Sa koliko godina u jaslice/vrtic?

[miss daisy]

meni se čini da je odgovor na pitanje iz topica "većina mama smatra da je najbolje vrijeme za vrtić ono kad je njezino dijete krenulo"
jel to racionalizacija ili nešto drugo, tko zna.

pedijatri će zbog statistike učestalosti oboljenja reći da je dobro čekati da dijete ima 3-4 godine (jer se do tada izgradi imunološki. što ne znači da neko dijete koje krene s 4 g neće biti stalno bolesno, niti da neko dijete koje krene s godinu dana neće biti super otporno, da se ne bi sad neki za to hvatali).
ovi od razvojnih teorija će reći da je 3 g dob u kojoj djetetu treba socijalizacija, jer do tada je "dječja igra paralelna, a ne međusobna".


iz mog iskustva je ovako: prošli smo razdvajanje s godinu dana, kad sam se ja vraćala na posao, a on je ostao s nepoznatom osobom, i mogu reći da mi je zaista drago što nije ostao s nepoznatom osobom i još x djece u istoj situaciji. prvi je tjedan bio grozan, u toj dobi djetetu ne možeš objasniti što se događa, i zašto mama koja je čitav dan bila s njim više nije na raspolaganju.
drugo, što se tiče bolesti, ne znam kako će biti kad krene u kolektiv, ali do sada nije bio ni jednom bolestan, što je također plus, jer je lakše s većim djetetom.

a što se tiče socijalizacije, iz promatranja njih nekoliko koji se druže od najranije dobi, djeca trebaju biti okružena drugom djecom.

[mom2be]

ZubaTruba kaže:

Nije istina da u jaslice idu isključivo jednogodišnjaci koji nemaju nikakav drugi izbor. Otkud toliki otpor, pogotovo kod roditelja koji još nisu ni probali jaslice??

nama bi zadnji, ali ono bas bas zadnji izbor bio cuvalica
dijete od godinu dana ne bi ostavila nekome tko nije iz obitelji nikad
vece dijete koje moze ispricati kako je provelo dan ok ali bebu nema sanse
da smo imali opciju dobrodrzecih mladjih baka i deda ostavila bi dijete doma do druge godine ovako su nam jaslice bile prvi izbor

[kajpa]

SummerNight kaže:

vidis proab, ja upravo mislim da dijete treba biti centar svemira prve dvije.

I ja. Jos ako to moze biti mama, kud ces bolje i ljepse.

zato i mislim ono sto sam vec napisala masu puta, do 18 mj bolje s bilo kakvom bakom nego jaslice, do 2, 2.5 bolje ok baka nego jaslice a bolje jaslice nego baka ako je takva da sve radi umejsto djeteta i ne vodi ga u park a poslje 2,5 3 godine obavezno vrtic.

Takav je i moj stav.

proab kaže:

Ja bas ne kuzim ovo o davanju u jaslice samo ako ne postoji "ikakav drugi izbor". Ja bi djetetu nabavila cuvalicu da nije dobio mjesto u privatnim jaslicama, znaci mene jaslice nisu zadnji izbor.

Sto se tu ima kuziti?
Tebi nisu zadnji izbor, jer imas mogucnost uzeti dadilju.
Onaj tko ne moze uzeti neplaceno, nema mogucnosti za dadilju, nema dobrodrzecu i voljnu baku...ili nekoga, ne preostaje mu nista nego da upise dijete u jaslice, zar ne?

[Kjavica]

Ja ne znam bas oko ovoga koliko je tako jako dobro da je dijete u dobi do 3 godine toliko vremena na dna/tjedan u nestabilnoj okolini kao sto su njegovi vrsnjaci?!?
Bolja mi se cini opcija stabilne okoline koja pruža kvalitetan primjer ponašanja, a ne grupa male djece prepune emocija koje ne razumiju niti znaju sta i kako sa njima pa se onda neprimjereni (da ih tako nazovem) obrasci ponašanja prenose lančano.
Ima djece koja su povodljivija i one koja su manje. Mislim da povodljivija djeca mogu vise izvući u tih prvih par godina uz nekog starijeg nego u jaslicama/vrticu. Pa onda kad se malo izgrade, ustabile, osamostale, lakše im je snaći se u jednom takvom kolektivu kao sto je vrtić.

