Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.11.2010., 19:39   #1
Tema potpore za žrtve seksualnog zlostavljanja

Na poticaj moderatorice otvaram ovu temu. Kako sumnjam da su ljudi spremni, cak i pod "anonimnim" nickovima pricat o svojim iskustvima i osobnim pricama na javnom forumu ne ocekujem previse, jer mi ni samoj ne pada napamet dijelit sa nekoliko stotina tisuca Hrvata svoju pricu.. al evo neka topica pa mozda nas se tu nekoliko okupi cisto da se "znamo".

Ajde ipak cu reci minimalno o sebi : nakon par godina depresije i propitkivanja "Zasto sam depresivna?", trazenja uzroka, definitivno shvatih da sam bila seksualno zlostavljana, i potisnula. Imala sam "srecu" da sam konfrontiranjem tog clana obitelji dobila priznanje, pa na srecu ne sumnjam u vlastiti razum kao mnogi koji se sjete. Tako da.. istina moze stvarno bit zakopana, kronicne depresije ne dolaze bas iz vedra neba.. imajte to na umu.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.11.2010., 20:36   #2
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
Ajde ipak cu reci minimalno o sebi : nakon par godina depresije i propitkivanja "Zasto sam depresivna?", trazenja uzroka, definitivno shvatih da sam bila seksualno zlostavljana, i potisnula. Imala sam "srecu" da sam konfrontiranjem tog clana obitelji dobila priznanje, pa na srecu ne sumnjam u vlastiti razum kao mnogi koji se sjete. Tako da.. istina moze stvarno bit zakopana, kronicne depresije ne dolaze bas iz vedra neba.. imajte to na umu.
Žao mi je zbog tvoje patnje, strašno je to, mogu samo zamislit kako ti je bilo odrastat. Teško je suočit se s istinom pa se često izbjegava, potiskuje, ljudi su slabi i rijetki s mogu nosit s njom, tko ju traži taj ju mora bit spreman i nosit, iako da bi bili zdravi moramo se suočit kad tad s njom.

Sretno s temom i s potporom drugima, ako si ti prošla to i oslobodila se tereta toga sigurno možeš pomoć i utješit druge.
bumbar is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2010., 15:49   #3
Zar sam ja stvarno jedina sa ovakvom prosloscu?
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2010., 22:46   #4
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
Zar sam ja stvarno jedina sa ovakvom prosloscu?
Sigurno da nisi . Mislim da su mnogi to toliko potisnuli da je i samo sjecanje prebolno a tek kada bi poceli o tome pisati , boje se da bi potekla lavina emocija, nekontrolirano .
Sto se moze i razumjeti .
Ako zelis, javi mi se na private , mozda mogu pomoci
__________________
Da ist mehr Hunger nach Liebe und Wertschätzung auf der Welt, als nach Brot. - Mutter Teresa
emofree KJ is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2010., 02:12   #5
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
Zar sam ja stvarno jedina sa ovakvom prosloscu?
nisi jedina, samo nije lako pričati o nečem što želimo zaboraviti.
zelena maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2010., 02:14   #6
Quote:
zelena maslina kaže: Pogledaj post
nisi jedina, samo nije lako pričati o nečem što želimo zaboraviti.
ne znam, mozda zaboravljanje nekom pomaze.. ali meni olakšava "procesuirat" traumu.. Ne postoje anonimne 12 step grupe bezveze...

Iako kuzim da nekima i samo zaboravljanje pali da funkcioniraju.. ovisi da li si to vec odradio itd.

Neki nemamo izbora samo zaboravit jer imamo prevelike posljedice. Zaboravljanje sigurno nije način kako doći do izcijeljenja.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2010., 02:21   #7
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
ne znam, mozda zaboravljanje nekom pomaze.. ali meni olakšava "procesuirat" traumu.. Ne postoje anonimne 12 step grupe bezveze...

