Bili smo vojnici...

[branitelj91]

To je naposlijetku manje bitna stvar.

Znaš li kako je stradao taj tenk?

To je uistinu pričica.

[frch]

branitelj91 kaže:
Pa tko i kada mu je stavio nazad kupolu, a cijev je bila savijena!

da nije ovo?
http://stef124.tripod.com/gal-rat5.htm

http://img28.exs.cx/img28/7936/cro29serbtank8jn.jpg

[branitelj91]

Vrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrlo slično tome.
S malom razlikom kupola je ležala u polju, cijev okrenuta ukoso gore i, naravno, savijena upravo tako kao na spomenutoj slici.

Pozdrav!!

ej, moj branitelj91, tako mi te drago vidjeti ovdje.
prepuštam onda pisanje na ovoj temi tebi, ti ćeš to daleko bolje od mene.
ne zaboravi i na onu našu relaciju, na koju se uvijek vraćamo- prije i poslije
poz.

[Pugsley Adams]

branitelj91 kaže:
Pa tko i kada mu je stavio nazad kupolu, a cijev je bila savijena!

Koliko znam u Rujanima je unisten jedan tenk i oklopnjak, imam slike...
Prije par godina su napravili postolja i taj tenk i oklopnjak stavili na njih...kao nekakav spomenik. Vidi se na tenku da je kupola bila odvojena al su je vratili....pretpostavljam dizalicom.
Ajd pricaj pricu, ponesto sam cuo od lokalnih vojnika.

[branitelj91]

Da!!!

Bilo je to za napada srba na ta dva sela, (Rujani i Čelebić), krenuli su, došli do polja i stali cipat po Livnu, kao krajnjem cilju.

U Rujanima se dogodio "šekrac", tj. nije baš bilo neke efikasne obrane, pa je jedan dečko iz Slavonije ravne dolučio napraviti "potez stolječa"

Uzeo je maljutku, smontirao, ali mu nije radila konzola iz nekog razloga. No to dečka nije smetalo da je onako odokativno usmjeri i ispali.

Rezultat je bio više nego očit.

Dtalje baš i ne znam, jer sam bio u Čelebiću za to vrijeme, kupio ono što je ostalo od Sučića . (nadam se za znaš o kome pričam)

Pozdrav

[Jirzy]

Zadarsko zaleđe početkom 1992.

Ljubimac

Akcija Maslenica nakon proboja bunkera u Rovanjskoj

Drvar prosinca 1995.

[Simba-OS]

Jirzy svaka čast. Ja sebe nikako da natjeram odskenirati fotke. Ali kako ste krenuli, morati ću i ja.

[energy]

sjecam se proljeca, zapravo pocetka ljeta 92 kada su se moje prijateljice pocele vracati s djecom iz izbjeglistva.
boze,bilo mi je prestrasno,uopce nisam mogla razgovarati s njima,njihove teme su mi bile isprazne,glupe,povrsne.
samo sam se normalno osjecala u drustvu klape iz garde, s njima je sve bilo dobro.
nije li cudno da ne zelis drustvo ljudi koje poznajes cijeli zivot nego se dobro osjecas samo sa ekipom koju znas par mjeseci?
trebalo je dugo,dugo vremena da se bar malo vratim u "normalu" ( to ja zovem "moj mali ptsp").

[branitelj91]

He, nije to bio mali PTSP, to je normalni PTSP. Samo je kod tebe imao manje poslijedica, srečom!!

Ja se još uvijek moram nači s ekipom redovito. Ponekad se napiti, (nemoj krivo shvatiti, piče ne služi tu samo sebi, več otvara onaj prolaz u emocije koji smo imali tih ratnih dana), i dobro isplakati. Kada to prođe onda svak na svoju stranu, i sve ok.

Nemoj se nači začuđena, svi ratnici, (ali baš svi), imaju takav jedan dio sebe. Svi su emotivci i to preko mjere. Problem je jedino kako doči do te razine, kako u čovjeku probuditi te emocije i doprijeti do njega i njegova bića.


Pozdrav!!!

