Empatija i etika

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Naravno. Netko tko nema potrebu kupovati sebi nema potrebu ni kupovati drugima pa ni djeci.

I obrnuto - onaj tko je sretan kada kupuje sebi smatra da će usrećiti drugog ako mu kupi nešto.

Kupovina je tu samo alat kojom se zadovoljavaju vlastite emocije.

Takva osoba će kupiti ako vidi da je kupovinom usrećio drugu osobu. Njegova potreba je usrećiti djecu pa ako treba i kupovinom.

addx kaže:

Tocno tako!

I to ponasanje na neki nacin proizlazi iz empaticnih sklopova.

To može proizlaziti iz empatije u kombinaciji s pomanjkanjem promišljenosti (a u slučaju nesposobnosti za promišljenost, onda i pomanjkanjem inteligencije.)

A ja ne mislim da čovjek treba težiti tome da ima manje inteligencije, kao ni tome da ima manje empatije, kao ni tome da ima manje fizičke brzine i snage, kao ni tome da ima manje dobar vid itd.

To je razlika između tebe addx i mene, ti u tom nizu empatiju vidiš kao "uljeza".

Bolji, razvijeniji osjet; bolji vid, sluh - je bolja stvar od lošijeg vida, sluha...
Razvijenija osjećajnost je isto tako bolja od nerazvijenije... (emocionalna tupavost nije ideal)
Inteligencija... isto... (intelektualna tupavost nije ideal)
Veća fizička snaga i brzina je bolja od manje... ljudi vježbaju da bi bili jači i brži, a ne slabiji i sporiji...

[addx]

- Sizif - kaže:

To može proizlaziti iz empatije u kombinaci s pomanjkanjem promišljenosti (a u slučaju nesposobnosti za promišljenost, onda i pomankanjem inteligencije.)

Onda smo ipak dosli do toga, na neki nacin, da empatija raspamecuje u nekoj mjeri.

Sad mozes ti nazvati to nedostatkom promisljenosti (a empatija je u tom slucaju kakti adekvatne razine), ja iz svog osobnog iskustva to ne bi tako nazvao, jer sam u pravilu uvijek promislio i kroz tu pametniju opciju, samo je nisam poslusao (pa bi zakljucio da je intelekt adekvatne razine, ali je empatija prejaka)..

Kao i ovaj moj rodjak, njemu je uvijek palo na pamet da ne kupi to sto ga djeca traze, obicno bi neko vrijeme se borio protiv toga, argumentirao protiv toga itd, ali bi popustio. Dakle sve je promisljeno, samo je iracionalni pokretac koji dolazi kroz input empatije jaci od drugih inputa koji u svijest nude tu pametniju opciju i to ti je to.

A ja ne mislim da čovjek treba težiti deficitu inteligencije, kao ni deficitu empatije, deficitu fizičke brzine i snage, deficitu dobrog vida (slabovidnosti) itd.

Znam da nisi, ali isto tako nisi uzeo u obzir da vecina ljudi nije narocito inteligentna, kao i to da vecina ljudi nije narocito konzistentna u svemu sto radi. Pa tako, vise empatije za tu vecinu ljudi ne znaci nuzno nesto korisno, a tu sad opet mogu spomenuti MSM kontrolu "javnog sentimenta" koja upravo ovisi o toj vecini koja nije "inteligentno-kriticna" prema svom empatskom aparatu.

[mravac8]

- Sizif - kaže:

To je razlika između tebe addx i mene, ti u tom nizu empatiju vidiš kao "uljeza".

Ne, nego kao loše korišten alat. Međutim, rješenje nije uklanjanje alata već učenje kako da se taj alat koristi.

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Isprika. Nekad davno su me učili da je dobra metoda objašnjavanja uzimanje bliskih primjera iz života.

Rat sam uzela za primjer jer je to normalni oblik nenormalnog života.

U pravu si, ali ako uzmeš rat s ovih prostora, onda će stvar završiti na ustašama i partizanima... taj dio sam ipak želio izbjeći na temi pa sam odgovorio na chatu.

Ima puno drugih ratova, nažalost, koji jednako dobro p(r)okazuju ljudsku prirodu...

