Beba stalno na rukama

[Brunda]

je samo zbog toga sto ce meni bit teze ne mora dite ispastat....
to sto je tvoje dijete sretno ne znaci da bi i moje bilo..dica su razlicitog mentaliteta i razlicito aktivna...razlicito zahtjevna....neka se vole vise mazit neka manje...neka vole sidit u ogradici po cili dan a neka nece ni pet minuta....ma koliko mi to forsirali ili ne.... [/B][/QUOTE]

Naravno, i ti ćeš se prilagoditi tome, ali svako dijete možeš s nečim zainteresirati i zabaviti barem na neko vrijeme pa da imaš malo vremena i za druge obaveze. Ne mora se igrati u ogradici, može i na tepihu. Ako je dijete aktivnije zabaviti ćeš ga i zainteresirati drugačije nego pasivniju i mirniju djecu. Pa nisu roboti pa da se prema svakom djetetu odnosiš jednako. Ali svako dijete na neki način možeš prilagoditi sebi a da mu ništa ne fali.

To je moje skromno mišljenje

[Lisa]

[QUOTE]Brunda kaže:


Pa ne mora biti baš kako si ti to napisala. Zašto ne bi bilo: ako zaplačem - mama će doći, pomaziti me i tepati mi

Ako je gladan, naravno da će dobiti jesti

Ako ga boli, naravno da ću probati ukloniti bol kako god znam

Ako mu se spava, odnijeti ću ga u krevetić i pomaziti ga

Ako mu se mazi, maziti ćemo se

Ali, neću ga satima uspavljivati na rukama, neću ga nosti po kući gore-dolje zato što mu je dosadno, probati ću ga s nečim zabaviti i onda se sam nastavi igrati. [/

U čemu je problem, pa brinem se i ja o svom djetetu i uživam u njemu, i mazimo se i igramo, ali nedam da me nateže od 0-24 i gnjavi samo zato jer se ne zna sam zabaviti (niti jednu minutu) i jer mu je dosadno.

A isto mi je najvažniji na svijetu kao i vama vaša djeca.QUOTE]
a kako beba od dva-tri mjeseca da se sama zabavi?
sto je ako se beba danas nesto posebno usamljenom osjeca i zeli malo vise i intenzivnije osjetiti tvoju bliskost i prisutnost? ti ces ga pustiti u kreveticu da otplace svoje " jer nije mu nista i nece ono mene natezati"
mozes se smatrati sretnom sto si imala manje zahtijevnu bebu
a sto bi bilo da nije bilo tako?da je beba trosila puuuno vise tvoga vremena na zadovoljavanje svojih najosnovnijih potreba?
to je bilo moje pitanje; kako bi ga onda"od prvog dana odgajala"?

[Soleiol]

Stvarno ima različite djece,pa evo mojih dvoje su potpuno različiti.Stariji nikad nije htio biti sam ni minutu i nisi ga mogao ničim natjerati da se sam zabavi,jedina zabava mu je bila da ga nosim po cijele dane.I nosila sam,šta ću?
A drugo dijete,ma divota.Traži ona i da se nosa,naravno,ali hoće da stoji u ogradici i po pola sata igrajući se sama,na podu se zabavlja,nekad joj je dosta samo da me gleda.
Ustvari,poanta je da nemam ja tu puno veze sa tim koliko su oni u stanju se sami zabaviti,jednostavno je to od djeteta do djeteta.
Kao što Lisa kaže možda ti Brunda jednostavno imaš manje zahtjevno dijete pa si uspjela sve uskladiti,ja bogami s mojim sinom ne bi stigla ni ručak skuhati,ma ništa živo nisam radila nego se bavila s njim.
On je sad veći i igra se sam poprilično dugo,sa svojim autićima,mlađa gleda njega i ja imam više vremena s dvoje djece i za skuhat i očistit,pa i uteć na internet dok spavaju nego kad sam imala samo jedno dijete.