[Kjavica]

proab kaže:

Da sad ne pisem vise o samostalnosti, veliki dio razlika izmedju vrtickog i nevrtickog djeteta nije u tome da "imaju red" vec da ovi drugi cesto ne znaju "cekati svoj red". Npr kad teta cuvalica/baka uzme autic u ruku jeli to zato da jer se ona hoce igrati ili zato sto zeli da se dijete s time igra? Dijete koje provodi vecinu vremena doma u 1:1 je naviklo prakticno uijek biti "na redu" njemu je normalo uzeti deset igracki i igrati se malo s jednom malo s drugom. Njemu je normalo da ono "diktira" igru pa bira kad se voze auti a kad slazu kockice, njemu je normalno da baka gradi tornjic a ono rusi, da kockicu koja ne zeli sjesti na mjesto pomogne baka stavii itd. Jaslicko djete se susrece s puno vise frustracija. Toj istoj igri, kad vidi neko drugo dijete da se igra i hoce uzeti tu igracku - nece je obico dobiti samo tako, a ako pokusa uzeti na silu mozda dozivi i koji ugriz, protestni urlik i sl. Ako se proba igrati s pet igracki odjednom nece sigurno dugo jer ce mu one cetiri ostavljene netko uzeti, umjesto da ono rusi drugima kockice njemu drugi ruse tornjic itd. Uglavnom, jaslicko dijete se puno prije nauci ako vec ne drustvenosti onda bar mirnom suzvotu s drugom djecom, puno je manje centar svemira i mislim da to nije lose, pogotovo ako je to ionako par budnih sati dnevno (ostalo ionako otpadne na jelo, higijenu i spavanje, a to je vise-manje svejedno tko hendla). I druga stvar, djeca se jednostavno igraju drugacije od odraslih. Odrasli igraju smislene igre, djeca se puno ise glpiraju bez ikakvog smisla, a mojima je bas to glupiranje, skakanje, kreveljenje, bezglavo trcanje i sl izvor najvece zabave, ja s druge strane nakn 10 mnuta takve igre nudim kockice, crtic, kuhanje ma bilosto to me vise umori nego bilo koja smislena igra. A oni to obozavaju i neumorni su.

Sve u teoriji zvuči ok, ali u praksi ne. Jer nisu svi takvi da ce ako su sa djetetom doma raditi sve umjesto njega, kao ovaj primjer sta si navela - baka pomogne staviti. Ima baka i mama i bla bla koji nece, uče dijete da napravi samo. Ok pokazat par puta, ali dalje se snalazi. Isto tako i sa ovim slučajevima igre, djeljenja i slično... Moj mali i od kumova mali, skroz iste dobi, oboje doma (nisu u vrticu) i skroz drugačiji - moj njemu daje, kad mu ovaj uzme boli ga don, a ako ga bas potrefi to sta mu je uzeo - uzme si natrag... Od kumova mali radi show program ako mu moj samo i pogleda igracku! A nije da mu doma ista fali, ima svega, ne izgleda kao neko dijete zeljno loptice do te mjere da poludi ako mu je netko uzme... A poludi...
Eto, čisto onako, stvaran primjer.
Karakter igra veliku ulogu, ne samo to sto je netko krenuo ranije u vrtić i suočio se sa stvarnim životom, a netko kasnije.
A kad odemo u igraonicu ne pokazuje nikakve znakove manjka socijalizacije, dapace, iznimno je voljan surađivati i sa drugom djecom i sa tetama, kao da mu je to najnormalnija svakodnevnica. A nije... Svakodnevnica sam mu ja i ostatak obitelji koliko stigne, van grada, bez djece uokolo, bez parkica i sl (samo kaj nisam rodila pa nisam bas u stanju navazat ga okolo i trcat za njim)...
Moje je iskustvo takvo da je super sto je doma! I tvrdim, objektivno, da je super dijete, kažu mi to i drugi, ali ne usudim se reci da je to zato jer smo odlučili da ostanem doma sa njim, nego prvenstveno mislim da je to zato sto on ocito je takav, a ove sve ostale okolnosti u kojima živi mu ocito idu na ruku.

