Panični napadaji - opća tema

[ray of light]

stavljam linkove i ovdje

http://www.plivazdravlje.hr/aktualno...poremecaj.html

http://www.psihijatrija.hr/edu/panp.htm

[chipichips]

Story for you kaže:

Prije točno šest dana doživjela sam svoj prvi panični napadaj . Napad se dogodio kada su me vozili u autu do bankomata ,sjećam se kako sam na prednjem sjedalu iznenada ostala bez zraka ,i kako mi je srce počelo kucati abnormalnom brzinom da sam pomislila da doživljavam infarkt ,u tolikoj mjeri da mi je došlo da otvorim vrata u sred vožnje kako bi ponovno mogla disat,no sabrala sam se nekako i i na sreću vožnja je bila jako kratka .Mislim da je uzrokovan katastrofalnoj situaciji na fakultetu i još ponekim stresnim situacijama koje su se nedavno događale u mome životu . Najodvratniji osjećaj ikad ,moram priznati . Nakon toga je usljedilo drhtanje i pokušaj smirivanja na sve moguće načine ,no uzaludno. Situacija je eskalirala do te mjere da sam okupila mamu,tatu i sestru i kroz histerični plač priznala da sam lagala im zašto sam krila istinu ,misleći kako će mi to pomoći ,pomoglo je,ne na način da je zaustavilo moje stanje poslije paničnog šoka ,nego da napokon shvatim kolika sam kukavica bila i da sam se olako predala .Tu noć neću nikad zaboravit iz razloga što sam se napokon opustila i otvorila se starijoj sestri, pričale smo o svemu .o životu ,ljubavi ,uspjesima i neuspjesima itd. ,no ona napetost poslije doživljenog paničnog napadaja je ostala .Određena vrsta napetosti me pratila kroz cijeli sljedeći dan do večeri kada sam doživjela svoj drugi panični napadaj( još uvijek nisam sigurna jeli to bio panični napadaj ili strah kako bih mogla doživjet još jedan) ,koji sam također preplakala ležajući u krevetu ,pitajući se zašto ja ,kada će više prestat, ludim li ja ,popraćena uz mnoga druga egzistencijalna pitanja . Jutro poslije sam se odlučila otić kod doktorice ,jer jednostavno nisam mogla zaustavit suze svaki put kada bih pogledala u roditelje i sestru .Nakon što sam otišla kod doktorice i objasnila joj sve, radila ekg,za koji se ispostavilo da je u redu , odgovarala na mnoga pitanja koja mi je postavljala. Čak me je na moje iznenađenje doktorica u jednom trenutku zagrila i poljubila u obraz i rekla mi da se ne brinem,pokazala mi nekoliko vježbi disanja ,i da joj se mogu obratit ili posjetiti ju ako ikad budem osjećala potrebu za tim da popričam s nekim. Prepisala mi je misar od 0,25 mg koji je rekla da pijem jednom dnevno nekoliko dana i plibex tri puta dnevno, i naravno da ju posjećujem da vidi moj napredak . Jučer i danas mi se stanje smirilo,samo par trenutaka gdje mi je srce počelo ubrzano kucati ali samo zbog toga jer sam razmišljala o PA. Inače sam pila kavu nekoliko puta dnevno ,pušila oko kutije cigareta ,malo istražujući shvatila sam kako je najbolje ostaviti se kave uopće i drastično smanjiti pušenje i naravno zauvijek ga se ostaviti . Cijela ta sitaucija te natjera da proispitaš način na koji si dosad razmišljao i radio stvari . Ja sam doktorici naravno u srijedu postavila pitanje bih li ja mogla da nepijem misar uopće ,na što je ona odgovorila da mi ona preporuča da ga pijem . Sada se ja ljudi nalazim u dilemi , želim svoje tijelo naučiti kako da se samo bori protiv toga ako ili kada dođe do sljedećeg napadaja, pročitala sam puno vaših postova i svjesna sam da to neće biti lako. Također bih željela reći da se suosjećam s ljudima koji kroz ovo prolaze godinama i da tek sada znam što je ovo zapravo, i da se to ne događa samo u hollywoodskim filmovima nažalost,razgovorom sam saznala da kćer od mamine prijateljice koja ima samo 12 godina također doživjela nekoliko paničnih napadaja proteklih godina .Žalosno je što se o tome ne priča više i hvala vam na riječima podrške !!!