[Brunda]

Ne kažem da djeca nisu različita, uostalom to sam i napisala gore, ali opet smatram da ga možeš više ili manje prilagoditi sebi. Kažem više ili manje. Ja sam imala sreće jer nije imao ni grčeve niti je bio prezahtjevna beba pa sam mogla više, ali da se nosao po rukama i kada nije tražio i kada je bio dobar u krevetiću počeo bi sigurno više i tražiti da ga se nosa nego što je to tražio na ovaj način. Naravno da ako beba ima grčeve ili neutješno plače da ga nećeš ostaviti da vrišti, ali mislim da većina roditelja na svako malo negodovanje odmah dižu djecu na ruke i time ih sve više navikavaju na nosanje. Ja sam uvijek prvo probala pomaziti i tepati. Ako se baš nebi dao smiriti onda bih ga digla. Pa nisam monstrum da ga gledam kako je sav jadan i pustim da vrišti, a ništa ne napravim. Samo mi je to skoro uvijek bila zadnja opcija.

A beba sa 2-3 mj se isto može sama zabaviti. Naravno da ne gradi kule od kockica, ali može, ako je se stavi negdje gdje može vidjeti šta se događa oko nje gledati i proučavati. Za to je meni bio super onaj mali ligeštulić koji ima položaje da je beba malo uzdignuta da vidi a opet su joj leđa ravna i nije u polusjedećem položaju koji se ne preporuča prije 4-5 mj. Ima je za kupiti u skoro svim dječjim dućanima. Ja sam ju stvarno ful iskoristila. Još uvijek se navečer mali zavali u nju dok pije mlijeko prije spavanja.

[Corina26]

Mene čudi kako ova tema nema više stranica.....
Ili nema toliko mama koje stalno nose svoje bebe...

Ja nosim,nosim i nosim...i stalno se pitam radim li dobro ili ne.
Što se mene tiče-ne stignem ništa.Veš,ručak,sve čeka.Ja ne kuham više,jer mali ne spava danju skoro pa nikako,a kada je budan onda je u mojim rukama,inače užasan plač.
Neki kažu-ostavi ga da plače.Probala.Vrijeme prolazi a on plače sve jače,guši se u plaču.Počnem i ja plakat s njim,uzmem ga i automatski se smiri.Sjedenje ne šljivi.Hoće isključivo na noge i moving.

Drugi kažu-nosi svoje dijete,to će biti sretna beba,uživaj u tim trenucima....Uživam,ali ne u 7 ujutro,u 10 ujutro,u 9 navecer...jer tada mi se spava i nemam snage nositi ga non-stop.I što je sa mnom?Ja bih se okupala,skuhala nešto fino,pojela u miru,pogledala seriju.Tražim li puno???Doslovno čekam mm-a s posla i s vrata mu uvalim maloga i pod tuš.Pita mm ima li šta za jesti.Nisam stigla.Peci jaja,i ja sam gladna.
Možda mi netko neće vjerovati,ali to je tako.Koliko sam puta stavila ručak pa ga ugasila jer on kriči.I onda to stoji u vodi dok muz ne dodje jer ne daj Bože malenoga spustiti u ležeći položaj.

I sad,kako ga odviknuti od toga????
Kuća me treba,muž me treba,studiram,moram se organizirati a nemam vremena.Dan mi prodje u nošenju djeteta.
Ja svoje dijete volim najviše na svijetu,ali nemam tetu čistilicu,peglačicu i kuharicu da sve obavlja dok se mi po cijele dane nosimo,dojimo,dojimo dok nosimo,nosimo dok spavamo itd.
Ne mogu ovako dalje,a kada pokušam nešto promijeniti sve što dobijem je užasan plač i crvenilo u licu i onda mi ga je žao,bojim se da ne dobije kilicu od plača (kao ja),fibru,a i jednostavno to ne mogu slušati.
Imam klokanicu al neće u nju,probali smo nekoliko puta i mm i ja-opet kričanje.