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Ne, nego kao loše korišten alat. Međutim, rješenje nije uklanjanje alata već učenje kako da se taj alat koristi.

Ne, on je naveo da bi želio manje empatije kod sebe.

To je meni ravno želji za manje inteligencije, manje sluha, vida...

[- Sizif -]

addx kaže:

Znam da nisi, ali isto tako nisi uzeo u obzir da vecina ljudi nije narocito inteligentna,

Da, ali inteligantan psihopat je za društvo najopasniji, a mentalno retardirani empat je benignog djelovanja i neopasan za društvo.

[Leteća]

addx kaže:

Sad cu jedan mozda malo onako apemantovski post

Ja ne znam bas da bi ja to opisao kao krug, ja to vidim nekako vise dimenzionalno...

Neces nauditi ptici, ne bi ni ja naudio ptici, ne bi naudio nicemu tek tako, taj krug "nenaudjenja-tek-tako" je dakle sveobuhvatan pa nije onda ni neki krug nego *sve*.

Ali kad dodamo neke elemente onda to *sve* prestane biti *sve* i pocne dobivati neke obrise, konture.

Npr. da moram slupat svoj auto da bi izbjegao kokos na cesti, pitanje sta bi napravio.. .mozda bi refleks cak i izbjegavao kokos na cesti, ali generalno bi mi bilo krivo da sam slupao auto radi kokosi... bilo bi mi krivo i zgazene kokosi, da se razumijemo, ali eto, tako je to kod mene, svaki drugi dan jedem kokosi, sta bi sad trebao...

Sigurno bi slupao svoj auto da bi izbjegao neku osobu, zapravo sam jednom i slupao auto da bi izbjegao drugi auto u kojem je osoba, imao sam situaciju, da ne ulazim u detalje, radje sam naciljao jedan zid i to je bila refleksna reakcija u djelicu sekunde.

Da moram birati izmedju toga da li cu ostati bez jednog prsta ili cu spasiti dupina, spasio bi svoj prst valjda...mislim dupin je lijep i sve to, ali ja bi svoj prst, s njim programiram. S druge strane da je neki covjek u pitanju, vjerojatno bi dao prst, ovisi o covjeku, sigurno ga ne bi dao za nekakvog ratka mladica.

Hocu reci, taj krug empatije, makar i obuhvaca sve, makar i smio samo pojest jabuku koja je sama pala, ne obuhvaca sve jednako.

Sizif ako moze spasiti od crkavanja od gladi svoju obitelj ili neke tamo crnce u africi zapravo bira hraniti prvenstveno svoju obitelj (zapravo ne znam da li ju ima ali nebitno). 99% nas cini tako. Onih 1% je na misiji u africi i hrani gladnu djecu afrike. Pa taj sizifov ili tvoj ili moj krug mozda ukljucuje te crnce u smislu da im necemo nauditi, ali nisu oni jednako u tom krugu kao nasa obitelj, opet ima jednakijih "po empatiji".

Da je tvoje dijete sada u africi i tamo gladuje, da li bi pisala postove po forumu? Isto pitanje i sizifu...

Pisala bih još više - da nažicam pare kako bih dijete dovukla ovamo ili od sela u kojem živi napravila novu metropolu.

Inače, kad smo kod Afrike, jako dobro funkcioniraju oni sistemi kumstva - sponzoriraš neko konkretno dijete, šalješ mu pare i dobivaš njegove fotografije, kasnije se možeš dopisivati s njim, eventualno ga posjetiti. (To bi bilo baš za mravac, da je čim stigne u Keniju dočeka familija. )

Onda ima dobra fora koju sam našla na nekom sekularnom sajtu - sponzoriraš školovanje afričkih djevojčica (zato što se tamo njih rijetko šalje u školu, kao kod nas nekad). Fino ti je prikazano koliko tvojih dolara kupuje koliko knjiga i sličnog, kako obrazovanje indirektno smanjuje rizik od AIDS-a, obiteljskog nasilja itd.