[Jirzy]

Ja odavno prestadoh razgovarati o ratu sa ljudima koji nisu bili u njemu. Jednostavno ne razumiju, nisu oni krivi - jednostavno je tako.
Mislim da je to zbog dvije stvari:
1. Količina straha i stresa koja se u "normalnom" životu ne može doživjeti. I nove dimenzije straha koje možeš pojmiti samo u takvim situacijama.
2. Mirenje sa svojom smrću. Svi smo mi prihvatili činjenicu da je naša smrt nešto normalno i očekivano. Ginuli su oko nas i bilo je pitanje kada će i po nas doći. Mislim da je to jako bitan moment u psihi čovjeka i da pojašnjava ovo ludilo suicida kod branitelja. Nažalost.

[hoja]

energy kaže:
sjecam se proljeca, zapravo pocetka ljeta 92 kada su se moje prijateljice pocele vracati s djecom iz izbjeglistva.
boze,bilo mi je prestrasno,uopce nisam mogla razgovarati s njima,njihove teme su mi bile isprazne,glupe,povrsne.
samo sam se normalno osjecala u drustvu klape iz garde, s njima je sve bilo dobro.
nije li cudno da ne zelis drustvo ljudi koje poznajes cijeli zivot nego se dobro osjecas samo sa ekipom koju znas par mjeseci?
trebalo je dugo,dugo vremena da se bar malo vratim u "normalu" ( to ja zovem "moj mali ptsp").

Nije se to sao tebi to događalo ali u tom trenutku si postaviš tisuću pitanja a bez pravog odgovora...
Meni su govorili da sam divlja...jer sam se slabo družila sa običnim ljudima i dan danas sam ograničena na manju skupinu ljudi sa kojima sam dobra a ostale izbjegavam ako je to ikako moguće.

A ono vrijeme kad sam znala doć sa terena pa izaći u grad,,,,strava....mogla sam jedino sjediti i piti jer sa tim "starim" društvom nisam imala puno zajedničkih tema..uglavnom smo se bljedo gledali ili bi ja po strani stajala i slušala ih bez komentara-kao da ne govorimo istim jezikom....

[No22]

U birtiju u koju idem kartati belu skoro svi smo bili u ratu i rijetko kada pricamo o ratu, valjda zato sto nas vecina nije bila zajedno pa ne znamo iste dogadjaje, a s onima s kojima sam bio zajedno isto ne pricamo jer smo jedne te iste price ispricali tisucu puta, osim mozda kada se nadjemo s nekim koga dugo nismo vidjeli pa si malo popijemo pa se prisjetimo slavnih dana.

Strasno mi idu na zivce tipovi koji nesto ispricaju o ratu, a po mome je to laz onda mi se jednostavno zeludac pocme trest i onda se nastojim sto prije izgubiti s lica mjesta jer mi se uopce ne ulazi u neke rasprave s takvim tipovima.

Npr dodje tip u nasu birtiju kojega nikada nisam vidio i on sam krene pricu o ratu mada ga nitko nista nije pitao i prica ide ovako:

Bio je na terenu i opasno se puca po njihovom polozaju i vidi on na drugoj strani tipa, nacilja i opali jedan metak i tip padne, nakon malo vremena tip se opet digne, on ponnovo nacilja i tip opet padne i tako on njega cilja tri puta, a ovaj pada i opet se dize i onda se nasem junaku upali lampica da tip s druge strane ima pancirku i onda on njega kada se digao nacilja ravno u glavu i tip padne i vise se ne dize.

Nitko u birtiji nije komentirao tu njegovu pricu, a i vidio sam da mu je pivo pri kraju pa sam mislio da ce brzo otici ali on naruci jos jedno pivo i nastavi sa pricama, onda se ja dignem, pozdravim ekipu i odo kuci jer ga nisam vise mogao slusati.

Isto tako sam slusao nekog snajperistu kako je vidio nekog naoruzanog tipa s druge strane na traktoru i dugo ga je gledao kroz optiku i razmisljao da li da puca ili ne, onda je skuzio da je na traktoru Hrvat pa ga nije upucao.

