"Netipično" ponašanje djece

[katjes]

jelena, djeca znaju imati fazu škrtosti i ne žele dijeliti svoje igračke, ali to nema veze sa ovim ponašanjem koje opisuješ. ovo mi više sliči na nekakvo maltretiranje slabijeg.
dijete od 3ipol je itekako veliko i razumno i u kakvoj god da je fazi, s njim se može i treba pričati i treba ga se usmjeriti tj usmjeravati.

jedno je da je posesivna prema svojim igračkama i ne želi ih dati. na to frupy (cinično doduše) misli.. ali ne dati svoje igračke, ne dati njoj njene igračke (kod nje, odnosno kod vas doma), ne dati da se približi ekranu, gurati dijete od 17mj !?

ja bi na tvom mjestu rekla roditeljima da mi se ne sviđa to teroriziranje i da bi izbjegavala druženje dok ne prođe "faza" i dodala, ovisno o tome koliko ste bliski, svoje mišljenje o tome da bi možda trebali korigirati njeno ponašanje. iako je faza, da ne postane kronično.

inače, ja sam bila u sličnoj situaciji ali kao roditelj djeteta koje je na sličan način tiraniziralo drugo dijete, a iste su dobi, inače.
moja je bila apsolutna gazdarica svojih i njenih igračaka a toj curici je "pasala" takva submisivna uloga, sama ju je sve pitala za dopuštenje. nije imala svoju volju ni svoje ja. nije bila stvar samo u igračkama nego npr moju je pitala za dopuštenje di da se kreće, da pojede kockicu čokolade ili ne ...?

nas dvoje mame smo bile svjesne da svaka ima svoj problem za rješavanje (ja raditi na tome da to prestane, a ona osnažiti i ohrabriti svoju da se izbori za sebe). da sam ja recimo samo ignorirala i odmahivala glavom, pa ne bi bilo čudo da nas počnu izbjegavati

uglavnom, jest faza, ali mi je nepojmljivo pustiti dijete da to radi drugom djetetu. i mi smo zaista morali (u dogovoru) prekinuti na kojih mjesec-dva naše druženje- kad se ta curica malo "osvijestila" i skužila da to ne želi.
one su bile tad u dobi od 2ipol, malko više.

kod vas je drugačije, tvoja je premala, pretpostavljam čak da ni ne negoduje, nisi to napisala. meni se u svakom slučaju ne bi sviđalo takvo ponašanje. i ne bi izigravala policajca ni odgajatelja tuđem djetetu nego bi zamolila roditelje da interveniraju.

[Jelena1985]

hm, pa bliski smo, ali su oni nekako osjetljivi. ustvari ona (zena). kad bih joj takvo nesto rekla, ona bi se naljutila. inace je uciteljica i mislim da zna sve najbolje sto se tice odgoja djeteta; tek sada kada gleda nas kako postupamo u nekim situacijama kroz koje su i oni prosli, zakljucuje da je tad nekad prije ona pogrijesila i da je trebala drugacije. ali bez obzira sto ona mozda grijesi, ne prihvata kritiku i sugestiju. mozda bi se njemu i moglo reci; ali onda kad bi on pokusao odgajati dijete na nacin koji njoj ne odgovara to bi izazvalo svadju izmedju njih.. hm, ne znam da li je pametna ideja da im nesto sugerisemo. ali mislim da nemam izbora. jer ne volim da se ja petljam u tudji odgoj djeteta i da me gleda poprijeko sto ja njenom djetetu nesto objasnjavam.
moja negoduje kad joj se uzmu igracke i kad joj se nesto ne da, ali na guranje ne zna odreagovati.
a njihova curica je inace jako tvrdoglava i nedokazna, ne znam je li to normalno da se djetetu tog uzrasta ne moze nista objasniti, ali njoj je dzaba bilo sta govoriti, ona i dalje nastavlja po svom. ja joj cesto kad nesto ne da nasoj, pokusam fino objasniti da joj da, da se igraju zajedno blablabla, ili ju pitam zasto joj ne da, da mi kaze razlog. obicno kaze "zato sto je ona malena, ne moze ona to, pa ne dam joj" itd.
i cini mi se da prestane raditi to sto ne bi trebala samo kada budes grublji prema njoj. npr. par puta me je ispizdila da vise nisam mogla normalno reagovati. uzela je neku igracku i ova moja ide za njoj i trazi igracku i pokusava da uzme, a ona ne da, i nakon sto sam nekoliko puta lijepo rekla da joj da igracku, ona nije htjela, ja joj u jednom trenutku otmem igracku iz ruke i dam M. oh, onda je ona pocela da kenjka i da kmeza, i kao ljuti se i zaplakuje i ide mami i mazi se. mislim, znam da ja nisam trebala uzeti tu igracku, ali jbt ispizdila me vise! i par puta isto nesto nije htjela poslusati i onako ostro sam joj rekla "ne" i pogledala ju prijekorno i onda se smirila i naravno potrcala svojoj mami da se mazi i kenjka. i onda ja ispadnem babaroga. ono, maksimalno se trudim da ne reagujem, ali jbt ne mogu izdrzati da oni ne reaguju!