[kajpa]

Kjavica kaže:

Karakter igra veliku ulogu, ne samo to sto je netko krenuo ranije u vrtić i suočio se sa stvarnim životom, a netko kasnije.

Moje je iskustvo takvo da je super sto je doma! I tvrdim, objektivno, da je super dijete, kažu mi to i drugi, ali ne usudim se reci da je to zato jer smo odlučili da ostanem doma sa njim, nego prvenstveno mislim da je to zato sto on ocito je takav, a ove sve ostale okolnosti u kojima živi mu ocito idu na ruku.

Ja bih rekla da je i jedno i drugo u igri. Da osim njegovog karaktera, zasluge imas i ti koja ga odgajas, koja si uz njega cijeli dan.

proab kaže:

Da sad ne pisem vise o samostalnosti, veliki dio razlika izmedju vrtickog i nevrtickog djeteta nije u tome da "imaju red" vec da ovi drugi cesto ne znaju "cekati svoj red".

Mislim da to stoji...i da je za dijete stvarno dobro da ide u vrtic.
Ali ako govorimo o jaslicama i djeci od 1 godine...ne slazem se. Nece djeca postati takva zato sto ne idu u jaslice.

Jaslicko djete se susrece s puno vise frustracija.

Je li to bas jako dobro za njega?
Kad procitam ovu recenicu, nekako si ne mogu sloziti s time da je to dobro. Zasto bi bilo dobro da se susrece s puno vise frustracija?

Uglavnom, jaslicko dijete se puno prije nauci ako vec ne drustvenosti onda bar mirnom suzvotu s drugom djecom, puno je manje centar svemira i mislim da to nije lose, pogotovo ako je to ionako par budnih sati dnevno (ostalo ionako otpadne na jelo, higijenu i spavanje, a to je vise-manje svejedno tko hendla).

A zasto je dobro da se bas puno prije tome nauci? Kakve veze ima (cak da je i tocno) naucili li se tome sa 1 ili 2 godine?

[Kjavica]

miss daisy kaže:

međutim, ja sam odgovarala na post koji se odnosio na nešto sasvim drugo: hvaljenje jaslica/vrtića jer djeca tamo "imaju raspored obroka/spavanja", te "napreduju pa sama jedu, pišaju, oblače tenisice".

apsolutno mi ne ide u glavu koliko velik broj roditelja očito ima problem s odgojem, učenjem elementarnih vještina i pravila.

iskreno, od kad se družim s takvima, zaista smatram da je dobro da država roditeljima uzima djecu na odgoj, za većinu bi i vrtić trebao biti zakonski obvezan.
a ranije sam smatrala da su te ustanove više obrazovnog tipa.

O da! Potpis ko kuća! Kao da u nekoj fazi prestaje "obaveza". Ja sam te napravio/la, rodila... Sad ajmo bake, vrtici, škole, preuzmite!
I nekima je fakat itekako pala sjekira u med sto moraju u vrtić jer doma uz svoje roditelje nemaju nikakve koristi!

frupy kaže:

Pa evo, slucajno ili ne, okruzena sam gotovo iskljucivo takvim roditeljima koji nisu u stanju poduciti svoje dijete elementarnim vjestinama i pravilima.
Ali sto je najgore, kad razgovaram s njima, oni se konstantno zale na to i ocajni su sto npr. njihov xy ima vec skoro 4 godine i "ne da da mu skinu pelenu" ili kako njihova xx s 3,5 godine uopce ne zeli i ne zna jesti sama nego ju hrane i to "u hodu" - idu za njom po cijelom stanu i stavljaju joj u usta zalogaj po zalogaj.