Poslušaj doktoricu i uzimaj nekoliko dana misar kako ti je rekla. To nije antidepresiv i uzima se samo po potrebi.
Što više se opuštaj i ne razmišljaj o tome što je bilo ili što bi moglo biti u vezi tvog psihičkog stanja.
Sama sebi reci, sve će biti ok.. mogu se nositi s time, ako me opet zadesi.
Tvoj stav je najvažni.. i zapamti OD PANIČNOG NAPADA NE MOŽEŠ UMRIJETI, NI POLUDITI, NI NIŠTA SLIČNO TOME... Sretno

[beatrica]

Story, uzimaj misar po potrebi. Covjek se svakodnevnom upotrebom misara, helexa, xanaxa itd. lako navikne na osjecaj smirenosti i postoji opasnost od ovisnosti. Premlada si za to da postanes tabletomanka . Zato ga uzmi samo kad osjetis da napad panike.
Takoder , nadi ispusni ventil - bilo kroz sport, umjetnost itd. Previse stresa je u tebi nagomilano.
Sama imam problema s napadima panike i prorijedili su se znatno kad sam prestala skrivati svoje emocije i pocela trcati tri puta tjedno , a i na faksu je krenulo bolje .
Jednostavno, previse si trpila i skupljala u sebi i zato je doslo do toga. Bit ces ok s vremenom. Ne brini. Takoder, ne mozes umrijeti od napada panike .

[Logicus]

Zanima me da li je itko nadišao napade bez medikamenata? Jer ja sam uspio, doduše nakon 9 godina bitke u pubertetu, al ima cca 5 godina da nikakav problem nisam imao.

[olivera26]

Logicus kaže:

Zanima me da li je itko nadišao napade bez medikamenata? Jer ja sam uspio, doduše nakon 9 godina bitke u pubertetu, al ima cca 5 godina da nikakav problem nisam imao.

za sebe mislim da sam jednostavno preslaba da bi se uspila izlijecit bez ljekova

[sqrtofkonjsqr]

ja sam na dobrom putu, bar mislim. nemam ih više, nekad ako cura ne spava kod mene i budem sam imam taj osjećaj kao da će mi se baš sad nešta dogodit i da neću sam bit sposoban nazvat hitnu il nešt pa tako se trgnem iz sna po par puta i imam trnce kroz mali mozak, ali na kraju uvijek zaspem i probudim se iduće jutro kao da se ništa nije dogodilo, a što se tiće ovog preko dana skroz sam u redu, nikakvi napadaji..
dobio sam helex za smirenje, al ga ne želim pit jer sam svjestan da su problemi psihički (osim leđa, to je valjda od sjedenja pred kompom, al i ona su malo bolje jer je ljepše vrijeme malo pa se bavim svačim). da ugl, svjestan sam da su psihički problemi i kad me počne hvatat napadaj neki i sl. umjesto da skočim ko idiot, zatvorim se u sebe i ne dopustim nikom da me uvjeri da se smirim, samo si kažem : "idiote jedan, nećeš si valjda to dopustit i bit slab" i samo se smirim.
( naravno uz jako brzu provjeru svih simptoma da se uvjerim da nije ništa xD )
smatram da ti medikamenti mogu pomoć da se trenutno osjećaš bolje, tj. da budeš opušten, al kolko sam ja skonto (nisam jedan od onih koji se pravi fin i sl pa govori meditacija bla bla - iako i to pomaže vjerujem - nego sam više straight forward) da pomaže opuštanje mišića općenito jer kod panike ti svi mišići budu zgrčeni, čim osjetiš neko opuštanje nekog mišića, posebice trbušnih ispod prsa, osjetiš kao da gubiš kontrolu nad tim, kao da će sad krenit štogod si loše zamislio da će krenit pa se opet stisneš.. nemoj. opusti se, život će ti bit puno bolji. opuštanje je ključ liječenja bez medikamenata.. to ti i oni rade, opuštaju te protiv tvoje volje.. al puno je bolje kad se opustiš svojom voljom

[zoki89]

sqrtofkonjsqr kaže:

da ugl, svjestan sam da su psihički problemi i kad me počne hvatat napadaj neki i sl. umjesto da skočim ko idiot, zatvorim se u sebe i ne dopustim nikom da me uvjeri da se smirim, samo si kažem : "idiote jedan, nećeš si valjda to dopustit i bit slab" i samo se smirim.

Sve ok prijatelju, ali mogao bi malo ljepše zvati samog sebe I zašto ne bi iskoristio pozitivnu afirmaciju, te se pitao da li namjeravaš biti snažan? Način na koji izražavaš svoje misli i riječi imaju velikog utjecaja na tebe.

