Zivot u SFRJ

[Tomislav B]

[QUOTE]

divizija kaže:

...
ekonomski sustav koji je izabrala bio je osuđen na propast i neuspjeh, i dao je smao dobre rezultate dok ga je "hranila" infuzija od gastarbaitera.

Čekaj. Gasterbajteri da su održavali ekonomski sustav SFRJ na životu?
Kakva bizarna teorija. I skroz neistinita.

to što opet nemamo ništa je posljedica 50 godina vrludanja u krivom smjeru.

Današnje stanje je prije posljedica zadnjih 20 godina potpune pokvarenosti i nesposobnosti grupacije koja je bila većinu vremena na vlasti .

[zdfil]

Život u Jugoslaviji?
Neću ulaziti u političke rasprave, već su se samo osvrnuti na gospodarske prilike.

Naši su starci svi vozili ista vozila (čitaj olupine) marke Zastava, jer ako si htio kupiti strano vozilo, platio bi toliki porez da si mogao kupiti dva ista vozila.

Ja sam kao djete pomorca imao sve igračke koje su imale i djeca na "trulom" zapadu, dok su se neki moji prijatelji, djeca radnika iz kombinata i tadašnjih firmi, igrali sa pokojom ružnom igračkicom Fiće i sličnim nemaštovitim igračkama.

Moj stric je sa 17 godina otišao u Australiju trbuhom za kruhom, a sljedila ga je i moja teta nakon nekoliko godina.

Moja druga teta i njezin muž su kao prosvjetni radnici radili punih 25 godina u Jugoslaviji, ali stana dobili nisu. A uplaćivali su u stambeni fond kao i svi drugi.

Moj je otac studirao na način da je morao uzeti stipendiju kako bi imao što jesti za vrijeme studiranja, a nosio je staru odjeću koju bi mu dala rodbina.

Ja sam kao djete morao čekati u redu i pola sata kako bih kupio kruh i mljeko, jer, moj Bože, što će u jednom kvartu sa 5.000 ljudi više od jedne trgovine.

Pa sada neka svatko izvuče zaključak.

[demon]

Svaka ti je na mistu, ali ti je način određivanja di je bilo bolje kriv.

Recimo na isti način se može dokazati da je život u SFRJ, FNRJ i kraljevini Jugoslaviji bio bolji nego život u NDH.

Moja gazdarica u Zagrebu je stalno govorila kako je najbolji život bio u kraljevini, a najgori u NDH. Normalno ona je u doba kraljevine živjela u Jurišićevoj, tamo joj je stati imao zgradu gdje je u prizemlju bio veliki dućan, ona i sestre su se školovale se na gornjem gradu a braća po fakultetima po Europi i slično... u isto vrime su mom pradidu umirala dica od pothranjenosti...

[demon]

Jugoslavija je bila represivna država, nije bilo slobode govora, tiska, za običnu nepoćudnu pjesmu si bio osuđivan i slično. Uzdržavali smo tzv. nerazvijene, a nismo ulagali u svoju zemlju (pri tome mislim na tadašnju SRH), drugim riječima uzimao nam se mukom zarađen novac kako bi se financirala izmišljena radna mjesta po nerazvijenim republikama...

Ukratko stalno nas se potkradalo, a mi se nismo smili buniti jer bi završili u zatvoru obično optuženi kako smo nacionalisti, ustaše i slične budalaštine...

[Alberto69]

Da odes malo u SAD i zapjevas stogod iz KKK repertoara? A? E ista ti je bila represija u SFRJ. To je civilizacijski doseg. Ne smijes siriti vjersku, rasnu i nacionalnu mrznju.
Ako se izuzmu Zagreb i obala ostatak Hrvatske je bio nerazvijen. A obalu su donijeli jugoslavenski partizani.
Inace je u vrijeme SFRJ, a i RH, oko 65-70 % turistickog priliva dolazilo iz Istre (plus Opatija). E sad, proturjecje cijele price je da se 1971. protiv "pljackanja hrvatskog turistickog novaca" nije digla ni jedna osoba u Istri i Opatiji (odnosno jest pateticni Vice Vukov). Digli su se ljudi koji uglavnom potjecu iz Dalmacije. A od njih jedina je Savka rodjena i zivila na moru. Ostali (razni Budise, Gotovci, Veselice itd) su prvi put vidjeli more kad su isli na odsluzenje vojnog roka u JNA.

[Alberto69]

zdfil kaže:

Život u Jugoslaviji?
Neću ulaziti u političke rasprave, već su se samo osvrnuti na gospodarske prilike.