Ja čvrsto stojim iza toga da se jednostavno mnogima ne da, da im je njihova komocija daleko ispred onoga sto je dobro za njihovo dijete. Sve je puno lakše nego korak po korak učiti dijete da odrasta! A uvjerena sam da i uz malo truda roditelj itekako može puno postići. Dovoljno je da se par puta ne digne na prvo kme kad beba ne može do igračke i mozda uporavo tad propuze, dovoljno da uključi dijete u obuvanje tenisica da se ono kroz neko vrijeme zainteresira umjesto da nabrzaka navlaci tenisice dok brblja na mobitel i slično...

MAJAMAMA kaže:

Mene su ljudi optuživali za manjak emocija jer te stvari nisam radila i jer im je moj tip odgoja zastario - dijete jede samo, nema dizanja od stola dok svi ne pojedu, stavlja svoj tanjur na stol...

I mene... I i dalje me gledaju u čudu jer kao, koje su ti to fore, pa jos je mali, pusti ga da baca snicle po stolu nemoj me je*at! Kaj bih ga sa 7 godina trebala učiti kak se ponaša za stolom? Ne, po mom se uci ponašanju za stolom onda kad se počne sudjelovat u obrocima za stolom. I ako nitko ne baca hranu okolo, ako svi sjede i jedu, onda je to ocito red i ti ćeš ga isto poštivati. Ako nećeš, nećeš biti za stolom. To kod mene znaci ujedno da je i njegov obrok gotov. Do sljedećeg je adio, nema manipuliranja za stolom i općenito hranom. Pa se svi cude "kak je miran dok jede". Pa jer ga je netko naučio da to tako treba biti. Probao je, proba i dan danas tu i tamo izvoditi neke kerefeke, ali odustane kad vidi da ide "protiv jačeg".
Općenito taj stav ko da ne voliš vlastito dijete jer ga ucis da bude samostalno i pristojno mi nije jasno. Moraš mu dat da ti sere po glavi i da radi sta zeli jer to je dokaz da si prava mama!
Neki dan smo muž i ja jedno drugom umirali od smijeha jer smo zaključili da smo kandidati za "neroditelje godine" - mali pao skupa sa biciklom i to u blato. I nemre ga dići, odmah nakon prve evo ga žali se, kao, pomozite, njurgeta, ne zove nas, al ono, drži ga za ručke, negoduje, al ne radi nista bas po pitanju da ga digne, a nas dvoje se smijemo jer je smiješno pao, a i nije mu nista naravno i govorimo mu (15m dalje) bravo bravo možeš ti to, samo ga digni i gas dalje... I digao ga je, streso ruke i hlače ko sto bi napravile ti i ja i nastavio dalje! Veća korist nego da sam ga jako voljela i napravila sve to umjesto njega! Ne moram napomenuti da smo vikali bravo i pljeskali, da se dovezao do nas i da smo ga cijelog izljubili, a on je naocigled cvjetao od ponosa
Al su zato susjedi vjerojatno imali plavi telefon na speed dialu

frupy kaže:

Nazalost, trenutno prevladavaju ti new age roditelji koji, sto zbog manjka vremena i prezaposlenosti, sto zbog linije manjeg otpora, sto zbog izvjesne nesposobnosti (ipak), djetetu dozvoljavaju da vodi glavnu rijec u svemu, idu mu niz dlaku i kad su sami itekako svjesni da ne bi trebali a onda kukaju da ih dijete ne slusa, da je razmazeno, ovakvo i onakvo.
I naravno da onda ti i ja ispadamo hitleri u njihovim ocima.

