Waldorfska škola i slične pedagoške metode

[Dostoj]

Srebrni Letač kaže:

Hear hear! ...Odakle ti toliko znaš o waldrofskoj pedagogiji? Stvarno si se potrudio, valjalo bi nešto od tebe naučiti o strpljenju.

Nije baš tako kako izgleda... nemam baš vremena "visiti" po forumima i smišljati ovako dugačke konstrukcije... Većina je copy/paste iz nekih knjiga, članaka, itd.... manji dio su moje konstrukcije... no, dosta sam čitao o tome, pa me zaintrigiralo... a i inače sam Steinerov "fan", pa kao pravi "okultni sektaš" moram braniti gazdu do smrti

[Srebrni Letač]

Tolstoj kaže:

Nije baš tako kako izgleda... nemam baš vremena "visiti" po forumima i smišljati ovako dugačke konstrukcije... Većina je copy/paste iz nekih knjiga, članaka, itd.... manji dio su moje konstrukcije... no, dosta sam čitao o tome, pa me zaintrigiralo... a i inače sam Steinerov "fan", pa kao pravi "okultni sektaš" moram braniti gazdu do smrti

I mislila sam si da si te foskule izkopipejstirao. Nemam ni ja vremena za ovo, ali došao je glas do mene da se ovdje šire neprovjerene i netočne informacije pa sam se osjećala pozvanom da branim čast i ugled starog međimurskog "crackpota" Štajnera.

[Floverka]

Emericzy kaže:

Kolike su bile šanse da se to dogodi u najobičnijoj državnoj školi između 1945. i 1985.? Minimalne ili nikakve. Školskog nasilja praktički nije bilo, iako nije bilo ni neke bogznakakve pedagogije. Škola je bila praktički austrougarska, s daškom socijalističke ideologije i onda sve malo razvodnjeno.

Nije stvar u školi nego u društvu. Društvo se raspada, a škole samo reflektiraju taj raspad po šavovima.

Tu ti moram dati za pravo. Ovo nije usamljen primjer, dešava se puno češće nego što bi trebalo. U vrijeme socijalizma su stvari izgledale malo drugačije, ipak je društvo bilo sređeneije i to se reflektiralo na mladež. Koliko god se danas s prezirom gledalo na pionire i omladince ipak je to bila imitacija jedne velike obitelji. Danas toga nema. Statusne razlike snažno utječu na djecu i djeca su jako okrutna po tom pitanju, vjerojatno ih doma ne uče cijeniti čovjeka i njegovo dostojanstvo, u tom pogledu, barem iz onoga što je Tolstoj napisao (hvala T.), ali i Gita, alterntivne metode ipak nastoje uvažiti i nametnuti vrijednosti na koje je čovjek u ovom ludom svijetu zaboravio. Možda je sve to uzaludan pokušaj, možda se paradigma raspada, ali meni se sve čini da su baš te alt. metode nastale kao tihi otpor ovim negativnim stvarima, stoga ih nisam spremna osuditi i staviti na stranu, one ipak nude ono što je čovjeku nužno potrebno - da se osjeća voljen, da dobiva pažnju, da se kreće u okolini koja je obazriva, da se njeguje dostojanstvo. To sve fali današnjem društvu. Možda i tim pedagogijama treba vremena da se razviju i prilagode, još nisu savršene, ali neće nikada niti postati ako im se neće pružiti šansa.

[Emericzy]

Ja mislim da ljudima više treba odgovornost nego te alternativne lari-fari izmišljotine.

Treba biti svjestan kakav trag za sobom ostavljamo u svijetu. Treba biti odgovoran za svijet.

Odgovornost je tvrda i teška. Sve te alternative su mekane i lake.

[Floverka]

Emericzy kaže:

Ja mislim da ljudima više treba odgovornost nego te alternativne lari-fari izmišljotine.

Treba biti svjestan kakav trag za sobom ostavljamo u svijetu. Treba biti odgovoran za svijet.

Odgovornost je tvrda i teška. Sve te alternative su mekane i lake.