ne druze se precesto, bas zadnjih mjesec i vise se nisu druzile jer je ona imala kozice, i sad su se prvi put vidjele nakon te pauze. ispocetka je bila "dobra" prema M, ali sto je vece odmicalo, sve vise je pocinjala po starom.

nemam pojma, vidjecu kako i sta dalje. hocu da oni reaguju da ne moram ja. to mi ustvari najvise smeta sto oni to tako gledaju skrstenih ruku i smatraju to normalnim.

[aniano]

mozda me se krivo shvati, ali je se ne bi mijesala. opcenito se u djecja posla ne mijesam, osim kad krene bit "krvavo", tj krenu se grist, udarat, cupat... tako da bi ja djecu pustila da rijese stvar sami. katkad se gledajuci sa strane neke stvari cine okrutne, jadno dijete (bilo moje, bilo necije drugo), ali ne mora znacit da je iz djecje perspektive isto tako "tragicno". mene je iskustvo naucilo da malci vecinom stvari rijese sami, bez uplitanja. naravno da je lakse kad se mogu sporazumit, i kuzim da su "vecima" oni mali gnjavaza (ja imam kcer od 5 i sina od 3 godine, pa sam se svega nagledala). isto tako se ne bi uplitala u nacin kako netko odgaja djecu, bez obizra jel rodbina, susjed ili frend u pitanju.

[bambix]

Jelena1985 kaže:

Pitanje za iskusne mame i tate!

Kumovi imaju djevojcicu staru 3.5 godine. Nasa cura je 17mj. Kad se rodila, njihova curica se fino ponasala prema nasoj M. sve dok je nasa bila beba; kad je pocela da puze, hoda, da se igra, pocela ju je odbijati od sebe. Npr. ne da joj igracke, ne da joj da gleda crtani, ne da da njeni roditelji pridju nasoj curi i slicno. Sto nasa M vise raste, to ju ona vise odbija, i jako tesko se uspijevaju igrati skupa. Eto nekidan je kulminiralo jer nije dala da mm drzi M 2 metra od laptopa dok ona gleda crtani, da i nasa gleda. Ne da joj da sjedi na nekoj stolici koju je ona zapikirala kao "svoju". Ako neko od njenih roditelja pridje nasoj M ona vristi, place i baca se po podu. Ma prakticno joj ne da nista! Dodju kod nas i ona njoj ne da nase igracke naravno da kod njih ne da ni njihove

Znam da je to faza, ta "skrtost", ako se tako moze nazvati, ali meni se cini da ovo prelazi neke granice "tipicnog". Kako bi roditelji trebali reagovati u takvoj situaciji? Pod tim mislim na njene roditelje. Kad se desi da ju gurne od sebe (cesto i grubo jer je krupnija), oni skoro da i ne odreaguju, ili rijetko kad reaguju, i kad se to silno ne dam, ne mozes ti M to dirati, to je moje itd, ponavlja cijelo vece, ovi dvoje sjede ko mutavi i ne reaguju, desi se da je odreagujem u smislu da joj kazem da dopusti i M da se igra s tim, da mora dijeliti igracke, da je M jos mala i slicno. Trebam li ja uopste reagovati? Ti nasi kumovi samo odmahuju glavom i govore da je to "faza". Ja vise ne znam je li faza. Bude mi nekad zao moje cure, jer se toliko zeli igrati, a ova ju gura od sebe i ne da joj nista.