Naši su starci svi vozili ista vozila (čitaj olupine) marke Zastava, jer ako si htio kupiti strano vozilo, platio bi toliki porez da si mogao kupiti dva ista vozila.

Ja sam kao djete pomorca imao sve igračke koje su imale i djeca na "trulom" zapadu, dok su se neki moji prijatelji, djeca radnika iz kombinata i tadašnjih firmi, igrali sa pokojom ružnom igračkicom Fiće i sličnim nemaštovitim igračkama.

Moj stric je sa 17 godina otišao u Australiju trbuhom za kruhom, a sljedila ga je i moja teta nakon nekoliko godina.

Moja druga teta i njezin muž su kao prosvjetni radnici radili punih 25 godina u Jugoslaviji, ali stana dobili nisu. A uplaćivali su u stambeni fond kao i svi drugi.

Moj je otac studirao na način da je morao uzeti stipendiju kako bi imao što jesti za vrijeme studiranja, a nosio je staru odjeću koju bi mu dala rodbina.

Ja sam kao djete morao čekati u redu i pola sata kako bih kupio kruh i mljeko, jer, moj Bože, što će u jednom kvartu sa 5.000 ljudi više od jedne trgovine.

Pa sada neka svatko izvuče zaključak.

Pomorci bi trebali imati dobar uvid u stanje drustava i ekonomija u cijelom svijetu. Pa se moze porediti.

SFRJ je bila unikalni pokusaj gradnje vlastitog drustva na ovom prostoru. Sva druga drustva, i prije i poslije su obican dodatak necijim tudjim drustvima. A graditi bilo sto, svojim rukama i pamecu nije lako. Kokosinjac nije lako napraviti, a treba nesto dasaka, cavala, pila i cekic. I klijsta. No, zato ce se na svakog tko ga sam gradi naci deset pametnjakovica koji ce kritizirati njegov rad, a o spominjanju velebnih njemackih da se ne govori. Mislim da su rezultati djelovanja “antijugoslavenske” gospode zadnjih 20 g. dovoljno ociti. Do SFRJ ovdje nije bilo nista. I opet smo u situaciji da nemamo nista. I jos jednom, ni jedan stari komunista ne bi nista danasnjim vlastodrscima prigovorio da su nastavili graditi nase drustvo (samostalna Hrvatska ili Jugoslavija, nebitno), s najvecim mogucim stupnjem autonomnosti koja je moguca u danim okolnostima. Ako nista drugo, ostali su kadrovi koji su znali raditi, osmisliti i realizirati projekte from the scratch, rjesavati probleme, unaprjedjivati proizvodnju. Sav je taj kadar ili vani, ili u mirovini, ili lupaju stambilje u drzavnoj sluzbi. Mi cemo za 10 g. imati manje kadra sposobnog za pravi rad nego 1945.

Neovisnost kosta, a jadan je onaj koji u potpunosti ovisi o drugome.


Skolovanje je bilo besplatno. I eto, netko tko nije ljubio to drustvo je dobio stipendiju. Medju ostalim deluxe domoljub Bilic (Lica nacije) Titovu stipendiju. Moj je rodjak imao 3 stipendije (bio u Partiji tada, sad se nerado sjeca toga). Susjedi je muz poginuo na gradjevini. Muzevljeva joj je firma dala stan, djeci stipendije, besplatne knjige i ljetovanja. Gospodja je bila i ostala veliki vjernik. I veliki stovatelj socijalizma i Jugoslavije. Vjernik mi je bio prijatelj koji se rodio u obitelji od devetero djece (zvali su ih dece 9, tj DC-9). Otac takodjer poginuo na gradjevini, mati domacica. Svi zavrsili fakultete. Za sve se drzava pobrinula. Proturjecno je da je jedva docekao propast SFRJ iako je znao (odgovor na moje direktno pitanje) da se mogao skolovati samo u prijasnjem drustvu.

I inace su se prema SFRJ najgore ponijeli ljudi koji su od nje najvise dobili. Njihovo je licemjerje preovladavajuci moral u danasnjoj Hrvatskoj. Moje mi osobno iskustvo govori da su casniji ljudi koji su ciste ustase od ovih zicarosa. Neusporedivo.