Sumnjam baš da je to lako, mislim da biti učitelj u alt. školi traži jednako ako ne i više angažmana kao i konvencionalne škole. Ne znam po čemu si zaključio da nisu dovoljno odgovorne, one čak uzimaju odgovornost i za psiho-emotivno stanje svojih đaka, konvencionalne baš i ne. Ako si čitao Jutarnji prije par dana, neke klinke (sedmi razred mislim) su se potukle tako da je jedna završila na intenzivnoj sa ozbiljnim ozljedama, a nastavnici su rekli da su se cure malo počupale za kosu, nisu obavijestile niti roditelje niti policiju. Ako je to odgovornost onda sam ja idiot.

Šta bi ti rekao da ti dijete leži na intenzivnoj jer su ga isciplearili školski drugovi, a da te nastavnik niti ne nazove? - To nazivaš odgovornošću...? Hajde, popusti malo, neće se svijet urušiti ako budeš malo mekši To je delikvencija i od strane roditelja i od strane djece, a bogme i od strane nastavnika koji ne reagiraju. Sramota!

[Emericzy]

Floverka kaže:

Sumnjam baš da je to lako, mislim da biti učitelj u alt. školi traži jednako ako ne i više angažmana kao i konvencionalne škole. Ne znam po čemu si zaključio da nisu dovoljno odgovorne, one čak uzimaju odgovornost i za psiho-emotivno stanje svojih đaka, konvencionalne baš i ne. Ako si čitao Jutarnji prije par dana, neke klinke (sedmi razred mislim) su se potukle tako da je jedna završila na intenzivnoj sa ozbiljnim ozljedama, a nastavnici su rekli da su se cure malo počupale za kosu, nisu obavijestile niti roditelje niti policiju. Ako je to odgovornost onda sam ja idiot.

Šta bi ti rekao da ti dijete leži na intenzivnoj jer su ga isciplearili školski drugovi, a da te nastavnik niti ne nazove? - To nazivaš odgovornošću...? Hajde, popusti malo, neće se svijet urušiti ako budeš malo mekši To je delikvencija i od strane roditelja i od strane djece, a bogme i od strane nastavnika koji ne reagiraju. Sramota!

Govorim o osobnoj odgovornosti. U ovom konkretnom slučaju nje nije bilo nigdje -- počevši od roditelja djevojaka koje su tukle, nastavnog kadra, novinara koji se naslađuju pričom itd. itd. U odgovornom svijetu, razrednica i bi dala ostavku i otišla u samostan. Za početak.

Da, tvrd sam. Prema zlu se treba biti tvrd.

[Floverka]

Emericzy kaže:

Da, tvrd sam. Prema zlu se treba biti tvrd.

Dobro, a kakvo je to konkretno zlo proisteklo iz waldorfske ili bilo koje druge alternativne pedagogije?

[Emericzy]

Floverka kaže:

Dobro, a kakvo je to konkretno zlo proisteklo iz waldorfske ili bilo koje druge alternativne pedagogije?

Govorili smo o raspadu društva i o nasilju. O tom zlu govorim. I o potrebi za odgovornošću koja će to naselje spriječiti. Ne govorim o Waldorfskoj školi kao o zlu. Nije ona zlo. Samo je -- po mojem čvrstom uvjerenju -- bespomoćna u otporu prema zlu. Najgore što bih eventualno za nju mogao reći jest da je glupost. (I opet -- po mojem osobnom mišljenju.)

[Eurifesa]

gita-xy kaže:

Obzirom da je tema ne samo waldorf, nego i ostale alternativne pedagogije, ja ću napisati koju riječ o montessori metodi, odnosno ne o metodi jer će vam google sve to objasniti bolje od mene, nego o tome kako to izgleda u praksi.

Moj sin koji ima 5,5 god ide u običan gradski vrtić, ali u montessori grupu. Prije te grupe išao je u redovnu grupu i vrtić nije volio, nije bio sretan, a onda smo naravno bili i mi nezadovoljni. Oni u tih godinu dana nisu pročitali niti jednu priču, nisu naučili niti jednu pjesmicu, to je naprosto bila čuvaonica da se međusobno ne poubijaju. Fizički sukobi su bili svakodnevni jer nisu bili zaokupljeni ničime.