Sad,je li maleni koristi,zna,manipulira ili jednostavno hoće moju blizinu?
Prijateljica ima curicu koja se ne nosi,nego leži i dudica u ustima.I mirna.Malo joj zavidim....jer ona ima i viška vremena.
Moj mali mrzi dudicu (ja nisam mogla vjerovati).Zgraža se nad njom,da vidite koju facu napravi.
On jednostavno hoće da ga ja stalno nosim.AL STALNO.A ja to ne mogu i ne znam kako ću dalje.Ima li koja mama pametan savjet!?????
Bebica ima točno 2 mj i 22 dana i 6 kg.

[SummerNight]

Ne manipulira, odmah o tome prestani razmisljati jer ce ti samo biti teze. Bebi si ti sve na svijetu i treba te.
Ali se moras pobrinuti i za sebe jer te nece imati dobro ako se ne brines za sebe.

Prvo, sling ili MT. To nabavi i imas slobodne ruke a beba se nosi.

Drugo, polako polako ga navikavaj na sjedenje. Ako place probaj ga nunati i tjesiti ali sjediti. Biti ce ti lakse puno.
Kad savladate sjedenje na rukama onda mozes polako poceti s ucenjem na lezanje na necemu drugom.

[Corina26]

Neće kad sjedim.Nema šanse.Ko da nisam pokušala milijun puta.Kriči pa me lupa nogicama i rukicama.I čim se dignem smiri se!!!Ne kažem ja da on manipulira,ali mislim da jako dobro kuži i zna kako dobiti ono što želi!!!!!Sve sam probala i pali isključivo nošenje.
Moram vidit za taj sling,nemam pojma o tome..

[Ferrari-Ficho]

Ooooo znam kako ti je. ja sam se svoje male nanosala, i dan danas se nekad nanašamo, a pred 3 dana smo godinicu prošli.
Ali, ovako- kad prođete onu prekretnicu oko 3 mjeseca bit će lakše. Dijete će počet tendit stvari koje ga okružuju pa ćeš polako, polako dobivat razdoblja kada će on moć bit pokraj tebe u kolicima ili viperu ili hranilici... a ti ćeš stić npr. oprat suđe. Ja svojoj i dan danas moram pričat i pričat šta radi, kreveljit se, veselit svakoj čaši ili tanjuru... tako i sa usisavanjem, sa kuhanjem...
Uglavnom, kuća nam je i dalje dosta zanemarena zona jer ja imam još jednog klinca, koji je isto mali, imao je godinu i pol kad se gospodična drama queen rodila, pa ono vrijeme koje ona imalo dozvoli provodim s oboje ili samo s njim, a kuća ostane za noćnu smjenu u kojoj sam uglavnom zgažena, jer ona i sad sisa minumum 2 put noću, a uglavnom i češće.

Al što ti želim reć je da uz sve to mi i dalje svi živi i uglacnom zdravi idemo dalje I obožavamo se i dalje takvi dramatični
Evo i od nje (koja je u krilu) par slova rtftfgz m č-ćui9ču8 j b b bhtez5w44

[zaručena]

moja je mala imala grčeve. nisam to znala dok nakon navršenih 3 mjeseca nisu prošli. dosta se htjela nosit. a kad i nije, jako je bljuckala, poklopac želuca joj nije bio dobro srastao i ja nju doslovno na 30 sekundi nisam ostavljala samu. i kad je spavala ja sam bila u sobi do, 3 koraka udaljena. s vremenom je postajalo lakše. nabavljali smo hrpu pomagala u koja bi ju stavljali, po 10 minuta u kolica, 10 u ljuljačku, 10 na prematalicu, 10 u gym, 10 u krevetić uz mobil, tata bi ju u dekici vukao po podu, to je voljela . tuširanje i pripremanje njenog obroka bilo je dok je u kolicima. sad kako je veća imamo puzzle i vrtić uz kolica. pa na kauč, na naš krevet, na terasu, kiblicu za veš kod bake, kod rodbine, u šetnju... samo da se mijenjaju položaji i okolina. naša voli i glazbu, pjesme, crtiće (tvoja je još mala za to). jako se voli zabavljat, nasmijavat, bacakat, igrat svega i svačega. kroz igru smo ju milijun puta odobrovoljili kad bi počela kenjkat. je da se iscrpite maksimalno, ali makar nemaš bebu koja neutješno plače.
to što on tebi ne da da sjedneš ne znači da svaki dan makar na kratko ne trebaš probati. jednom će popustiti. on, ne ti

[lotus_flower]

ja sam nešto primijetila kod djece koja su kao Mia bila dugo u inkubatoru: većina je indiferentna na nanašanje.