Odnos najvise i najnize place je bio 8:1. Stalno se stedilo i mislilo na buducnost. Gospodje koje su radile u SDK (FINA danas) se zale da su jedva sastavljale kraj s krajem. Na stranu sto ne spominju da su sve dobile stanove od drzave, no prica je indikativna. Nekakva birokratska elita je po placama bila u rangu sa sljakicima. Danasnja birokracije je bogata, rastrosna i bahata. Imaju visestruko vece place od privrede i trgovine, a jako malo rade. Ako uopce. I voze lijepe nove aute. Koje su zaradili vlastitim radom?


Daleko od toga da je bila idealna. U Partiji gomila smeca (evo ih danas u HDZ-u, SDP-u, pa cak i HSP-u). Zaletili se sa dizanjem kredita sedamdesetih, no trecina vracena osamdesetih (otud te stednje). Veliko popustanje radne discipline od sredine sedamdesetih. Sve su to bili veliki problemi, ali je pristup bio ispravan. Problemi se lako rijese ako se ima volje. Ako se nema…

Pogledajte oko sebe.

[Dilecto Filio]

alberto, tvoji postovi na ovoj temi polako prelaze u apologetske pamflete. od sada ću sankcionirati sve takve unose, kao i odgovore drugih na njih.

[oxydant]

Dilecto Filio kaže:

alberto, tvoji postovi na ovoj temi polako prelaze u apologetske pamflete. od sada ću sankcionirati sve takve unose, kao i odgovore drugih na njih.

Unapred se izvinjavam što sebi dozvoljavam nekakvo drugo mišlenje u od-
nosu na moderatora-e,ali mi se čini da je strogoća glede uvaženog publikuma i pisaca postova ,povremeno destimulirajuća ,posebice u odnosu na one duhovite! Na taj način samo se potsećamo na prohujala vremena, kada su se vicevi na račun vlasti mogli pričati u proverenom krugu prijatelja,u pola glasa(kao štoje neko napisao u svome postu).A pojedini pisci postova nam upravo pričaju"istinu" o stanju u bivšoj državi na vickast i duhovit način.Zašto bi nam to zadovoljstvo DANAS bilo uskraćeno ?!

[demon]

Alberto69 kaže:

Da odes malo u SAD i zapjevas stogod iz KKK repertoara? A? E ista ti je bila represija u SFRJ. To je civilizacijski doseg. Ne smijes siriti vjersku, rasnu i nacionalnu mrznju.
Ako se izuzmu Zagreb i obala ostatak Hrvatske je bio nerazvijen. A obalu su donijeli jugoslavenski partizani.
Inace je u vrijeme SFRJ, a i RH, oko 65-70 % turistickog priliva dolazilo iz Istre (plus Opatija). E sad, proturjecje cijele price je da se 1971. protiv "pljackanja hrvatskog turistickog novaca" nije digla ni jedna osoba u Istri i Opatiji (odnosno jest pateticni Vice Vukov). Digli su se ljudi koji uglavnom potjecu iz Dalmacije. A od njih jedina je Savka rodjena i zivila na moru. Ostali (razni Budise, Gotovci, Veselice itd) su prvi put vidjeli more kad su isli na odsluzenje vojnog roka u JNA.

Pola nacionalističkih pjesama su imali veze sa nacionalizmom kao Mara s krivim rođom. "Patetični" Vice je stigmatiziran kao nacionalist jer je nokautirao vojno lice u odmaralištu u Baškom Polju koje ga je provociralo. Mišo Kovač je rekao da je njega neko toliko provocirao da bi on postupio isto.

Pitanje Istre je riješeno tek Osimskim sporazumima. Ljudi se tamo nisu bunili jerbo su još uvijek bili u strahu od zapadnih susjeda. Dotični sporazumi su potpisani tek 1975..

Svi ti ljudi koje si nabrojao jesu Dalmatinci sviđalo se to tebi ili ne. Zaboravio si spomenuti Srećka Bijelića. On je još jedan koji ti je vidio more "tek kad je išao u vojsku". Dotični je inače bio Srbin. Toliko o nacionalizmu i KKK-u te ostalim glupostima.

[Ringo10]

divizija kaže:

milošević nije ideološki bio ništa. nikakav velikosrpski nacionalist, ali ni komunist također. iako potječe iz komunističke obitelji, mislim da je njemu osobno partija bila samo karijera, a kasnije nacionalizam sredstvo vladanja.
ideološki mu je bilo svejendo. da je mogao, zapalio bi mase bilo čime, ali krajem osamdesetih to se moglo samo nacionalizmom. on je jednostavno kao lukavac uočio što prolazi, i to iskoristio da si stovri popularnost i dočepa se vlasti, i kansije održava na njoj.
njegova žena JESTE bila komunist, i imala je utjecaj na njega značajan. on nije pokrenuo rat da bi poništio AVNOJ, već da bi spriječio stvaranje demokratske jugoslavije, jer bi on osobno, njegova partija i njegova nacija izgubili položaje koje su u AVNOJskoj jugoslaviji imali. u tom kontekstu su se velikosrpski nacionalizam i jugokomunizam našli u interesnoj simbiozi.
velikosrpski nacionalisti nisu podnosili AVNOJski federalizam, no realno, jugosalvije je dugo bila dirigirana federacija odozgo, centralistički upravljana.
tek posljednjim ustavom i posebno titovom smrću, republike su uvelik stekle obilježja državnosti.