[sqrtofkonjsqr]

zoki89 kaže:

Sve ok prijatelju, ali mogao bi malo ljepše zvati samog sebe I zašto ne bi iskoristio pozitivnu afirmaciju, te se pitao da li namjeravaš biti snažan? Način na koji izražavaš svoje misli i riječi imaju velikog utjecaja na tebe.

Heh , I see what you mean =) ne mislim ja to negativno nego čisto kao riječ koja me opisuje u tom trenutku. Inače se ne volim hvalit, al jesam pametan i inteligentan, ali kad me pere napadaj panike - kao da mi se IQ spusti za 80 i sve racionalne misli koje sam imao odjednom izgledaju ko neki Sci Fi i jedina realnost je "moram na hitnu, moram na hitnu" xD

[MICOx]

ja imam jedan mozda slican problem a imam curu ima 21g starci je nigdje ne pustaju iz stana i nema prijatelje ima samo mene i kada je kod mene ona je sretna i ne dere se na mene a kada dode doma cisti pakao a danas je njezina mama i tata nazvali policiju i hitnu meni doma i desilo se da je sada starci je mozda tuku ili maltetiraju i nismo se vidili 5mj radi roditelja i jucer je dovezo je kod sebe cura je bila sretna i jutro je dosla policija i hitna i cura je zavrsila u jakomiru

[marko24cro]

Bok svima!
Evo da se i ja ukljucim u sve ovo.Takoder se borim sa panicnim napadima vec duze vrijeme.Bilo je mjeseci kad mi jednostavno prestanu,ali se naravno opet vrate.U zadnje vrijeme ih rješavam sa diazepamom.Kad trebam negdje ici,popijem jedan i sve prode super.Prije mi je vec kod samog spremanja i kretanja negdje krenula panika i tako sam ja to trpio i trpio,i onda sam rekao sam sebi da nema smisla,mnogima je diazepam i slicni ljekovi pomogli.Ne pijem ga svaki dan,samo kad mislim da ce biti problem.Znam da na svakog drugacije djeluje,ima ljudi koje i neka manja doze doslovno obori sa nogu,dok mene od 5mg lijepo smiri i normalno funkcioniram.No,izbjegavam piti tablete,cak i one za glavobolju,radije izadjem van i prosetam pa mi prodje nego da se kljukam tabletama,ali eto,u trenucima panicnih napada uzmem taj diazepam.Takoder kao i vecina ljudi koja je dozivjela ili ih ima,panicne napade sam imao doslovno gdje god sam se pojavio,i danas ih imam.Bilo je situacija gdje sam se rasplakao,bilo je situacija sa busom i tramvajem takoder,ali sam uvijek isao nekako protiv svega toga sto svojom voljom sto si nisam mogao dozvoliti da se vracam nazad u stan i ostanem cijeli dan unutra.Ponekad mi je problem otici van i baciti smece u kantu koja je 5 metara od zgrade,a u ducan da ne pricam koji je 10 metara od zgrade.Uglavnom se tjeram,nadjem neki razlog da izadjem i odem tamo gdje trebam.Imam psa zbog kojeg moram izaci iz zgrade i prosetati ga da ne ''trpi'' u stanu,sto je takoreci super razlog da se natjeram u setnju ali svejedno jos uvijek imam problem jer u vecini slucajeva dobijem napad panike.Katkad ih mogu kontrolirati,katkad ne,sve ovisi kakav mi je dan.Uglavnom,posvetio sam se drugim stavrima,maknio sam ljude koji su ''pijavice'' energije,jednostavno ne idem tamo gdje ne zelim,ne druzim se sa ljudima koje vec kad ih vidim na vratima muka mi je,u zadnje vrijeme sam poceo puno citati (dobio preporuke za super knjige),slusati meditacijsku glazbu,tj, posvetio sam se više sebi,jer cijeli zivot sam bio posvecen drugima a sebe gurao na dno.Definitivno se osjecam bolje kad malo nesto procitam,kad sa ljudima razgovaram i ne mislim na sve ovo.Uglavnom,bas bio volio da mi se jave ljudi koji imaju isti problem,da pricamo,da razmjenimo iskustva,da jednostavno ''kukamo'' kad nam je tesko,mislim da to puno pomaze,zato se javite slobodno,biti ce mi jako drago.E DA,narucio sam jedne kapsule iz amerike,koje su prirodne i napravljene su za panicne napade,anksioznost,opcenito stres,a ne izazivaju ovisnost.Skupe su ko vrag ali sam ih odlucio uzeti i probati jer sam puno citao o njima i mnogima su pomogle,pa cu vidjeti.Kazem,na svakog drugacije djeluje tableta,tako da necu sada pisati kako ce kapsula sve rijesiti,ali vrijedi probati.Jedva cekam da stignu i da ih isprobam.Uglavnom,javite se u pm.Biti ce super razgovarati sa nekim tko je u svemu ovome.Veliki pozdrav svima