Iako kuzim da nekima i samo zaboravljanje pali da funkcioniraju..
problem je što se to ne može zaboraviti, barem ja nisam. i baš to, bitno je bilo funkcionirati, ali to nije život. danas to vidim.
zelena maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2010., 01:47   #8
ej, svaka čast na temi! nisi jedina, samo doista je teško pisati o takvim iskustvima... ja samo mogu reć da ja svoje nikada nisam potisnula ili zaboravila, i uvijek mi je negdje u podsvjesti pa se kao uspavana "ljepotica" probudi s vremena na vrijeme i zagorča mi život... tako da bih ponekad radije da je sve potisnuto
ali živim najbolje što znam, i nadam se da vrijeme doista liječi sve rane
__________________
just smile :)))
blueblackgreen is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2010., 03:37   #9
Quote:
blueblackgreen kaže: Pogledaj post
:tako da bih ponekad radije da je sve potisnuto
Kad je sve potisnuto uglavnom imaš još veće sranje; sekundarne posljedice : depresije, izolacije , poremećaje prehrane, alkoholizam, seksualno zlostavljanje (od žrtve do zlostavljača), razne ovisnosti, samoubojstva, prostitucija, samoozljeđivanje.. a ni ne znaš otkud to nego misliš da si pao na glavu ili rođen mutav.. tako da... Najbolji način je probaviti traumu.
Nažalost, u društvu je i dalje jedna ogromna predrasuda da je o ovakvim stvarima najbolje ne pričati. Ali bol je ispod svega, makar ne pričali o njoj.

a i evo meni konkretno, samim saznanjem mi se u jednom danu riješilo 60% problema...

Zadnje uređivanje SIA Zagreb : 01.12.2010. at 03:56.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2010., 16:43   #10
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
a i evo meni konkretno, samim saznanjem mi se u jednom danu riješilo 60% problema...
vjerujem da ja i imam nekih određenih problema u ljubavnom i društvenom životu radi toga što nisam u potpunosti riješila sve boljke prošlosti... ali nekako imam osjećaj da bi mi mogli pomoći samo privatni psihoterapeuti, a nemam baš toliko novaca :S
s ovim državnima ima previše komplikacija... prvo po uputnicu (svojoj dr moram reći zašto mi treba, a ne želim), onda dok se naručiš, pa čekanje 3 sata na termin (naručen u 12, kao i 5 ostalih ), onda ni nemaš 1h nego od 30-45 min, pa te ponovno naruči za mjesec-mjesec i pol, .... previše mi je to potrošenih živaca
__________________
just smile :)))
blueblackgreen is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2010., 19:23   #11
Quote:
blueblackgreen kaže: Pogledaj post
vjerujem da ja i imam nekih određenih problema u ljubavnom i društvenom životu radi toga što nisam u potpunosti riješila sve boljke prošlosti...
Mislim da je maltene nemoguce nemati posljedice u odnosima, ako nisi primio neku pomoc, samo dio ljudi misli da ih nema jer ne znaju za bolje ili jer se zavaravaju da kako funkcioniraju nije nezdravo. Ili misle da su si sami krivi za autodestruktivnost jer im to i drugi govore, a da nema nikakve veze sa seksualnim zlostavljanjem. Mene takve stvari ljute, a posljedica su dezinformiranosti i ignorancije, a ne neke logike ili istine.




Quote:
ali nekako imam osjećaj da bi mi mogli pomoći samo privatni psihoterapeuti, a nemam baš toliko novaca :S
s ovim državnima ima previše komplikacija... prvo po uputnicu (svojoj dr moram reći zašto mi treba, a ne želim), onda dok se naručiš, pa čekanje 3 sata na termin (naručen u 12, kao i 5 ostalih ), onda ni nemaš 1h nego od 30-45 min, pa te ponovno naruči za mjesec-mjesec i pol, .... previše mi je to potrošenih živaca
Slazem se skroz...ni ja nisam imala strpljenja za drzavne i cekanja itd... iako 45 minuta ne bi bio problem da su pristupi ok, tj. vrsta terapija, ali
ove koje se provode po bolnicama, kao psihodinamska, su totalan promasaj za imalo dublje rane a pogotovo seksualno zlostavljanja.. Ne znam osobu kojoj je sluzbena psihijatrija promijenila zivot, a znam ih tonu koji idu pa cak i po 10+ godina..
Ja sam otisla privatno.. iako postoje mnoge jako efikasne metode koje se mogu i same doma raditi, najbolje uz povremeni nadzor terapeuta, tako da ne mora biti jako skupo ako si u pravoj terapiji. Uglavnom vani je procedura da se prolazi kroz jednu od terapija koje rade na prozivljavanju potisnutih osjecaja, boli i ljutnje, suocavanja sa istinom i iskazivanjem ljutnje prema zlostavljacima, i drugi oblik su 12 step anonimne grupe. Uglavnom to 2 se koristi paralelno.