Milošević nije bio nikakav komunist.Taj sa komunizmom veze nije imao. Ni sa marksizmom, niti je to ikada spominjao. Njegova ideologija je bila i ostala velikosrpstvo.

Cilj njegovog pohoda koji je osmišljen u srpskim intelektualnim krugovima je prekrajanje juge u velikosrpsku vorevinu. Prvi na udaru je bio Ustav 74, a zatim i sam AVNOJ pošto se spski nacionalizam sa federalizmom nikada nije pomirio.


Njegov žena je bila ortodoksni komunist ali ono što ljudi ne shvaćaju je to da su srpski komunisti bili mahom unitaristi za razliku od recimo hrvatskih komunista. Račanu, Sardeliću, LAtinu i raznim drugima se svašta može prigovoriti ali da su bili unitaristi tipa Slobine žene, to je glupost. I među komunistima ima razlika uvjetovanih nacionalnom pripadnošću.

I na kraju da ilustriram ovo o Miloševiću, netačno je da je on iz komunističke obitelji. Ništa dalje od istine nema, jer Slobo potječe iz obitelji pravoslavnih svećenika. Njegov otac je bio jedan prilično velikosrpski orjentiran pravoslavni pop koji je počinio samoubojstvo. A mali se Slobić uvalio u Partiju iz čisto karijerističkih pobuda, a u duši bio četnik i četnik ostao do kraja. Mama mu jeste bila u partiji i kakav je to brak između popa i partijašiće bio, možemo zamisliti. Inače i mama je izvršila samoubojstvo.
Eto iz kakve obitelji psihopatskih tipova dolazi Milošević.

[Ringo10]

Alberto69 kaže:

Da odes malo u SAD i zapjevas stogod iz KKK repertoara? A? E ista ti je bila represija u SFRJ. To je civilizacijski doseg. Ne smijes siriti vjersku, rasnu i nacionalnu mrznju.
Ako se izuzmu Zagreb i obala ostatak Hrvatske je bio nerazvijen. A obalu su donijeli jugoslavenski partizani.
Inace je u vrijeme SFRJ, a i RH, oko 65-70 % turistickog priliva dolazilo iz Istre (plus Opatija). E sad, proturjecje cijele price je da se 1971. protiv "pljackanja hrvatskog turistickog novaca" nije digla ni jedna osoba u Istri i Opatiji (odnosno jest pateticni Vice Vukov). Digli su se ljudi koji uglavnom potjecu iz Dalmacije. A od njih jedina je Savka rodjena i zivila na moru. Ostali (razni Budise, Gotovci, Veselice itd) su prvi put vidjeli more kad su isli na odsluzenje vojnog roka u JNA.

taj takozvani ZApad postaje sve restriktivnji što se slobode govora tiče. Zaista, za razliku od prošlih vremena možeš ozbiljno najebati ako nekoga zajebavaš po nacionalnoj ili rasnoj osnovi pa makar to bila i šala.

[d@d@]

Henry T kaže:

de momče smiri malo....
iako vidim da si nešta stariji sa sigurnošću ti mogu reć da se na zapadu puno bolje živjelo nego ovdje...imam bratića koji je rođen 1980 u njemačkoj i znam
da njegov stari koji nije bitno šta po zanimanju , dovoljno je reći 3 razreda srednje škloje svake dvije godine počevši od 70 mijenjeao novog audija...imao je do sada sve modele i 6 i 8-ice i sve kurce palce....
a ti ovdje si imao parne i neparni dane kad si smio voziti a kada ne ,prašak za pranje veša neki ruski za koji se čekalo u redu, a o markiranoj robi ...recimo levisicama se moglo sanjati .....za prvi dio posta ono as selom sve pet ali ne trakeljaj

Rubel i Fax Helzim je i još uvijek proizvodi Saponija Osijek, a levisice je radio Vartex, ali većina te robe je išla u izvoz a ostaci nisu bili dovoljni za YU tržište, nas je svih zajedno bilo 15-tak miljuna.

