u smislu da su očekivali nešto sa stopostotnom sigurnošću i sukladno tome se ponašali.

Kad teško podnosiš vlastiti neuspjeh onda teško priznaješ i tuđi uspjeh.
Današnji život se pretvorio u to da koliko stekneš materijalno i pozicijski toliko vrijediš. I puno njih trči samo tim putem. Idu za ciljevima zbog kojih će ih drugi više cijeniti, a ne toliko za svojim.

Žalosno je za čuti kada dijete koriste kao argument, izliku u svemu tome, pogotovo kad je očito koji im je bio primarni cilj.
U tom kontekstu imanje djeteta ne djeluje kao želja već kao utočište, drugi izbor.

Kazu da roditeljstvo oplemeni i napravi ljude boljim osobama,ali meni se cini da to i nije bas tako.Cini mi se da ljudi,a zene narocito postanu zivcanije,frustriranije,nestrpljivije ,zajedljivije prema drugim osobama i da ne nabrajam dalje i da frazom " djeca smisao zivota moga" lijepe neke praznine stecene na drugim poljima i imaju neobjasnjivu potrebu mantrati to na sav glas (bilo bi u redu kada bi to radile u sebi).
Ne kapiram takvo ponasanje.U najmanju ruku distanciraju se ljudi od tebe,da ne kazem nesto gore stvaras sebi neprijatelje sa takvim stavom "vas uspjeh je krivi penis,vi nista ne znate,ja sam oplemenjena ".
Sigurno poznajete neke osobe iz vaseg okruzenja i prepoznajete ono o cemu pisem.Nisam bas sigurna koliko vam je ugodno s takvima.

Roditeljstvo oplemeni onu osobu koja u njega ulazi zrelo i svjesna odgovornosti.
Ako pogledamo razloge zbog kojih netko danas postaje roditelj onda nikakvo čudo što su ljudi frustrirani time. "Slučajnih" trudnoće, "namjernih" trudnoća u želji da se popravi brak ili da se uđe u njega, "trudnoća zato što je došlo vrijeme za to" ima svakako puno više negoli onih "svjesnih" gdje osoba želi dijete jer ima potrebu za njime.
Ne može osoba koja nije sjela sama sa sobom i pokušala riješiti svoje probleme očekivati da će biti bolje kada bude imala dijete. Nikakvo čudo što onda problemi eskaliraju, najčešće na djetetovu štetu.