Btw, ta djevojcica od kumova se potpuno drugacije ponasa prema vecoj djeci od sebe. Valjda osjeti ko je "slabiji" od nje, pa zna gdje moze da bude "glavna".

Mene ustvari najvise zanima da li je takvo ponasanje djece tog uzrasta ocekivano, i da li njeni roditelji trebaju reagovati, ili pak ja, ili reci njima da reaguju?

3,5 godine je vec velika dob za tu skrtu fazu, tj. sigurno je odavno takva. Moja je vec sa godinu i po usla u tu 'moje' fazu, al bome ju je u par mjeseci i pustila (nakon mog sto i jednog interveniranja).

Ovo boldano ponasanje mi je skroz razumljivo, i takodjer sam ga imala prilike vidjet kod svoje kceri: jednostavno im je u krvi da slusaju/opanasaju starije. A s obzirom da su stariji gazde i ona je zakljucila da smije bit gazda manjima

Ne svidja mi se to ponasanje, ali mi je razumljivo. Kroz par mjeseci sam ju naucila da manje od sebe mora pazit, a ona je skuzila da velike ne mora slijepo slusat. Unazad mjesec-dva (od njene druge godine) napokon primjecujem da se makne od velikih kad ju puno gnjave

Meni toliko ne bi smetalo ponasanje te curice, koliko ne reagiranje njene mame. I rekla bih joj to.
Moja ima jednu priju s kojom je u li-la u snagama i bas se lijepo igraju. Kad se nesto pokace, ponekad interveniram ja, ponekad druga mama, ma svejedno koja. To se vecinom svede na upozorenje ili oduzimanja predmeta svadje i one se vecinom samo prebace na drugu igracku i vrate pristojnom ponasanju.

Na ponasanje svoje male sam miljon puta morala reagirat... Ono, cuvaj malu curicu, pazi na bebu, polako, njezno, vrati djecaku igracku, ne mozes mu uzimat igracku iz ruke, itd itd.
Na ponasanje tudje djece sam dosad reagirala 3 puta. Prvo, zato sto njihovi roditelji nisu reagirali, a drugo zato sto se ona rasplakala i trazila pomoc.

Da zakljucim, ponasanje te curice mi nije strasno, ali mislim da bi trebala reagirati, tj. reci mami da zelis da reagira. Ako ona to ne zeli, reagiraj ti ili smanji druzenje (zaista ne vidim neku veliku korist od takvog druzenja)

[katjes]

aniano kaže:

opcenito se u djecja posla ne mijesam, osim kad krene bit "krvavo", tj krenu se grist, udarat, cupat... tako da bi ja djecu pustila da rijese stvar sami. katkad se gledajuci sa strane neke stvari cine okrutne, jadno dijete (bilo moje, bilo necije drugo), ali ne mora znacit da je iz djecje perspektive isto tako "tragicno". mene je iskustvo naucilo da malci vecinom stvari rijese sami, bez uplitanja. naravno da je lakse kad se mogu sporazumit, i kuzim da su "vecima" oni mali gnjavaza (ja imam kcer od 5 i sina od 3 godine, pa sam se svega nagledala). isto tako se ne bi uplitala u nacin kako netko odgaja djecu, bez obizra jel rodbina, susjed ili frend u pitanju.

evo ja ne kužim. slažem se oko nemiješanja kad dva dvogodišnjaka se natežu oko igračke. ili dva 3ipol godišnjaka oko toga kako će se igrati.

i to što veliš dok ne krene nešto opasno. pijesak u oči, guranje s vrha tobogana..

ali nisam imala priliku vidjeti spor i rješavanje spora kod dvoje djece različite dobi, godinu i pol i tri i pol. kako bi se beba izborila osim da zaurla i traži pomoć odraslih?

to je ko da moju 3godišnjakinju gnjavi neka 6-7godišnjakinja, ne da joj nešto, cima je, zafrkava, to je taj odnos snaga otprlike, zar ne?

tu bi ja uskočila u obranu (kad bi vidila da joj ne ide) i mislim da je okej da roditelj upozori to starije dijete da prestane sa ružnim ponašanjem.