[Logicus]

Jedna od jednostavnijih stvari koje sam uživotu rješio je to što sam svladao panične napade. Tako banalno, a opet mi je trebalo 5-6 dobrih godina da to uradim, a to je prepuštanje.

Kad sam se (najjačem) napadu totalno prepustio (tipa, ajd ubij me pi.da ti materina, preživia sam te 8.4 milijuna puta, ajd me sad ubij). I prestao je u kratkom vremenu.

Još sam iskusio par slabijih nakon (al bi ih sasjekao u korjenu ne pridavajući im nikakvu pažnju). I evo punih 5 godina nikakvih problema nema.

[ellyon]

Logicus kaže:

Jedna od jednostavnijih stvari koje sam uživotu rješio je to što sam svladao panične napade. Tako banalno, a opet mi je trebalo 5-6 dobrih godina da to uradim, a to je prepuštanje.

Kad sam se (najjačem) napadu totalno prepustio (tipa, ajd ubij me pi.da ti materina, preživia sam te 8.4 milijuna puta, ajd me sad ubij). I prestao je u kratkom vremenu.

Još sam iskusio par slabijih nakon (al bi ih sasjekao u korjenu ne pridavajući im nikakvu pažnju). I evo punih 5 godina nikakvih problema nema.

vidis, ja to nikako ne mogu, probala bar 100 puta, prema naputku iz one knjige panicaway al svaki put ja se userem u gace i tu je kraj. imas kakav tips u vezi tog prepustanja??

[marko24cro]

Ja sam također par puta uspio na taj način da se ''prepustiš'' pa šta bude,no ne pomogne uvijek.U zadnje vrijeme mi jako pomaze vjezba disanja.Vec znam kad ce me pokupiti napad panike i osjetim kad dolazi i odmah krenem sa disanjem,i gotovo da napad panike ni ne dođe.Svakakvih nacina ima,svasta nesto ljudi isprobaju,nekima pomogne,nekima ne.
Svaka cast onima koji se ''prepuste'' ,ja bas i ne mogu,kao i vecina.

[ray of light]

možete vi pronalaziti načine izbjegavanja ili olakšavanja PA, ali ono što treba napraviti jest kroz psihoterapiju iskopati uzrok, tek tada postoji velika šansa da ćete ih se riješiti
meni je pt bila i jest na 1. mjestu+lijekovi i već godinama nemam pa.

[Pringles]

Poziv na sudjelovanje u istraživanju za sve zainteresirane:

Panični poremećaj - sudjelovanjem u istraživanju osvojite besplatnu KB psihoterapiju

[Šeik_90]

Napad panik bezopasan,nije nitko umro od njega to zapamtite svi koji imate napadaje.
Kada vas zadesi napad,tada se prepustite tim osjećaijma i vidjet ćete kada napad prođe kakvo čovijek olakšanje dobiva,nemoj te se boriti protiv panike,jer je pobjediti nećete samo se prepustite osjećaju tome kada vas zadesi i nemojte misliti što ako,evo ga opet,ajoj jer ti samo izrazi i pomisli vam tjeraju da vas panika sve jače i jače hvata.

[ray of light]

Šeik_90 kaže:

Napad panik bezopasan,nije nitko umro od njega to zapamtite svi koji imate napadaje.
Kada vas zadesi napad,tada se prepustite tim osjećaijma i vidjet ćete kada napad prođe kakvo čovijek olakšanje dobiva,nemoj te se boriti protiv panike,jer je pobjediti nećete samo se prepustite osjećaju tome kada vas zadesi i nemojte misliti što ako,evo ga opet,ajoj jer ti samo izrazi i pomisli vam tjeraju da vas panika sve jače i jače hvata.