[ADEX]

Meni su gori bili oni tipovi u paradnim uniformama koji su teren vidjeli na televiziji.

Oni su uvijek htjeli da budu dio drustva, ekipe, raje. I onda one price kako su jedva prosli tu i tu trasu. Kao to je nesto opasno upickumaterinu, ali sta ces, izvade steku cigara, koju bocu Loze. Poslije ti je ionako svejedno, neka trtlja sta hoce. Samo se pogledamo.
Ili ono:"De pricaj kako je bilo?" Sta ti imam pricati? Oni bi da slusaju price tipa, Rambo, Platoon, Saving Private Ryan... a ne bi da cuju kako smrdi, kako bi da mozes ukopao se golim rukama u tu zemlju pod tobom dok traje granatiranje, kako ruzno zvuci kada zvizdi metak, ....
Oni bi nesto kao:"Idemo i vidimo neke cetnike i raspalimo mi po njima i ubijemo nekih stotinjak ostali se razbjeze."

Sta imam pricati?

[u.t.p.m]

ADEX kaže:
Meni su gori bili oni tipovi u paradnim uniformama koji su teren vidjeli na televiziji.

Oni su uvijek htjeli da budu dio drustva, ekipe, raje. I onda one price kako su jedva prosli tu i tu trasu. Kao to je nesto opasno upickumaterinu, ali sta ces, izvade steku cigara, koju bocu Loze. Poslije ti je ionako svejedno, neka trtlja sta hoce. Samo se pogledamo.
Ili ono:"De pricaj kako je bilo?" Sta ti imam pricati? Oni bi da slusaju price tipa, Rambo, Platoon, Saving Private Ryan... a ne bi da cuju kako smrdi, kako bi da mozes ukopao se golim rukama u tu zemlju pod tobom dok traje granatiranje, kako ruzno zvuci kada zvizdi metak, ....
Oni bi nesto kao:"Idemo i vidimo neke cetnike i raspalimo mi po njima i ubijemo nekih stotinjak ostali se razbjeze."

Sta imam pricati?

Svima je to djelovalo lijepo i egzotično. Ti si u ratu, naoružan ko Rambo, maskirne boje preko lica, opaka ekipa oko tebe, meci,puške,topovi......

Nitko ti ništa nemože, ti si kralj svijeta.....

To je i mene na početku fasciniralo (tijekom 91, kad sam imao 17 godina....) a onda kad su me digli, sve mi je i dalje bilo ko san al sam tu ubrojio i hladne noću u rovu,kišu,umor i neispavanost,strah,nervoza te mi sve to u globalu i nije izgledalo tako primamljivo.Ja u rovu, smrzavam se ko pičkai sama pomisao na toplik krevet bi u trenu razbila bilo kakve iluzije o vojsci.....

[energy]

branitelj91 kaže:
He, nije to bio mali PTSP, to je normalni PTSP. Samo je kod tebe imao manje poslijedica, srečom!!
.....Pozdrav!!!

pozdrav i tebi

3.11.1991 bila je sahrana moga oca ma groblju kod olt-a (simba i no123 znaju gdje je)
sahrana je bila u 11 prijepodne. bilo je podosta ljudi, sto je iznenadujuce za to ratno doba....bilo nas je puno u uniformama,moji prijatelji,bratova jedinica...bilo je relativno mirno,ponegdje u daljini se culo gruvanje....otprilike u trenutku kada je svecenik poceo propovjed nastao je pakao.granate su padale na samo groblje, komadi spomenika su letjeli na sve strane.
ljudi su poceli bjezati,sakrivati se gdje je tko stigao ali ...pobjegli su i grobari.
brat i ja smo zatvorili i zakucali lijes s nasim ocem,nasi prijatelji su ga odnijeli do groba i sahranili....
mjesec dana kasnije brat mi je tesko ranjen,dvojica suboraca su poginula.
nekoliko dana nisu davali nikakve sanse da ce brat prezivjeti.
sve te dane sam tvrdila mami da je lakse ranjen ali da ona ne smije ici u bolnicu jer su posjete strogo zabranjene.nakon nekoliko dana se stanje stabiliziralo,prezivio je ali je dozivotno vezan za invalidska kolica tj.stopostotni je invalid.

trebalo se pobrinuti za njega,njegovu zenu i klince,za mamu i ostatak starijih u obitelji...(moja luda obitelj je cijela ostala u gradu svo vrijeme rata).

kada si u situaciji da ti se cijela obitelj na ocigled raspada nemas bas puno izbora. mozes ili puci ili skupiti snagu za sve njih. ja sam ( bar mislim) uspjela ovo drugo.