U ovih godinu dana od kad ide u montessori grupu, moje dijete je procvalo, a u vrtić ide s velikim veseljem. Naravno da nije stvar isključivo u metodi, već i u tri prekrasne odgojiteljice koje svoj posao uistinu rade s ljubavlju.

Nabrojat ću samo neke stvari koje je tamo naučio ( s razumijevanjem) i stvari koje tamo rade. Zna godišnja doba i njihova obilježja, zna, doduše uz malu pomoć, nabrojati mjesece u godini redom (siječanj, veljača...), zna koji član obitelji je rođen u kojem mjesecu, zna da godina ima 12 mjeseci i koji mjesec je u kojem godišnjem dobu i da se za vrijeme 1 godine zemlja okrene jednom oko sunca. Zna planete sunčevog sustava. Na globusu ili karti svijeta zna pokazati sve kontinente. Slova poznaje i velika i mala štampana. Čitati i pisati ne zna jer još nema razvijenu sintezu i analizu, ali nekoliko djece koja su i mlađa od njega to zna. Poznaje brojeve i zna npr da broj 17 ima 1 deseticu i 7 jedinica. Zna razliku između geometrijskih likova i geometrijskih tijela i prepoznaje ih. Ljetos je u praku objašnjavao prijatelju jedući sladoled da je kornet stožac. Neću dalje nabrajati što sve zna, samo sam htjela nabrojati neke stvari.

Sve to je naučeno kroz igru. Prošle su godine, cijele godine pratili jedan hrast u dvorištu i sve promjene na njemu kroz godišnja doba, onda su to crtali i razgovarali o tome.
Geometrijska tijela su naučili kroz igru. U jednoj vreći su tijela, dijete preko očiju ima povez i izvuče jedno tijelo i opipa ga i pogađa što je izvuklo ili dobije zadatak da pronađe piramidu. To njih jako zabavlja.
Imaju kartu svijeta kao puzzle koje se umeću pa slažu i na taj način pamte gdje je koji kontinent i kojeg je oblika. Preko tih oblika znaju i crtati pa je oblik kontinenta naprosto urezan u mozak.
Za brojeve je jedna od vježbica kutija u kojoj su brojevi i imaju štapiće. Uz savki broj treba pridružiti količinu. Na taj način dijete jednostavno osjeti što je veće, a što manje jer osjeti razliku između držanja 2 ili 10 štapića. Kad prelazi na desetice ili stotice ima zamjenu za tu deseticu ili stoticu pa nastavlja dalje.
Za slova imaju modele na kojima je brusni papir preko kojeg prelaze prstima, a nakon toga pokušaju ponoviti taj oblik na pijesku isto tako prstima.

...

Čekaj, ti misliš da je njegov uspjeh posljedica samo promjene pedagoške metode? Ja sam išla u obični najobičniji socijalistički vrtić pa smo radili dosta toga tvog nabrojenog, a i naučili. Mislim da to većinom ovisi od tete do tete (moje su bile super), i njene motiviranosti ili lijenosti, a ne o tome je li ona pročitala 2-3 knjige na temu montessorijevske pedagogije.

[Herp]

Tolstoj kaže:

Izuzetno je važno imati poštovanje ili ljubav prema nastavniku, koji dolaze na prirodan način, inače ne vrijedi ništa. Prisilno poštovanje, poštovanje koje je propisano školskim propisima, nije ni od kakve vrijednosti u razvoju pojedinca. Naravno, ne može se poreći da neki pojedinci u nekim slučajevima ne daju baš dokaze poštovanja. To sve ovisi o tome koliko je poštovanja izraslo iz ljubavi, a koliko iz nečeg drugog, pa se demonstrira samo nastavniku u lice, a ne i kada je okrenut leđima. Uglavnom, ne smijete zamisliti to kao situaciju u kojoj svako dijete čini ono što poželi. Bez obzira na eventualni nemir u učionicama, ako djeca imaju pravi odnos prema nastavnicima, ako su djeca još uvijek u stanju vidjeti u svojim učiteljima ono što bi trebali vidjeti u njima, onda sva njihova buka neće značiti ono što bi značila u drugom smislu. To može biti paradoksalno, ali je psihološki točno.