Dok sam istraživala te stvari na računu sam imala samo minus, ali htjela sam ih malo izreklamirati da uplate drugi kad već ne mogu ja. Reakcije su bile stvarno uvrnute - zašto slat pare u Afriku kad kod nas ima toliko siromašne djece? WTF? Dijete je dijete.

I tu dolaze do izražaja ti krugovi - vlastito je dijete najbitnije svakome, no nakon toga se stvari kompliciraju. Netko će potpomagati dijete iz svog 'plemena', netko ono kojem je najteže (Afrika), a netko spašavati bjeloglave supove od izumiranja. I to je okej sve dok se ne nađe pametnjaković koji će srat 'što daješ pare na x kad trebaš na y, kakav si ti to čovjek' a sam ne daje nikome ništa.

A stvarno treba paziti oko čega se emotivno angažiraš. Na faksu sam volontirala za Amnesty - prevrtala papire s ekstremnim sranjima. Mislim da nisam napravila ni kurca, samo si navukla godine noćnih mora. Opet, netko može i to, a da ne izgori. Tu valjda treba imati manje empatije, jedan od "viših činova" je pokazivao jasne znakove megalomanije (kao i paranoje, ali to je već neka druga tema).

Onak, općenito, čini mi se da na toj sceni stvarno znaju parazitirati ljudi koji vole srat ko foke kako bi si dali na važnosti. Takvi narcisi izbijaju u prvi plan jer su po prirodi vrlo probitačni pa sve skupa dolazi na loš glas.

[addx]

Ja sam mislio, sizife, da smo se mi nekad slozili oko toga da sto su iracionalni pokretaci "tisi" to je racionalnost (ili razumnost) "jaca". Iako apsolutno bez iracionalnih pokretaca nema ni racionalnog razmisljanja, nema ni narocito racionalnog razmisljanja sa samo jednim iracionalnim pokretacem, treba ih vise da bi se stvorila kontradikcija koja stvara dilemu koju racionalnost treba rijesiti. Razrijesenje je lakse kad su kontradikcije umjerenog intenziteta pa se mogu sagledati u siroj perspektivi. Ukoliko je intezitet jak, perspektiva je uska - fokusirana, a odluke ogranicene.

(Mala digresija kad sam vec tu: fokus, slicno kao i empatija ima svoju patologiju. Poremecaj nedostatka fokusa je vecini poznat kao ADD ili ADHD, ali malo ljudi zna da u spektru tog poremcaja fokus moze biti i prejak iliti hyperfocus, kojeg karakterizira nemogucnost "pustanja" fokusa tj. promjene fokusa te "duboki/ostri/uski" fokus. Empatija nije kao inteligencija vec vise kao fokus)

To sve nema veze sa primjerima silovanja, ali ima veze sa primjerima raspodjele resursa gdje moras birati kome ces raspodijeliti, a ne tek "sprijeciti se" u tome da nekog silujes. Glavni problem kapitalizma i komunizma je raspodjela resursa, a ti zapravo cijelo vrijeme tvrdis da mi imamo nekakav sklop u mozgu koji to zna ispravno(moralno) ciniti sam od sebe, bogomdan.

[Leteća]

- Sizif - kaže:

Ne, on je naveo da bi želio manje empatije kod sebe.

To je meni ravno želji za manje inteligencije, manje sluha, vida...

Ni to nije neshvatljivo. Evo ti primjer histerične sljepoće (mislim da se to sad zove somatoformni poremećaj). Organski je sve u redu, ali osoba ne vidi. Progledat će možda kad se razriješi trauma koja je to izazvala. U prvom svjetskom ratu ti je toga bilo pun kurac. A sve kreće iz želje da više ne vidiš i ne čuješ.

Već smo se dotakli toga kako bi višak empatije mogao biti faktor rizika za nastanak svakojakih poremećaja, pa čak i onih najekstremnijih. Psiha više ne može podnijeti tuđu bol koju doživljava kao svoju pa razvija obrambene mehanizme koji su dugoročno štetni.

[Cherie]

- Sizif - kaže:

Pitanje odnosa empatije i etike, odnosno morala, nije novo (Empathy and Sympathy in Ethics).

Postoji li i, ako postoji, što je prirodan 'izvor' morala? Može li čovjek po svojoj naravi biti dobar ili zao i ako može, što je to što čini razliku?