Ma ja tvrdim da je to komocija, lakše je pustit nego se bavit aktivno i kontinuirano! Pa sta bude. Bude ga vec zivot odgojio. Ili netko drugi, nebitno.
I ne rade razliku između toga kad te dijete stvarno treba i kad je bolje da ga ucis da može samo. A i ako odluče napraviti razliku rade je po svojem gustu, ne djetetovom. Odlučuju umjesto djeteta kad je sta dobro, tipa, evo ti, sve cu napraviti samo da ne plačeš u konzumu za ben tenom ili dok su gosti tu za napolitankom, al kad gosti odu odi i ti sam u sobu i spavaj "vec si velik, pa godinu i pol imas" ili "3mj" nebitno al "dovoljno si velik"

frupy kaže:

A ovo za tezu prilagodbu u skoli - to je istina, koliko god to mnogi negirali.
Radila sam u osnovnoj skoli i nitko mi nije morao reci koje dijete nije islo u vrtic. Kod nekih je to bilo vidljivo i u 3.-4. razredu. Nije stvar samo u socijalizaciji nego i u navikavanju na raznorazna pravila i rutinu.

Al ne možeš reci da je to pravilo! Ja znam po sebi, nisam ni u jaslice niti u vrtić išla i obozavala sam školu, jedva čekala da krenem, da budem tamo, sve vezano za školu. Ok, mozda je i to bila reakcija na to sto nisam išla, samo se kod manifestiralo na taj način. Al većina društva "ispred zgrade" koja je išla u vrtić je tulila za mamama kad smo drugi dan ostali na nastavi, a ja sam jedva čekala

[kajpa]

Kjavica kaže:

Ja čvrsto stojim iza toga da se jednostavno mnogima ne da, da im je njihova komocija daleko ispred onoga sto je dobro za njihovo dijete. Sve je puno lakše nego korak po korak učiti dijete da odrasta! A uvjerena sam da i uz malo truda roditelj itekako može puno postići.

Jasno da moze, zato nema razloga da zasluge za to kakvo imas dijete na prvom mjestu ne pripises sebi, pa ipak si ti s njim non-stop.
Mislim...ako je dijete dobro (istina, moglo bi se raspravljati o tome sto to dobro znaci) onda valjda osoba koja je s njim stalno ima (uz karakter djeteta) neke zasluge,zar ne? Naravno, i za ono manje dobro isto tako.

I mene... I i dalje me gledaju u čudu jer kao, koje su ti to fore, pa jos je mali, pusti ga da baca snicle po stolu

Općenito taj stav ko da ne voliš vlastito dijete jer ga ucis da bude da radi sta zeli jer to je dokaz da si prava mama!

Ima dosta toga.
No, iako sam ustvari nekako (valjda zato jer takve lakse uocis) imala dojam da je sve vise takvih roditelja i da su djeca generalno nekako vise razmazena/neodgojena, bas jucer sam malo gledala oko sebe i primjetila puno djece koja se ponasaju sasvim ok (ne u parku, nego u kaficu, gdje im je teze biti "dobar").
Npr. na hokej dolazi puno roditelja s malom djecom i svi su super, nikada nisam vidjela ni jednu scenu temeljem koje bih mozda mogla stekla neki negativan dojam o djetetu tj. odgoju... tako da ..mislim da sam bila pogresnog dojma. Ipak mislim da su ona djeca koju bi vecina/mnogi procijenili kao neogdojenu/razmazenu u manjini.
Ne mislim da neka scena automatski podrzaumijeva los odgoj...nego samo komentiram ucestalost takvog nekog ponasanja koje bi se mozda, (makar i pogresno) moglo takvim uciniti.
Tu prvenstveno mislim na scene/situacije koje zavrsavaju onako kako si napisala...kupi se (ili dozvoli) "to nesto" da se dijete utisa...ili dijete radi dar-mar, a roditelj ne reagira, dozvoli mu sve i svasta...

No, vezano s temom, stvarno ne vidim potrebu da dijete ide u jaslice kako bi bilo odgojeno kako treba. Ne kazem da jaslice nemaju i puno dobrih strana, ali imo bolje je kad u te prve tri sto vise odgojno utices na dijete...a ako ide u jaslice, malo vremena za to ostane.
Jasno, vecini je to neizvedivo, pa su jaslice nuzne.