Zadnje uređivanje SIA Zagreb : 01.12.2010. at 19:45.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.12.2010., 05:51   #12
hi

mislim da sve stim pocinje da se nekome na glas kaze sta je bilo.mislim da je u tom najveca dilema ali kad se uradi da je to kluc za sve.stim da sa kazenim ide dozivljaj u realnost u tebi puca unutra taj splet skojim si zivila.hocu stime reci iako vidim da je u hr komplicirano doci do dobrog terapeuta i u tome opet ima pomoci.
a sto se tice da se mora najpre ici doktoru koga znas da bi te dalje uputio nebi mu rekla zbog cega.ima toliko posljedica destruktivnih da bi iz njih nesto odabrala i rekla.i tek kad sam kod strucne osobe bih rekla sta je.
au grupu paralelno ici je super,onda se ne osjecas tako sama.
svima sve dobro.
shopgirl is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2010., 18:38   #13
Moja priča.

Mislim da je počelo kad sam imala 9. Nisam sigurna, jer sam naravno godinama pokušavala potisnuti, zaboraviti, "biti normalna"...
Trajalo je godinama.
Bio je to tatin najbolji prijatelj, moj kum, on je gotovo član obitelji.

Kad sam imala 17, bila sam na rubu ponora. Na rubu samoubojstva. Nisam mogla žvijeti više sama sa sobom, imala sam osjećaj da svima lažem (što sam i radila). Spletom okolnosti našla sam se kod školske psihologinje koja mi je neizmjerno pomogla. Borila sam se sa svim tim osjećajima još godinama. I danas se borim. I znam da bitka nije gotova, ne znam hoće li ikad biti uopće.
Trebalo je puno rada na sebi da dođem ovdje gdje jesam danas, i većinu sam odradila sama.
Za to zna samo nekoliko najbližih prijateljica, njima je bilo teško što su uopće sve to čule kad smo bile u jeku adolescencije, a kamoli da su znale kako mi pomoći. Jedino što su mogle i što su i napravile je da su bile uz mene sve ovo vrijeme.

Danas imam puno pravih prijatelja, imam kvalitetnu vezu koja me ispunjava, skoro završen fakultet, ciljeve... imam život.

Izašla sam iz toga ranjena, ali ne uništena. Svatko ima svoje bitke, moje su od mene napravile bolju osobu.
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2010., 21:39   #14
Ja sam doživila sa nepunih 17 godina najgore što mi se ikad dogodilo,za taj čin se još uvjek okrivljivam jer sam se dovela u situaciju ali prošlo je puno godina od toga,ne znam dal je to uzrok mojih sadašnjih strahova i tjeskoba ali jednim djelom sigurno jest
Priča počinje tako da smo ja i moja prijateljica lagale roditeljima da idemo na praksu a u biti smo cijelo popodne iskoristile kupanjem na plaži gdje smo upoznale tog lika,sa sobom je imao velikog rotweilera kojeg sam se užasavala ali se je prijateljica oduševila psom i čovjekom,nakon toga su dogovorili da nakon što vrati psa doma podjemo na pizzu,imala sam osjećaj da nešto kod njega ne valja ali na nagovor ove moje pošli smo sa njim i sve je prošlo tad u redu,zahvalile smo se i otišle svojim putem..
Drugi dan smo isto napravile s tim da nismo pošle na plažu da njega ne sretnemo već smo odmah pošle u grad,po nju je došao dečko a ja ostala sama i tu počinje najgori dio,ja na klupi i vidim njega da prilazi sa paščurinom,mislim se dal da pobjegnem ili,ali u sred ljeta i bilog dana rekoh sad je kasno,dodje on do mene,pozdravi i sjedne kraj mene,počme odmah sa pitanjima-zašto nismo došle na plažu,ukočila sam se od straha i kad je shvatio koliko me strah koristio je psa s tim da na svako moje neodgovoreno pitanje zvao bi ga da će ga nahuškati na mene,horor,provela sam sa njim minimalno sat ipo vremena,činio me je na razne stvari,da ga ljubim-da mu govorim da ga volim-ali onako kao da to mislim,ne znam što se sve dogadjalo jer sam taj dio izbacila iz glave,znam da sam se sjetila odglumiti napad epilepsije što sam i napravila taman u trenutku kad me je tjerao da idem u obližnji park sa njim.
U tom trenutku se i on uspaničio i tad mi je zaprijetio da ide i da će me čekati na istom mjestu za nekoliko sati te ako ne dodjem da će me ubiti,da zna sve o meni i gdje živim,da ima oružje,bivši branitelj,itd.
Sad još da kažem da je lik 10 puta ružniji od Ekrema Jevrića i ima sad cca 60 godina,a oči i danas pamtim,da ima vrag ljudski oblik bio bi ovakav.
Cijelu godinu dana nakon imala sam noćne more,nisam spavala,u sobi sam se bojala sama ostati,vrata su morala biti otvorena da "ako on dodje da me netko čuje",odlazak u školu,sve mi je bilo nemoguće,a da niikome nisam mogla reći od svojih jer sam KRIVA,da sam išla u školu,da nisam slušala sebe i vjerovala prijateljici kako je sve jednostavno...
Danas imam 28 godina,rastavljena,dvoje djece,neizmjerno sam sretna u životu,neke stvari sam posložila u glavi,ali eto ne mogu ostvariti normalan odnos sa muškarcima,eh da-to što se desilo se desilo dok sam bila djevica..
Uh raspisala sam se,nisam o ovome dugo razmišljala,mogla bih još piskarat ali vrijeme klincima za spavat
19NERA82 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2011., 22:49   #15
Žrtva seksualnog zlostavljanja