Problem malog izbora robe je itekako nadoknađivala kvaliteta. I danas na policama stoje Domaćice, Moto keksi, Jafe, Podravkin konzervans u tubi, gavrilovićeve paštete,a vratila se i prešana šunka u trokutastoj konzervi.

Da mi je samo jednom doćepat se one tirolske iz 80-tih. Svo ovo stranjsko sranje se može sakrit pred tim okusima.

[sjeverni vjetar]

Alberto69 kaže:

Pomorci bi trebali imati dobar uvid u stanje drustava i ekonomija u cijelom svijetu. Pa se moze porediti.

SFRJ je bila unikalni pokusaj gradnje vlastitog drustva na ovom prostoru. Sva druga drustva, i prije i poslije su obican dodatak necijim tudjim drustvima. A graditi bilo sto, svojim rukama i pamecu nije lako. Kokosinjac nije lako napraviti, a treba nesto dasaka, cavala, pila i cekic. I klijsta. No, zato ce se na svakog tko ga sam gradi naci deset pametnjakovica koji ce kritizirati njegov rad, a o spominjanju velebnih njemackih da se ne govori. Mislim da su rezultati djelovanja “antijugoslavenske” gospode zadnjih 20 g. dovoljno ociti. Do SFRJ ovdje nije bilo nista. I opet smo u situaciji da nemamo nista. I jos jednom, ni jedan stari komunista ne bi nista danasnjim vlastodrscima prigovorio da su nastavili graditi nase drustvo (samostalna Hrvatska ili Jugoslavija, nebitno), s najvecim mogucim stupnjem autonomnosti koja je moguca u danim okolnostima. Ako nista drugo, ostali su kadrovi koji su znali raditi, osmisliti i realizirati projekte from the scratch, rjesavati probleme, unaprjedjivati proizvodnju. Sav je taj kadar ili vani, ili u mirovini, ili lupaju stambilje u drzavnoj sluzbi. Mi cemo za 10 g. imati manje kadra sposobnog za pravi rad nego 1945.

Neovisnost kosta, a jadan je onaj koji u potpunosti ovisi o drugome.


Skolovanje je bilo besplatno. I eto, netko tko nije ljubio to drustvo je dobio stipendiju. Medju ostalim deluxe domoljub Bilic (Lica nacije) Titovu stipendiju. Moj je rodjak imao 3 stipendije (bio u Partiji tada, sad se nerado sjeca toga). Susjedi je muz poginuo na gradjevini. Muzevljeva joj je firma dala stan, djeci stipendije, besplatne knjige i ljetovanja. Gospodja je bila i ostala veliki vjernik. I veliki stovatelj socijalizma i Jugoslavije. Vjernik mi je bio prijatelj koji se rodio u obitelji od devetero djece (zvali su ih dece 9, tj DC-9). Otac takodjer poginuo na gradjevini, mati domacica. Svi zavrsili fakultete. Za sve se drzava pobrinula. Proturjecno je da je jedva docekao propast SFRJ iako je znao (odgovor na moje direktno pitanje) da se mogao skolovati samo u prijasnjem drustvu.

I inace su se prema SFRJ najgore ponijeli ljudi koji su od nje najvise dobili. Njihovo je licemjerje preovladavajuci moral u danasnjoj Hrvatskoj. Moje mi osobno iskustvo govori da su casniji ljudi koji su ciste ustase od ovih zicarosa. Neusporedivo.


Odnos najvise i najnize place je bio 8:1. Stalno se stedilo i mislilo na buducnost. Gospodje koje su radile u SDK (FINA danas) se zale da su jedva sastavljale kraj s krajem. Na stranu sto ne spominju da su sve dobile stanove od drzave, no prica je indikativna. Nekakva birokratska elita je po placama bila u rangu sa sljakicima. Danasnja birokracije je bogata, rastrosna i bahata. Imaju visestruko vece place od privrede i trgovine, a jako malo rade. Ako uopce. I voze lijepe nove aute. Koje su zaradili vlastitim radom?


