Traume iz djetinjstva

[stefandelic]

Eh ovako da pocnem. Zivim u sredini gdje sam nacionalna manjina. Zbog toga sam u osnovnoj skoli redovno dobivao batine, bacali su me po podu, gazili, svasta mi radili. Tu je bilo i verbalnog i fizickog maltretiranja. Sada imam 20 godina, zbog tih trauma vristim u snu, pricam i sve to. Pored toga imam malo samopouzdanje, mislim da sam najveca rugoba na svijetu koju niko nece. Imam par predivnih prijatelja, ali me strah da me ne odbace. Pomozite molim vas.

[The Maystor]

Uh, gadne su to stvari. Neke stvari je tesko zaboraviti. Ipak, mislim da trebas traziti ono sto te moze usreciti u sadasnjosti. A ta proslost kakva god, ipak se ne bude vratila, a iz nje mozes nauciti.

Predivne prijatelje cuvaj, to je velika prednost imati ih. Strah je nezgodan osjecaj, ali eto, i to se moze postepeno barem smanjiti.

[My time]

Djeca znaju biti strašno okrutna, ali ne sva. Ti koji vole maltretirati druge su uglavnom iz disfunkcionalnih obitelji, pa i sami imaju hrpu problema i ne znaju kako da ih riješe, pa se iskaljuju na drugima.
Znaš koji moto moraš sebi ponavljati - DJETINJSTVO MI NIJE BILO SAVRŠENO, ALI HVALA BOGU DA JE ZAVRŠENO.
Sad si odrastao, ali tek imaš 20 godina i još te puno divnih stvari čeka u životu.
Zakopaj to djetinjstvo jednom zauvijek i ne vrti te filmove u glavi. Okupiraj se nečim drugim, a sve te klince koji su te maltretirali u školi prekriži zauvijek u svojim mislima i reci sam sebi JA TO MOGU i kreni dalje u život.
Za to će trebati vremena, ali najvažnije od svega je da ćeš uspjeti u tome ako se potrudiš.

[Pigsy]

stefandelic kaže:

Eh ovako da pocnem. Zivim u sredini gdje sam nacionalna manjina. Zbog toga sam u osnovnoj skoli redovno dobivao batine, bacali su me po podu, gazili, svasta mi radili. Tu je bilo i verbalnog i fizickog maltretiranja. Sada imam 20 godina, zbog tih trauma vristim u snu, pricam i sve to. Pored toga imam malo samopouzdanje, mislim da sam najveca rugoba na svijetu koju niko nece. Imam par predivnih prijatelja, ali me strah da me ne odbace. Pomozite molim vas.

Iz vlastitog iskustva, rekla bih ti - otiđi kod neke stručne osobe (psihoterapija) i popričaj o tim traumama i posljedicama koje su ostavile na tebe. Govorim ti to zato jer sam ih i sama imala puno, a nakon svake sam se 'pokrpala' sama i nastavila dalje. Obzirom sam to potisnula umjesto razrješila (proradila i pospremila) uz pomoć stručne osobe, sada (skoro na pragu 40-tih) imam većih problema s anksioznošću i napadima panike.
Počni riješavati to još sada, dok si mlad, da imaš lijep i ispunjen život
Nitijedna trauma nikad nije kraj. Ali je prilika da naučimo puno o sebi i ljudima koji nas okružuju.