[branitelj91]

"stara moja", (oprosti mi molim te na ovom izrazu, no imam neki osječaj da će ti to bar djelimično približiti moj odgovor, tako da ga ne shvatiš kao praznu izjavu jer mi to nije namjera), nimalo ti ne zavidim na situaciji. Poznam u životu nekoliko ljudi koji su se brinuli za tako teško invalidne osobe koje su vezane za kolica. Nemoj me krivo shvatiti, iskusio sam djelimično i sam tu stranu pakla u životu kada jednostavno nemaš vremena za sebe, svoje poslove i zadaće. A moraš ih obaviti jer, u suprotnom, nema kuna, a kad nema kuna ima gladi i velikih problema.

Nemoj se ljutiti, (ako uopće jesi), na mene jer je moj stav da svaki čovjek koji prođe bilo kakav oblik problema nema posla sa malim PTSP-om nego je on suočen sa jednom veliko obrambenom reakcijom kompletnoga bića na trenutno i trajnije stanje.
Razlika je jedino u tome što neki ljudi od nas manje ili više intezivno reagiraju na postoječe s(r)tanje. Pa onda takva reakcija ostavlja poslijedice na našu psihu i sl.

Osobno sam sam doživio, (nakon jednog prilično velikog sra...a), takvu reakciju kada sam bio potpuno stran svima koji su me poznavali, agresivan, šutljiv, želio samo tišinu, (ovo potonje je ostalo i do danas vrlo me nervira iole veča buka), što je potrajalo neko vrijeme, a ovaj detalj oko buke i još traje.

Tako znaj da potpuno razumijem o čemu govoriš.

Uzvračam ti pozdrave!

[ADEX]

u.t.p.m kaže:
To je i mene na početku fasciniralo (tijekom 91, kad sam imao 17 godina....) a onda kad su me digli, sve mi je i dalje bilo ko san al sam tu ubrojio i hladne noću u rovu,kišu,umor i neispavanost,strah,nervoza te mi sve to u globalu i nije izgledalo tako primamljivo.Ja u rovu, smrzavam se ko pičkai sama pomisao na toplik krevet bi u trenu razbila bilo kakve iluzije o vojsci.....

Najgori je bio onaj period u rovu od 2 do jedno 4i30 ujutro.
Ono sve se smirilo, ti i tvoji kao nesto drijemate, a hladno u toj zemlji oko tebe tj. rovu, svaki ti nerv napet, sav si se pretvorio u uho(doduse poslije se kao naviknes pa ostavis jednog da pazi a ostali kao spavaju). I ono bilo je slucajeva da ovi posalju svoje diverizante ili koji vec kuraz, koji ulete nocu u rov, pokolju one u njemu, uzmu im sve od vrijednosti i vrate se.
I hajde se ti kao opusti.

Bilo je i nasih koji su to radili, napucaju se LSDom i krenu nocu, odrade posao i vrate. Sutra dan kada vide kuda su sve prosli, nevjeruju sami sebi, sve do druge prilike.

[Francuz]

Decki i djevojcice, svaka vam cast ! Usprkos slabo govorim i citam hrvatski, obozavao sam sve te price (tuzne i nekad smijesne) s domovinskog rata...

Jedan covjek koji malo znam se borio u okolici Sibenika i Siska (113/4 "Japanci"), od 1991 do 1993. On iz Francuske. Sajt mozete vidjeti tamo :CROATIE9193

[Simba-OS]

Francuz kaže:
CROATIE9193