Daleko od toga da je bila idealna. U Partiji gomila smeca (evo ih danas u HDZ-u, SDP-u, pa cak i HSP-u). Zaletili se sa dizanjem kredita sedamdesetih, no trecina vracena osamdesetih (otud te stednje). Veliko popustanje radne discipline od sredine sedamdesetih. Sve su to bili veliki problemi, ali je pristup bio ispravan. Problemi se lako rijese ako se ima volje. Ako se nema…

Pogledajte oko sebe.

druga Jugoslavija je bila promašaj kao i svaka druga socijalistička tvorevina, manji od ostalih u onoj mjeri u kojoj je bila udaljenija od idealnog marksističog sustava od ostalih

određeni dio druge Jugoslavije postojao je relativno veliki (dijelom papirni, ali dijelom stvarni) gospodarski rast i povećanje općeg blagostanja - za što se samom socijalizmu nema smisla posebno zahvaljivati

tj. smiješno je uspoređivati gospodarski rast nastao u drugoj Jugoslaviji s onime što je išlo poslije iz bezbroj razloga - između ostaloga zbog jedinstvenog trgovinskog položaja između istočnog i zapadnog bloga, strane pomoći, socijalizma više manje nije bilo u poljoprivredi (valjda jedina socijalistička zemlja u kojoj ljudi nisu gladovali ) i uslužnom sektoru, možda i najvažnije što je postojala u fazi demografske tranzicije u kojoj je praktično u svim "republikama" postojao maksimum udjela radno sposobnog stanovništva

nadalje, u toj vrijednoj socijalističkoj jugoslaviji komunistička vlast je prisilno oduzimala svome stanovništu potrošnju i od nastanka do raspada je lupala u bespotrebne investicije koje nikada nisu opravdale investirano - i tu ne pričamo samo o stadionima i sličnoj nerentabilnoj infrastukturi, već i o tome da je većina proizvodnih subjekata većinu vremena funkcionirala ispod svojih proizvodnih mogućnosti - građene su tvornice koje nikome nisu trebale, koje nisu imale ni tržišta ni sirovina, jedino što su u biti imale kapital koji ničemu nije služio i time postajao bezvrijedan i višak radne snage

Hrvatska se još uvijek oporavlja od toga nasljeđa i još uvijek je jedna strana gospodarskog problema industrijsko nasljeđe koje ne uspijeva postati rentabilno (drugi bi bio što se cijela ekonomska politika 15+ godina svodi na precjenjenu valutu, ali to nam ovdje nije tema)

sam sustav je iscrpio zemlje nad kojima je parazitirao, ekološka i demografska katastrofa koju je pripremio mogle su dovesti jedino do njegova kolapsa, a jedino pitanje koje je bilo otvoreno bilo je koliko će spektakularni i krvavi taj kolaps biti

a da kojim bajkovitim slučajem komunizam nije baš nigdje pao i dan danas imamo drugu Jugoslaviju sa svojim socijalizmom i narodima i narodnostima, optimistička procjena bi bila da bi životni standard bi bio gori od onoga u 1980-im (uz zapadne subvencije...)

ali ti slobodno ne dopusti da ti činjenice stanu na put

[Janos]

zdfil kaže:

Život u Jugoslaviji?
Neću ulaziti u političke rasprave, već su se samo osvrnuti na gospodarske prilike.

Naši su starci svi vozili ista vozila (čitaj olupine) marke Zastava, jer ako si htio kupiti strano vozilo, platio bi toliki porez da si mogao kupiti dva ista vozila.

Ja sam kao djete pomorca imao sve igračke koje su imale i djeca na "trulom" zapadu, dok su se neki moji prijatelji, djeca radnika iz kombinata i tadašnjih firmi, igrali sa pokojom ružnom igračkicom Fiće i sličnim nemaštovitim igračkama.

Moj stric je sa 17 godina otišao u Australiju trbuhom za kruhom, a sljedila ga je i moja teta nakon nekoliko godina.

Moja druga teta i njezin muž su kao prosvjetni radnici radili punih 25 godina u Jugoslaviji, ali stana dobili nisu. A uplaćivali su u stambeni fond kao i svi drugi.

Moj je otac studirao na način da je morao uzeti stipendiju kako bi imao što jesti za vrijeme studiranja, a nosio je staru odjeću koju bi mu dala rodbina.

Ja sam kao djete morao čekati u redu i pola sata kako bih kupio kruh i mljeko, jer, moj Bože, što će u jednom kvartu sa 5.000 ljudi više od jedne trgovine.

Pa sada neka svatko izvuče zaključak.

danas to sve imamo ,ali imao i dug od 50 milijardi,

pa normalno da je morao uzeti stipendiju,

[Alte]

sjeverni vjetar kaže:

druga Jugoslavija je bila promašaj kao i svaka druga socijalistička tvorevina, manje od ostalih u onoj mjeri u kojoj je bila udaljenija od idealnog marksističog sustava od ostalih

Ovo je recenica koja IMHO najbolje opisuje SFRJ, bila je s$ebana ali ne toliko s$ebana kao zemlje iza "zavjese" zbog gore spomenutog razloga.