ommmmmmmmm

[sranjizam]

znam daj je ljudima najjednostavnije uzeti tabletu...ali je se s ovim problemom nastojim nositi bez toga...ne baš najuspješnije ali trudim se...
uglavnom ove panićne epizode počele su postepeno kao težina ili smetnje u disanju i to u zatvorenim prostorima koji su krcati ljudima,onda u svim većim gužvama na otvorenom prostoru,na ulici.. u biti u svakoj situaciji u kojoj bi ja osjetila strah,nelagodu ili osjećaj da me ljudi promatraju,osuđuju...prva reakcija je bila da izbjegavam sve slične situacije ali izbjegavanje situacija koje su okidači samo je pogoršalo stvar...kad bi bila primorana vratiti se na mjesto koje mi stvara nelagodu napadaj bi se ponovio i to gori...
i tako sam postepeno počela dozirati neugodne situacije i povećavati "dozu"...namjerno sam odlazila na mjesta koja mi izazivaju paniku i suočavala se uvijek iznova sa istim strahovima..napadaji nisu prestajali naprotiv postali su mnogo intenzivniji ali u tim trenucima tog nemogućeg straha razvila sam jedan trik,trening ne znam kako bi to nazvala...uglavnom u trenutku kad proživljavam ono najgore na trenutak zastanem, um pročistim od svih misli zamislim,vizualiziram strah i počnem duboko disati...tako duboko da mi se rebra duplo rašire...zaboravim na vrijeme,sebe, cijelu tu situaciju i dišem..prvo intenzivno duboko a onda polagano smanjujem udisaje...i nekako napadaj splasne...doslovno vizualiziram da čistim tijelo od energije straha...
e da... ljudi me cijelo vrijeme čudno gledaju...

[marko24cro]

sranjizam kaže:

znam daj je ljudima najjednostavnije uzeti tabletu...ali je se s ovim problemom nastojim nositi bez toga...ne baš najuspješnije ali trudim se...
uglavnom ove panićne epizode počele su postepeno kao težina ili smetnje u disanju i to u zatvorenim prostorima koji su krcati ljudima,onda u svim većim gužvama na otvorenom prostoru,na ulici.. u biti u svakoj situaciji u kojoj bi ja osjetila strah,nelagodu ili osjećaj da me ljudi promatraju,osuđuju...prva reakcija je bila da izbjegavam sve slične situacije ali izbjegavanje situacija koje su okidači samo je pogoršalo stvar...kad bi bila primorana vratiti se na mjesto koje mi stvara nelagodu napadaj bi se ponovio i to gori...
i tako sam postepeno počela dozirati neugodne situacije i povećavati "dozu"...namjerno sam odlazila na mjesta koja mi izazivaju paniku i suočavala se uvijek iznova sa istim strahovima..napadaji nisu prestajali naprotiv postali su mnogo intenzivniji ali u tim trenucima tog nemogućeg straha razvila sam jedan trik,trening ne znam kako bi to nazvala...uglavnom u trenutku kad proživljavam ono najgore na trenutak zastanem, um pročistim od svih misli zamislim,vizualiziram strah i počnem duboko disati...tako duboko da mi se rebra duplo rašire...zaboravim na vrijeme,sebe, cijelu tu situaciju i dišem..prvo intenzivno duboko a onda polagano smanjujem udisaje...i nekako napadaj splasne...doslovno vizualiziram da čistim tijelo od energije straha...
e da... ljudi me cijelo vrijeme čudno gledaju...

Veliki pozdrav Svaka cast na hrabrosti!!! Samo jedan savjet za disannje,koji meni jako pomaze. Dakle,disanje u trbuh... Udisaj na nos,par sekundi zadrzi zrak i izdisaj na usta. Kazu da to disanje u trbuh a ne u pluca jako pomaze kod stresa,meni je jako pomoglo kod panicnih napada.Kad osjetim da cu dobiti napad panike samo disem duboko u trbuh i to me jako smiri Pozdrav i jos jednom svaka cast!!!

[trinaesto prase]

opet me uhvatio panični napad..počeo je kao lagana treskavica i slabost, malo zamantanosti, valovi vrućine i hladnoće..onda je uslijedila i mučnina..o strahovima da i ne pričam..popila sam helex 0,50 i bilo je nešto malo bolje..svašta sam si radila i govorila...tapkanja, pozitivne afirmacije i blablabla..uglavnom, nisam spavala cijelu noć jer su me zaokupile prisilne misli i nije baš jednostavno otarasiti ih se..naime, mene zanima da li i vi nakon paničnog napada, osim naravno straha da će se ponovo ponoviti, i dalje imate neke tjelesne senzacije, tipa mučnina ili valove vrućine i hladnoce, trnjenje itd.?..ovo pitam jer me to najviše izluđuje, ne mogu se nikako opustiti i svaka tjelesna senzacija me tjera u još veći strah..