Osvrnut ću se na ovaj dio kao na nešto s čim se poprilično ne slažem.
Poštovanje treba zaslužiti, to je neupitno. Zaslužiti poštovanjem nečim drugim, a ne prisilom, cilj je kojem bi svatko (normalan) trebao težiti u međuljudskim odnosima, tako da waldorfska pedagogija tu sigurno ne donosi ništa novo. Ono što me bode u oko je činjenica da bi, ako sam dobro shvatila, prema wald. pedagogiji dijete trebalo poslušati nastavnika, njegova naređenja/upute/sve ostalo iz poštovanja prema njemu.
Mislim da je takav pristup loš, da poprilično nije imun na manipulaciju/emocionalnu ucjenu i da bih ja, osobno, popizdila kad bi meni netko pristupao na taj način.

Ne, neću napisati zadaću i neću prestati vikati na satu iz poštovanja prema nastavniku.
Napisat ću zadaću jer će to meni koristiti.
Prestat ću vikati jer će onda biti bolje mojim kolegama i prijateljima u razredu.

Tako sam ja odgajana u državnoj školi, i jedino tako želim da neki nastavnik odgaja moje buduće dijete.
Žao mi je ako su neki imali iskustva s tim kao sa "Sir-yes sir" odnosom, ali kod mene to nije bio slučaj.

Nisam poslušni vojnik niti sluga krupnog kapitala, uzoran sam i prilično tolerantan tridesetogodišnji panker i pivopija u roza starkama jedino na što sam alergična je izvrtanje znanstveno dokazanih činjenica. I jako bi me bilo strah dati dijete u ruke nekome za koga postoji realno predviđanje da slijedi nauk čovjeka koji je naučavao kako se krv kreće sama od sebe.

[Emericzy]

Herp kaže:

jako bi me bilo strah dati dijete u ruke nekome za koga postoji realno predviđanje da slijedi nauk čovjeka koji je naučavao kako se krv kreće sama od sebe.

I čiji sljedbenici misle da u televiziji čuči zao duh. Doslovno, ne metaforički.

[xibalba]

Može li netko od roditelja čija djeca idu u zagrebačku waldorfsku školu reći poučavaju li učitelji u toj školi djecu tomu da se krv kreće sama od sebe i da u TV-u čuči duh?

Da bi waldorfska škola uopće mogla raditi, njihov je nastavni program moralo odobriti Ministarstvo prosvjete. I podložni su inspekcijama, kao i ostale škole.

Iz iskustva koja imam s waldorfskom školom u drugoj zemlji znam da o takvim stvarima nema riječi na nastavi te da se djecu uči istim stvarima o ljudskoj anatomiji i fiziologiji kao i u klasičnim školama, samo na drukčiji način.

A kad smo kod raznih nebuloznih vjerovanja, u Lijepoj Našoj Katoličkoj u klasičnim školama djecu nedvojbeno poučavaju i učitelji koji vjeruju u bezgrešno začeće i kreacionističke nebuloze - štoviše, djeca i slušaju o tome na satu vjeronauka!
I o vragu i o paklu u kojemu će gorjeti ako ne budu poslušne ovčice.

Ističem to samo zato što mi je zaista nevjerojatno da se u raspravi potežu stvari koje veze nemaju s pedagogijom. Baš me briga što je Steiner vjerovao da krv teče sama od sebe, sve dok to nije uklopljeno u nastavni program. A nije.

Jednako tako, baš me briga misli li učiteljica u klasičnoj školi - ili ministar obrazovanja ili oni koji sastavljaju školske programe - da je Marija začela po Duhu Svetom i da je svemir stvoren u 6 dana, sve dok se tomu u školi ne poučava moje dijete.