Stari mi je pricao o svojem putovanju u Berlin :"ma zivi uzas kak je istocni dio izgledao, Yuga je bila Amerika za njih".

[Hroboatos]

Meni ovo više izgleda kao tema za politiku- a i bilo ih je k'o šodera.
Za nekakvu povijesnu analizu trebalo bi...što ? Da se daju ekonomski parametri prije, poslije, nakon, pa isti za druge zemlje, pa jooš kulturološko-povijesna analiza....previše posla, to bi bilo deblje od onih papira za pritup EU.

Od oka, mislim da tu nema velikih misterija.

1. partijska komunistička država, ali blaža od istočnih. Otapanje je počelo pdprilike od pada Rankovića, ili sl. Jest li znali da je uoči pada, u Srbiji 8% odrsalih ljudi imalo dossier UDBA-e, 36% na Kosdvu i 67% u Hrvatskoj ? Ako niste, sada znate.

2. zlatno doba Jugoslavije je bilo kratko, negdje od 1973/4 do 1979. To su bile one godine kad je hrpa kjudi riješila stambeno pitanje. U Hrvatskoj je preko 75% ljudi u vlasništvu nekretnina, a u Njemačkoj 22%. O SAD da i ne govorimo.

3. ostalo je bilo miješano, i teško je reći što je nastalo baš u to doba, a što se nadovezivalo na stanje prije rata, pa i A-U.

4. nemam nekih emocija prema toj Jugi, ni mržnje ni nostalgije. Već rekoh, dominantna impresija mi je.....sivilo. Išao sam gledati "Annie Hall" Woodyja Allena s, mislim, dvije godine zakašnjenja. Nije bilo dosta ljudi- 5 je bio minimum- pa nam je redar vratio karte, ništa od predstave. U studomu, Šari, po dva špijuna na katu.
Posebno je bilo kilavo nakon Titove smrti, par-nepar, redovi za ulje i deterdžent (nisam išao, ali majka jest). Početak veće slobode i raspadanja od sredine 80-ih, sa Slovencima- Vroči Kaj i slovenska seksualna revolucija , a onda i Mladina.

Istodobno nesloboda i osjećaj sigurnosti za male ljude koji su nojevski živjeli. Tabu teme- Jasenovac, Stepinac, Bleiburg, .... što je bilo s Jovankom 77.

Bilo pa prošlo. Ne razumijem ljude koji o tom naklapaju. OK, nije loše ponekad reminiscirati o prošlosti, no idealizirati ju na takav način je infantilno. Kao da imaš 35 godina i kukaš kako je bilo dobro kad si imao 10 i nisi se morao boriti u životu jer su drugi radili i mislili za tebe, imao su skučeni radijus kretanja, ali je odgovornost ležala na drugima. Da maknemo i svu represiju i laž (što je nemoguće, ali eto)- nekako je glupo da odrasla osoba cvili za djetinjstvom.

[Daniel.N]

uvijek je "prije bilo bolje"

[Tuli_Kupferberg]

Daniel.N kaže:

uvijek je "prije bilo bolje"

To ja stalno govorim.

[fgzcvijetic]

Daniel.N kaže:

uvijek je "prije bilo bolje"

E, onda sam mogao puno toga što danas više ne mogu....

No, još mali detaljić

Puno ih ovdje spominje i par nepar i redove za kruh, mlijeko, kavu, deterdžent... (DUŠKO) ja sam to sve i doživio i stajao u redovima i koliko god onda rogoborio, sada znam da je u tome i bilo nekog smisla.

Pitam se u kakvim redovima ćemo stajati u bliskoj budućnosti kada se budu vraćali HR dugovi? Pred ubožnicama i javnim kuhinjama...

[ExOduS442xb]

Malo sam prelistao unazad par stranica temu i odlucio napisat par stvari.

sjeverni vjetar kaže:

druga Jugoslavija je bila promašaj kao i svaka druga socijalistička tvorevina, manji od ostalih u onoj mjeri u kojoj je bila udaljenija od idealnog marksističog sustava od ostalih

SFRJ je bila promašaj? A današnja Hrvatska nije? Cekaj, unazad 20 godina nasa država nije napravila ni jednu stvar za koju je se vrijedi spominjat.
O ratu ne pricamo.
Pazi sad: 1949: Je godina kada su zadnji dijelovi Jugoslavije obnovljeni iz ostataka rata koji je završio prije 3-4 godine.
Cijela industrija je dignuta na noge, željeznice/tvornice/ceste, sve je obnovljeno.
1955 u Hrvatskoj ima 15.000 nezaposlenih?
Masa stanovništva je zaposlena, svima je obećano zaposlenje, djeci školovanje, narodu zdravstveno. Zar je to loše?