Teza koju u okviru ove teme želim braniti (ali i preispitati) je da jedini unutarnji/prirodan izvor moralnosti može biti empatija. Inteligencija to ne može biti jer postoje inteligentni pa čak i iznadprosječno inteligentni psihopati. Psihopati, kao što je poznato, imaju manjak afektivne komponente empatije.

Psihopati, narcisi, borderlineri, također i šizofrenici i autisti imaju isti manjak.

Izostank empatije kao simptom patoloških stanja je nekakva indikacija da je empatija urođena i prirodna.

Kod zdravih ljudi razlika je samo u stupnju, netko je ima više netko manje.

Psihologija danas razlikuje tri vrste empatije.

Kognitivna empatija prepoznaje tuđe emocije i što se zbiva u glavi drugog čovjeka, ali ih ne osjeća kao svoje. Takvu empatiju imaju recimo dobri lideri, oni znaju prepoznati što se dešava s drugim čovjekom, prirodno razumiju emotivne procese, suosjećaju ali ostaju sabrani i neuživljeni.


S druge strane je emocinalna empatija koja je vrsta ulaženja u sync za osobom koja pati, ljudi koji imaju jako izraženu ovu vrstu empatije pate zajedno sa osobom koja pati. Ovakve osobe obično osjećaju sve i svašta u vezi drugih ljudi, a često imaju i slabe osobne granice.


Treća vrsta je suosjećajna empatija, koja je izražena kod ljudi koji ne mogu podnijeti tuđu bol, koji su toliko dirnuti da moraju aktivno djelovati da bi pomagali ljudiima.


Smatra se da pojačana aktivnost zrcalnih neurona ima kod ove vrste empatije presudnu ulogu. Te strukture u mozgu za mene su fascinantne. Tu su neuroni koji zrcale neurološku aktivnost u mozgu drugog čovjeka. Znači ako netko plače i pri tome mu određen set neurona se pali, onaj koji promatra tog čovjeka ima zahvaljući činu promatrnja isti set neurona aktivan u svom mozgu. Pale se isti neuroni kao i kod čovjeka koji pati.

Može li psihopat biti etična osoba? Ako se složimo oko toga da ne može, onda je time i dokazana pretpostavka da etičnost, a možemo reći i moral ovisi o empatiji.

Kao što rekoh, mislim da bi mogao biti u pravu, jer nedostatak empatije je simptom psihičke bolesti, a empatija je po svemu sudeći urođena i stoga sa tog jednog primarnog nivoa, i prije nego što nas društvo počne programirati i govoriti nam što je u redu a što ne, urođeno nam je isto prepoznavati.

Tome u prilogu govori činjenica da je empatija primjećena i kod životinja .... imam dva jorkširca i kad jednog češljam pa ga slučajno začupam drugi plače i laje i moli me da prestanem. Bio je jedan dirljivi video jedno vrijeme na you tubu, u kojem je jedan pas se zaletio u gusti promet u više traka da bi, riskirajući svoj život , spasio, vukući ga po cesti, život psiću koji je ranjen ležao na ceti.

[- Sizif -]

addx kaže:

Sizife,

Rasprava je potekla iz pohlepe i raspodjele resursa, bolesti kapitalizma i slicno.

Moj motiv za otvaranje teme je primarno bio nešto drugo, a ovo tek sekundarno, iako je to izvana gledano možda ovako kako ti kažeš... da nije tog primarnog motiva, možda i ne bih otvarao posebnu temu, nego bih nastavio na chatu..

Iako, i taj primarni motiv za otvaranje teme (kako bih i samom sebi raščistio neke pojmove) povezan je s pitanjem materijalnog, s pitanjem ljudske pohlepe i beskrupuloznosti, sposobnosti da se ide i preko leševa... pa čak i doslovno...

...pišem knjigu koja se svojim sadržajem dotiče nekih konkretnih događaja i rado bih tu stvar prošao s nekolicinom ljudi na forumu, ali "brinu" me maliciozni i glupi trolovi koji se mogu pojaviti na temi...

addx kaže:

Pruzio sam ti savrsenu studiju, molim te da je komentiras bez spominjanja silovanja, mucenja ptica i slicnih ekstrema.