[nuklea500]

Kad se uvijek iznova cudim muzu kako je antirazmazen, zreo i iznimno odgovoran iako je ljubljeni jedinac u svojih roditelja, on mi uvijek iznova kaze: vrtic, draga, vrtic. S 13 mjeseci je krenuo u jaslice i isao u vrtic sve do polaska u skolu. Da imam 100 najboljih dadilja i baka servise, opet bih malu poslala u vrtic.

[kajpa]

nuklea500 kaže:

Kad se uvijek iznova cudim muzu kako je antirazmazen, zreo i iznimno odgovoran iako je ljubljeni jedinac u svojih roditelja, on mi uvijek iznova kaze: vrtic, draga, vrtic. S 13 mjeseci je krenuo u jaslice i isao u vrtic sve do polaska u skolu. Da imam 100 najboljih dadilja i baka servise, opet bih malu poslala u vrtic.

Vrijedi li to i za jaslice od godinu dana?
Oko vrtica se (koliko vidim) vise manje svi slazu.
Iako, mislim da bez obzira na taj njegov vrtic/jaslice...zasluga za to kakav je covjek, osim institucijama zasigurno moze pripisati i njegovim roditeljima.
Jer da je sve do jaslica i vrtica, a da roditelji nisu bitni bilo bi dobro, sva bi djeca bila fino dgojena...nerazmazena, odgovorna itd.

[Ereshkigal]

Moja je u jaslice krenula sa godinu i 4 mj jer nismo imali druge opcije. Da jesmo, vjerovatno je ne bih još slala, ali na moje veliko iznenađenje ona obožava ići u jaslice! Zbilja smo prošli laku adaptaciju i nikada od tada nije plakala niti se bunila, nego uvijek veselo želi ići. Imamo prekrasne tete, jako pažljive i nježne prema kikićima, uvijek ih maze, ljube i na kraju sam zbilja sretna što ide u jaslice jer vidim da joj paše. Po meni je jedina negativna strana - bolesti. Naime, svako malo pokupi nešto. Da li bi bilo tako i d aje starija krenula - ne znam....
Eto, mislim da mogu birat bih ju vjerovatno još neko vrijeme, možda do 3 godine pustila doma. Ali i ovako bi bilo super, smao da nas boleštine malo puste na miru.

[le la]

ja ću morati moju bebu dati u jaslice sa oko godinu jer će mi isteći porodiljni i tad se moram baciti u potragu za poslom. nemam drugog izbora. moji ne žive blizu, a svekrva......ne može brinuti o njoj. srce me boli šta tako malo dite, još uvijek bebu moram dati u jaslice. najradije bi da bude doma sa mnom do 2,5 - 3 godine i onda u vrtić. i još te puste bolesti...... već mi se plače

[puffko]

miss daisy kaže:

meni se čini da je odgovor na pitanje iz topica "većina mama smatra da je najbolje vrijeme za vrtić ono kad je njezino dijete krenulo"
jel to racionalizacija ili nešto drugo, tko zna.

Bas tako.
Meni se cini da one-size-fits-all odgovora nema jer a) djeca se razlikuju, i b) uvjeti skrbi (bilo jaslica/vrtica, bilo doma) razlikuju--tko se brine o djetetu, kako provode dan, koliko druge djece vidi...

I naravno ne mozemo napraviti retrogradni eksperiment i vidjeti kako bi se koje dijete razvijalo da smo odabrali drukciju vrst skrbi.

Moje je dijete krenulo nesto prije 2. rodjendana, mogla je ostati doma s cuvalicom i duze, ali ja sam procijenila da ce joj se svidjeti i tako je i bilo. No imam jako druzeljubivo, komunikativno dijete--od one djece koja svakoga na cesti pozdravljaju, u ducanu zapocinju razgovor s prodavacima , prilaze djeci na plazi i igralistu itd itd. To mi i tete komentiraju--da je 'outgoing' i da si lako nalazi drustvo i igra sa svima, starijima, mladjima. Inace nije nista posebno 'napredna' za svoje ravno 3 godine ali ima tu nekakvu socijalnu snalazljivost i samopouzdanje (ako se to tako moze nazvati u tako ranoj dobi).