Mia je bila 3 tjedna u inkubatoru, držana je u bolnici samo kod hranjenja i evo, dva mjeseca nakon izlaska iz inkubatora, mi se mazimo i sve ali ona ne traži da je stalno po rukama.
Zapravo, držim ju jedino kad ju hranim i nosim od krevetića do komode i sl.
Kad se mazimo, ona uglavnom leži u viperu, na komodi, kraj nas na kauču ili u nosiljci, dignem ja nju i stisnem uza se ali to sve na moju inicijativu, ne njen zahtjev...nekako imam osjećaj da je to sve uvjetovano kako je navikla od prvog dana ležati sama u inkubatoru, bez puno diranja i nosanja

Ne velim da su roditelji krivi jer im se djeca vole nosati ali nekako iz mog iskustva mislim da postoji tu i mala komponenta navike.
A i tu je ono što zaručena spominje: možda bebu nešto mori, možda ju grčevi muče pa traži utjehu...nas su kolike srećom zaobišle pa ne znam...

[zaručena]

mislim da grčevi jako igraju ulogu kod nanašanja bebe. iako čujem od starijih žena da su kad bi beba vrištala jednostavno otišle u drugu prostoriju ili u vrt. ja to nisam mogla.

[Ferrari-Ficho]

Moja nije ni jednom imala grčeve. Aznam, šta su oni jer ih je mali imao, one prave, ne aerokolike. Ali, on je volio nakon malo maženja i igranja na rukama jednostavno se opustit na kauču, puzzlama, krevetiću. Ona ne voli. njoj to uopće nij enapeto.
Kao što se on i sad sam igra nekad, a tako se oduvjek znao malo zaigrat, aona ni 3 minute da bi sama bila zainteresirana za išta. Sve mora bit popraćeno našim 200% angažmanom.

Al ovo za inkubator... može bit. Al možda i nije. jednostavno ima beba koje ne traže tu vrstu bliskosti nego ju identificiraju drugačije, dovoljno im je npr. čuti mamu da bi se umirili kad su razdraženi ili slično.
Al da me nije sram stavila bih jednom zvučnu snimku moje kraljice kad traži da ju se nosi, a nitko nema slobodne ruke i taj čas ju haš ne može dignut
Ako nas čuje kakav socijalac, garant će nam ju uzet
Mogla bih ju zaposlit ovo ljeto u vatrogasnom domu umjestro sirene

[SummerNight]

lotus_flower kaže:

ja sam nešto primijetila kod djece koja su kao Mia bila dugo u inkubatoru: većina je indiferentna na nanašanje.

Mia je bila 3 tjedna u inkubatoru, držana je u bolnici samo kod hranjenja i evo, dva mjeseca nakon izlaska iz inkubatora, mi se mazimo i sve ali ona ne traži da je stalno po rukama.
Zapravo, držim ju jedino kad ju hranim i nosim od krevetića do komode i sl.
Kad se mazimo, ona uglavnom leži u viperu, na komodi, kraj nas na kauču ili u nosiljci, dignem ja nju i stisnem uza se ali to sve na moju inicijativu, ne njen zahtjev...nekako imam osjećaj da je to sve uvjetovano kako je navikla od prvog dana ležati sama u inkubatoru, bez puno diranja i nosanja

Ne velim da su roditelji krivi jer im se djeca vole nosati ali nekako iz mog iskustva mislim da postoji tu i mala komponenta navike.
A i tu je ono što zaručena spominje: možda bebu nešto mori, možda ju grčevi muče pa traži utjehu...nas su kolike srećom zaobišle pa ne znam...