[aniano]

katjes kaže:

evo ja ne kužim. slažem se oko nemiješanja kad dva dvogodišnjaka se natežu oko igračke. ili dva 3ipol godišnjaka oko toga kako će se igrati.

i to što veliš dok ne krene nešto opasno. pijesak u oči, guranje s vrha tobogana..

ali nisam imala priliku vidjeti spor i rješavanje spora kod dvoje djece različite dobi, godinu i pol i tri i pol. kako bi se beba izborila osim da zaurla i traži pomoć odraslih?

to je ko da moju 3godišnjakinju gnjavi neka 6-7godišnjakinja, ne da joj nešto, cima je, zafrkava, to je taj odnos snaga otprlike, zar ne?

tu bi ja uskočila u obranu (kad bi vidila da joj ne ide) i mislim da je okej da roditelj upozori to starije dijete da prestane sa ružnim ponašanjem.

ali level 3-godisnjaka i level 6-godisnjaka nije usporediv. ovaj drugi te mozda jos i skuzi, ali ovaj prvi?

[katjes]

niš ne kužim što si reklA

ja sam rekla da mi odnos snaga 17mj bebe i 3,5 god djeteta nije usporediv.
jednako kao dijete od 3 i dijete od 6.

ti si rekla da bi pustila da oni sami to riješe, djeca, ne?

pa ja pitam kako bi to mogli bez uplitanja riješiti 17mjesečna i 3,5godišnja djevojčica?

[Monstera]

Postovi o tantrumima izdvojeni su u posebnu temu, buduci da niti uvodni post, a posebno dalje rasprava nisu spadali ovdje.
A vidim da postoji ogromna potreba da se o njima prica

(postoji vec tema o dvogodisnjacima, na kojoj se o tantrumima puno pisalo, takodjer i na raznim temama o odgoju....ako netko nece na ovu)

[Woman Yoya]

Što biste napravili u mojoj situaciji? Ustvari hoće li to prestati čim mi dijete krene u vrtić?
Živimo kuća blizu kuće, moj 3god.3mj. a u njihovoj kući braća 7 i 10 god. (Tijekom jutra oni su u školi.) I oni su jedino društvo mome djetetu. U selu tako blizu nitko nema djece pa pretežno idemo u grad u parkove i u šetnju da bude blizu ostaloj djeci. Davno sam na drugom topicu spominjala kako ta braća psuju i nagovaraju moje dijete da govori ružne riječi (u trenutku kad bih skočila u kuću uzet nešto oni bi iskoristili priliku i potiho nagovarali moje dijete da psuje). Luda sam bila, jednom smo imali goste i umjesto ''Dobar dan'' moje dijete je reklo prostu riječ koju je čuo od njih i meni je puk'o film rekla sam to njihovoj mami koja mi se izvinjavala i od tada ima već dosta vremena su se smirili. Tu i tamo im izleti, ali nije to više nagovaranje mog djeteta. Ono što sam primjetila na svom djetetu da se počeo ponašat kao i oni. Druženja s njima su jako kratka, pod mojim okom! Najčešće moj sjedne i ćući i promatra ih kako se igraju. Bilo je perioda kad su (tako velika braća!) znali reć ''Ostavi moju biciklu! Razbit ćeš kotač! Ne diraj naše stepenice, uništit ćeš ih!'' - a to samo kad moj priđe njihovoj kući željan igre. Jedno vrijeme nisu mu ni dali prići blizu kuće i sad je moj to skužio i sad on njima vraća istom mjerom ''Ne približavaj se, makni se, idi kod svoje kuće!''. Na igralište kad dođemo moje dijete ne da nikom svoju loptu ili igračku dok god mu ja ne objasnim da će u vrtić kad krene morat dijelit i onda on popusti, ali htjela sam reć za ono prvo kad moj ne da na igralištu nikom loptu odmah počne i kaže nekako bahato ''Ne dam ti'' - to je sigurno naučio od te braće koji mu ništa ne daju. A rođaci su! Dakle teško je tu zabraniti druženja kad em smo susjedi em su rođaci i to mi je tako žao gledat. Jutros u parkiću moj donosi loptu i došao jedan mali dečkić hoće našu loptu moj odmah ''Ne može, ne dam ti!'' a ja ono malo me sram jer stvarno više ne znam kako svoje dijete odgovoriti od takvog ponašanja. A teško je, jedino je selidba moguća uskoro pa će i u vrtić krenut. I svjesna sam da je takav jer je samo s njima najčešće u kontaktu, ali nekad stvarno puknem jer nema smisla. Njihovi svi iz kuće znaju za situaciju i njihov je jedini izgovor da su braća dosta starija od mojeg i da ga ne znaju zabavit jer nisu generacija.
Jel tipično za mog trogodišnjaka da on u početku ne da svoje kad dođemo na igralište dok se malo ne uklopi u štos??
Vi koji imate tako stariju djecu kao ova dvojica braće jel to normalno da im je dosadno igrat se s malom djecom??? Meni je to nenormalno ponašanje tjerat nekog od svoje kuće!