Da je bila drukcija, iole introvertiranija, vjerojatno bismo se odlucili za drukciji pristup, ostavili je doma, ili ispisali. Tko zna kako ce biti s drugim djetetom.

i da, nismo imali ni losa iskustva s bolestima. Jest da je zaradila svoj dio prehlada i jedan malo ozbiljniji laringitis (tjedan dana doma), ali niti jednu bakterijsku bolesti, svega 1 posjeta lijecniku, niti jedni antibiotici.

Ako mogu dati savjet, onda bi to bilo biti fleksibilan i donositi odluke kad vidis kakvo je dijete.

[La_LuNa]

neko, po knjigama "idealno" vrijeme bi bilo s cca 2,5 - 3 godine jer tada se javlja sve veci interes i potreba za vrsnjacima, druzenjem, socijalizacijom; igra sve vise postaje simbolicka, itd itd.

u realnosti, sve ovisi o djetetu.
s kojeg god aspekta da gledamo, hocete adaptacija, hocete bolestine, sve je to individualno.
ima djece koja se i s 12 mjeseci vesele toj "dzungli" i adaptaciju nit ne osjete (moje, npr), a ima djece koja i 4 - 5 godina tesko podnose odvajanje od roditelja.
ima djece koja sve pregrme s 3 jace virozice, a ima djece koja bolestine, antibiotike i slab imunitet vuku i po nekoliko godina.

sve je to lutrija, a realnost je najcesce takva da vecina nas ne moze birati kada cemo dati dijete u kolektiv i zbog financijskih razloga primorani smo to raditi s 12 mjeseci.

da sam imala mogucnosti, dala bih je u jaslice tek nakon 2. rodjendana. da plivam u lovi, mozda cak i nakon 3.

jednako bi bilo i da imam mogucnost baka servisa, sto nemam.
osobno mi je opcija cuvalice takodjer zadnja na popisu. najvise zato sto je takva vrst skbi kod nas jos totalno neuredjena (tek se sad nesto malo pokrece u tom smjeru) i sto je to ipak ostavljanje djeteta nekome potpuno nepoznatome bez ikakvog "nadzora". jaslice su ipak institucija s pratecim osobljem.. ovo govorim kao osoba koja nema nikakav kontakt s ikakvim tetama cuvalicama nit itko u mojoj okolini ima iskustva s istima, pa da bih trazila po principu provjerene preporuke; znaci meni bito zaista bila potpuno nepoznata osoba. zato sam prednost dala jaslicama, i opet bih.

[puffko]

La_LuNa kaže:

neko, po knji
jednako bi bilo i da imam mogucnost baka servisa, sto nemam.
osobno mi je opcija cuvalice takodjer zadnja na popisu. najvise zato sto je takva vrst skbi kod nas jos totalno neuredjena (tek se sad nesto malo pokrece u tom smjeru) i sto je to ipak ostavljanje djeteta nekome potpuno nepoznatome bez ikakvog "nadzora".

Da, to je kod mene nesto bolje rijeseno jer postoje agencije pod drzavnim nadzorom koje posreduju u zaposljavanju dadilja; ja komuniciram s njima, oni me posjecuju doma, zabiljeze moje zahtjeve/potrebe, pogledaju kucu (jer moramo i mi ispunjavati neke sigurnosne minimume) i salju mi dadilje s CV-ima na razgovor. Ja sam razgovarala s 4-5 prije no sto smo se odlucili za jednu.

(Sto ne znaci da su sve dadilje skolovane, nasa je bila zenska sa srednjom skolom ali koja je cijeli radni vijek--a bilo joj je skoro 60--dadiljala. Imala je doduse zavrsene tecajeve, ukljucujuci ponesto zdravstvenih tecajeva u vezi djece.)