Meni je to (uvjetno rečeno) sporedno, a zašto mislim da je sporedno možda ćeš shvatiti nakon što odgovoriš na ovo pitanje:

Bi li u slučaju da si ti žrtva u stvarnom događaju poput onog iz Millgramovog pokusa želio biti izložen djelovajnu grupe ispodprosječno empatičnih, grupe prosječno empatičnih ili grupe iznadprosječno empatičnih?

U slučaju da je tvoja žena potencijalna žrtva silovanja npr. u ratu, koju opciju bi smatrao boljom/lošijom; da ju zarobi grupa vojnika s nižom empatijom (psihopata), grupa vojnika s prosječnom ili grupa s višom razinom empatije?


Ratni kaos stvara ovakve situacije, (ne)ljudska narav izlazi na površinu, samo što nisu sistematične kao u eksperimentima...

[Leteća]

Jednostavko kaže:

Parsifalov omiljeni pjesnik Rumi daje dobar primjer empatije. Zulejka je bila empatična. "Za sve što lijepo je ona misli da od Josipa je. Sve što ne valja, to je zato što ga nema".

Jok, bila je suovisna (codependent).

Još jedna patologija koja izvire iz viška empatije.

Da parafraziram Obamu i Marxa - potrebna nam je pravednija raspodjela empatije.

[Leteća]

Cherie kaže:

Psihopati, narcisi, borderlineri, također i šizofrenici i autisti imaju isti manjak.

Izostank empatije kao simptom patoloških stanja je nekakva indikacija da je empatija urođena i prirodna.

Kod zdravih ljudi razlika je samo u stupnju, netko je ima više netko manje.

Psihologija danas razlikuje tri vrste empatije.

Kognitivna empatija prepoznaje tuđe emocije i što se zbiva u glavi drugog čovjeka, ali ih ne osjeća kao svoje. Takvu empatiju imaju recimo dobri lideri, oni znaju prepoznati što se dešava s drugim čovjekom, prirodno razumiju emotivne procese, suosjećaju ali ostaju sabrani i neuživljeni.


S druge strane je emocinalna empatija koja je vrsta ulaženja u sync za osobom koja pati, ljudi koji imaju jako izraženu ovu vrstu empatije pate zajedno sa osobom koja pati. Ovakve osobe obično osjećaju sve i svašta u vezi drugih ljudi, a često imaju i slabe osobne granice.


Treća vrsta je suosjećajna empatija, koja je izražena kod ljudi koji ne mogu podnijeti tuđu bol, koji su toliko dirnuti da moraju aktivno djelovati da bi pomagali ljudiima.


Smatra se da pojačana aktivnost zrcalnih neurona ima kod ove vrste empatije presudnu ulogu. Te strukture u mozgu za mene su fascinantne. Tu su neuroni koji zrcale neurološku aktivnost u mozgu drugog čovjeka. Znači ako netko plače i pri tome mu određen set neurona se pali, onaj koji promatra tog čovjeka ima zahvaljući činu promatrnja isti set neurona aktivan u svom mozgu. Pale se isti neuroni kao i kod čovjeka koji pati.




Kao što rekoh, mislim da bi mogao biti u pravu, jer nedostatak empatije je simptom psihičke bolesti, a empatija je po svemu sudeći urođena i stoga sa tog jednog primarnog nivoa, i prije nego što nas društvo počne programirati i govoriti nam što je u redu a što ne, urođeno nam je isto prepoznavati.

Tome u prilogu govori činjenica da je empatija primjećena i kod životinja .... imam dva jorkširca i kad jednog češljam pa ga slučajno začupam drugi plače i laje i moli me da prestanem. Bio je jedan dirljivi video jedno vrijeme na you tubu, u kojem je jedan pas se zaletio u gusti promet u više traka da bi, riskirajući svoj život , spasio, vukući ga po cesti, život psiću koji je ranjen ležao na ceti.