Premda većina naše djece u klasičnim školama sluša te i slične nebuloze na vjeronauku. Predmetu koji se ocjenjuje i upisuje u svjedodžbu. Ali - srećom! - nije obvezan.

I na kraju, kvragu, pa u Zagrebu postoji jedna jedina Waldorfska škola - u koju ide valjda stotinjak djece. Sva ostala djeca idu u klasične škole (osim onih stotinjak koji idu u Montessori školu).
Zašto se neki osjećaju toliko ugroženima tom šačicom djece?

Dvoje djece koje ja poznajem i čije sam waldorfsko školovanje pratila nekoliko godina (živeći s njima u istoj kući) odrasli su u jednako obrazovane (oboje su završili fakultete), pametne, načitane, duhovite, brižne, bliske s roditeljima i uspješne mlade ljude kakvima je Emericzy opisao svoju djecu.

I što sad? Oni su iznimka, a Emova su djeca pravilo?

Da sad imam djecu i da imam dovoljno novca za to, moje bi dijete išlo u Montessori vrtić, a poslije i u Montessori školu. I bila bih jednako uključena u njegovo školovanje i jednako bih ga pozorno pratila kao i da ide u klasičnu školu.

_______

P.S. Užasavam se krutosti u bilo kojem pogledu. I s bilo koje strane. Kad se u raspravu uključe forumaši s toliko krutosti u stavovima i pogledu na svijet da ovome podforumu definitivno nikad neće trebati Viagra, svakoj raspravi dođe kraj.

Tako da je sve ovo samo mlaćenje prazne slame.

Dakle, svi vi koji zagovarate alternativne škole, odustanite dok još možete. Nemate izgleda. Ako odmah ne priznate da ste u krivu, jadna li vam majka.

Čekaju vas uvrede, sarkazam, poruga i podsmijeh, sve dok vas se ne isprovocira na odgovor istom mjerom - a onda će vam se u facu tresnuti da baš lijepo predstavljate nenasilnu komunikaciju i druge cvjetičasto-leptirasto-naivne stvari koje zagovarate.

Bolje se odmah predajte. Nemate izgleda. I ne gubite vrijeme na traženje statističkih podataka, jer druga strana ionako nikad neće predočiti podatke koji bi dokazali neučinkovitost alternativnih škola i učinkovitost klasičnih. Dokazi će se tražiti samo od vas.

Bolje sjednite pred TV. Pa makar unutra čučao zao duh u obliku odraza svijeta u kojem živimo i u koji biste trebali baciti svoju djecu (neka nauče plivati kao i svi drugi, ili barem držati glavu iznad vode).
Jer boli vas briga, čak i da vas taj duh tako isprepada da vas strefi infarkt, krv će vam kolati sama od sebe, jer svi ste vi štajnerovci isti.

[Herp]

xibalba kaže:

Može li netko od roditelja čija djeca idu u zagrebačku waldorfsku školu reći poučavaju li učitelji u toj školi djecu tomu da se krv kreće sama od sebe i da u TV-u čuči duh?

Da bi waldorfska škola uopće mogla raditi, njihov je nastavni program moralo odobriti Ministarstvo prosvjete. I podložni su inspekcijama, kao i ostale škole.

To s krvlju je bio samo ilustrativni primjer. Ako pažljivo pročitaš moju rečenicu, vidjet ćeš da ni u jednom trenutku nisam implicirala da se to u waldorfskoj školi zbilja predaje.

No, koliko sam shvatila, waldorfska pedagogija počiva na duhovnom; vjerujem da se to provlači i kroz nastavu. Budući da u to ne vjerujem, ne bih željela ni da mi netko pristupa djetetu na taj način.

xibalba kaže:

Zašto se neki osjećaju toliko ugroženima tom šačicom djece?

Otkud ti to da se bilo tko osjeća ugroženim?