[frupy]

La_LuNa kaže:

neko, po knjigama "idealno" vrijeme bi bilo s cca 2,5 - 3 godine jer tada se javlja sve veci interes i potreba za vrsnjacima, druzenjem, socijalizacijom; igra sve vise postaje simbolicka, itd itd.

u realnosti, sve ovisi o djetetu.
s kojeg god aspekta da gledamo, hocete adaptacija, hocete bolestine, sve je to individualno.
ima djece koja se i s 12 mjeseci vesele toj "dzungli" i adaptaciju nit ne osjete (moje, npr), a ima djece koja i 4 - 5 godina tesko podnose odvajanje od roditelja.
ima djece koja sve pregrme s 3 jace virozice, a ima djece koja bolestine, antibiotike i slab imunitet vuku i po nekoliko godina.

Ovo je sve apsolutno tocno.

ALI: iz neposrednog iskustva znas i ti, a znam i ja da vrrrlo cesto roditelj oko svega dramatizira vise nego dijete.
Znaci, dijete je drustveno, veseli se vrticu, ne place za mamom, ali ta mama ima osobne traume od vrtica iz djetinjstva, svakoj teti nadje zamjerku, kritizira prostor, hranu, ostalu djecu i roditelje itd itd.
E, tu ja vidim problem. Cesto se roditelji teze adaptiraju na vrtic nego djeca.

[La_LuNa]

puffko, i kod nas se konacno nesto pocelo kretati u korist profesionalnim dadiljama, a time i nama roditeljima. no, nekako me strah da to, kao i hrpa drugih stvari u ovoj drzavi, nece zazivjeti

frupy, o, da, znam

odgojitelj sam. adaptacija sam prosla u svom stazu toliko da sam ih odavno prestala brojati. sve ja to znam. sve prednosti i mane jaslica. i imala sam oooodlicno iskustvo s adaptacijom vlastitog djeteta. sto me nije sprijecilo da se zderem i zivciram i mrzim samu sebe jer ne mogu biti doma s njom.
evo, sad smo doma skoro 2 mjeseca (prvo duza bolest pa onda moj godisnji), u ponedjeljak je trebam odvesti u jaslice i opet premirem od straha i griznje savjesti. iako znam da je njoj tamo super, iako vidim da je njoj doma dosadno; ne, opet se zderem

[kajpa]

La_LuNa kaže:

puffko, i kod nas se konacno nesto pocelo kretati u korist profesionalnim dadiljama, a time i nama roditeljima. no, nekako me strah da to, kao i hrpa drugih stvari u ovoj drzavi, nece zazivjeti

Kad smo kod toga ...kakva je ovo drzava i tako to...bravo za avatar.
(sorry na malom offu)

[puffko]

frupy kaže:

E, tu ja vidim problem. Cesto se roditelji teze adaptiraju na vrtic nego djeca.

Pa da, ja se u stvari jos uvijek adaptiram na stariju grupu, ne mogu se navici na nove tete

[frupy]

La_LuNa kaže:

odgojitelj sam. adaptacija sam prosla u svom stazu toliko da sam ih odavno prestala brojati. sve ja to znam. sve prednosti i mane jaslica. i imala sam oooodlicno iskustvo s adaptacijom vlastitog djeteta. sto me nije sprijecilo da se zderem i zivciram i mrzim samu sebe jer ne mogu biti doma s njom.
evo, sad smo doma skoro 2 mjeseca (prvo duza bolest pa onda moj godisnji), u ponedjeljak je trebam odvesti u jaslice i opet premirem od straha i griznje savjesti. iako znam da je njoj tamo super, iako vidim da je njoj doma dosadno; ne, opet se zderem

puffko kaže:

Pa da, ja se u stvari jos uvijek adaptiram na stariju grupu, ne mogu se navici na nove tete

Ma to je normalno sve dok to prozivljavas u sebi i dok racionaliziras stvari pa dijete ne osjeti tvoju negativnu nastrojenost prema vrticu.
Problem je u onima koji to ne racionaliziraju na normalan nacin pa doma suze liju (netko je pisao o tome nedavno), cesto i pred djetetom, pa se nadmudruju s tetama, prozivaju drugu djecu i roditelje da su ovakvi i onakvi i svaki drek im u tom vrticu smeta.