A mi danas: 1995 je godina završetka rata. Dobro, ajmo pomalo. Velik broj većih i kvalitetnijih firmi je pred uništenjem privatizacijom koja je što nego velika legalizirana pljačka.
Poslije socijalizma u Hrvatskoj nastupa kapitalizam koji sve što je bilo dobro uništava, zasto je bilo potrebno skiniti kvalitetne i obrazovane direktore i staviti neobrazovane seljacine? Kao da se ne zna put firme nadalje.

Za najvece inflacije 89-90 u Hrvatskoj je nezaposlenost dosegla brojku od 160.000, ljudi su se digli na noge, masovno, a danas, danas je normalno da imamo 350.000 milj nezaposlenih i unatoc tome da u usporedbi iz 1991 Hrvatska ima nekih 300.000 manje stanovnika?

sjeverni vjetar kaže:

tj. smiješno je uspoređivati gospodarski rast nastao u drugoj Jugoslaviji s onime što je išlo poslije iz bezbroj razloga -

Zasto? Zasto sto je u vise navrata imala veci gospodarski rast od Kanade i Japana? Nebitno kako je i zasto do njega doslo, bio je velik, a mi danas nismo sposobni ni to napraviti.

sjeverni vjetar kaže:

Hrvatska se još uvijek oporavlja od toga nasljeđa i još uvijek je jedna strana gospodarskog problema industrijsko nasljeđe koje ne uspijeva postati rentabilno

Jeste, privatizacija je najbolja stvar što se Hrvatskoj ikad dogodila, citiram Škegru

zdfil kaže:

Naši su starci svi vozili ista vozila (čitaj olupine) marke Zastava, jer ako si htio kupiti strano vozilo, platio bi toliki porez da si mogao kupiti dva ista vozila.

Moj je otac studirao na način da je morao uzeti stipendiju kako bi imao što jesti za vrijeme studiranja, a nosio je staru odjeću koju bi mu dala rodbina.
.

Ne kazem da nije bilo takvih slucajeva, naravno da je, nije bilo bajno.
Ali usporedi koliko danas ima takvih ljudi i koliko ih je prije bilo, ipak brojka nije ni priblizna.


Moji su imali sasvim drugacije price.
Otac je otisao na faks ekonomije sa kojega se vratio 1969g. Borovo Kombinat (Vukovar) ga je stipendirao i on je odradio sve godine, vratio se i 2-3 mjeseca kasnije dobio posao u Borovu. 1972/73 kupuje si fićeka 850 Deluxe. 1975g. kupuje Citroen GS-a, mislim da svi znamo kakav je to auto bio za 70te, sva 4 diska, servo, 5 vrata, boxer motor, pojam na cesti.

1979g. dobija stan u novoj zgradi, opet omogucila firma
U Borovu se prebacuje u ERC (Elektronsko Računalni Centar) Tamo je radio od neke sredine 70ih, necu nikad zaboraviti pricu, zima je 1979, u Sloveniji su na sastanku sa predstavnicima IBM-a, Kranjska Gora, kupuju se najmoderniji kompjuterski sustavi. Znate, navecer, poslovna vecera, dogovaranja itd.

1984g. kupuje novi auto, Citroen BX, odlazi u Koper po njega, auto je koštao 19 tisuca maraka. Auto je kupio i oplatio u prvoj rati, dosao u salon i kao u filmu, ponio 19 tisuca maraka, stavo u aktovku i auto platio.

Auto je dosao tek 1985 godine

Roditelji kupuju plac 1988 u Vukovaru, a 1989/90 pocinje gradnja kuce. Radovi bili pri kraju, taman smo se trebali useliti kada pocinje rat. Kuca je imala podno grijanje, i stari je mami kupio Bosch-ovu perilicu suđa.
Mojima roditeljima je socijalizam odgovarao, oni su radili ,zaradili, kupili. Moja braća su redovito isla na ljetovanja i skijanja u osnovnoj skoli, život je bio lagodan.

Ono što želim reći je to uvijek postoje oni kojima je dobro i oni kojima loše, ali činjenica je da je danas puno veci broj ljudi kojima je loše nego oni kojima je dobro.