[JustForFun]

Yoya a kolko znam normalno je da su djeca u toj dobi škrta i da ih treba poticati da dijele, moja već sada ima posesivnost za svoje igračke,, čak odavno prije prvog rođendana je pokazivala, čak i za ono što nije njeno, a svidi joj se...

a opet tako veliki nisu baš zainteresirani za tako male, kolko vidim, možda curice jesu da čuvaju "bebu" i ti fazoni, ali muškići slabo....

mada je to stvar i kulture, tjerat dijete, ne znam, baš ružno

[Woman Yoya]

E hvala puno malo sam mirnija, nismo puno u kontaktu s vršnjacima da mogu vidjet kako se ponašaju, definitivno će nam i vrtić biti spas. Kako je uživao nedavno kad smo imali jedan dječji događaj u gradu (ono, djeca oko njega, veseo - dobro i inače je veseo, ali vidjela se promjena kako uživa u njoj!).
A što jest jest, stvar kulture baš, odgaja ih većinom baka, mislim da su dosta ključnih trenutaka proveli bez roditelja pa sad dolazi na vidjelo kako se ponašaju.

[nuklea500]

Nemam iskustva s trogodisnjim djecacima pa mi iskusnije mame recite, pls, je li uobicajeno sljedece ponasanje.
Nas susjed puni tri godine za koji dan. Cudan je. Destruktivan. Sve zeli unistiti. Moju malecku gleda ubijitim pogledom i stalno je pokusava udariti, gurnuti. Kad vozi bicikl, namjerno ljudima orelazi preko noge. Pokusavam ostvariti komunikaciju s njim pa sam ga zamolila da mi pricuva kolica. On ih je srusio na zemlju. Rekla sam maloj da mu da svoju bebu, ona mu je pisla dati, a on je zgrabio bebu za noge i tresnuo je o pod.
Kad uvedem malu unutra, place za njom. Kad je vani, stalno je zeli udarati. Tesko prica. Ne tepa, nego ne moze igovoriti rijeci, kao da muca, nesto slicno tome.
Mislila sam da sam si sve umislila, a onda mi se otac vratio iz setnje s malom i rekao mi da nam u susjedstvu zivi buduci serijski ubijica. Veceras mi svekar prica da je i njemu jako cudan, ali on smatra da je to zato sto dijete cuva teta koja po cijeli dan stoji pred zgradom i brblja, a on se sam, bez drustva, voza gore-dolje. Zasto ga roditelji ne posalju u vrtic, ne znam.
Uglavnom, to je prvo dijete od kojeg me jeza prolazi..Kad me pogleda, koljena mi klecnu. Nemam pojma.

[Lyanna Stark]

Mislim da se o djetetu ne skrbi dovoljno. Ili ga se tuče ili ga se ignorira.

[nuklea500]

Mamu ne poznajem, tata je ljubazan ciko ignorantskog stava prema postupcima malog. Recimo, mali krene u "ubojiti napad", svi susjedi pocnu : Ne!, Nemoj!, a tata samo: Ma on se samo igra, okrene glavu i nastavi pricati o nogometu.
Inace, dugo je zeljeno dijete, mama je isla na mpo.