Awww... bila je i priča o tome kako je pas spasio mačku iz zapaljene kuće. A i za miševe su otkrili da imaju empatiju. Pa oni šišmiši vampiri koji redovito hrane druge koji nisu imali sreće u lovu... stalno govorim da su životinje najbolji ljudi.

[Leteća]

- Sizif - kaže:

Moj motiv za otvaranje teme je primarno bio nešto drugo, a ovo tek sekundarno, iako je to izvana gledano možda ovako kako ti kažeš... da nije tog primarnog motiva, možda i ne bih otvarao posebnu temu, nego bih nastavio na chatu..

Iako, i taj primarni motiv za otvaranje teme (kako bih i samom sebi raščistio neke pojmove) povezan je s pitanjem materijalnog, s pitanjem ljudske pohlepe i beskrupuloznosti, sposobnosti da se ide i preko leševa... pa čak i doslovno...

...pišem knjigu koja se svojim sadržajem dotiče nekih konkretnih događaja i rado bih tu stvar prošao s nekolicinom ljudi na forumu, ali "brinu" me maliciozni i glupi trolovi koji se mogu pojaviti na temi...


Meni je to (uvjetno rečeno) sporedno, a zašto mislim da je sporedno možda ćeš shvatiti nakon što odgovoriš na ovo pitanje:

Bi li u slučaju da si ti žrtva u stvarnom događaju poput onog iz Millgramovog pokusa želio biti izložen djelovajnu grupe ispodprosječno empatičnih, grupe prosječno empatičnih ili grupe iznadprosječno empatičnih?

U slučaju da je tvoja žena potencijalna žrtva silovanja npr. u ratu, koju opciju bi smatrao boljom/lošijom; da ju zarobi grupa vojnika s nižom empatijom (psihopata), grupa vojnika s prosječnom ili grupa s višom razinom empatije?


Ratni kaos stvara ovakve situacije, (ne)ljudska narav izlazi na površinu, samo što nisu sistematične kao u eksperimentima...

Ajd više prestani s tim ratovima i silovanjima. Gnjusno je za čitat. Ako baš želiš istraživati ekstremne patologije, otvori za to posebnu temu pa je neću otvarati. Od ovih tvojih primjera dobivam ospice.

[- Sizif -]

Leteća kaže:

Ajd više prestani s tim ratovima i silovanjima. Gnjusno je za čitat. Ako baš želiš istraživati ekstremne patologije, otvori za to posebnu temu pa je neću otvarati. Od ovih tvojih primjera dobivam ospice.

U takvim kontekstima ljudska priroda izbija na površinu, a dok je zakopana u neku kolotečinu 'običnog' života ostaje nezamijećena...

[Leteća]

- Sizif - kaže:

U takvim kontekstima ljudska priroda izbija na površinu, a dok je zakopana u neku kolotečinu 'običnog' života ostaje nezamijećena...

Bla, bla, bla... omen i addx već su te pristojno zamolili da odjebeš s tim spikama. Nažalost, dečki su bili pretjerano pristojni prema tebi pa si odlučio i dalje nastaviti sa svojim gnjusobama. Što ti daje pravo na to? Pokušavaš dokazati svoju intelektualno dvojbenu tezu izazivanjem negativnih emocija i namjernim dizanjem tenzija?

To ne samo da je nepošteno i neempatično nego i krajnje glupo. Ovo je posljednji put da te fino i pristojno molim da promijeniš svoje ponašanje. Nakon toga si mi na listi.

[- Sizif -]

Leteća kaže:

Bla, bla, bla... omen i addx već su te pristojno zamolili da odjebeš s tim spikama. Nažalost, dečki su bili pretjerano pristojni prema tebi pa si odlučio i dalje nastaviti sa svojim gnjusobama. Što ti daje pravo na to? Pokušavaš dokazati svoju intelektualno dvojbenu tezu izazivanjem negativnih emocija i namjernim dizanjem tenzija?

To ne samo da je nepošteno i neempatično nego i krajnje glupo. Ovo je posljednji put da te fino i pristojno molim da promijeniš svoje ponašanje. Nakon toga si mi na listi.