Pa postoji, tvoja mala se sticajem okolnosti navikla da ju se ne nosi.
Ali ne znam zasto uskracivati blizinu djetetu kojem ju mozes pruziti, koje nije zavrsilo u inkubatoru ili u bolnici kao tvoja.
Jer prirodno je i normalno da dijete trazi blizinu majke. Jedino sto je prilicno pametno od pocetka naviknuti na sjedenje ili lezanje.

[Irra]

corina

ovaj tvoj post je kao da sam ga ja pisala.....
ja sam isto nosila i nosila i nosila stalno taj nije htio nikako nego na ruke i nikako sjesti s njim, leći, ništa... ja luda, mm radio, isto ručka više nije bilo nego je, živci otišli, jedva čekala da dodje doma i da ga nosi da ja mogu mirno popišat se ako ništa drugo.... mislila sam da ću poluditi tih prvih par mjeseci... isto po danu ni moj nije spavao sat dva i to je sve...

bili grčevi, bilo ovo bilo ono.....
naslušala sam se savjeta od puno ljudi: nemojte ga učiti na ruke, greška, blablabla... je, ispalila sam na živce, posijedila ni danas ne mogu nadoknaditi taj kroničan umor (tješim te kao jel da ?) ALI ponovila bih sve da imam drugo, bez obzira na to što sam bila korak do vrapča ... nisam ga mogla slušati kako plače (ne cendra, to bi mogla) ali plakanje ono silno ne...
to mi je ravno ignoriranju djeteta...
ne kažem da se mora nositi i kad ne plače, ja sam bila presretna kad sam ga spustila u kindač i imala 10 minuta mira; ali tako je to prvih mjeseci...
znam da i ti imaš svoje granice, kao i svi mi i da su nekad ti naši bebaći nevjerojatno naporni...

moj nije htio u klokanicu nikako, ove druge novotarije nisam probala...

šta da ti kažem... prošlo je par mjeseci i bilo je lakše... danas ima preko 13 kg i isto bi se puno nosio, tako da si mislim tad je imao par kila i mislila sam ruke će mi otpasti bio mi je težak... kako ga sad nosim ne znam... ne toliko naravno ali opet..

proći će to, probaj ovo sa tim MT ili šta već, možda upali...

[kiki008]

Kod nas je zgrada orila kad je ona tražila pažnju, a to je bilo STALNO
Grčeve nije imala.

Potpuno isto kao kod Corine, jednostavno je bila takvo dijete, ništa ju nije zanimalo. Kakav viper, kakva prematalica, puzle, mobil, kolica da ne spominjem
Šetali smo kolicima jedino kad ona spava, ak je budna izdrži 2 min i vrišti kao da je smak svijeta!
I nikakva prekretnica sa 3 mjeseca se nije dogodila samo je bila još gora. Smirila se malo, ali malo, tek kad je propuzala sa 6 mjeseci. Zaradila sam i ganglion na zglobu ruke koji se povukao kako je propuzala.



Sad ima 14 mjeseci i neki dan sam napravila prvi ručak dok je ona bila budna inače sam kuhala dok je spavala ili dok je mm s njom, isto tako i ostalo, spremanje, pranje, peglanje..sve dok je netko drugi s njom ili dok spava.

[lotus_flower]

SummerNight kaže:

Ali ne znam zasto uskracivati blizinu djetetu kojem ju mozes pruziti, koje nije zavrsilo u inkubatoru ili u bolnici kao tvoja.

ma naravno
nije mi bila namjera implicirati da ih se pusti ni da mame svoju novorođenčad ostave po čitave dane u krevetiću...no možda da se prvo proba bebica nekako drukčije smiriti? Mislim, ne znam, lupam
ja iskreno ne znam kako bi da moja stalo plače i da ju moram stalno nositi, ja vam se žene divim
M je izuzetno zahvalna bebica, nema grčeva, fino jede, prospava noć po 6h u komadu, ne traži da ju se nosa...pa sam opet ponekad krepana.
Zato žene, kapa dolje! Drž'te se, mora i to jednom proći!