Ja, pače, vjerujem da postoje djeca koja bi se puno prije uklopila u waldorfsku školu nego u običnu. Za koje bi se moglo reći da im takav pristup više odgovara. Ali apsolutno ne odgovara svakome. Meni prvoj ne bi, u to sam sigurna.

xibalba kaže:

Užasavam se krutosti u bilo kojem pogledu. I s bilo koje strane. Kad se u raspravu uključe forumaši s toliko krutosti u stavovima i pogledu na svijet da ovome podforumu definitivno nikad neće trebati Viagra, svakoj raspravi dođe kraj.

Tako da je sve ovo samo mlaćenje prazne slame.

Dakle, svi vi koji zagovarate alternativne škole, odustanite dok još možete. Nemate izgleda. Ako odmah ne priznate da ste u krivu, jadna li vam majka.

Lukavo si pokušala "obje strane" uklopiti u priču kad je već iz drugog odlomka jasno koju stranu zapravo smatraš krutom.
No, znaš, meni je stav "u waldorfskoj školi se tako nešto ružno nikad ne bi moglo dogoditi" jednako krut kao i onaj suprotni.

xibalba kaže:

Čekaju vas uvrede, sarkazam, poruga i podsmijeh,

Iste one koje su dočekale i mene kad sam, jednoć davno, stupila na DZ s pitanjem o imenicama?
Sori, nisam mogla odoljeti. I ti i ja znamo jako dobro taktove forumskog folklora, a i krvavost ispod kože nam nije strana, pa, nemojmo se praviti svetijima od pape.

[Floverka]

xibalba kaže:

P.S.

Čekaju vas uvrede, sarkazam, poruga i podsmijeh, sve dok vas se ne isprovocira na odgovor istom mjerom - a onda će vam se u facu tresnuti da baš lijepo predstavljate nenasilnu komunikaciju i druge cvjetičasto-leptirasto-naivne stvari koje zagovarate.

Draga Xibalba, uvrede, sarkazam, poruga & co. nisu odraz jakog i zdravog duha, već ogorčene taštine koja misli da zna sve i da je napravila sve sklekove u životu.

Em, ja nisam baš sigurna da si ti u potpunosti upoznat sa metodom koju kritiziraš. Razumijem što te smeta, jer razumijem i stav iz kojeg polaziš, ali glupost ni u kom slučaju nije rezervirana samo za wald. školu i ine alternativne pedagoške metode. Glupost je na svakom koraku, ništa i nitko nije cjepljen protiv toga. (jel' cijepljen ili cjepljen - ovo je dobro mjesto da to pitam)

[Floverka]

E, da vam se pohvalim razinom gluposti i lošeg programa u jednoj gimnaziji koju sam pohađala (druge nije bilo u nas): u 4 godine hrvatskog jezika kao nastavnog predmeta nismo niti jedan jedini sat posvetili gramatici temperali smo po književnosti u žestokom tempu, ali gramatika baš ništa, čak ni na maturi je nismo imali. Toga sam se sad sjetila jer je netko na početku teme (Lastan ako se ne varam) spomenuo kako u w. školi nema nastave iz te domene, e pa evo, ja sam valjda išla u alternativnu jezičnu gimnaziju i gle me, skoro sam skroz pismena, čudo jedno

[xibalba]

Herp kaže:

Iste one koje su dočekale i mene kad sam, jednoć davno, stupila na DZ s pitanjem o imenicama?
Sori, nisam mogla odoljeti. I ti i ja znamo jako dobro taktove forumskog folklora, a i krvavost ispod kože nam nije strana, pa, nemojmo se praviti svetijima od pape.

Herp, molim te da osobni animozitet koji osjećaš prema meni i svoj nagnječeni ego ostaviš izvan rasprave koja s tim nema veze. Ovo je tema o waldorfskim i sličnim školama, ne o tome koliko dugo ti možeš pamtiti da sam te jednom sarkastično poklopila i povrijedila ti ego. Čudi me da nisi opet stavila link na taj post.

Kao moderatorica na ovom forumu trebala bi se u raspravi ponašati u skladu s pravilima koje samim statustom moderatora zastupaš.

Dakle, ne spuštaj raspravu na osobnu razinu i ne trolaj.