Ne zanima me ovaj način komunikacije i ne namjeravam pisati onako kako ti misliš da bih trebao pisati. Ako ti misliš da ja moram pisati onako kako ti (ili netko treći, svejedno) vidi neku stvar, onda ti imaš problem.

[Cherie]

- Sizif - kaže:

U takvim kontekstima ljudska priroda izbija na površinu, a dok je zakopana u neku kolotečinu 'običnog' života ostaje nezamijećena...

Test je bio sproveden da se ispita koliko daleko ljudi mogu ići u svojoj POSLUŠNOSTI, a ne da potvrdi da je izvorna ljudska priroda psihopatska.

at some point, every participant paused and questioned the experiment; some said they would refund the money they were paid for participating in the experiment. Throughout the experiment, subjects displayed varying degrees of tension and stress. Subjects were sweating, trembling, stuttering, biting their lips, groaning, digging their fingernails into their skin, and some were even having nervous laughing fits or seizures

[addx]

Leteća kaže:

I tu dolaze do izražaja ti krugovi - vlastito je dijete najbitnije svakome, no nakon toga se stvari kompliciraju. Netko će potpomagati dijete iz svog 'plemena', netko ono kojem je najteže (Afrika), a netko spašavati bjeloglave supove od izumiranja. I to je okej sve dok se ne nađe pametnjaković koji će srat 'što daješ pare na x kad trebaš na y, kakav si ti to čovjek' a sam ne daje nikome ništa.

A stvarno treba paziti oko čega se emotivno angažiraš. Na faksu sam volontirala za Amnesty - prevrtala papire s ekstremnim sranjima. Mislim da nisam napravila ni kurca, samo si navukla godine noćnih mora. Opet, netko može i to, a da ne izgori. Tu valjda treba imati manje empatije, jedan od "viših činova" je pokazivao jasne znakove megalomanije (kao i paranoje, ali to je već neka druga tema).

Napisao sam komad teksta na jednoj staroj temi koji se dotice toga

addx kaže:

Zahvalnost se treba izraziti onom sto ti *znas* da je zasluzno da ti mozes prozivjeti taj minijaturni a opet cudesan komadic zivota... Zahvalnost treba izraziti roditeljima i njihovim precima sto su ti omogucili zivot, zajednici, drustvu i nacinu zivota koji je to omogucio, prirodi koja to omogucuje a i svom tijelu koje to omogucuje. Zahvalnost treba izraziti brigom i postovanjem. Kroz taj izraz zahvalnosti otkupit ces mir i spokoj te pronaci visu srecu u zivotu, moci ces jos ljepse prozivjeti taj svoj komadic zivota.
Kada to usvojis i naucis zivjeti sretno, trebas slaviti zivot tako da napravis potomstvo i posaljes taj dar dalje kroz njih kao sto je dosao do tebe. Djeca ce nauciti srecu i kako slaviti zivot od tebe a u tome ces pronaci konacni mir.

To je, barem neka moja logika... inace je to s teme "zasto je nesto bitno?" A sasvim slucajno ili manje slucajno smo na toj temi vec prolazili isto sto i na ovoj - sa sizifom, to cu staviti u drugi post.

Onak, općenito, čini mi se da na toj sceni stvarno znaju parazitirati ljudi koji vole srat ko foke kako bi si dali na važnosti. Takvi narcisi izbijaju u prvi plan jer su po prirodi vrlo probitačni pa sve skupa dolazi na loš glas.

Narcisi ce sve dobro oskvrnuti. Kad ih vidis na necemu, znas da je to nesto bilo dobro, ali da nece dugo vise biti. Kao muhe na govno, narcisi na dobro.

[addx]

Sa teme https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...&postcount=380 sam spojio par postova

sizif kaže:

Kao neki prirodn temelj za nešto što je etično, ako se tako mogu izraziti...

Ali nije empatičnost sinonim za darežljivost...
Kako empatičnost dovodi do nemoralnih odluka, na što ciljaš?

Nije to problem empatije kao takve, nego balansa, gdje ima previše empatije za neke (svoje), a premalo za druge (tuđe)...

Ok, nije problem empatije nego "balansa"... empatije.

Uglavnom, sizife, cini se da je ovo "recurring" tema za nas.