[Jelena1985]

@nuklea, ja mislim da je dijete nezadovoljno, i da to iskazuje tim destruktivnim ponašanjem. vjerovatno je nezadovoljno jer nema dovoljno pažnje roditelja.

ako se neko sjeća djevojčice o kojoj sam ja pisala, situacija se nije nešto puno promijenila. nekako je ćudljiva. jedan dan super, sljedeći dan katastrofa. primijetila sam da kad je u društvu još neko veće dijete, da onda našu curu potpuno ignoriše. a kad su njih dvije same, onda se čak ponekad pristane igrati s njom. ima situacija kad je sva neka neraspoložena i kenjkava (bez nekog realnog razloga, npr.nije bolesna niti takvo nešto, nego jednostavno sama od sebe je nervozna i ne da si prići), ko da je u pms-u je li to tipično za djecu tog uzrasta? da budu isto kao i mi odrasli, ponekad neraspoloženi za druženje?

[JustForFun]

mislim da je normalno da djeca nisu uvijek raspoložena za društvo ili za bilo kakvo društvo, sad od dobi puno varira kolko je to "normalno", možda i od odgoja, postoje djeca koja ne dobivaju emocionalno stabilno okruženje, pa su razdražljiva i eksplozivna po nekad, a nekad je dio temperamenta

a taj malac što nuklea opisuje, po meni ima možda neki "problem" u razvoju koji roditelji ignoriraju ili nisu prepoznali ili se nisu adekvatno postavili, samo dijete tako malo sigurno ne može biti zlo, samo reć da ga se tuče il ignorira prešturo zvuči, mada nam svima tako nešto prvo padne na pamet, al uopće ne mora to biti

[nuklea500]

Jucer je jednoj maloj, kako njegova teta slikovito kaze, skoro iscupao obraz.

Na jesen ce u vrtic, mozda pomogne.

[Kakadu]

Lyanna Stark kaže:

Mislim da se o djetetu ne skrbi dovoljno. Ili ga se tuče ili ga se ignorira.

i meni to tako zvuči, neki nakupljeni bijes i frustracija. to što su roditelji prema susjedima ljubazni ne govori ništa.

[gargamišamel]

imamo odgovarajuću temu o dječjim pitanjima vezanima za smrt, pa sam tam prebacila postove https://www.forum.hr/showthread.php?t=851179&page=5

[ivor6]

PoZdrav. Dijete ce mi na zimu napunit 4 god, oduvijek je bio povucen I njezan djecacic, proslu Jesen je krenuo u Vrtic gdje je stekao prijatelje ( cak I najboljeg ima) al ove jeseni su krenuli u stariju mjesovitu grupu I primjecujem da se dosta tj uglavnom igra Samo sa curicama , slabo se igra sa deckima( osim s Tim najboljim). U parku takodjer radje ce bit u drustvu djevojcica nego deckiju( pogotovo ako ih je vise). NPR ako negovi prijatelji , on kaze oni mi bjeze ( pod Tim podrazumjeva kao ONI se ne zele igrat sa mnom) I prikloni se curicama. Teta u vrticu kaze da se isto cesce igra sa curkama nego s deckima. ( grupa je sad mjesovita 8 njih iz jaslicke grupe je preslo u vrticku I cini mi se da se igra Samo sa onima iz jaslica koji su presli s njim u vrticku a to je 3 decka I 4-5 cura). Dana's mi je teta rekla da dosta je povucen I da bi ga trebala malo ocvrsnuti. Kako se ucvrscuje dijete? Pokusavam mu reci da njega nitko be izbjegava Od deckiju nego da je nesuvislo trcanje deckima nacin igre I neka on isto potrci za njima. Neke pute kad vidim da je tuzan u parkicu jer mu " decki bjeze" idem s njim do njegovih prijatelja I lijepo ih Pitam hoce li se igrati s njim I ostavim ga s njima al eto njega do mene za par minuta ili u drustvu curica ( jer si ovi Opet poceli trcat I on se osjecao zapostavljeno). Isto tako me zna se izborit ni za sebe ni za svoje igracke. Uvijek se odmakne ako ga netko terorizira ( dere se ili ga pokusa udarit nikad se ne brani). Jako me to muci jer ne znam Kako da mu pomognem. Na lijep nacin mu objasnjavam al vidim da to ne dopire do njega.
Od rodjenja u blizini nas zivi djecacic njegove dobi koji je agresivniji Od njega, otima mu sve Sto on ima, dere se na njega pa si Mislim mozda se on boji opcenito muske djece zbog straha koji mu taj deckic ulijeva. Ne znam da li je to razlog ili nesto drugo?