[Herp]

xibalba kaže:

Herp, molim te da osobni animozitet koji osjećaš prema meni i svoj nagnječeni ego ostaviš izvan rasprave koja s tim nema veze. Ovo je tema o waldorfskim i sličnim školama, ne o tome koliko dugo ti možeš pamtiti da sam te jednom sarkastično poklopila i povrijedila ti ego. Čudi me da nisi opet stavila link na taj post.

Kao moderatorica na ovom forumu trebala bi se u raspravi ponašati u skladu s pravilima koje samim statustom moderatora zastupaš.

Dakle, ne spuštaj raspravu na osobnu razinu i ne trolaj.

Samo sam htjela pokazati kako ni strana koja se svrstava uz slabije i potlačene, u svom pravedničkom gnjevu protiv zle i glasne većine nije cijepljena od tog istog sarkazma i poruga protiv kojih juriša; drago mi je da sam uspjela.

[Moj status moderatora također nije predmet ove rasprave, a jednako je podložan sankcijama kao i tvoj, ili bilo čiji drugi. Toliko o spuštanju na osobnu razinu koje, naravno, samo ja činim. ]

[colbert]

Djevojke, zene, drugarice, s'il vous plaît...

Ako su se svi ispuhali, molim vas da se vratimo na temu alternativnih pedagogija.

(Nastavite na PM, ako je hica, ili nekim drugim medijima).

[polimer]

Eurifesa kaže:

Čekaj, ti misliš da je njegov uspjeh posljedica samo promjene pedagoške metode? Ja sam išla u obični najobičniji socijalistički vrtić pa smo radili dosta toga tvog nabrojenog, a i naučili. Mislim da to većinom ovisi od tete do tete (moje su bile super), i njene motiviranosti ili lijenosti, a ne o tome je li ona pročitala 2-3 knjige na temu montessorijevske pedagogije.

Naša djeca (muževa, moja, zajedničko) išla su u različite vrtiće, škole, gimnazije, fakultete, privatne, društvene, besplatne, montessorijevske, skupe, elitne, žive u različitnim dijelovima grada, u podsljemenskim vilama, jarunskim stanovima, nose isključivo odjeću s potpisom ili nisu ni čuli za marke, ali koliko sam primijetila, uspjeh, zadovoljstvo, znanje, samopouzdanje, nemaju veze s tim. Sve je to jako individualno. Čekala sam dvije godine na upis u Montessori vrtić. Prve godine u običnom vrtiću dijete je bilo nesretno, svaki dan je dolazio doma ispovraćan, od straha i nervoze, teta je zbilja bila monstrum, vikala je, prijetila, tjerala ih jesti na silu. Prebacila sam ga u drugu grupu, isti vrtić isti objekt, dijete je uživalo ići, pjevali su, plesali, svirali, smio je crtati ako mu se nije spavalo, jeo je ako je želio (i uvijek je jeo za razliku od prve grupe gdje nije htio jer mu je silom gurala u zube), mnogo je naučio, volio je tetu. Kad sam došla na red u Montessori odbila sam jer je dijete bilo sretno u grupi u kojoj je bilo. Tako je bilo i sa školama. Ima divnih, kreativnih, pametnih učitelja, nastavnika, profesora a ima i bagre. Nema veze s metodama koje k'o fol škola propagira. Mišljenja sam da se učiti može samo ako ti je ugodno i zanimljivo inače učenje povezuješ s negativnim osjećajima što je žalosno. Kao da te seksu uče silovanjem. Mogućnost izbora je važna stvar, novac daje puno izbora ali znanje još više, zato ne poštujem škole koje daju samo ugodu i zanimljivost a ne znanje. Po mom iskustvu, privatne obrazovne institucije su sklonije tomu od državnih.

[blaznica]

bila radionica wald. škole u ščitarjevu (arheološko nalazište andautonija), radio se viteški štit. voditeljica je praktički sve sama radila, tjerala djecu kao dosadne muhe. tako da da, sve ovisi o učitelju. ako je neostvareni kreativac, nemojte misliti da ne trenira red. iš