Ja sam žrtva seksulanog zlostavljanja. Bila sam zlostavljana kao dijete,dugo, ne sjećam se koliko, dosta toga je još negdje zaključano i strah me o tome i misliti. Moj zlostavljač je još uvijek živ i moj je prvi susjed. Svaki ga dan gledam. Nisam niti ne želim oprostiti, mrzim ga.Ponekad bih voljela da mogu s nekim razgovarati, nekim tko je slično prošao da vidim kako se nosi sa svime. Sad mi je faza kada sam jako puno sama za sebe napravila (mislim), ali ipak osjećam da mi treba netko stručan da "završi posao" i ne znam kome bih se obratila pa se eto obraćam vama svima. Pomozite mi, pričajte samnom, uputite me na prava vrata.

Zadnje uređivanje ButterflyEfekt : 10.01.2011. at 22:58.
ButterflyEfekt is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2011., 23:34   #16
Ovisi koliko si stara.

http://www.poliklinika-djeca.hr/

ili:

http://www.kbc-zagreb.hr/centralno_n...dicinu/kontakt
Zelenogorac is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2011., 23:45   #17
ajme, ja bi takve nabijala na kolac kako mi se gade . pa jesi li prijavila seks. zlostavljanje
kopitarka is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 00:16   #18
Bila je negdje tema o seksualno zlostavljanim ženama i muškarcima, možda da je moderatori spoje s ovom, ne bi bilo loše proči kroz nju, ima svakakvih iskustava i savjeta.
__________________
Pušači su sebični i smrdljivi ovisnici.
morbidangel is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 10:08   #19
Pozdrav! Eto, baš mi se nešto u vezi ovog mota po glavi otkad sam pročitala kako je ljudsko tijelo samostalno genetski i instinktivno sposobno uvijek poduzeti najbolji put ka izlječenju bolesti, odnosno pokušat će( antitijela, podizanje temperature, zacijeljivanje rana) i bez ikakvih lijekova samo sebe izliječiti. To me ponukalo da se zamislim da li je zaista pretjerano, detaljno razgovaranje o takvoj traumi najbolji put ka tome da osoba mentalno i emotivno zacijeli, obzirom da je prva i instinktivna reakcija ljudskog mozga da želi ZABORAVITI, to isključiti, zakopati što dublje, a ponekad se događa i privremena amnezija izazvana takvom traumom koju onda psihijatri 'na silu' (hipnoza itd.) izvlače ponovno na površinu. Nisam sigurna da je to najbolji put, bez obzira što psihijatri kažu, jer kad gledam intervju žrtve i nakon deset godina od traume- jasno mi je kao dan da se i dalje slama, pati i sve joj se vraća, dakle NIJE 'izliječena' samo se dalje potencira i proživljava trauma.
Dakle, draga Butterfly, iako je kod tebe drugačija situacija ako tog čovjeka moraš svaki dan gledati (ZAŠTO POBOGU NIJE U ZATVORU!?), htjela bih te pitati kako ZNAŠ da će ti upravo razgovor o tome pomoći, a ne suprotno- zaborav u što većoj i potpunijoj dozi?
kaya714 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 14:08   #20
Quote:
kaya714 kaže: Pogledaj post
To me ponukalo da se zamislim da li je zaista pretjerano, detaljno razgovaranje o takvoj traumi najbolji put ka tome da osoba mentalno i emotivno zacijeli...

...htjela bih te pitati kako ZNAŠ da će ti upravo razgovor o tome pomoći, a ne suprotno- zaborav u što većoj i potpunijoj dozi?
Ovisi o vrsti traume i načinu na koji ona utječe na funkcioniranje osobe.

A kako ti znaš da neće? Oprosti, nisi terepeut i nemoj se igrati s takvim stvarima.
Zelenogorac is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:53.