[Žabica]

corina evo da te utješim i kod mene isto tako, a i djeca su nam tu negdje po starosti. Ajd moja se hoće voziti u kolicima, nahranim ju i pičim van, onda ona zaspi, a ja mogu popiti kavu. I čim s kolicima uđem u stan probudi se i plače. Ručak kuham većinoma samo vikendom, jer od nje ne mogu ništa... Nadam se da će ju proći faza nosanja.

[kiki008]

Irra kaže:

corina

ovaj tvoj post je kao da sam ga ja pisala.....
ja sam isto nosila i nosila i nosila stalno taj nije htio nikako nego na ruke i nikako sjesti s njim, leći, ništa... ja luda, mm radio, isto ručka više nije bilo nego je, živci otišli, jedva čekala da dodje doma i da ga nosi da ja mogu mirno popišat se ako ništa drugo.... mislila sam da ću poluditi tih prvih par mjeseci... isto po danu ni moj nije spavao sat dva i to je sve...

bili grčevi, bilo ovo bilo ono.....
naslušala sam se savjeta od puno ljudi: nemojte ga učiti na ruke, greška, blablabla... je, ispalila sam na živce, posijedila ni danas ne mogu nadoknaditi taj kroničan umor (tješim te kao jel da ?) ALI ponovila bih sve da imam drugo, bez obzira na to što sam bila korak do vrapča ... nisam ga mogla slušati kako plače (ne cendra, to bi mogla) ali plakanje ono silno ne...
to mi je ravno ignoriranju djeteta...
ne kažem da se mora nositi i kad ne plače, ja sam bila presretna kad sam ga spustila u kindač i imala 10 minuta mira; ali tako je to prvih mjeseci...
znam da i ti imaš svoje granice, kao i svi mi i da su nekad ti naši bebaći nevjerojatno naporni...

moj nije htio u klokanicu nikako, ove druge novotarije nisam probala...

šta da ti kažem... prošlo je par mjeseci i bilo je lakše... danas ima preko 13 kg i isto bi se puno nosio, tako da si mislim tad je imao par kila i mislila sam ruke će mi otpasti bio mi je težak... kako ga sad nosim ne znam... ne toliko naravno ali opet..

proći će to, probaj ovo sa tim MT ili šta već, možda upali...

Pitala me kolegica neki dan dal ću šta promijeniti sad s drugim djetetom u odnosu na malu.. ne, neću ništa jer ne mislim da sam ja nju naučila na ruke nego da je jednostavno takvo dijete, i sad je ko na struju, odakle joj toliko snage nemam pojma, ali nadam se da će ovo drugo biti malo mirnije
Ostavljala sam ja nju i da plače, nisam skakala na prvu ali ništa se nije promjenilo, vrištanje se nastavljalo.
Jebat ga, ak mali isto bude vrištao dok ga se ne uzme, uzet ću ga, šta da radim


Moja sad ima oko 11kg, nosim dosta nisko i dr. je rekla da se pripazim, pa sad kad mala traži da se nosi tražim je rukicu i pričam da idemo tražiti vau-vau, kockice ili bilo šta drugo pa odustane od nosanja. Ako se baš razdere uzmem je ali to je sad sve rjeđe.

[Žabica]

kiki008 kaže:

... ne, neću ništa jer ne mislim da sam ja nju naučila na ruke nego da je jednostavno takvo dijete...

ovo je nekim ljudima jako teško shvatiti...
vele ostavi ju da plače, probala jednom i ne bi više hvala, sva je poljubičastila, radije ju nosim i kukam na forumu

[kiki008]

Žabica kaže:

ovo je nekim ljudima jako teško shvatiti...
vele ostavi ju da plače, probala jednom i ne bi više hvala, sva je poljubičastila, radije ju nosim i kukam na forumu

Probala ja par puta, ne vrijedi.